Obnova prirode

KLJUČNE TOČKE

• Uredba je donesena kao ključni rezultat Strategije EU-a za bioraznolikost do 2030. (vidjeti sažetak), koja je dio europskog zelenog plana.
• Uredbom se utvrđuju kvantificirane i vremenski ograničeni ciljevi obnove za ekosustave, koji se temelje na obvezama utvrđenim u:
  • Direktivi o pticama (vidjeti sažetak);
  • Direktivi o staništima (vidjeti sažetak);
  • Okvirnoj direktivi o pomorskoj strategiji (vidjeti sažetak);
  • Okvirnoj direktivi o vodama (vidjeti sažetak).

Ciljevi i obveze u području obnove za pojedine ekosustave za države članice EU-a

Uredbom se utvrđuju ciljevi i obveze obnove specifični za:

• kopnene, obalne i slatkovodne stanišne tipove i staništa različitih vrsta na tim područjima;
• morska staništa i staništa morskih vrsta;
• urbane ekosustave;
• povezanost rijeka i poplavna područja;
• oprašivače;
• poljoprivredne ekosustave;
• šumske ekosustave.

Njihova bi provedba također trebala doprinijeti obvezi sadnje najmanje tri milijarde dodatnih stabala na razini EU-a do 2030.

Za kopnene, obalne i slatkovodne stanišne tipove navedene u Prilogu I. i za morska staništa navedena u Prilogu II., države članice EU-a moraju poduzeti mjere potrebne:

• kako bi se u dobro stanje dovele površine stanišnih tipova koje nisu u dobrom stanju, s ciljevima za 2030., 2040. i 2050.;
• za ponovnu uspostavu stanišnih tipova na područjima na kojima više nisu prisutni;
• za obnovu područja na kojima se nalaze staništa vrsta obuhvaćenih Direktivom o pticama ili Direktivom o staništima i morskih vrsta navedenih u Prilogu III. kako bi se osigurao dugoročni opstanak vrsta;
• za popunjavanje nedostataka u znanju o rasprostranjenosti i stanju tih staništa.

U tim stanišnim tipovima države članice također moraju:

• uspostaviti mjere kojima se osigurava da se područja koja podliježu obnovi nastave poboljšavati dok se ne postigne dobro stanje te da nakon toga ne dođe do znatnog pogoršanja nakon što se postigne dobro stanje, odnosno, za staništa vrsta, dostatna kvaliteta;
• nastojati uspostaviti mjere za sprečavanje znatnog pogoršanja na područjima stanišnih tipova koji su već u dobrom stanju ili koji su potrebni za postizanje ciljeva utvrđenih u članku 4. stavku 17. i članku 5. stavku 14.

U urbanim ekosustavima države članice moraju osigurati:

• da na ukupnom nacionalnom području ne dođe do neto gubitka urbanih zelenih površina ili prekrivenosti gradova krošnjama stabala na područjima urbanih ekosustava do 2030.;
• trend povećanja ukupnog nacionalnog područja urbanih zelenih površina nakon 2030. te, u svakom području urbanog ekosustava, trend povećanja prekrivenosti gradova krošnjama stabala dok se ne postignu zadovoljavajuće razine.

Kako bi se obnovila prirodna povezanost rijeka i prirodnih funkcija povezanih poplavnih područja, države članice moraju:

• sastaviti popis umjetnih pregrada povezanosti površinskih voda i utvrditi pregrade koje je potrebno ukloniti kako bi se doprinijelo obnovi staništa i staništa vrsta te kako bi se ispunio cilj na razini EU-a da se do 2030. najmanje 25 000 km rijeka ponovno pretvori u rijeke slobodnog toka;
• ukloniti pregrade u skladu sa svojim nacionalnim planom obnove, dajući prednost zastarjelim pregradama;
• provesti komplementarne mjere za poboljšanje prirodnih funkcija povezanih poplavnih područja do 2050.;
• osigurati održavanje prirodne povezanosti rijeka i prirodnih funkcija povezanih poplavnih područja nakon obnove.

U pogledu obnove populacija oprašivača, države članice moraju:

• poboljšati raznolikost oprašivača i do 2030. preokrenuti trend smanjenja populacija oprašivača;
• postići trend povećanja populacija oprašivača nakon 2030., dok se ne postignu zadovoljavajuće razine.

U poljoprivrednim ekosustavima države članice dužne su poduzeti mjere čiji je cilj:

• postizanje trenda povećanja na nacionalnoj razini, dok se ne postignu zadovoljavajuće razine, za najmanje dva od sljedeća tri pokazatelja:
  • indeks populacije travnjačkih leptira;
  • zalihe organskog ugljika u mineralnim tlima zemljišta pod usjevima;
  • udio poljoprivrednog zemljišta s obilježjima krajobraza velike raznolikosti;
• osigurati da indeks čestih vrsta ptica poljoprivrednih staništa dosegne određene razine;
• obnoviti isušena tresetišta koja se trenutačno upotrebljavaju u poljoprivredne svrhe za najmanje 30 % do 2030. (pri čemu barem četvrtina mora biti ponovno natopljena), 40 % do 2040. i 50 % do 2050. (pri čemu barem trećina mora biti ponovno natopljena).

U šumskim ekosustavima države članice moraju uspostaviti mjere čiji je cilj:

• ostvarenje trenda povećanja za indeks čestih vrsta ptica šumskih staništa na nacionalnoj razini, dok se ne postignu zadovoljavajuće razine;
• postizanje trenda povećanja na nacionalnoj razini, dok se ne postignu zadovoljavajuće razine, za najmanje šest od sljedećih sedam pokazatelja:
  • stojeće mrtvo drvo;
  • ležeće mrtvo drvo;
  • udio šuma raznodobne strukture;
  • povezanost šuma;
  • zalihe organskog ugljika;
  • udio šuma u kojima prevladavaju zavičajne vrste drveća;
  • raznolikost vrsta drveća.

Uredbom se od država članica također zahtijeva da pri provedbi prethodno navedenih ciljeva i obveza doprinesu obvezi sadnje najmanje tri milijarde dodatnih stabala u EU-u do 2030.

Određeni ciljevi i obveze uključuju mogućnost da države članice primijene izuzeća i fleksibilne opcije.

Nacionalni planovi obnove

• Svaka država članica mora dostaviti nacionalni plan obnove Europskoj komisiji i objaviti taj plan, u kojem je prikazano kako će ostvariti ciljeve.
• Nacionalne planove obnove potrebno je preispitati i revidirati 2032. i 2042. godine.

Praćenje i izvješćivanje

• Države članice moraju pratiti i u određenim vremenskim razmacima izvješćivati Komisiju o svojem napretku u provedbi obveza i ispunjavanju ciljeva Uredbe.
• Europska agencija za okoliš svakih šest godina Komisiji dostavlja tehnički pregled napretka ostvarenog u postizanju ciljeva i ispunjavanju obveza na razini EU-a.
• Komisija svakih šest godina izvješćuje Europski parlament i Vijeće Europske unije o provedbi Uredbe.