03/Sv. 71

HR

Službeni list Europske unije

3

L 355/45

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

(1)

Direktiva Vijeća 2000/29/EZ od 8. svibnja 2000. o zaštitnim mjerama protiv unošenja u Zajednicu organizama štetnih za bilje ili biljne proizvode i protiv njihovog širenja unutar Zajednice (4) utvrđuje režim biljnog zdravstva, određujući fitosanitarne uvjete, postupke i formalnosti kojima bilje i biljni proizvodi podliježu pri unošenju u Zajednicu ili pri premještanju unutar Zajednice.

(2)

Što se tiče postupaka i formalnosti kojima bilje i biljni proizvodi podliježu prilikom unošenja u Zajednicu, trebalo bi dati određena pojašnjenja i utvrditi dodatne podrobne odredbe u određenim područjima.

(3)

Fitosanitarni postupci i formalnosti moraju se obaviti prije carinjenja. Budući da pošiljke bilja i biljnih proizvoda nužno ne podliježu fitosanitarnim postupcima i formalnostima u istoj onoj državi članici u kojoj se obavlja carinjenje, mora se uspostaviti sustav suradnje u razmjeni informacija između nadležnih službenih tijela i carinarnica.

(4)

Kako bi se poboljšala zaštita od unošenja u Zajednicu organizama koji su štetni za bilje ili biljne proizvode, države članice bi trebale pojačati potrebne preglede. Ti bi pregledi trebali biti učinkoviti i trebalo bi ih provoditi na usklađeni način širom Zajednice.

(5)

Naknade koje se naplaćuju za te preglede trebale bi se temeljiti na razvidnom izračunu troškova i trebale bi biti, koliko god je to moguće, usklađene u svim državama članicama.

(6)

Uzimajući u obzir stečeno iskustvo, nekoliko drugih odredaba Direktive 2000/29/EZ trebalo bi, u svjetlu razvoja događaja, dopuniti, razjasniti ili izmijeniti.

(7)

Nakon uspostavljanja uvjeta unutarnjeg tržišta, u trgovini biljem i biljnim proizvodima unutar Zajednice ne upotrebljavaju se više fitosanitarni certifikati koje su utvrđene Međunarodnom konvencijom o zaštiti bilja (IPPC) Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO). Međutim, važno je zadržati standardizirane certifikate koje izdaju države članice u skladu s IPPC-om.

(8)

Za određene djelatnosti „nadležnog tijela” svake države članice, vezane za koordinaciju i kontakte tijekom praktičnog provođenja režima biljnog zdravstva u Zajednici, potrebno je određeno znanstveno i stručno znanje. Stoga treba omogućiti da se određeni zadaci mogu povjeriti drugoj službi.

(9)

Trenutne odredbe o postupku vezanom za izmjene priloga Direktivi 2000/29/EZ od strane Komisije te za usvajanje odluka o izuzeću sadrže neke proceduralne uvjete koji više nisu nužni ili opravdani. Također je potrebno da se izmjene priloga izričitije temelje na stručnoj opravdanosti koja je u skladu s uključenim rizikom od štetnih organizama za bilja. Postupak za usvajanje hitnih mjera ne predviđa mogućnost brzog usvajanja privremenih mjera koje su u skladu s razinom hitnosti u određenim slučajevima. Stoga bi u skladu s tim trebalo izmijeniti odredbe o ta tri postupka.

(10)

Trebalo bi proširiti popis zadataka u vezi s kojima Komisija može, sukladno svojoj nadležnosti, organizirati provjere zdravstvenog stanja bilja, kako bi se uzelo u obzir proširenje područja djelatnosti vezanih za biljno zdravstva nastalo kao posljedica novih praksi i iskustava.

(11)

Potrebno je razjasniti određene aspekte postupka povrata doprinosa koji Zajednica daje u fitosanitarne svrhe.

(12)

Od 1. lipnja 1993. neke odredbe Direktive 2000/29/EZ (prvi, drugi i četvrti podstavak stavka 7. članka 3.), kao i članci 7., 8. i 9. zamijenjeni su drugim odredbama te su stoga od tada postale suvišne. Trebalo bi ih sukladno tomu izbrisati.

