Sprječavanje i suzbijanje trgovanja ljudima

KLJUČNE TOČKE

Definicija iskorištavanja

U Direktivi se definira iskorištavanje kako bi uključivalo najmanje:

• iskorištavanje prostitucije drugih i druge oblike seksualnog iskorištavanja;
• prisilni rad ili usluge, uključujući prošenje, ropstvo ili radnje slične ropstvu;
• služenje;
• iskorištavanje kaznenih djela;
• odstranjivanje organa;
• iskorištavanje zamjenskog majčinstva, prisilnog braka ili nezakonitog posvajanja.

Kaznena djela koja se odnose na trgovanje ljudima

• Države članice moraju poduzeti potrebne mjere kako bi osigurale da su namjerna djela vrbovanja, prijevoza, prevođenja, skrivanja ili primanja osoba u svrhu iskorištavanja kažnjiva.
• Ta djela uključuju prijetnju ili uporabu sile ili drugih oblika prinude, otmice, prijevare, zloporabe ovlasti ili položaja bespomoćnosti¹ ili davanja ili primanja plaćanja ili sredstava da bi se postigla privola osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom, u svrhu izrabljivanja.
• Pristanak žrtve trgovanja ljudima na iskorištavanje, namjerno ili stvarno, ne uzima se u obzir kada su upotrebljavane bilo koje od navedenih radnji.
• Države članice moraju poduzeti potrebne mjere kako bi osigurale da, kada je riječ o namjernom djelu, korištenje uslugama koje pruža žrtva trgovanja ljudima čini kazneno djelo ako se žrtva iskorištava radi pružanja takvih usluga, a korisnik usluga zna da je osoba koja pruža uslugu žrtva trgovanja ljudima.

Sankcije

Direktivom se utvrđuju maksimalne kazne zatvora za takva kaznena djela od najmanje pet godina i najmanje 10 godina u slučaju otežavajućih okolnosti ili ako je kazneno djelo, namjerno ili iz grube nepažnje, ugrozilo život žrtve, ili ako je kazneno djelo:

• počinjeno nad žrtvom koja je bila izuzetno bespomoćna (kao što su djeca);
• počinila zločinačka organizacija;
• počinjeno uz uporabu teškog nasilja ili je imalo za posljedicu posebno tešku štetu žrtve, uključujući fizičku ili psihološku štetu.

Države članice moraju uvesti mjere kako bi osigurale da se sljedeće, u skladu s relevantnim odredbama nacionalnog prava, smatra otežavajućim okolnostima:

• kazneno djelo počinili su javni službenici pri obavljanju svojih dužnosti;
• počinitelj je olakšao ili počinio, s pomoću informacijskih i komunikacijskih tehnologija, radnju širenja slika ili videozapisa ili sličnog materijala seksualne prirode koji uključuje žrtvu.

Države članice moraju osigurati da pravne osobe (npr. društvo) odgovaraju za kaznena djela trgovanja ljudima koja su počinjena u njihovu korist od strane bilo koje osobe koja je djelovala samostalno ili kao dio tijela te pravne osobe. Protiv njih moraju biti zapriječene učinkovite, razmjerne i odvraćajuće kaznene ili nekaznene sankcije ili mjere.

Progon

Nadležna nacionalna tijela ovlaštena su ne provoditi kazneni progon ili ne primjenjivati sankcije u odnosu na žrtve trgovanja ljudima zbog njihove uključenosti u kaznena djela ili druge nezakonite aktivnosti koje su bile prisiljene počiniti kao neposrednu posljedicu njihova podvrgavanja bilo kojem od prethodno navedenih djela.

Države članice moraju osigurati da:

• istraga ili progon kaznenih djela ne ovisi o prijavi ili optužbi žrtve i da se kazneni postupak može nastaviti čak i ako je žrtva povukla svoju izjavu;
• su oni koji su odgovorni za istragu ili progon kaznenih djela odgovarajuće osposobljeni i posjeduju odgovarajuće istražne alate, stručno znanje i tehnološke sposobnosti.

Za progon kaznenih djela počinjenih izvan državnog područja dotične države članice, svaka država članica mora osigurati da njezina nadležnost ne podliježe sljedećim uvjetima:

• djela se smatraju kaznenim djelom u mjestu gdje su počinjena;
• progon se može pokrenuti samo na temelju prijave žrtve u mjestu počinjenja kaznenog djela, ili odricanjem nadležnosti države u kojoj je djelo počinjeno.

