(1)

Status građana Unije svakom građaninu Unije daje pravo na slobodno kretanje.

(2)

Na temelju članka 21. stavka 1. Ugovora svaki građanin Unije ima pravo slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica, podložno ograničenjima i uvjetima utvrđenima u Ugovorima i u mjerama usvojenima radi njihove provedbe. To se pravo provodi na temelju Direktive 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (1). Člankom 45. Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”) također se predviđa sloboda kretanja i boravka. Budući da se djelovanje Unije pokazalo potrebnim za postizanje cilja utvrđenog u članku 21. Ugovora, a u Ugovorima nisu na drugi način predviđene potrebne ovlasti, Vijeće može donijeti odredbe s ciljem lakšeg ostvarivanja prava na slobodno kretanje i boravak.

(3)

Na temelju članka 168. stavka 1. Ugovora u utvrđivanju i provedbi svih politika i aktivnosti Unije treba se osigurati visok stupanj zaštite zdravlja ljudi.

(4)

Glavni direktor Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) proglasio je 30. siječnja 2020. izvanredno stanje u području javnog zdravlja od međunarodne važnosti uslijed globalnog izbijanja novog koronavirusa koji uzrokuje koronavirusnu bolest 2019 (COVID-19). WHO je 11. ožujka 2020. procijenio da se širenje bolesti COVID-19 može proglasiti pandemijom.

(5)

Kako bi se ograničilo širenje virusa, države članice donijele su razne mjere, od kojih su neke utjecale na pravo građana Unije da se slobodno kreću i borave unutar državnog područja država članica, poput ograničenja ulaska ili zahtjeva da se prekogranični putnici koji ostvaruju prava na slobodno kretanje podvrgnu testiranju na infekciju virusom SARS-CoV-2.

(6)

Budući da je pandemija bolesti COVID-19 uzrokovala dosad nezabilježenu zdravstvenu krizu, zaštita javnog zdravlja postala je najvažniji prioritet i za Uniju i za njezine države članice. Na temelju zaštite javnog zdravlja države članice mogu poduzeti mjere kojima se ograničava slobodno kretanje osoba unutar Unije. Prema članku 168. stavku 7. Ugovora države članice odgovorne su za utvrđivanje nacionalnih zdravstvenih politika, uključujući organizaciju i pružanje zdravstvenih usluga i zdravstvene zaštite, te se stoga one mogu razlikovati od jedne države članice do druge. Iako su države članice nadležne za odlučivanje o najprimjerenijim mjerama za zaštitu javnog zdravlja, primjereno je osigurati koordinaciju takvih mjera radi zaštite ostvarivanja prava na slobodno kretanje i suzbijanja ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju kao što je bolest COVID-19.

(7)

Pri donošenju i primjeni ograničenja slobodnog kretanja države članice trebale bi poštovati načela prava Unije, osobito načelo proporcionalnosti i nediskriminacije. Cilj je ove Preporuke olakšati koordiniranu primjenu tih načela u izvanrednoj situaciji uzrokovanoj pandemijom bolesti COVID-19.

(8)

Jednostrane mjere u tom području mogle bi uzrokovati znatne poremećaje jer se poduzeća i građani suočavaju s nizom različitih mjera koje se brzo mijenjaju. To je osobito štetno jer je virus već znatno utjecao na gospodarstvo Unije.

(9)

Svrha je koordiniranog pristupa izbjegavanje ponovnog uvođenja nadzora na unutarnjim granicama. Zatvaranje granica, opća zabrana putovanja ili suspenzija letova te zabrana kopnenog i pomorskog prijevoza nisu opravdani jer su ciljane i koordinirane mjere, kao što su COVID-19 potvrde ili testiranje, dovoljno djelotvorne i uzrokuju manje poremećaja. Sustav „zelenih traka” (2) trebao bi omogućiti održavanje prometnih tokova, posebno u smislu osiguravanja slobodnog kretanja robe i usluga te izbjegavanja poremećaja u lancu opskrbe.