(13)

Prema članku 4. Sporazuma o primjeni sanitarnih i fitosanitarnih mjera (Sporazum SPS) Zajednica mora, pod određenim uvjetima, priznati istovrijednost fitosanitarnih mjera drugih stranaka potpisnica Sporazuma. Postupci takvog priznavanja na području biljnog zdravstva trebaju se utvrditi Direktivom 2000/29/EZ.

(14)

Mjere potrebne za provedbu Direktive 2000/29/EZ trebalo bi usvojiti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupci za provođenje izvršnih ovlasti dodijeljenih Komisiji (5),

1.

Članak 1. mijenja se kako slijedi:

2.

Članak 2., stavak 1. mijenja se kako slijedi:

3.

Članak 3. mijenja se kako slijedi:

4.

Brišu se članci 7., 8. i 9.

5.

Članak 10. mijenja se kako slijedi:

6.

U članku 11., stavku 2. sljedeći tekst se dodaje na kraju stavka: „i može se koristiti biljna putovnica.”

7.

Članak 12. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 12.

1.   Kako bi osigurale sukladnost s odredbama ove Direktive, posebno s člankom 10., stavkom 2., države članice moraju organizirati službene provjere koje se obavljaju nasumce i bez diskriminacije u pogledu podrijetla bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta, a u skladu sa sljedećim odredbama:

Na mjestima koja su navedena u službenom registru sukladno članku 10., stavku 3. i članku 13.c, stavku 1.b, provjere moraju biti redovite, a na mjestima koja su navedena u službenom registru sukladno članku 6., stavku 6. provjere mogu biti redovite.

Provjere moraju biti ciljane ako su na vidjelo došle činjenice koje ukazuju na to da jedna ili više odredaba ove Direktive nisu zadovoljene.

2.   Komercijalni kupci bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta moraju, kao krajnji korisnici koji se profesionalno bave proizvodnjom bilja, čuvati pripadajuće biljne putovnice najmanje godinu dana te u svoje evidencije unijeti referentne podatke.

Inspektori moraju imati pristup bilju, biljnim proizvodima ili drugim predmetima u svim fazama proizvodnog ili trgovačkog lanca. Oni imaju pravo provesti bilo kakvi istragu koja je potrebna za dotičnu službenu provjeru, uključujući istrage u vezi s biljnim putovnicama i evidencijama.

3.   Tijekom službenih provjera, državama članicama mogu pomagati stručnjaci o kojima se govori u članku 21.

4.   Ako se na temelju službenih provjera, provedenih sukladno stavcima 1. i 2., ustanovi da bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti predstavljaju rizik od širenja štetnih organizama, oni se podliježu službenim mjerama u skladu s člankom 11., stavkom 3.

Ne dovodeći u pitanje obavješćivanja i informacije propisane člankom 16., države članice se moraju pobrinuti, u slučaju kad dotično bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti dolaze iz druge države članice, da nadležno tijelo države članice primateljice odmah obavijesti nadležno tijelo te države članice i Komisiju o nalazima te o službenim mjerama koje namjerava poduzeti ili koje je poduzela. U skladu s postupkom iz članka 18., stavka 2. može se uspostaviti standardizirani sustav obavješćivanja.”

8.

Članak 13. zamjenjuje se sljedećim člancima 13., 13.a, 13.b, 13.c, 13.d i 13.e:

„Članak 13.

1.   Države članice se moraju pobrinuti da, ne dovodeći u pitanje:

bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti koji su navedeni u Prilogu V., dijelu B, a koji dolaze iz treće zemlje i koji se unose u carinsko područje Zajednice, budu od trenutka ulaska podvrgnuti carinskom nadzoru sukladno članku 37., stavku 1. Carinskog zakonika Zajednice kao i nadzoru nadležnih službenih tijela. Mogu se staviti u jedan od carinskih postupaka kao što je utvrđeno člankom 4., stavkom 16., točkama (a), (d), (e), (f), (g) Carinskog zakonika Zajednice, jedino ako su ispunjene formalnosti utvrđene člankom 13a. sukladno odredbama članka 13.c, stavkom 2., tako da se može zaključiti, na temelju obavljenih formalnosti i u onoj mjeri u kojoj je to moguće odrediti:

Provedbene odredbe koje se spominju u gornjoj točki ii. mogu se usvojiti u skladu s postupkom iz članka 18., stavka 2.

