19/Sv. 006

HR

Službeni list Europske unije

144

---

32008F0978

---

L 350/72

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

18.12.2008.

---

OKVIRNA ODLUKA VIJEĆA 2008/978/PUP

od 18. prosinca 2008.

o Europskom dokaznom nalogu u svrhu pribavljanja predmeta, dokumenata i podataka za korištenje u kaznenim postupcima

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 31. i članak 34. stavak 2. točku (b),

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

budući da:

(1)

Europska unija postavila si je cilj održavanja i razvijanja područja slobode, sigurnosti i pravde. Prema Zaključcima Europskog vijeća u Tampereu od 15. i 16. listopada 1999., a posebno njihovoj točki 33., načelo uzajamnog priznavanja trebalo bi predstavljati temelj pravosudne suradnje kako u građanskim tako i u kaznenim stvarima u Uniji.

(2)	U skladu sa Zaključcima iz Tamperea Vijeće je 29. studenoga 2000. donijelo program mjera za provedbu načela uzajamnog priznavanja u kaznenim stvarima (2). Ova Okvirna odluka je nužna kako bi se provela 5. i 6. mjera tog programa, koji se odnosi na uzajamno priznavanje naloga za pribavljanje dokaza.

(3)

U točki 3.3.1 Haškog programa (3), koja je obuhvaćena u Zaključcima Europskog vijeća od 4. i 5. studenoga 2004., ukazuje se na značaj dovršenja cjelovitog programa mjera za provođenje načela za uzajamno priznavanje u kaznenim stvarima, te naglašava da uvođenje Europskog dokaznog naloga (EEW) mora biti prioritet.

(4)	Okvirna odluka Vijeća 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica (4) bila je prva konkretna mjera kojom se provodi načelo uzajamnog priznavanja u području kaznenog prava.

(5)

U Okvirnoj odluci Vijeća 2003/577/PUP od 22. srpnja 2003. o izvršenju naloga za zamrzavanje imovine ili dokaza u Europskoj uniji (5), rješava se pitanje nužnosti hitnog priznavanja naloga, kako bi se spriječilo uništavanje, mijenjanje, prebacivanje, prenošenje ili bacanje dokaza. Međutim, u njoj se uređuje pitanje tek dijela spektra pravosudne suradnje u kaznenim stvarima s obzirom na dokaze, dok je prijenos dokaznog materijala ostavljen u okviru postupaka međusobne pomoći.

(6)	Stoga je nužno dalje poboljšati pravosudnu suradnju primjenom načela o uzajamnom priznavanju sudskih odluka, u obliku Europskog dokaznog naloga, radi pribavljanja predmeta, dokumenata i podataka za korištenje u kaznenim postupcima.

(7)

EEW se može koristiti za pribavljanje svih predmeta, dokumenata i podataka za korištenje u kaznenim postupcima za koje je EEW izdan. To može uključivati, primjerice, predmete, dokumente ili podatke dobivene od treće strane, od pretraga prostorija, uključujući privatne prostorije osumnjičenika, povijesne podatke o korištenju bilo kakvih usluga, uključujući financijsko poslovanje, povijesne zapise izjava, obavijesnih razgovora i saslušavanja, kao i druge evidencije, uključujući i rezultate posebnih istražnih tehnika.

(8)

Načelo uzajamnog priznavanja temelji se na visokoj razini povjerenja među državama članicama. Kako bi se unaprijedilo to povjerenje, ovom bi Okvirnom odlukom trebalo predvidjeti i značajne zaštitne mjere kojima se štite temeljna prava. EEW bi stoga trebali izdavati samo suci, sudovi, istražni suci, javni tužitelji i određena druga pravosudna tijela, kako odrede države članice u skladu s ovom Okvirnom odlukom.

(9)

Ova Okvirna odluka se donosi na temelju članka 31. Ugovora i odnosi se na pravosudnu suradnju u smislu te odredbe, kojoj je cilj pomoć pri pribavljanju dokaza za postupke iz članka 5. ove Okvirne odluke. Iako prema članku 2. točki (c) podtočki ii. i druga tijela osim sudaca, sudova, istražnih sudaca i javnih tužitelja mogu imati određenu ulogu kod pribavljanja takvih dokaza, ovom Okvirnom odlukom nisu obuhvaćene policija, carina te pogranična i administrativna suradnja, što je uređeno drugim odredbama Ugovora.

(10)	Na definiciju izraza „pretraga ili zapljena” ne treba se pozivati kod primjene bilo kakvih drugih mjera koje se primjenjuju među državama članicama, posebno Konvencije Vijeća Europe o uzajamnoj pomoći u kaznenim stvarima od 20. travnja 1959., kao i pravnih instrumenata koji je nadopunjuju.

(11)

EEW bi se trebao izdavati samo kad su zatraženi predmeti, dokumenti ili podaci nužni i kad su razmjerni svrsi kaznenih ili drugih postupaka na koje se odnose. Osim toga, EEW bi se trebao izdavati samo ako se u sličnom slučaju do predmeta, dokumenata ili podataka u pitanju može doći u okviru nacionalnog prava države izdavateljice. Za poštovanje tih uvjeta trebalo bi biti odgovorno tijelo izdavatelj. Ta pitanja stoga ne bi trebala biti razlozima nepriznavanja ili neizvršenja.