(10)

Kako bi se osigurala bolja koordinacija među državama članicama, Vijeće je 13. listopada 2020. donijelo Preporuku (EU) 2020/1475 (3). U njoj je utvrđen koordiniran pristup u sljedećim ključnim područjima: primjeni zajedničkih kriterija i pragova pri donošenju odluka o uvođenju ograničenja slobodnog kretanja, mapiranju opasnosti od prenošenja bolesti COVID-19 na temelju dogovorenog kôda u boji te koordiniranog pristupa u pogledu mjera, ako postoje, koje se mogu na odgovarajući način primijeniti na osobe koje se kreću između područja, ovisno o razini opasnosti prijenosa u tim područjima. Vijeće je 1. veljače 2021. donijelo Preporuku (EU) 2021/119 (4) o izmjeni Preporuke (EU) 2020/1475 s obzirom na vrlo visoku stopu prijenosa unutar zajednice u cijeloj Uniji, koja bi mogla biti povezana s većom prenosivošću novih varijanti virusa SARS-CoV-2 koje izazivaju zabrinutost.

(11)

Europski parlament i Vijeće donijeli su 14. lipnja 2021. Uredbu (EU) 2021/953 o okviru za izdavanje, provjeru i prihvaćanje interoperabilnih potvrda o cijepljenju, testiranju i preboljenju bolesti COVID-19 (EU digitalna COVID potvrda) radi olakšavanja slobodnog kretanja tijekom pandemije bolesti COVID-19 (5). Taj je okvir uspostavljen kako bi se nositeljima EU digitalne COVID potvrde olakšalo ostvarivanje njihova prava na slobodno kretanje tijekom pandemije bolesti COVID-19. Tom se uredbom također doprinosi olakšavanju postupnog ukidanja ograničenja slobodnog kretanja koja su države članice uvele u skladu s pravom Unije kako bi se ograničilo širenje virusa SARS-CoV-2, na koordinirani način.

(12)

Uredba (EU) 2021/953 počela se primjenjivati 1. srpnja 2021. Od tog datuma cijepljene ili testirane osobe odnosno osobe koje su preboljele bolest imaju pravo dobiti EU digitalnu COVID potvrdu nakon cijepljenja, testiranja ili preboljenja u državi članici. Kako bi na najbolji način iskoristilo okvir za EU digitalnu COVID potvrdu, Vijeće je 14. lipnja 2021. donijelo Preporuku (EU) 2021/961 (6) o izmjeni Preporuke (EU) 2020/1475.

(13)

Od lipnja 2021. dogodile su se dvije važne promjene koje su utjecale na slobodno kretanje unutar Unije. Prvo, procijepljenost se znatno povećala, pri čemu je potpuno cijepljeno više od 68 % ukupnog stanovništva Unije do 10. siječnja 2022. (7) u usporedbi s manje od 30 % u trenutku donošenja zadnje izmjene Preporuke (EU) 2020/1475 i Uredbe (EU) 2021/953 (8). Znatno veći postotak stanovništva stoga je bolje zaštićen od teškog oblika bolesti i smrti od bolesti COVID-19 zbog trenutačno dostupnih cjepiva protiv bolesti COVID-19. Drugo, uvođenje EU digitalne COVID potvrde napredovalo je brzim tempom.

Do siječnja 2022. države članice EU-a izdale su više od milijarde EU digitalnih COVID potvrda. EU digitalna COVID potvrda stoga je široko dostupan, pouzdan i prihvaćen alat za olakšavanje slobodnog kretanja tijekom pandemije bolesti COVID-19. Okvir za EU digitalnu COVID potvrdu ne upotrebljavaju samo države članice EU-a, tri zemlje Europskog gospodarskog prostora koje nisu članice EU-a i Švicarska (9) nego i 29 drugih trećih zemalja i područja, a očekuje se da će se u budućnosti pridružiti još trećih zemalja. Epidemiološka situacija u Uniji istodobno je i dalje problematična, što opravdava zadržavanje mjera usmjerenih na zaštitu javnog zdravlja.

(14)

S obzirom na te promjene zajednički pristup naveden u Preporuci Vijeća (EU) 2020/1475 trebalo bi dodatno prilagoditi, kao što je to zatražilo i Europsko vijeće u svojim zaključcima od 22. listopada 2021. (10). Osobito, ključna odrednica trebao bi biti status osobe u pogledu bolesti COVID-19, tj. je li osoba cijepljena, testirana ili je preboljela bolest, što je vidljivo iz EU digitalne COVID potvrde. Budući da se EU digitalne COVID potvrde mogu sigurno izdavati, provjeravati i prihvaćati, putnici koji posjeduju valjanu EU digitalnu COVID potvrdu ne bi trebali podlijegati dodatnim ograničenjima slobodnog kretanja, kao što su dodatni testovi za infekciju virusom SARS-CoV-2. Osobito, od osoba koje putuju unutar Unije u načelu se ne bi trebalo zahtijevati da se podvrgnu karanteni, s obzirom na to da to predstavlja znatno ograničenje slobodnog kretanja.