2.   U slučaju bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta koji su namijenjeni za zaštićeno područje, stavak 1. se primjenjuje u pogledu štetnih organizama i posebnih zahtjeva koji su za to zaštićeno područje navedeni u Prilogu I., dijelu B, Prilogu II., dijelu B odnosno Prilogu IV., dijelu B.

3.   Države članice se moraju pobrinuti da se bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti, osim onih koji se spominju u stavku 1. ili 2, koji dolaze iz treće zemlje i koji se unose u carinsko područje Zajednice mogu, od trenutka ulaska, podvrgnuti nadzoru od strane nadležnih službenih tijela, s obzirom na prvu, drugu ili treću alineju stavka 1 točke i. To bilje, biljni proizvodi ili predmeti uključujući drvo u obliku obloga, pregrada, paleta ili ambalaže koji se zapravo koriste u prijevozu predmeta svih vrsta.

Ako se nadležno službeno tijelo koristi ovom mogućnošću, dotično bilje, biljni proizvodi ili predmeti ostaju pod nadzorom koji se spominje u stavku 1. dok se ne obave odgovarajuće formalnosti tako da se može zaključiti, na temelju tih formalnosti i u onoj mjeri u kojoj se to moguće odrediti, da udovoljavaju odgovarajućim zahtjevima koji su utvrđeni ovom Direktivom ili prema ovoj Direktivi.

Provedbene mjere u vezi s vrstom podataka i načinima njihovog prijenosa koje uvoznici, ili njihovi predstavnici u carinskom postupku, moraju dostaviti nadležnim službenim tijelima u vezi s biljem, biljnim proizvodima ili predmetima, uključujući različite vrste drva iz prvog stavka, usvajaju se u skladu s postupkom koji se spominje u članku 18, stavak 2.

4.   Ne dovodeći u pitanje članak 13c, stavak 2, točka (a), države članice moraju, u slučaju da postoji rizik od širenja štetnih organizama, primjenjivati i stavke 1, 2. i 3. na bilje, biljne proizvode i druge predmete koji se stavljaju u jedno od carinski dopuštenih postupanja ili uporabe kao što su utvrđeni člankom 4, stavak 15, točke (b), (c), (d), (e) Carinskog zakonika Zajednice ili u carinske postupke kao što su utvrđeni člankom 4, stavak 16, točke (b), (c) tog Kodeksa.

Članak 13.a

2.   Provjera identiteta pošiljke i provjera zdravstvenog stanja bilja obavljaju se sa smanjenom učestalošću:

osima ako postoji ozbiljni razlog za sumnju da nisu zadovoljeni zahtjevi koji su utvrđeni ovom Direktivom.

Isto tako, provjere zdravstvenog stanja bilja mogu se obavljati sa smanjenom učestalošću ako postoje dokazi, koje je prikupila Komisija i koji se temelje na iskustvu stečenom prilikom ranijeg unošenja u Zajednicu takvog materijala istog podrijetla, a što potvrđuju i sve dotične države članice, te nakon savjetovanja unutar Odbora koji se spominje članku 18, za sumnju da bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti iz pošiljke ili partije zadovoljavaju zahtjeve utvrđene ovom Direktivom, uz uvjet da su zadovoljeni detaljni uvjeti utvrđeni provedbenim odredbama sukladno stavku 5, točka (c).

3.   Službeni ‚fitosanitarni certifikat’ ili ‚fitosanitarni certifikat za reeksport’ iz članka 13, stavak 1, točka ii. mora biti izdan na najmanje jednom od službenih jezika Zajednice i u skladu sa zakonima ili propisima treće zemlje izvoza ili reeksporta koji su usvojeni u skladu s odredbama IPPC-a, bez obzira radi li se o potpisnici tog sporazuma ili ne. Mora biti naslovljena na ‚Organizacije za zaštitu bilja država članica Europske zajednice’ kao što se spominje u zadnjoj rečenici, u prvom podstavku stavka 4, članka 1.