(12)	Za pribavljanje traženih predmeta, dokumenata ili podataka tijelo izvršitelj bi se trebalo koristiti što je moguće manje drastičnim sredstvima.

(13)	Tijelo izvršitelj dužno je provesti u djelo EEW u vezi s elektroničkim podacima koji se ne nalaze u državi izvršiteljici, u opsegu kojeg dopušta zakonodavstvo države izvršiteljice.

(14)

Trebalo bi omogućiti, ako je u nacionalnom zakonodavstvu države članice za prijenos članka 12. tako određeno, da tijelo izdavatelj može zatražiti od tijela izvršitelja da se u vezi s pravnim ili upravnim postupanjem pridržava određenih formalnosti i postupaka, koji bi mogli doprinijeti da zatraženi dokazi budu prihvatljivi kao dokazni materijal u državi izdavanja, primjerice službeno stavljanje žiga na dokument, prisutnost predstavnika iz države izdavanja, ili bilježenje vremena i datuma, kako bi se postigao slijed čuvanja dokaza. Takve formalnosti i postupci ne bi trebali obuhvaćati prisilne mjere.

(15)	Provođenje u djelo EEW-a trebalo bi u najširem mogućem razmjeru, i ne dovodeći u pitanje temeljna jamstva prema nacionalnom pravu, obaviti u skladu s formalnostima i postupcima koje je izričito naznačila država izdavanja.

(16)

Kako bi se osigurala učinkovitost pravosudne suradnje u kaznenim stvarima, trebalo bi ograničiti mogućnost odbijanja da se prizna ili izvrši EEW, kao i razloge za odgađanje njegova izvršenja. Osobito za određene kategorije kaznenih djela ne bi trebalo dopustiti odbijanje izvršenja EEW-a uz obrazloženje da djelo na kojem se zasniva ne predstavlja kazneno djelo prema nacionalnom pravu države izvršiteljice (dvostruka kažnjivost).

(17)

Trebalo bi omogućiti odbijanje EEW-a, ako bi se njegovim priznavanjem ili izvršenjem u državi izvršiteljici prekršilo imunitet ili privilegij u toj državi. Jedinstveno određenje imuniteta ili privilegija u Europskoj uniji ne postoji te je detaljnije određenje tih izraza prepušteno nacionalnom zakonodavstvu, što bi moglo uključivati i zaštitne mjere koje se primjenjuju na zanimanja u zdravstvu i pravnoj struci, pa se ne bi trebalo tumačiti na način koji bi bio u suprotnosti s obvezom da se ukinu određeni razlozi za odbijanje iz članka 7. Akta Vijeća od 16. listopada 2001., kojim je u skladu s člankom 34. Ugovora o Europskoj uniji, izrađen Protokol uz Konvenciju o uzajamnoj pomoći u kaznenim stvarima između država članica Europske unije (6).

(18)

Trebalo bi omogućiti odbijanje priznavanja ili izvršenja EEW-a, ako bi njegovo izvršenje štetilo temeljnim interesima nacionalne sigurnosti, ugrozilo izvor informacija ili bi značilo korištenje povjerljivih informacija koje se odnose na određene aktivnosti obavještajnih službi. Međutim, prihvaća se da se takav razlog za nepriznavanje ili neizvršenje primijeni samo onda, kad i ako se ti predmeti, dokumenti ili podaci ne bi koristiti zbog istih razloga kao dokazi u sličnim nacionalnim slučajevima.

(19)	Posebne odredbe iz članka 13. stavka 3. u vezi s člankom 13. stavkom 1. točke (f) podtočke i. ne dovode u pitanje način i opseg primjene ostalih razloga za odbijanje iz članka 13. stavka 1.

(20)	Potrebno je odrediti rokove za osiguranje brze, učinkovite i dosljedne suradnje pri pribavljanju predmeta, dokumenata ili podataka za korištenje u kaznenim postupcima u cijeloj Europskoj uniji.

(21)

Svaka država članica u svojem zakonodavstvu određuje pravna sredstva protiv razloga sadržajne naravi, na kojima se zasnivaju odluke za pribavljanje dokaza, uključujući i pitanje je li odluka nužna i razmjerna, iako ta sredstva mogu biti različita među državama članicama i mogu se primijeniti u različitim fazama postupka.

(22)	Potrebno je uspostaviti mehanizam za procjenu učinkovitosti ove Okvirne odluke.

(23)

Budući da se cilj ove Okvirne odluke, naime zamjena sustava uzajamne pomoći u kaznenim stvarima za pribavljanje predmeta, dokumenata ili podataka među državama članicama, ne može postići na zadovoljavajući način na razini država članica koje djeluju jednostrano, i može se stoga zbog razmjera i učinaka bolje postići na razini Unije, Vijeće može donijeti mjere u skladu s načelima subsidijarnosti iz članka 2. Ugovora o Europskoj uniji i članka 5. Ugovora o osnivanju Europske zajednice. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je predviđeno u potonjem članku, ova Okvirna odluka ne nadilazi ono nužno potrebno za postizanje tog cilja.