(15)

To je potkrijepljeno preporukama WHO-a (11) prema kojima putnici koji su potpuno cijepljeni te putnici koji su preboljeli bolest COVID-19 u razdoblju od šest mjeseci prije putovanja ne bi trebali podlijegati dodatnim ograničenjima. Osobe koje ne pripadaju tim dvjema kategorijama trebale bi u načelu moći putovati na temelju negativnog testa na infekciju virusom SARS-CoV-2.

(16)

Kako bi se pojednostavnilo slobodno kretanje unutar Unije, potrebno je utvrditi zajedničko razumijevanje uvjeta koje bi tri vrste EU digitalnih COVID potvrda trebale ispunjavati kako bi bile prihvaćene.

(17)

Komisija je 21. prosinca 2021. donijela Delegiranu uredbu (EU) 2021/2288 o izmjeni Priloga Uredbi (EU) 2021/953 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu razdoblja prihvaćanja potvrda o cijepljenju izdanih u formatu EU digitalne COVID potvrde na kojima je navedeno da je dotična osoba potpuno cijepljena primarnom serijom cjepiva (12). Tom se delegiranom uredbom, za potrebe putovanja, utvrđuje da se potvrde o potpunom cijepljenju primarnom serijom cjepiva prihvaćaju samo ako nije prošlo više od 270 dana od primanja posljednje doze u toj seriji. S obzirom na to da još nije bilo moguće utvrditi razdoblje prihvaćanja potvrda o docjepljivanju, u Delegiranoj uredbi navedeno je da se u ovoj fazi ne primjenjuje razdoblje prihvaćanja za potvrde na kojima je navedeno da je osoba docijepljena.

(18)

Države članice trebale bi odmah poduzeti sve potrebne korake kako bi se osigurao pristup cijepljenju onim skupinama stanovništva kojima se prethodno izdane potvrde o cijepljenju približavaju isteku standardnog razdoblja prihvaćanja, uz potpuno poštovanje domaćih odluka o određivanju prioriteta za različite skupine stanovništva u provedbi cijepljenja s obzirom na nacionalnu politiku i epidemiološku situaciju.

(19)

Komisija bi trebala pratiti i redovito ponovno evaluirati pristup u pogledu razdoblja prihvaćanja kako bi procijenila jesu li potrebne prilagodbe ili promjene na temelju novih znanstvenih dokaza, među ostalim u pogledu razdoblja prihvaćanja potvrda izdanih na temelju primjene docjepljivanja.

(20)

Kako bi se pojednostavnilo slobodno kretanje unutar Unije, trebalo bi zadržati standardna razdoblja valjanosti za potvrde o testiranju. Uzorak za molekularni test koji se temelji na umnažanju nukleinske kiseline (NAAT) trebao bi se uzeti najviše 72 sata prije dolaska. Kraće razdoblje valjanosti od najviše 24 sata opravdano je za brze antigenske testove navedene u Prilogu I. EU-ovu zajedničkom popisu brzih antigenskih testova na COVID-19, koji je dogovorio Odbor za zdravstvenu sigurnost (13) s obzirom na dostupnost takvih testova.

(21)

Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci poboljšala se klinička učinkovitost brzih antigenskih testova. U svibnju 2021. tehnička radna skupina za dijagnostičke testove na COVID-19, koju je osnovao Odbor za zdravstvenu sigurnost (14) i koja je odgovorna za sastavljanje EU-ova zajedničkog popisa brzih antigenskih testova, uspostavila je strukturiraniji, dosljedniji i brži postupak za ažuriranje tog popisa. Nadalje, tehnička radna skupina odlučila je 21. rujna 2021. koje bi dodatne definicije i kriterije trebalo uzeti u obzir u neovisnim validacijskim studijama kojima se procjenjuje klinička učinkovitost brzih antigenskih testova za dijagnozu bolesti COVID-19. Samo bi rezultati brzih antigenskih testova na temelju nazalnih, orofaringealnih i/ili nazofaringealnih uzoraka trebali biti valjani za izdavanje potvrda o testiranju u formatu EU digitalne COVID potvrde. Tehnička radna skupina složila se da se na popis ne uvrste brzi antigenski testovi koji se temelje isključivo na alternativnim vrstama uzoraka kao što je slina.