Certifikat ne smije biti sastavljen više od 14 dana prije datuma na koji bilje, biljni proizvodi ili drugi objekti koji su njime obuhvaćeni napuštaju treću zemlju u kojoj je taj certifikat izdan.

On mora, bez obzira na svoj oblik, sadržavati podatke u skladu s modelima koji su utvrđeni u Prilogu IPPC-u.

On mora odgovarati jednom od modela koji je odredila Komisija sukladno stavku 4. Certifikat moraju izdati vlasti koje su u tu svrhu ovlaštene na temelju zakona ili propisa dotične treće zemlje, a koje su prijavljene, sukladno odredbama IPPC-a, glavnom direktoru FAO-a ili, u slučaju trećih zemalja koje nisu potpisnice IPPC-a, Komisiji. Komisija obavješćuje države članice o primljenim prijavama.

5.   U skladu s postupkom iz članka 18, stavak 2, mogu se usvojiti provedbene odredbe kako bi se:

Komisija može, u preporuke koje se spominju u članku 21., stavku 6. uključiti smjernice u vezi sa stavkom 2.

Članak 13.b

1.   Države članice moraju osigurati da nadležna službena tijela pregledaju i pošiljke ili partije koje dolaze iz neke treće zemlje, a koje prema carinskim formalnostima nisu prijavljene da se sastoje ili sadrže bilje, biljne proizvode ili druge predmete koji su navedeni u Prilogu V., dijelu B, ako postoji ozbiljni razlog za sumnju da se u njima nalazi takvo bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti.

Kadgod se carinskim pregledom otkrije da se pošiljka ili partija koja dolazi iz neke treće zemlje sastoji ili sadrži neprijavljeno bilje, biljne proizvode ili druge predmete koji su navedeni u Prilogu V. dijelu B, države članice moraju osigurati da carinarnica koja obavlja pregled o tome odmah obavijesti službeno tijelo svoje države članice, uz suradnju koja se navodi u članku 13c, stavak 4.

Ako nakon pregleda od strane nadležnih službenih tijela i dalje ostane sumnja u pogledu identiteta robe, posebno u vezi s rodom ili vrstom bilja ili biljnih proizvoda ili u vezi s njihovim podrijetlom, smatrat će se da pošiljka sadrži bilje, biljne proizvode ili druge predmete kao što su navedeni u Prilogu V., dijelu B.

2.   Uz uvjet da ne postoji rizik od širenja štetnih organizama u Zajednici:

3.   Ne dovodeći u pitanje odredbe članka 4. u vezi s Prilogom III. i uz uvjet da ne postoji rizik od širenja štetnih organizama u Zajednici, članak 13., stavak 1. ne treba primjenjivati na ulazak u Zajednicu malih količina bilja, biljnih proizvoda, prehrambenih proizvoda ili hrane za životinje u onoj mjeri u kojoj su oni povezani s biljem ili biljnim proizvodima, a ako su namijenjeni za uporabu od strane vlasnika ili primatelja u neindustrijske i nekomercijalne svrhe ili za potrošnju tijekom prijevoza.

U skladu s postupkom koji se spominje u članku 18., stavku 2., mogu se usvojiti detaljna pravila kojima se utvrđuju uvjeti provedbe ove odredbe, uključujući određenje pojma ‚male količine’.

4.   Članak 13, stavak 1. ne primjenjuje se, u određenim uvjetima, na ulazak u Zajednicu bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta koji se koriste u pokusne ili znanstvene svrhe ili za rad na selekcijama vrsta. Određeni uvjeti utvrđuju se u skladu s postupkom koji se spominje u članku 18, stavku 2.

5.   Uz uvjet da ne postoji rizik od širenja štetnih organizama u Zajednici, država članica može primijeniti iznimku da se članak 13., stavka 1. ne primjenjuje u određenim pojedinačnim slučajevima na bilje, biljne proizvode ili druge predmete koji se uzgajaju, proizvode ili upotrebljavaju u neposrednoj pograničnoj zoni s trećom zemljom, a koji se unose u tu državu članicu kako bi se prerađivali na obližnjim mjestima u pograničnoj zoni njezinog državnog područja.