(24)

Osobni podaci obrađeni u vezi s provedbom ove Okvirne odluke biti će zaštićeni u skladu s odgovarajućim instrumentima, uključujući s načelima Konvencije Vijeća Europe od 28. siječnja 1981. za zaštitu osoba u vezi s automatskom obradom osobnih podataka, kao i dodatnom zaštitom predviđenom u ovoj Okvirnoj odluci u skladu s člankom 23. Konvencije o uzajamnoj pomoći u kaznenim stvarima među državama članicama Europske unije od 29. svibnja 2000. (7).

(25)

EEW bi trebao postojati usporedno s već postojećim postupkom uzajamnog pružanja pomoći, ali takvo bi usporedno postojanje trebalo smatrati prijelaznim rješenjem, sve dok načini pribavljanja dokaza, koji su izuzeti iz područja primjene ove Okvirne odluke ne postanu u skladu s Haškim programom, predmet instrumenta uzajamnog priznavanja, čije bi donošenje omogućilo cjelovito uređenje uzajamnog priznavanja i zamijenilo postupak uzajamnog pružanja pomoći.

(26)	Države članice se pozivaju da sastave, svaka u svom i u interesu Europske unije, tablice koje što je moguće bolje prikazuju korelaciju između odredbi ove Okvirne odluke i nacionalnih provedbenih mjera te da ih dostave Komisiji uz tekst nacionalnog zakonodavstva za provedbu ove Okvirne odluke.

(27)

Ova Okvirna odluka poštuje temeljna prava i zadovoljava načela koja priznaje članak 6. Ugovora o Europskoj uniji prema Povelji o temeljnim pravima Europske unije, posebno njegovog poglavlja VI. Ništa se u ovoj Okvirnoj odluci ne smije protumačiti kao zabrana odbijanja izvršenja EEW-a, ako na temelju objektivnih podataka postoje razlozi za mišljenje da je EEW izdan u svrhu pokretanja istrage ili kažnjavanja osobe zbog njegova ili njezina spola, rasne ili etničke pripadnosti, vjere, spolne orijentacije, nacionalnosti, jezika ili političkog mišljenja, ili ako bi položaj osobe mogao biti predmetom predrasude iz bilo kojeg od tih razloga.

(28)	Ova Okvirna odluka ne sprečava države članice da primjenjuju svoja ustavna pravila u vezi s redovnim sudskim postupkom, slobodom udruživanja, slobodom tiska i slobodnog izražavanja u drugim medijima.

(29)	Ova Okvirna odluka nema učinka na izvršavanje odgovornosti država članica u vezi s održavanjem javnog reda i mira te zaštite unutarnje sigurnosti u skladu s člankom 33. Ugovora,

DONIJELO JE OVU OKVIRNU ODLUKU:

GLAVA I.

EUROPSKI DOKAZNI NALOG (EEW)

Članak 1.

Definicija Europskog dokaznog naloga (EEW-a) i obveza njegova izvršenja

1.   Europski dokazni nalog je sudska odluka koju izdaje nadležno tijelo države članice s ciljem pribavljanja predmeta, dokumenata i podataka od druge države članice za korištenje u postupcima iz članka 5.

2.   Države članice izvršavaju svaki EEW na temelju načela uzajamnog priznavanja i u skladu s odredbama ove Okvirne odluke.

3.   Ova Okvirna odluka ne utječe na obvezu poštovanja temeljnih prava i temeljnih pravnih načela određenih u članku 6. Ugovora te na bilo koju obvezu pravosudnih tijela.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Okvirne odluke:

(a)	„država izdavateljica” znači država članica u kojoj je izdan EEW;

(b)	„država izvršiteljica” znači država članica na čijem se državnom području nalaze predmeti, dokumenti ili podaci ili u slučaju elektroničkih podataka, neposredno dostupni u okviru zakonodavstva države izvršiteljice;

(c)

„tijelo izdavatelj” znači: i. sudac, sud, istražni sudac, javni tužitelj; ili ii. bilo koje drugo pravosudno tijelo, koje je određeno u državi izdavateljici koje ima u posebnim slučajevima nadležnost istražnog tijela u kaznenim postupcima i u skladu je s nacionalnim pravom nadležno za prekogranične slučajeve;

(d)	„tijelo izvršitelj” znači tijelo koje je u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, kojim se provodi ova Okvirna odluka, nadležno za priznavanje ili izvršavanje EEW u skladu s ovom Okvirnom odlukom;

(e)

„pretraga i zapljena” obuhvaća sve mjere u okviru kaznenog postupka, slijedom kojih pravna ili fizička osoba mora pod zakonskom prisilom pružiti ili sudjelovati u pribavljanju predmeta, dokumenata ili podataka, i koje se, ako se ne udovolji zahtjevu, mogu prisilno provesti bez pristanka takvih osoba ili to može imati za posljedicu sankcije.

Članak 3.