Nadalje, ni skupni brzi kućni antigenski testovi ni brzi antigenski testovi ne uvrštavaju se na popis, čime se dodatno povećava vjerojatna konzistentnost provedbe uključenih testova. Odbor za zdravstvenu sigurnost 10. studenoga 2021. postigao je dogovor o sedmom, posljednjem ažuriranju zajedničkog popisa. S obzirom na ta poboljšanja, sve države članice trebale bi, u svrhu putovanja, prihvatiti potvrde o testiranju izdane na temelju NAAT-a i potvrde o testiranju izdane na temelju brzog antigenskog testa s EU-ova zajedničkog popisa.

(22)

S obzirom na dokaze u prilog preporuci da osobe koje su preboljele laboratorijski potvrđen slučaj bolesti COVID-19 ne trebaju dodatno testiranje na infekciju virusom SARS-CoV-2 povezano s putovanjima ni samoizolaciju ili karantenu povezane s putovanjima barem 180 dana od prvog pozitivnog NAAT testa, nositelji takvih potvrda o preboljenju trebali bi biti oslobođeni i dodatnih ograničenja putovanja za to razdoblje.

(23)

Sustav EU digitalne COVID potvrde omogućuje automatsku primjenu pravila za validaciju na skupove podataka u potvrdama, čime se osigurava da se pravila o putovanjima primjenjuju brzo, pouzdano i predvidljivo. Kako bi se olakšala primjena pravila za validaciju EU digitalne COVID potvrde, države članice trebale bi upotrebljavati standardiziranu funkciju obrade poslovnih pravila koja se nudi u okviru sustava EU digitalne COVID potvrde (15).

(24)

Od donošenja Uredbe (EU) 2021/953 Komisija je donijela nekoliko provedbenih akata kojima se utvrđuje da COVID-19 potvrde koje određena treća zemlja izdaje građanima Unije i članovima njihovih obitelji treba smatrati istovrijednima potvrdama koje države članice izdaju u skladu s tom uredbom kako bi se olakšalo slobodno kretanje nositelja tih potvrda. Kad se u ovoj Preporuci upućuje na EU digitalne COVID potvrde izdane u skladu s Uredbom (EU) 2021/953, to bi trebalo tumačiti tako da uključuje i potvrde izdane građanima Unije i članovima njihovih obitelji obuhvaćene tim provedbenim aktima. Kako bi se olakšalo slobodno kretanje, države članice trebalo bi poticati i da izdaju EU digitalne COVID potvrde na temelju članka 8. stavka 1. Uredbe (EU) 2021/953 osobama obuhvaćenima tom odredbom koje su cijepljene u trećim zemljama, posebno trećim zemljama čije potvrde nisu obuhvaćene takvim provedbenim aktima.

(25)

Kako je navedeno u članku 3. stavku 6. Uredbe (EU) 2021/953, posjed EU digitalne COVID potvrde nije preduvjet za ostvarivanje prava na slobodno kretanje. Stoga osobe koje ne posjeduju EU digitalnu COVID potvrdu ne bi trebalo sprečavati da putuju, ali bi se od njih, prema potrebi, moglo zahtijevati da se prije ili nakon dolaska podvrgnu testiranju na infekciju virusom SARS-CoV-2 kako bi se smanjio rizik od slučajeva uvoza infekcije.