Ako primjenjuje takvu iznimku, država članica mora odrediti lokaciju i ime osobe koja vrši preradu. Ti podaci, koji se redovito ažuriraju, moraju se staviti na raspolaganje Komisiji.

Bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti na koje se primjenjuje iznimka prema prvom podstavku moraju biti popraćeni dokumentacijom s dokazima o mjestu u odgovarajućoj trećoj zemlji iz kojeg potječu navedeno bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti.

6.   Može se dogovoriti, u okviru stručnih dogovora sklopljenih između Komisije i mjerodavnih tijela u određenim trećim zemljama i odobrenih u skladu s postupkom koji se spominje u članku 18., stavku 2, da se radnje iz članka 13., stavka 1., točke i. mogu obaviti, po ovlaštenju Komisije i u skladu s odgovarajućim odredbama članka 21., u trećoj zemlji pošiljateljici, u suradnji sa službenom organizacijom za zaštitu bilja te zemlje.

Članak 13.c

3.   Države članice propisuju da nadležno službeno tijelo mora u izvornik, odnosno elektroničku inačicu certifikata ili alternativnih isprava, osim znakova, iz članka 13., stavka 1., točke ii., koji mu se predočava u svrhu ‚provjere dokumentacije’ sukladno odredbama članka 13.a, stavka 1., točke (b) podtočke i. nakon pregleda otisnuti svoj ‚žig’, uz naznaku svog naziva i datuma predočenja isprave.

U skladu s postupkom iz članka 18., stavka 2. može se uspostaviti standardizirani sustav kako bi se osiguralo da, u slučaju određenog bilja koje je namijenjeno za sadnju ili sjetvu, podaci navedeni u ispravi budu proslijeđeni službenom tijelu koje je nadležno za svaku državu članicu ili područje u kojemu je odredište bilja iz pošiljke, odnosno u kojemu će se ono saditi ili sijati.

4.   Države članice pisanim putem dostavljaju Komisiji i ostalim državama članicama popis mjesta koja su određena kao mjesta ulaska. Isto tako, svaka promjena tog popisa mora se bez odlaganja dostaviti pisanim putem.

Države članice utvrđuju popis mjesta predviđenih točkama 2(b) i 2(c) kao i mjesta odredišta kao što su određeni u točki 2(d) sukladno svojoj nadležnosti. Ti popisi moraju biti dostupni Komisiji.

Svako službeno tijelo mjesta ulaska i svako službeno tijelo odredišta koje obavlja provjere identiteta pošiljki ili provjere zdravstvenog stanja bilja mora zadovoljavati određene minimalne uvjete u pogledu infrastrukture, osoblja i opreme.

U skladu s postupkom iz članka 18., stavka 2. gore spomenuti minimalni uvjeti utvrđuju se provedbenim odredbama.

U skladu s istim postupkom, utvrđuju se podrobna pravila u vezi s:

5.   Zajednica daje financijski doprinos državama članicama kako bi se ojačale inspekcijske infrastrukture u onoj mjeri u kojoj se one odnose na provjere zdravstvenog stanja bilja koje se obavljaju sukladno stavku 2. točki (b) ili (c).

Svrha tog doprinosa je da se, na mjestima inspekcije, osim onih koja su na mjestu odredišta, poboljšaju oprema i postrojenja potrebni za obavljanje inspekcije i pregleda te, prema potrebi, za provođenje mjera predviđenih stavkom 7., izvan onoga što je već postignuto zadovoljavanjem minimalnih uvjeta koji su određeni provedbenim odredbama sukladno stavku 2., točki (e).

Komisija predlaže da se u općem proračunu Europske unije odvoje odgovarajuća sredstva u tu svrhu.

U okviru sredstava koja su na raspolaganju u tu svrhu, doprinos Zajednice pokriva do 50 % troškova izravno povezanih s poboljšanjem opreme i postrojenja.