Određenje nadležnih tijela

1.   Svaka država članica obavješćuje glavno tajništvo Vijeća koje je tijelo, ili tijela, prema njenom nacionalnom pravu, nadležno u skladu s člankom 2. točkama (c) i (d), kad je ta država članica država izdavateljica ili država izvršiteljica.

2.   Države članice koje žele iskoristiti mogućnost imenovanja središnjega, ili središnjih, tijela u skladu s člankom 8. stavkom 2., dostavljaju glavnom tajništvu Vijeća podatke o imenovanom središnjem tijelu(-ima). Ti podaci su obvezujući za tijela države izdavateljice.

3.   Glavno tajništvo Vijeća čini preuzete podatke dostupnima svim državama članicama.

Članak 4.

Područje primjene EEW-a

1.   Ne dovodeći u pitanje stavak 2. ovog članka, EEW se može izdati prema uvjetima iz članka 7. s obzirom na pribavljanje u državi izvršiteljici predmeta, dokumenata ili podataka potrebnih u državi izdavateljici u svrhu postupka iz članka 5. EEW-om su obuhvaćeni predmeti, dokumenti i podaci koji su u njemu navedeni.

2.   EEW se ne izdaje kad se od tijela izvršitelja traži da:

(a)	obavi obavijesne razgovore, uzima izjave ili pokrene druge vrste saslušanja osumnjičenika, svjedoka, stručnjaka ili bilo koje druge stranke;

(b)	provede pregledavanje tijela ili uzimanje staničnih tkiva ili biometričkih podataka izravno s tijela neke osobe, uključujući uzorke DNK ili otiske prstiju;

(c)	pribavi informacije u realnom vremenu poput prisluškivanja razgovora, tajnog praćenja ili nadzora bankovnih računa;

(d)	obavi analizu postojećih predmeta, dokumenata ili podataka; i

(e)	pribavi komunikacijske podatke koje pohranjuju davatelji javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga ili javnih komunikacijskih mreža.

3.   Razmjena podataka o kaznenim osudama iz kaznene evidencije provodi se u skladu s Odlukom Vijeća 2005/876/PUP od 21. studenoga 2005. o razmjeni informacija iz kaznene evidencije (8) i drugim mjerodavnim instrumentima.

4.   EEW se može izdati za pribavljanje predmeta, dokumenata ili podataka iz stavka 2., ako su ti predmeti, dokumenti ili podaci već bili u posjedu tijela izvršitelja prije izdavanja EEW-a.

5.   Bez obzira na stavak 1., EEW, ako tako navede tijelo izdavatelj, također obuhvaća sve druge predmete, dokumente ili podatke, koje tijelo izvršitelj otkrije za vrijeme provođenja EEW-a i koji se bez daljnje istrage smatraju značajnima za postupke za koje je izdan EEW.

6.   Bez obzira na stavak 2., EEW-om se može, ako to zatraži tijelo izdavatelj, također obuhvatiti i uzimanje izjava od osoba prisutnih za vrijeme provedbe EEW-a, ako se te izjave izravno odnose na predmet EEW-a. Odgovarajuće odredbe države izvršiteljice koje se primjenjuju na nacionalne slučajeve, također se primjenjuju u odnosu na uzimanje takvih izjava.

Članak 5.

Vrste postupaka za koje se može izdati EEW

EEW se može izdati:

(a)	u vezi s kaznenim postupcima pravosudnih tijela, ili postupaka koji su pokrenuti pred tim tijelima, u vezi s kaznenim djelom prema nacionalnom zakonodavstvu države izdavateljice;

(b)	u postupcima pred upravnim tijelima u vezi s djelima koja su kažnjiva prema nacionalnom zakonodavstvu države izdavateljice jer predstavljaju kršenje zakona, i kad odluka može dovesti do postupka pred sudom koji je nadležan za određene kaznene predmete;

(c)	u postupcima pravosudnih tijela u vezi s djelima kažnjivim prema nacionalnom zakonodavstvu države izdavateljice jer predstavljaju kršenja zakona, i kad odluka može dovesti do daljnjih postupaka pred sudom koji je nadležan za određene kaznene predmete; i

(d)	u vezi s postupcima iz točaka (a), (b) i (c), koji se odnose na kaznena djela ili prekršaje za koje se može pozvati pravnu osobu na odgovornost ili je kazniti u državi izdavateljici.

Članak 6.

Sadržaj i oblik EEW-a

1.   EEW naveden u obrascu u Prilogu tijelo izdavatelj ispunjava, potpisuje te ovjerava točnost njegovog sadržaja.

2.   EEW je sastavljen na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika države izvršiteljice ili ga s njega prevodi država izdavateljica.

Svaka država članica prilikom usvajanja ove Okvirne odluke ili kasnije u izjavi položenoj kod glavnog tajništva Vijeća navodi da prihvaća EEW ili prijevod EEW-a na jedan ili više drugih službenih jezika institucija Unije.

GLAVA II.

POSTUPCI I NADZORNE MJERE ZA DRŽAVU IZDAVATELJICU

Članak 7.