(26)

Ovom se Preporukom obuhvaća upotreba EU digitalne COVID potvrde kako bi se olakšalo slobodno kretanje unutar Unije tijekom pandemije bolesti COVID-19. Njome se ne propisuje niti zabranjuje upotreba COVID-19 potvrda u domaće svrhe, kao što je pristup događanjima, mjestima okupljanja ili radnom mjestu. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 48. Uredbe (EU) 2021/953, ako država članica odluči upotrebljavati EU digitalne COVID potvrde u druge svrhe, pravna osnova za takve domaće upotrebe mora biti propisana nacionalnim pravom, koje, među ostalim, mora biti u skladu sa zahtjevima u pogledu zaštite podataka. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 49. Uredbe (EU) 2021/953, ako država članica uspostavi sustav COVID-19 potvrda za domaće potrebe, trebala bi osigurati i mogućnost upotrebe EU digitalnih COVID potvrda i njihovo potpuno prihvaćanje. Time se osigurava da nositelji takvih potvrda koji odlaze u drugu državu članicu za ostvarivanje svojeg prava na slobodno kretanje ne moraju dobiti dodatnu nacionalnu potvrdu.

(27)

S obzirom na njihovu specifičnu situaciju ili nužnu funkciju, od određenih kategorija putnika koji ostvaruju svoje pravo na slobodno kretanje ne bi se trebalo zahtijevati da posjeduju EU digitalnu COVID potvrdu. Istodobno bi taj popis mogao biti ograničeniji u usporedbi s Preporukom (EU) 2020/1475 s obzirom na to da su mnoge osobe koje putuju zbog nužne funkcije ili potrebe već cijepljene. Njime bi trebali biti obuhvaćeni radnici u prometnom sektoru ili pružatelji usluga prijevoza, pacijenti koji putuju iz neophodnih zdravstvenih razloga, pomorci, osobe koje svakodnevno ili često prelaze granicu zbog rada ili školovanja, posjeta bliskoj rodbini, usluga zdravstvene zaštite ili skrbi o svojim bližnjima te djeci mlađoj od 12 godina.

(28)

S obzirom na napredak ostvaren u pogledu procijepljenosti i uspješnog uvođenja EU digitalne COVID potvrde, mjere za putovanja uslijed pandemije bolesti COVID-19 trebale bi se primjenjivati na osobnoj, a ne regionalnoj razini, što znači da bi ključna odrednica trebala biti status putnika u pogledu bolesti COVID-19, tj. je li putnik cijepljen, testiran ili je prebolio bolest, što je vidljivo iz valjane EU digitalne COVID potvrde. Putnici koji ostvaruju svoje pravo na slobodno kretanje s valjanom potvrdom u načelu ne bi trebali podlijegati dodatnim ograničenjima. Taj je pristup opravdan zbog činjenice da je virus i dalje prisutan u svim regijama diljem EU-a i da se epidemiološka situacija u tim regijama stalno i brzo mijenja. Pristupom koji se temelji na pojedinoj osobi znatno će se pojednostavniti okvir koji se primjenjuje na putovanja tijekom pandemije u EU-u i putnicima će pružiti dodatnu jasnoću i predvidljivost u pogledu primjenjivih pravila.

(29)

Budući da je riječ o korisnom i lako razumljivom alatu za javnost i tijela država članica, kartu „semafor” koja pokazuje epidemiološku situaciju na regionalnoj razini trebalo bi zadržati u informativne svrhe, uz iznimku mapiranja područja s vrlo velikom razinom cirkuliranja virusa i u kojima su potrebne dodatne mjere. Ipak, kriterije i pragove karte navedene u Preporuci Vijeća (EU) 2020/1475 trebalo bi prilagoditi kako bi se više naglasili novoprijavljeni slučajevi bolesti COVID-19 kao ključni kriterij za približno određivanje rizika uvoza infekcije virusom SARS-CoV-2. Taj kriterij trebalo bi ponderirati procijepljenošću u istoj regiji kako bi se uzelo u obzir da se cijepljenjem smanjuje rizik za javno zdravlje koji predstavlja bolest COVID-19.

Dobivenoj ponderiranoj stopi trebao bi se dodijeliti kôd u boji upotrebom pragova modela procjene rizika koji je razvio ECDC, osim za regije s nedovoljnom stopom testiranja. Posebnosti karte trebale bi biti uključene u prilog Preporuci. Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti trebao bi tjedno objavljivati kartu na temelju podataka koje dostavljaju države članice.