Potpora žrtvama

Države članice moraju osigurati da se žrtvama pruži specijalizirana podrška uz pristup usmjeren na žrtve i prilagođen rodnoj perspektivi te perspektivama invaliditeta i djece prije kaznenog postupka, tijekom kaznenog postupka i tijekom odgovarajućeg razdoblja nakon završetka kaznenog postupka kako bi im omogućile da ostvare prava dodijeljena u okviru statusa žrtava u kaznenim postupcima. Ta pomoć može se sastojati od prihvata u skloništa, pružanje medicinske i psihološke pomoći ili pružanje informacijskih usluga i tumačenja te se ne smije uvjetovati žrtvinom spremnošću da surađuje u kaznenoj istrazi, progonu ili suđenju. Smještaj treba biti opremljen za ispunjavanje posebnih potreba žrtava i posebnih potreba djece, uključujući djecu žrtve.

Države članice moraju osigurati i da žrtve trgovanja ljudima mogu ostvariti svoje pravo na traženje međunarodne zaštite ili jednakovrijedan nacionalni status, među ostalim kada žrtva prima pomoć, podršku i zaštitu kao pretpostavljena ili identificirana žrtva trgovanja ljudima.

Zaštita žrtava trgovanja ljudima u kaznenoj istrazi i postupku

Uz prava utvrđena u Direktivi 2012/29/EU, države članice moraju osigurati da žrtve trgovanja ljudima imaju pristup:

• bez dogode besplatnom pravnom savjetovanju i besplatnom pravnom zastupanju kada žrtva nema dovoljno financijskih sredstava;
• programima zaštite svjedoka ili drugim sličnim mjerama;
• posebnom tretmanu s ciljem sprečavanja sekundarne viktimizacije.

Države članice obvezne su osigurati i da žrtve trgovanja ljudima mogu ostvariti svoje pravo na traženje međunarodne zaštite ili jednakovrijednog nacionalnog statusa, među ostalim kada žrtva prima pomoć, podršku i zaštitu kao pretpostavljena ili identificirana žrtva trgovanja ljudima.

Države članice moraju osigurati i da su postupci prijavljivanja kaznenog djela sigurni, da se provode na povjerljiv način u skladu s nacionalnim pravom, da su osmišljeni i dostupni na način prilagođen djeci te da se u njima koristi jezik prilagođen dobi i zrelosti djece žrtava.

Nacionalni koordinatori za suzbijanje trgovanja ljudima ili jednakovrijedni mehanizmi te neovisna tijela i akcijski planovi

• Države članice moraju poduzeti potrebne mjere za uspostavu nacionalnih koordinatora za suzbijanje trgovanja ljudima ili jednakovrijednih mehanizama te pružiti im odgovarajuća sredstva potrebna za djelotvorno obavljanje njihovih zadaća. Nacionalni koordinator za suzbijanje trgovanja ljudima ili jednakovrijedni mehanizam mora surađivati s relevantnim nacionalnim, regionalnim i lokalnim tijelima i agencijama, posebno s tijelima za izvršavanje zakonodavstva, s nacionalnim mehanizmima upućivanja te s relevantnim organizacijama civilnog društva koje djeluju u tom području.
• Države članice moraju, do 15. srpnja 2028., donijeti svoje nacionalne akcijske planove za suzbijanje trgovanja ljudima, izrađene i provedene uz savjetovanje s nacionalnim koordinatorima za suzbijanje trgovanja ljudima ili jednakovrijednim mehanizmom.
• Kako bi se osigurao dosljedan i sveobuhvatan pristup, koordinator EU-a za suzbijanje trgovanja ljudima („EU ATC”) mora osigurati koordinaciju s nacionalnim koordinatorima za suzbijanje trgovanja ljudima ili jednakovrijednim mehanizmima, neovisnim tijelima, agencijama EU-a i s relevantnim organizacijama civilnog društva aktivnima u tom području.

Prikupljanje podataka i statistika

Države članice moraju osigurati uspostavu sustava za bilježenje, izradu i dostavljanje anonimiziranih statističkih podataka radi praćenja djelotvornosti svojih sustava u suzbijanju kaznenih djela iz ove Direktive.

Prevencija

Države članice moraju poduzeti korake za:

• smanjenje potražnje koja potiče trgovanje;
• odgovarajuće mehanizme s ciljem ranog otkrivanja žrtava, pomoći i podrške žrtvama, identificiranih i pretpostavljenih;
• pokretanje osposobljavanja i kampanja za podizanje svijesti.