This document is an excerpt from the EUR-Lex website
U kontekstu zajedničke vanjske i sigurnosne politike Europske unije (ZVSP), članak 29. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) dopušta Vijeću Europske unije da donese odluku o uvođenju mjera ograničavanja – koje se također često nazivaju sankcijama – protiv zemalja koje nisu članice EU-a, nedržavnih subjekata ili pojedinaca.
Ove mjere nisu kaznene i nameću se kako bi ciljana strana (ili strane) koja je odgovorna za predmetno ponašanje (npr. nepoštovanje međunarodnog prava ili ljudskih prava ili provođenje politika ili radnji koje nisu u skladu s vladavinom prava ili demokratskim načelima) promijenila svoju politiku ili aktivnosti. Mjere moraju biti u skladu s ciljevima vanjskog djelovanja EU-a, kako je utvrđeno člankom 21. UEU-a.
Prema članku 29. UEU-a, Vijeće donosi odluke o usvajanju, obnavljanju ili ukidanju sankcijskih režima jednoglasno, na temelju prijedloga Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku. Ekonomski i financijski aspekti takvih odluka (npr. ograničenja uvoza/izvoza i zamrzavanje imovine) provode se prema uredbama koje je Vijeće donijelo na temelju članka 215. UFEU-a (kvalificirana većina), na zajednički prijedlog Visokog predstavnika i Europske komisije.
Sankcije EU-a mogu se izreći ili u okviru provedbe mjera za provedbu rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda ili na autonomnoj osnovi, tj. na vlastitu inicijativu EU-a.
Mjere ograničavanja mogu uključivati:
Komisija je odgovorna da u državama članicama praćenjem osigura izvršenje i provedbu propisa kojim se predviđaju mjere ograničavanja donesene prema članku 215. UFEU-a. Kroz objavljivanje smjernica i odgovore na pitanja u vezi s tumačenjem koja postave nadležna nacionalna tijela također podržava pojedince, poduzeća, humanitarne djelatnike i države članice u njihovim nastojanjima da primijene sankcije.