(30)

Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti područjima s vrlo visokom razinom cirkuliranja virusa zbog koje se povećava vjerojatnost uvezenih slučajeva iz tih područja, a dugotrajna razdoblja velikog broja slučajeva mogu uzrokovati pritisak na njihove sustave javnog zdravstva. Kako bi se ublažili ti rizici za javno zdravlje, države članice trebale bi savjetovati da se otkažu sva neobvezna putovanja u ta područja i iz njih. Uz navedeno, od osoba koje dolaze iz takvih područja, a ne posjeduju potvrdu o cijepljenju ili preboljenju trebalo bi zahtijevati da se prije odlaska podvrgnu testiranju na infekciju virusom SARS-CoV-2 te da se nakon dolaska podvrgnu karanteni/samoizolaciji. Za osobe koje putuju iz nužnih razloga, posebno za radnike u prometnom sektoru i pružatelje usluga prijevoza, trebale bi se primjenjivati iznimke kako bi se ograničili poremećaji na unutarnjem tržištu i očuvalo funkcioniranje „zelenih traka”.

(31)

Kako bi se osiguralo jedinstvo obitelji koje putuju zajedno, od djece mlađe od 12 godina koja posjeduju valjanu EU digitalnu COVID potvrdu, bilo da je riječ o potvrdi o cijepljenju, potvrdi o testiranju, potvrdi o preboljenju ili negativnom rezultatu testa na infekciju virusom SARS-CoV-2, ne bi trebalo zahtijevati da se podvrgnu karanteni/samoizolaciji povezanoj s putovanjem. Uz to, djecu mlađu od šest godina trebalo bi izuzeti od zahtjeva da se podvrgnu karanteni/samoizolaciji ili testiranju na infekciju virusom SARS-CoV-2 povezanima s putovanjem.

(32)

Pojava novih varijanti virusa SARS-CoV-2, kao što je pokazala pojava varijante omikron i dalje je razlog za zabrinutost te bi je države članice trebale uzeti u obzir u kontekstu ograničenja slobodnog kretanja kao odgovora na pandemiju bolesti COVID-19. Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti redovito procjenjuje nove dokaze o varijantama otkrivenima na temelju epidemioloških podataka, pregleda koji se prema utvrđenim pravilima provode radi praćenja genomskih varijanti ili na temelju drugih znanstvenih izvora (16). To se posebno odnosi na varijante koje izazivaju zabrinutost za koje postoje jasni dokazi o znatnom utjecaju na prenosivost, težinu oblika bolesti i/ili imunitet koje bi mogle utjecati na epidemiološku situaciju u EU-u/EGP-u i na varijante od interesa za koje su dostupni dokazi o genomskim svojstvima, epidemiološki dokazi ili in vitro dokazi koji bi mogli upućivati na znatan utjecaj na prenosivost, težinu oblika bolesti ili imunitet, a koje bi realno mogle utjecati na epidemiološku situaciju u EU-u/EGP-u.

Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti tjedno objavljuje pregled udjela varijanti virusa koje izazivaju zabrinutost i varijanti od interesa u EU-u/EGP-u, zajedno s opsegom sekvenciranja, te karte i druge vrste podataka (17). Važno je da države članice održavaju ili postignu dovoljno velik opseg sekvenciranja kako bi se dobile pravodobne i točne informacije o pojavi i cirkuliranju varijanti virusa SARS-CoV-2 koje izazivaju zabrinutost ili su od interesa. Nedovoljan opseg sekvenciranja ograničava mogućnost za otkrivanje varijanti koje cirkuliraju, a izazivaju zabrinutost, prije nego što počnu utjecati na opću epidemiološku situaciju. Istodobno je važno da države članice vode računa o razlikama u opsegu sekvenciranja kako se ne bi obeshrabrivale visoke razine sekvenciranja.

(33)

Varijante virusa SARS-CoV-2 alfa i delta i omikron, od kojih omikron postaje dominantna varijanta u Uniji, pokazale su negativan učinak novih varijanti virusa SARS-CoV-2 na epidemiološku situaciju. Iako je teško zaustaviti širenje varijante nakon što se otkrije unutar Unije, s obzirom na moguće posljedice ipak je primjereno uspostaviti postupak hitnog kočenja za koordinirani pristup čiji je cilj odgoditi širenje novih varijanti unutar Unije. Kako bi se osigurala koordinacija među državama članicama, to bi se trebalo primjenjivati i na situacije u kojima države članice u skladu s pravom Unije uvedu ograničenja jer se epidemiološka situacija na njihovu području ubrzano pogoršava, posebno u područjima koja su već znatno pogođena.