Uvjeti za izdavanje EEW-a

Svaka država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da se EEW izdaje samo kad se tijelo izdavatelj uvjerilo da su zadovoljeni sljedeći uvjeti:

(a)	pribavljanje zatraženih predmeta, dokumenata ili podataka nužno je i razmjerno svrsi postupaka iz članka 5.;

(b)	predmeti, dokumenti ili podaci mogli bi se, da su dostupni na području države izdavateljice, u sličnom slučaju pribaviti prema pravu države izdavateljice, iako bi se mogle koristiti i drukčije postupovne mjere.

Ti uvjeti se u svakom slučaju procjenjuju samo u državi izdavateljici.

Članak 8.

Prosljeđivanje EEW-a

1.   EEW se može proslijediti nadležnom tijelu neke države članice, ako nadležno tijelo države izdavateljice ima opravdane razloge vjerovati da se odgovarajući predmeti, dokumenti ili podaci u njoj nalaze ili, u slučaju elektroničkih podataka, da su ti podaci u njoj izravno dostupni prema pravu države izvršiteljice. Tijelo izdavatelj prosljeđuje nalog bez odgađanja tijelu izvršitelju, bilo kojim sredstvom kojim se dobiva pisani zapis pod uvjetima koji državi izvršiteljici omogućuju utvrđivanje vjerodostojnosti naloga. Sva daljnja službena komunikacija odvija se izravno između tijela izdavatelja i tijela izvršitelja.

2.   Svaka država članica može imenovati središnje tijelo ili, ako je tako predviđeno njezinim pravnim sustavom, više od jednog središnjeg tijela, koje pomaže nadležnim tijelima. Pojedina država članica može, ako je to potrebno na temelju organizacije njezina pravosudnog sustava, proglasiti svoje središnje tijelo, ili tijela, odgovornim za službeno prenošenje i primanje EEW-a, kao i za drugu službenu prepisku u vezi s njim.

3.   Ako tako želi tijelo izdavatelj, prijenos se može obavljati sigurnim telekomunikacijskim sustavom Europske pravosudne mreže.

4.   Ako je tijelo izvršitelj nepoznato, tijelo izdavatelj traži sve potrebne obavijesti, uključujući i putem kontaktnih mjesta Europske pravosudne mreže, kako bi dobilo podatke od države izvršiteljice.

5.   Kad tijelo u državi izvršiteljici koja primi EEW nema nadležnost priznati ga i poduzeti potrebne mjere za njegovu provedbu, ono će, ex officio, proslijediti EEW tijelu izvršitelju i o tome obavijestiti tijelo izdavatelja.

6.   Sve poteškoće u vezi s prosljeđivanjem ili utvrđivanjem vjerodostojnosti bilo kojeg dokumenta potrebnog za izvršenje EEW-a rješavaju se izravnim kontaktom između tijela izdavatelja i izvršitelja, ili, prema potrebi, uključenjem središnjih tijela država članica.

Članak 9.

EEW u odnosu na raniji EEW ili nalog za zamrzavanje

1.   Kad tijelo izdavatelj izda EEW koji je nadopuna nekom ranijem EEW-u, ili se nastavlja na neki nalog za zamrzavanje proslijeđen prema Okvirnoj odluci 2003/577/PUP, ono to navodi u EEW-u prema obrascu predviđenom u Prilogu.

2.   Kad tijelo izdavatelj u skladu s važećim propisima sudjeluje u izvršenju EEW-a u državi izvršiteljici, ono može, ne dovodeći u pitanje izjave iz članka 3. stavka 2., dok je prisutno u toj državi uputiti EEW koji nadopunjuje raniji EEW izravno nadležnom tijelu izvršitelju.

Članak 10.

Uvjeti korištenja osobnih podataka

1.   Osobne podatke dobivene u okviru Okvirne odluke država izdavatelj smije koristiti u:

(a)	postupcima za koje se može izdati EEW;

(b)	ostalim sudskim i upravnim postupcima izravno povezanim s postupcima iz točke (a);

(c)	sprečavanju neposrednih i ozbiljnih opasnosti za javnu sigurnost.

Za svaku drugu svrhu osim onih iz točaka (a), (b) i (c) osobni podaci dobiveni prema ovoj Okvirnoj odluci smiju se koristiti samo uz prethodno odobrenje države izvršiteljice, osim ako je država izdavateljica dobila odobrenje subjekta na koji se podaci odnose.

2.   U okolnostima određenog slučaja, država izvršiteljica može zatražiti državu članicu u koju su dostavljeni osobni podaci, da je obavijesti kako se podaci koriste.

3.   Ovaj se članak ne primjenjuje na osobne podatke koje je država članica dobila prema ovoj Okvirnoj odluci, a koji potječu iz te države članice.

GLAVA III.

POSTUPCI I NADZORNE MJERE ZA DRŽAVU IZVRŠITELJICU

Članak 11.

Priznavanje i izvršavanje

1.   Tijelo izvršitelj priznaje EEW, dostavljen u skladu s člankom 8., ne zahtijevajući bilo kakve dodatne formalnosti te odmah poduzima nužne mjere za njegovo izvršenje na isti način kako bi neko tijelo države izvršiteljice pribavljalo predmete, dokumente ili podatke, osim ako se to tijelo ne odluči pozvati na jedan od razloga za nepriznavanje ili neizvršenje predviđen u članku 13., ili na jedan od razloga za odgodu predviđen u članku 16.

