Opći okvir za sankcije EU-a

KLJUČNE TOČKE

• EU usvaja sankcije, bilo kao vlastite mjere (tj. autonomne sankcije) i/ili kao način provedbe rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a, u slučajevima kada zemlje koje nisu članice EU-a, fizičke ili pravne osobe, skupine ili nedržavni subjekti:
  • ne poštuju međunarodno pravo ili ljudska prava;
  • slijede politike i aktivnosti koje ne poštuju vladavinu prava ili demokratska načela.
• Takve sankcije su preventivni i ne-kazneni instrumenti dizajnirani kako bi EU brzo odgovorio na političke izazove i razvoje, sukladno s principima zajedničke vanjske i sigurnosne politike.
• Sankcije EU-a treba promatrati u kontekstu šireg političkog dijaloga. Mjere moraju biti dizajnirane da bi se posljedice za civilno stanovništvo svele na minimum. U tom pogledu, EU smatra primjerenim rješavati specifičnu situaciju nametanjem ciljanih i diferenciranih sankcija zemlji ili njezinu dijelu, članovima vlade, pojedincima, skupinama ili subjektima.

Postupne sankcije

EU može nametnuti niz postupnih sankcija protiv zemalja koje nisu članice EU-a, uključujući sljedeće.

• Diplomatske sankcije:
  • protjerivanje diplomata, prekid službenih posjeta,
  • prekid bilateralne ili multilateralne suradnje s EU-om, i
  • bojkot sportskih ili kulturnih događaja.
• Gospodarske i financijske sankcije:
  • embargo na oružje na vojnu robu uključenu na Zajedničkom vojnom popisu EU-a;
  • ograničenje uvoza i izvoza roba i za civilnu i vojnu uporabu (roba s dvojnom namjenom).

Mjere ograničavanja mogu uključivati:

• zamrzavanje sredstava i gospodarskih resursa koji su u vlasništvu ili pod kontrolom ciljanih pojedinaca ili organizacija (poput gotovine, bankovnih uplata, dionica itd.) kojima nije moguće pristupiti, nije ih moguće prenositi ili prodavati i nekretnina koje se ne mogu prodavati ili iznajmljivati,
• zabranu viza ili putovanja kojom se sprječava ulazak pojedinaca u EU,
• sektorske mjere zabrane, primjerice, na uvoz ili izvoz određenih roba ili tehnologija.

U određenim slučajevima, mogu se odobriti odstupanja od zamrzavanja sredstava da bi omogućio izvoz proizvoda za zadovoljavanje osnovnih potreba (poput hrane ili lijekova).

Države članice mogu i odobriti izuzeće od zabrane putovanja (na primjer, da bi se sankcioniranome članu vlade zemlje koja nije članica EU-a, a koja ima takvu zabranu, omogućilo sudjelovanje na konferenciji Ujedinjenih naroda na njihovu području).

Utjecaj i učinci

Cilj sankcija su politički i gospodarski učinci. Primjenjuju se na:

• svaka osoba unutar ili izvan državnog područja EU-a, bilo da je državljanin EU-a ili zemlje koja nije članica EU-a;
• tvrtke i organizacije obuhvaćene zakonom države članice (uključujući podružnice tvrtki EU-a u zemljama koje nisu članice EU-a);
• vlade, organizacije i nedržavni subjekti zemalja koje nisu članice EU-a;
• bilo koje poslovanje u dijelu ili cijelom EU-u.

Uvođenje režima mjera ograničavanja

U 2018. i 2019. uvedena su tri režima mjera ograničavanja:

• rješavanje problema uporabe i širenja kemijskog oružja donošenjem Odluke (ZVSP) 2018/1544 i Uredbe (EU) 2018/1542;
• ciljanje na one odgovorne za kibernapade donošenjem Odluke (ZVSP) 2019/797 i Uredbe (EU) 2019/796;
• ciljanje na one odgovorne za nezakonite aktivnosti bušenja u istočnom Sredozemlju donošenjem Odluke (ZVSP) 2019/1894 i Uredbe (EU) 2019/1890.

Kršenje mjera ograničavanja dodanih na popis kaznenih djela EU-a

U studenome 2022. Vijeće je donijelo Odluku (EU) 2022/2332 kojom se povredu mjera ograničavanja EU-a utvrđuje kao kazneno djelo koje ispunjava kriterije iz članka 83. stavka 1.UFEU-a.