Zahtjev za likvidnosnu pokrivenost kreditnih institucija

KLJUČNE TOČKE

Kreditne institucije moraju zadržati koeficijent likvidnosne pokrivenosti u iznosu od barem 100 %. To je jednako omjeru njihova zaštitnog sloja likvidnosti² i neto likvidnosnih odljeva³ tijekom 30 dana.

Kreditna institucija izložena je stresu⁴ u sljedećim situacijama (nepotpun popis):

• odljev znatnog iznosa depozita stanovništva;
• djelomičan ili potpun gubitak neosiguranih izvora financiranja velikih klijenata ili osiguranih, kratkoročnih izvora financiranja;
• dodatni likvidnosni odljevi zbog smanjenja kreditnog rejtinga;
• utjecaj povećane volatilnosti tržišta na vrijednost njezina kolaterala;
• neplanirano povlačenje likvidnosnih i kreditnih linija;
• moguća obveza otkupa duga ili ispunjavanja neugovornih obveza.

Likvidna imovina:

• mora biti vlasništvo, pravo ili udjel koji drži kreditna institucija koja može osigurati gotovinu tijekom 30 kalendarskih dana;
• ne smiju je izdati sâma kreditna institucija ili druga tijela, kao što su investicijska društva, društva za osiguranje ili financijski holdinzi;
• njezinu vrijednost mora biti moguće odrediti na temelju lako dostupnih tržišnih cijena;
• mora biti uvrštena na priznatoj burzi, mora biti utrživa izravnom prodajom ili jednostavnim repo ugovorom⁵;

Likvidna imovina podijeljena je u različite kategorije:

• Prvi stupanj (najlikvidnija), primjerice kovanice i novčanice ili imovina za koju jamče Europska središnja banka, nacionalne središnje banke ili područna i lokalna samouprava;
• 2.A stupanj, primjerice imovina za koju jamče područna i lokalna samouprava ili tijela javnog sektora u EU-u s ponderiranim rizikom od 20 %
• 2.B stupanj, primjerice vrijednosni papiri osigurani imovinom, dužnički vrijednosni papiri, dionice, pod uvjetom da ispunjavaju određene zahtjeve i određene sekuritizacije⁶ koji moraju zadovoljiti raspon strogih uvjeta koji se prihvaćaju kao imovina 2.B stupnja.

Kreditne institucije moraju osigurati:

• da je imovina u njihovu zaštitnom sloju likvidnosti dovoljno raznolika, izravno dostupna i da se može pretvoriti u gotovinu unutar 30 dana;
• da drže najmanje 60 % zaštitnog sloja u imovini 1. stupnja i najviše 15 % u imovini 2.B stupnja;
• da u roku od 30 dana ne tretiraju kao likvidnu imovinu onu koja više ne ispunjava kriterije.

Detaljna pravila i izračuni upotrebljavaju se za određivanje i mjerenje likvidosnih odljeva i priljeva te postupaka koje je potrebno poduzeti.

Delegirana uredba Komisije (EU) 2018/1620 donijela je određene izmjene zakona iz 2015. da bi poboljšala njegovu praktičnu primjenu. Najvažnije su sljedeće:

• u potpunosti uskladiti izračun očekivanih likvidosnih odljeva i priljeva po repo ugovorima, obratnim repo ugovorima⁷ i transakcijama razmjene kolaterala⁸ s međunarodnim standardom o likvidnosti Bazelskog odbora za nadzor banaka;
• navesti postupanje s rezervama središnje banke koje drže društva kćeri ili podružnice;
• prilagoditi izuzeće minimalne veličine izdanja za određenu imovinu koja nije u EU-u;
• poboljšati mehanizam realizacije⁹ za izračun zaštitnog sloja likvidnosti;
• integrirati nove jednostavne, transparentne i standardizirane kriterije za sekuritizaciju.

Delegirana uredba Komisije (EU) 2018/1620 primjenjuje se od 30. travnja 2020.