2.   U nadležnosti je države izvršiteljice odabrati mjere kojima se u skladu s njezinim nacionalnim pravom osigurava pribavljanje predmeta, dokumenata ili podataka zatraženih EEW-om te odlučiti je li potrebno primijeniti prisilne mjere kako bi se pružila ta pomoć. Primjena svih mjera potrebnih na temelju EEW-a poduzima se u skladu s postupovnim pravilima države izvršiteljice.

3.   Svaka država članica osigurava:

i.	da je bilo koja mjera, koja bi bila na raspolaganju u sličnom nacionalnom slučaju u državi izvršiteljici, također na raspolaganju u svrhu izvršenja EEW-a; i

ii.	da su mjere, uključujući pretragu i zapljenu, na raspolaganju za svrhu izvršenja EEW-a, kad se on odnosi na bilo koje kazneno djelo iz članka 14. stavka 2.

4.   Ako tijelo izdavatelj nije sudac, sud, istražni sudac ili javni tužitelj i EEW nije ovjerilo jedno od tih tijela u državi izdavateljici, tijelo izvršitelj može u posebnom slučaju odlučiti da se ne može provesti pretraga i zapljena s ciljem izvršenja EEW-a. Prije nego što donese takvu odluku tijelo izvršitelj se savjetuje s nadležnim tijelom države izdavateljice.

5.   Država članica može kod donošenja ove Okvirne odluke izjaviti ili kasnije dostaviti glavnom tajništvu Vijeća obavijest zahtijevajući takvu potvrdu u svim slučajevima kad tijelo izdavatelj nije sudac, sud, istražni sudac ili javni tužitelj, a kad mjere potrebne za izvršenje EEW-a prema pravu države izvršiteljice u sličnom nacionalnom slučaju mora naložiti i nadzirati sudac, sud, istražni sudac ili javni tužitelj.

Članak 12.

Formalnosti prema kojima se treba postupati u državi izvršiteljici

Tijelo izvršitelj pridržava se formalnosti i postupaka izričito navedenih od strane tijela izdavatelja, ako nije drukčije predviđeno u ovoj Okvirnoj odluci i pod uvjetom da te formalnosti i postupci nisu u suprotnosti s temeljnim pravnim načelima države izvršiteljice. Ovaj članak ne stvara obvezu poduzimanja prisilnih mjera.

Članak 13.

Razlozi za nepriznavanje ili neizvršenje

1.   Priznavanje ili izvršenje EEW-a može se odbiti u državi izvršiteljici:

(a)	ako bi izvršenje bilo suprotno načelu ne bis in idem;

(b)	ako se, u slučajevima iz članka 14. stavka 3., EEW odnosi na djela koja ne predstavljaju kazneno djelo prema zakonodavstvu države izvršiteljice;

(c)	ako nije moguće izvršiti EEW bilo kojom mjerom koja je na raspolaganju tijelu izvršitelju u pojedinačnom slučaju u skladu s člankom 11. stavkom 3.;

(d)	ako postoji imunitet ili posebni privilegij prema pravu države izvršiteljice, što onemogućava izvršenje EEW-a;

(e)	ako, u nekom od slučajeva iz članka 11. stavaka 4. ili 5., EEW nije ovjeren;

(f)

ako se EEW odnosi na kaznena djela: i. za koja se, prema zakonodavstvu države izvršiteljice, smatra da su počinjena u cijelosti ili većim ili znatnim dijelom na njezinom državnom području, ili mjestu izjednačenom s njezinim državnim područjem; ili ii. koja su počinjena izvan državnog područja države izdavateljice, a zakonodavstvo države izvršiteljice ne dopušta poduzimanje kaznenog progona za takva kaznena djela kad su počinjena izvan državnog područja te države;

(g)	ako bi, u pojedinačnom slučaju, njegovo izvršenje štetilo bitnim interesima nacionalne sigurnosti, dovelo u opasnost izvor informacija ili značilo korištenje tajnih informacija koje se odnose na određenu obavještajnu djelatnost; ili

(h)	ako obrazac predviđen u Prilogu nije popunjen, ili je očito nepravilan te nije nadopunjen ili ispravljen u razumnom roku koji je odredilo tijelo izvršiteljice.

2.   Odluku o odbijanju izvršenja ili priznavanja EEW-a u skladu sa stavkom 1. donosi sudac, sud, istražni sudac ili javni tužitelj u državi izvršiteljici. Kad EEW izda pravosudno tijelo iz članka 2. točke (c) podtočke ii., a EEW nije ovjerio sudac, sud, istražni sudac ili javni tužitelj u državi izdavateljici, odluku također može donijeti bilo koje pravosudno tijelo nadležno prema pravu države izvršiteljice, ako to pravo to omogućuje.