(34)

Kako je navedeno u Uredbi (EU) 2021/953, ako država članica, u skladu s pravom Unije, od nositelja EU digitalne COVID potvrde zahtijeva da se podvrgnu karanteni, samoizolaciji ili testiranju na infekciju virusom SARS-CoV-2 nakon njihova ulaska na njezino državno područje, ili ako nositeljima takvih potvrda nametne druga ograničenja, na primjer zbog ubrzanog pogoršanja epidemiološke situacije u državi članici ili regiji države članice, a posebno zbog varijanti virusa SARS-CoV-2 koje izazivaju zabrinutost ili su od interesa, ona o tome mora obavijestiti Komisiju i ostale države članice ako je moguće 48 sati prije uvođenja takvih novih ograničenja. U tu svrhu država članica mora navesti razloge za takva ograničenja i njihov opseg, navodeći koji nositelji potvrde podliježu takvim ograničenjima ili su od njih izuzeti te datum uvođenja i trajanje takvih ograničenja, uključujući opis njihove usklađenosti s načelima proporcionalnosti i nediskriminacije.

(35)

Postupak hitnog kočenja mogla bi pokrenuti država članica na osnovi informacija koje treba dostaviti na temelju Uredbe (EU) 2021/953, ili Komisija na temelju redovite procjene novih dokaza o varijantama Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti. Na taj se način može postići dogovor da se na temelju prijedloga Komisije tijekom ograničenog razdoblja primjenjuju dodatna ograničenja u pogledu putovanja iz pogođenih područja, kao što su zahtjevi testiranja i/ili karantene/samoizolacije za putnike. Okvir za definiranje i procjenu kriterija koji bi mogli dovesti do pokretanja javnozdravstvenih intervencija protiv zabrinjavajućih varijanti koji trenutačno izrađuje europska stručna skupina za varijante virusa SARS-CoV-2 (18) trebao bi se uzeti u obzir kad postane dostupan.

(36)

Kako bi se očuvalo funkcioniranje „zelenih traka”, zahtjevi za testiranje za radnike u prometnom sektoru i pružatelje usluga prijevoza koje je aktivirao mehanizam hitnog kočenja trebali bi se ograničiti na brze antigenske testove te ne bi trebalo zahtijevati karantenu/samoizolaciju. Ti zahtjevi za testiranje ne bi trebali dovesti do poremećaja u prijevozu. Ako dođe do poremećaja u prijevozu ili lancu opskrbe, takve zahtjeve za testiranje trebalo bi odmah ukinuti ili staviti izvan snage.

(37)

Praćenje kontakata i dalje je jedan od glavnih alata za borbu protiv širenja virusa, posebno za suzbijanje pojave novih varijanti. Istodobno je djelotvorno i pravodobno praćenje kontakata teže u prekograničnim situacijama s velikim brojem putnika koji se nalaze blizu jedni drugima. Kako bi se to omogućilo, izrađen je digitalni obrazac za lociranje putnika („PLF”) (19), a države članice trebalo bi poticati da se koriste tim zajedničkim formatom za olakšavanje putovanja. Države članice trebalo bi poticati i da se uključe u platformu za razmjenu PLF-ova utvrđenu na temelju Provedbene odluke Komisije (EU) 2021/858 (20) kako bi mogle bolje pratiti kontakte u prekograničnim situacijama u svim prometnim sredstvima. Platforma za razmjenu PLF-ova omogućuje sigurnu, pravodobnu i djelotvornu razmjenu podataka među nadležnim tijelima država članica tako što će im omogućiti da šalju informacije iz svojih postojećih nacionalnih digitalnih sustava PLF-ova i relevantne epidemiološke informacije ostalim nadležnim tijelima automatski i na interoperabilan način.

(38)

Kad se PLF-ovi upotrebljavaju i u druge svrhe osim praćenja kontakata kao što je utvrđivanje potrebe za time da se putnik u dolasku podvrgne testiranju na infekciju virusom SARS-CoV-2, nepodnošenje PLF-a na vrijeme prije dolaska ne bi trebalo dovesti do uskraćivanja njegova ulaska u dotičnu zemlju jer bi to predstavljalo ozbiljno ograničavanje slobodnog kretanja. Od takvih bi se putnika po potrebi moglo zahtijevati da se podvrgnu drugim mjerama kao što je testiranje na infekciju virusom SARS-CoV-2 nakon dolaska.