Podrobna pravila o financijskom doprinosu Zajednice utvrđuju se provedbenom Uredbom usvojenom u skladu s postupkom iz članka 18, stavka 2.

Raspodjela i iznos financijskog doprinosa Zajednice određuje se u skladu s postupkom iz članka 18., stavka 2., a u svjetlu podataka i dokumentacije koju dostave dotične države članice i, prema potrebi, na temelju rezultata istraživanja koje po ovlaštenju Komisije obave stručnjaci predviđeni člankom 21. te ovisno o iznosu sredstava odvojenih u dotične svrhe.

6.   Članak 10., stavci 1. i 3. primjenjuje se mutatis mutandis na bilje, biljne proizvode ili druge predmete iz članka 13. u onoj mjeri u kojoj su navedeni u Prilogu V. dijelu A te ako se, na temelju formalnosti iz članka 13., stavka 1., smatra da su ispunjeni uvjeti utvrđeni tim člankom.

7.   Ako se na temelju formalnosti iz članka 13., stavka 1. ne može smatrati da su ispunjeni uvjeti predviđeni tim člankom, odmah se poduzima jedna ili više sljedećih službenih mjera:

Članak 11., stavak 3., drugi podstavak, primjenjuje se mutatis mutandis.

U slučaju odbijanja unošenja o kojemu se govori pod (a) ili premještanja na odredište izvan Zajednice o kojemu se govori pod (b) ili uklanjanja o kojemu se govori pod (c), države članice propisuju da nadležno službeno tijelo poništi fitosanitarne certifikate ili fitosanitarne certifikate za reeksport, kao i svaku drugu ispravu koja se predočava prilikom podnošenja prijave bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta s ciljem unošenja na njihovo područje. Prilikom poništenja, navedeno službeno tijelo mora na navedene svjedodžbe ili isprave, na istaknuto mjesto na njihovoj prednjoj strani, otisnut crveni pečat u obliku trokuta na kojemu će pisati ‚certifikat poništen’ ili ‚isprava poništena’ te navesti svoj naziv i datum odbijanja, datum početka premještanja na odredište izvan Zajednice ili datum uklanjanja. Tekst mora biti napisan velikim tiskanim slovima te na najmanje jednom od službenih jezika Zajednice.

8.   Ne dovodeći u pitanje obavješćivanje i informacije koje se zahtijevaju prema članku 16, države članice moraju se pobrinuti da nadležna službena tijela obavijeste organizaciju za zaštitu bilja treće zemlje podrijetla ili treće zemlje pošiljateljice i Komisiju o svim slučajevima u kojima su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti koji dolaze iz dotične zemlje zadržani, kao i o razlozima zadržavanja, ne dovodeći u pitanje radnju koju država članica može poduzeti ili je poduzela u vezi sa zadržanom pošiljkom. Obavijest se mora dostaviti što je moguće prije kako bi dotične organizacije za zaštitu bilja i, prema potrebi, Komisija mogli proučiti slučaj s ciljem, posebno, poduzimanja potrebnih koraka kako bi se ubuduće spriječili slični slučajevi. U skladu s postupkom iz članka 18., stavka 2., može su uspostaviti standardizirani sustav obavješćivanja.

Članak 13.d

1.   Države članice propisuju ubiranje naknade (fitosanitarna naknada) kako bi se pokrili troškovi prouzročeni provjerom dokumentacije, provjerom identiteta pošiljke i provjerom zdravstvenog stanja bilja koje su predviđene člankom 13.a, stavkom 1., a koje se obavljaju sukladno članku 13. Visina naknade odražava:

2.   Države članice mogu odrediti visinu fitosanitarne naknade na temelju podrobnoga izračuna troškova sukladno stavku 1. ili primjenjivati paušalnu naknadu predviđenu Prilogom VIIIa.

Ako se, sukladno članku 13.a, stavku 2., za određenu grupu bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta podrijetlom iz određenih trećih zemalja provjere identiteta i provjere zdravstvenog stanja bilja obavljaju sa smanjenom učestalošću, države članice naplaćuju razmjerno smanjenu fitosanitarnu naknadu za sve pošiljke i partije te grupe, bez obzira na to jesu li podvrgnute pregledu ili ne.