3.   Odluke iz stavka 1. točke (f) podtočke i. u vezi s kaznenim djelima počinjenima djelomično na državnom području države izvršiteljice, ili na mjestu izjednačenom s njezinim državnim područjem, donose nadležna tijela iz stavka 2. u posebnim okolnostima i to od slučaja do slučaja, a posebno o tome jesu li djela u pitanju većim ili znatnim dijelom počinjena u državi izdavateljici, odnosi li se EEW na djelo koje nije kazneno djelo prema zakonodavstvu države izvršiteljice i hoće li biti potrebno poduzeti pretragu i zapljenu kako bi se izvršio EEW.

4.   Kad nadležno tijelo razmatra primjenu razloga za odbijanje iz stavka 1. točke (f) podtočke i., ono se prije donošenja odluke savjetuje s Eurojustom.

Ako se nadležno tijelo ne slaže s mišljenjem Eurojusta, države članice osiguravaju da to tijelo navede razloge za svoju odluku i o tome obavješćuje Vijeće.

5.   U slučajevima iz stavka 1. točaka (a), (g) i (h), prije donošenja odluke da neće priznati ili izvršiti EEW, bilo u cijelosti ili djelomično, nadležno tijelo u državi izvršiteljici na odgovarajući način se savjetuje s nadležnim tijelom u državi izdavateljici te, prema potrebi, od njega traži žurnu dostavu potrebnih informacija.

Članak 14.

Dvostruka kažnjivost

1.   Priznavanje ili izvršenje EEW-a nije predmet provjere dvostruke kažnjivosti osim ako je nužno provesti pretragu ili zapljenu.

2.   Ako je potrebno provesti pretragu ili zapljenu pri izvršenju EEW-a, sljedeća kaznena djela, ako su kažnjiva u državi izdavateljici prema odredbama zakona te države kaznom zatvora ili oduzimanja slobode u maksimalnom trajanju od najmanje tri godine, neće ni pod kojim okolnostima biti predmet provjere dvostruke kažnjivosti:

—	pripadanje zločinačkoj organizaciji,

—	terorizam,

—	trgovanje ljudima,

—	spolno iskorištavanje djece i dječja pornografija,

—	nedopušteno trgovanje opojnim drogama i psihotropnim tvarima,

—	nedopuštena trgovina oružjem, streljivom i eksplozivima,

—	korupcija,

—	prijevara, uključujući onu koja utječe financijske interese Europskih zajednica u smislu Konvencije od 26. srpnja 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (9),

—	pranje novca,

—	krivotvorenje valute, uključujući i euro,

—	računalni kriminalitet,

—	djela protiv okoliša, uključujući i nedopuštenu trgovinu ugroženim životinjskim vrstama i vrstama i sortama ugroženih biljaka,

—	omogućavanje neovlaštenog ulaska i boravka,

—	ubojstvo, teška tjelesna ozljeda,

—	nedopuštena trgovina ljudskim organima i tkivom,

—	otmica, protupravno oduzimanje slobode i držanje talaca,

—	rasizam i ksenofobija,

—	organizirana ili oružana pljačka,

—	nedopuštena trgovina kulturnim dobrima, uključujući starine i umjetnička djela,

—	prijevara,

—	reketarenje i iznuda,

—	krivotvorenje i piratstvo proizvoda,

—	krivotvorenje i trgovina administrativnim ispravama,

—	krivotvorenje sredstava plaćanja,

—	nedopuštena trgovina hormonskim supstancijama i drugim tvarima za poticanje rasta,

—	nedopuštena trgovina nuklearnim ili radioaktivnim materijalima,

—	trgovina ukradenim vozilima,

—	silovanje,

—	podmetanje požara,

—	kaznena djela iz nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda,

—	protupravno oduzimanje letjelica/plovnih objekata,

—

sabotaža.

3.   Ako se EEW ne odnosi ni na koje kazneno djelo iz stavka 2., a njegovo izvršenje zahtijeva pretragu i zapljenu, priznavanje ili izvršenje EEW-a može biti predmet pretpostavki dvostruke kažnjivosti.

U vezi s kaznenim djelima u vezi s porezima ili taksama, carinom i devizama, priznavanje ili izvršenje ne može se odbiti s obrazloženjem da u zakonodavstvu države izvršiteljice nisu propisane iste vrste poreza ili taksi, ili da ono ne sadržava porezne, taksene, carinske ili devizne odredbe iste vrste kao zakonodavstvo države izdavateljice.

4.   Pretpostavku dvostruke kažnjivosti iz stavka 3. Vijeće preispituje do 19. siječnja 2014. u svjetlu svih njemu dostavljenih informacija.

5.   Vijeće može jednoglasno odlučiti nakon savjetovanja s Europskim parlamentom prema uvjetima iz članka 39. stavka 1. Ugovora, nadodati i druge kategorije kaznenih djela popisu iz stavka 2.

Članak 15.

Rokovi priznavanja, izvršenja i prenošenja

1.   Svaka država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala poštovanje rokova predviđenih u ovom članku. Kad tijelo izdavatelj u EEW-u navede da je zbog procesnih rokova ili drugih posebno hitnih okolnosti, nužan kraći rok, tijelo izvršitelj o tom zahtjevu što je moguće više vodi računa.

2.   Svaka se odluka o obijanju priznavanja ili izvršenja donosi što je moguće hitnije, ne dovodeći u pitanje stavak 4., no najkasnije 30 dana po primitku EEW-a od strane tijela izvršitelja.