(39)

Jasno, pravodobno i potpuno informiranje javnosti i dalje je ključno za ograničavanje učinaka svih uvedenih ograničenja slobodnog kretanja te se njime osigurava predvidljivost, pravna sigurnost i to da građani poštuju mjere. Države članice trebale bi pravodobno dostaviti te informacije, među ostalim putem internetske platforme „Re-open EU” (21). Države članice trebalo bi poticati i da putem te platforme pružaju informacije o domaćoj upotrebi EU digitalnih COVID potvrda s obzirom na važnost takvih informacija za putnike iz drugih država članica.

(40)

S obzirom na razvoj epidemiološke situacije i dostupnost više relevantnih znanstvenih dokaza, Komisija bi uz pomoć Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti trebala redovito preispitivati ovu Preporuku i svoje nalaze prosljeđivati Vijeću na razmatranje, prema potrebi, zajedno s prijedlogom za izmjenu Preporuke. Osobito, u skladu s načelima nužnosti i proporcionalnosti, kojima se previđa da bi sva ograničenja trebalo ukinuti čim epidemiološka situacija to dopusti, Komisija se poziva da pomno prati razvoj epidemiološke situacije i ponovno evaluira je li zahtjev o posjedovanju EU digitalne COVID potvrde i dalje opravdan nakon poboljšanja epidemiološke situacije u cijelom EU-u ili na regionalnoj razini.

(41)

S obzirom na to da se ovom Preporukom prilagođava i dalje razvija zajednički pristup za olakšavanje sigurnog slobodnog kretanja tijekom pandemije bolesti COVID-19, Preporuku Vijeća (EU) 2020/1475 trebalo bi zamijeniti.

(42)

Kako bi se osiguralo dovoljno vremena za provedbu koordiniranog pristupa navedenog u ovoj preporuci, ona bi se trebala primjenjivati od 1. veljače 2022.

(43)

U skladu s načelom proporcionalnosti mehanizmi uspostavljeni ovom Preporukom trebali bi se u pogledu područja primjene i vremena odnositi samo na ograničenja donesena kao odgovor na ovu pandemiju. Ova bi se Preporuka trebala prestati primjenjivati najkasnije kad se Uredba (EU) 2021/953 prestane primjenjivati,

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

U tom bi se kontekstu na prvi podstavak trebala primjenjivati sljedeća odstupanja:

12.

13.

14.

15.

16.

17.

Karta „semafor” trebala bi se temeljiti na kriterijima, pragovima i kodovima boja navedenima u Prilogu.

18.

19.

20.

Kao potporu državama članicama Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti trebao bi nastaviti objavljivati informacije i karte o varijantama virusa SARS-CoV-2 koje izazivaju zabrinutost ili su od interesa, posebno o opsegu sekvenciranja i distribucije varijanti.

21.

Države članice trebale bi tjedno dostavljati podatke o rezultatima sekvenciranja slučajeva pozitivnih na virus SARS-CoV-2- i opsegu sekvenciranja, među ostalim na regionalnoj razini, kako bi se osiguralo da se eventualne mjere mogu usmjeriti na regije za koje su strogo neophodne.

22.

To bi se trebalo primjenjivati i na situacije u kojima država članica u skladu s pravom Unije uvede dodatne zahtjeve u pogledu karantene/samoizolacije ili testiranja jer se epidemiološka situacija u državi članici ili u području unutar države članice naglo pogoršava, posebice u područjima koja su već klasificirana kao „tamnocrvena”. U tom bi slučaju u dostavljenim informacijama trebalo jasno navesti zašto su dodatne mjere nužne i proporcionalne.

23.

24.

Komisija može na temelju redovite procjene novih dokaza Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti o varijantama i, kad bude dostupan, okvira koji je izradila Europska stručna skupina za varijante virusa SARS-CoV-2, predložiti i raspravu u Vijeću o novoj varijanti virusa SARS-CoV-2 koja izaziva zabrinutost ili je od interesa, ili o epidemiološkoj situaciji koja se brzo pogoršava u državi članici ili u regiji unutar države članice.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.