U skladu s postupkom iz članka 18., stavka 2., mogu se usvojiti provedbene mjere kako bi se odredila visina te smanjenje naknade.

3.   Ako država članica utvrdi fitosanitarnu naknadu na temelju troškova koje snosi nadležno službeno tijelo te države članice, dotična država članica šalje Komisiji izvješća u kojima se navodi način izračuna naknada s obzirom na elemente navedene u stavku 1.

Niti jedna naknada koja se propiše sukladno prvoj točki ne smije biti veća od stvarnih troškova koje snosi nadležno službeno tijelo države članice.

4.   Ne dopušta se nikakav izravan ili neizravan povrat naknada predviđenih ovom Direktivom. Međutim, moguća primjena, od strane države članice, paušalne naknade predviđene Prilogom VIII.a ne smatra se neizravnim povratom.

5.   Paušalna naknada predviđena Prilogom VIII.a ne dovodi u pitanje dodatne pristojbe za pokriće dodatnih troškova prouzročenih posebnim radnjama u vezi s provjerama, kao što su izvanredna putovanja inspektora ili njihovo čekanje zbog kašnjenja pošiljki, provjere koje se obavljaju izvan normalnog uredovnog vremena, dodatne provjere ili laboratorijske analize koja se provode kao dodatak onima koja su predviđena člankom 13. kako bi se potvrdili zaključci dobiveni provjerama, posebne fitosanitarne mjere koje se zahtijevaju aktima Zajednice na temelju članaka 15. i 16, mjere koje se poduzimaju sukladno članku 13.c, stavku 7. ili prijevod propisanih isprava.

6.   Države članice imenuju tijela koja su ovlaštena naplaćivati fitosanitarnu naknadu. Naknadu plaća uvoznik ili njegovi predstavnici u carinskom postupku.

7.   Fitosanitarna naknada zamjenjuje sve druge pristojbe i naknade koje se ubiru u državama članicama na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini za provjere iz stavka 1. i za izdavanje njima odgovarajućih potvrda.

Članak 13.e

‚Fitosanitarni certifikati’ i ‚fitosanitarni certifikati za reeksport’ koje države članice izdaju sukladno IPPC-u moraju biti u obliku standardiziranog modela koji je naveden u Prilogu VII.

(***)  SL L 126, 12.5.1984., str. 1.”"

9.

Članak 14. drugi podstavak, mijenja se kako slijedi:

10.

Članak 15. mijenja se kako slijedi:

11.

Članak 16. mijenja se kako slijedi:

12.

Članak 17. briše se.

13.

Članak 18. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 18.

1.   Komisiji pomaže Stalni odbor za biljno zdravstvo koji je ustanovljen Odlukom Vijeća 76/894/EEZ (****) i koji se u daljnjem tekst spominje kao ‚Odbor’.

2.   U slučajevima pozivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ.

Razdoblje predviđeno člankom 5, stavak 6 Odluke 1999/468/EZ utvrđuje se na trajanje od tri mjeseca.

3.   Odbor usvaja svoja pravila postupka.

(****)  SL L 340, 9.12.1976., str 25.”"

14.

Članak 19. briše se.

15.

Članak 21. mijenja se kako slijedi:

16.

U članku 24., stavku 3. dodaje se sljedeći podstavak:

„Iznosi koji se nadoknađuju na temelju stavka 3. utvrđuju se u skladu s postupkom iz članka 18., stavka 2.”

17.

U člancima 25. i 26. upućivanje na „članak 13, stavak 9.” zamjenjuje se upućivanjem na „članak 13.c, stavak 5.”

18.

U Prilogu VII. dio B mijenja se kako slijedi:

19.

Sljedeći Prilog VIII.a unosi se u Direktivu poslije Priloga VIII:

20.

Ako se u bilo kojoj odredbi osim odredbi koje se mijenjaju stavcima od 1. do 18. upućuje na „u skladu s postupkom koji se utvrđuje člankom 17.” ili „u skladu s postupkom koji se utvrđuje člankom 18.”, te se riječi zamjenjuju riječima „u skladu s postupkom iz članka 18., stavka 2.”