Bioraznolikost

Sastavljena od dviju riječi, „biološka” i „raznolikost”, bioraznolikost općenito se odnosi raznolikost života na zemlji ili raznolikost živih bića u određenom ekosustavu ili u određenoj regiji. Obuhvaća sva živa bića, od bakterija, biljaka i životinja, do ljudi.

Bioraznolikost ima ključnu ulogu u uslugama ekosustava, a to su usluge koje pruža priroda. One uključuju oprašivanje, reguliranje klime, zaštitu od poplava, plodnost tla i proizvodnju hrane, goriva, vlakana i lijekova.

EU je od 2000.-ih donio niz akcijskih planova i strategija u području bioraznolikosti, od kojih je najnovija Strategija za biološku raznolikost do 2030., čija je namjena vratiti bioraznolikost Europe na put oporavka do 2030. Ta strategija, koja je dio europskog zelenog plana, sadržava ciljeve i predanosti za suočavanje s glavnim uzrocima gubitka bioraznolikosti:

• promjenama u korištenju zemljišta i mora;
• prekomjernim iskorištavanjem bioloških resursa;
• klimatskim promjenama;
• onečišćenjem,
• invazivnim stranim vrstama.

Zakonodavstvo EU-a povezano s bioraznolikošću uključuje:

• direktivu o pticama (Direktiva 2009/147/EZ) kojom se osigurava sveobuhvatna zaštita svih vrsta divljih ptica koje prirodno obitavaju u EU-u;
• direktivu o staništima (Direktiva 92/43/EEZ) koja pomaže u očuvanju bioraznolikosti zaštitom više od 1000 životinjskih i biljnih vrsta te više od 200 vrsta staništa;
• okvirnu direktivu o vodama (Direktiva 2000/60/EZ) kojom se pruža okvir za djelovanje EU-a u području vodne politike;
• okvirnu direktivu o pomorskoj strategiji (Direktiva 2008/56/EZ) kojom se pruža okvir za djelovanje EU-a u području politike morskog okoliša;
• invazivne strane vrste – životinje i biljke koje su slučajno ili namjerno unesene u prirodno okruženje u kojem obično ne obitavaju, s ozbiljnim negativnim posljedicama za njihovo novo okruženje (Uredba (EU) br. 1143/2014);
• propise o trgovini divljom faunom i florom (Uredba (EZ) br. 338/97 kojom se provodi Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore te, nadilazeći zahtjeve Konvencije, Uredba (EZ) br. 1007/2009 o trgovini proizvodima od tuljana i Uredba (EEZ) br. 3254/91 o humanim standardima hvatanja stupicom).