3.   Ako ne postoje razlozi za odlaganje u skladu s člankom 16. ili ako se traženi predmeti, dokumenti ili podaci već ne nalaze u posjedu tijela izvršitelja, tijelo izvršitelj uzima u posjed predmete, dokumente ili podatke bez odlaganja i, ne dovodeći u pitanje stavak 4., najkasnije 60 dana nakon primitka EEW-a od strane nadležnog tijela izvršitelja.

4.   Kada se u pojedinačnom slučaju nadležno tijelo izvršitelj ne može držati roka iz stavka 2. odnosno 3., o tome odmah obavještava nadležno tijelo države izdavatelja bilo kojim sredstvom, navodeći razloge za kašnjenje te procijenjeno vrijeme potrebno za poduzimanje mjera.

5.   Osim ako nije uloženo pravno sredstvo u skladu s člankom 18. ili ako postoje razlozi za odgodu prema članku 16., država izvršiteljica bez nepotrebne odgode prosljeđuje državi izdavateljici predmete, dokumente ili podatke pribavljene u okviru EEW-a.

6.   Prilikom prosljeđivanja predmeta, dokumenata ili podataka, tijelo izvršitelj navodi želi li da ih se vrati državi izvršiteljici čim oni više nisu potrebni državi izdavateljici.

Članak 16.

Razlozi za odgodu priznavanja ili izvršenja

1.   Država izvršiteljica može odgoditi priznavanje EEW, ako:

(a)	obrazac iz Priloga nije popunjen ili je očito nepravilan, sve do trenutka kad se obrazac upotpuni ili ispravi; ili

(b)	u jednom od slučajeva iz članka 11. stavka 4. ili 5. kad EEW nije ovjeren, sve do trenutka kad je dana ovjera.

2.   Država izvršiteljica može odgoditi izvršenje EEW-a, ako:

(a)	bi njegovo izvršenje moglo dovesti u pitanje već pokrenutu kaznenu istragu ili progon u tijeku, sve do onog vremena kad država izvršiteljica to smatra prihvatljivim; ili

(b)	se predmeti, dokumenti ili podaci u pitanju već koriste u drugim sudskim postupcima, sve do onog vremena kad oni više nisu potrebni za tu svrhu.

3.   Odluku o odgodi priznavanja ili izvršenja EEW-a u skladu sa stavcima 1. ili 2. donosi sudac, sud, istražni sudac ili javni tužitelj u državi izvršiteljici. Ako je EEW izdalo pravosudno tijelo iz članka 2. točke (c) podtočke ii., a EEW nije ovjeren od strane suca, suda, istražnog suca ili javnog tužitelja u državi izdavateljici, odluku može također donijeti bilo koje drugo pravosudno tijelo nadležno prema zakonodavstvu države izvršiteljice, ako to zakonodavstvo tako omogućuje.

4.   Čim prestanu razlozi za odgodu, tijelo izvršitelj odmah poduzima potrebne mjere

za izvršenje EEW-a i o tome obavješćuje nadležno tijelo u državi izdavateljici, bilo kojim sredstvom koje omogućava pisani zapis.

Članak 17.

Obveza obavješćivanja

Tijelo izvršitelj obavješćuje tijelo izdavatelja:

1.

odmah na bilo koji način: (a) ako tijelo izvršitelj tijekom izvršenja EEW-a bez daljnjih ispitivanja dođe do spoznaje da bi bilo prikladno poduzeti istražne mjere koje nisu prvobitno predviđene, ili ih se nije moglo navesti prilikom izdavanja EEW-a, kako bi tijelo izdavatelj moglo poduzeti daljnje mjere u konkretnom slučaju; (b) ako nadležno tijelo države izvršiteljice ustanovi da EEW nije izvršen na način koji je u skladu sa zakonodavstvom države izvršiteljice; (c) ako tijelo izvršitelj ustanovi da u pojedinačnom slučaju ne može poštovati formalnosti i upute za postupanje koje je izričito navelo tijelo izdavatelj u skladu s člankom 12. Na zahtjev tijela izdavatelja, informacije se odmah potvrđuju na bilo koji način koji omogućava pisani zapis;

2.

bez odgode, na bilo koji način koji omogućava pisani zapis: (a) o prenošenju EEW-a nadležnom tijelu odgovornom za izvršenje, u skladu s člankom 8. stavkom 5.; (b) o bilo kakvoj odluci donesenoj u skladu s člankom 15. stavkom 2., kojom se odbija priznavanje ili izvršenje EEW-a uz obrazloženje odluke; (c) o odgodi izvršenja ili priznavanja EEW-a, o razlozima na kojima se odgoda zasniva, i, po mogućnosti, predviđenog trajanja odgode; (d) o nemogućnosti izvršenja EEW-a, čak i nakon savjetovanja s nadležnim tijelom države izdavateljice, jer su predmeti, dokumenti ili podaci nestali, uništeni ili ih se ne može naći na mjestu navedenom u EEW-u ili zato što mjesto gdje se nalaze predmeti, dokumenti ili podaci nije naznačeno na dovoljno točan način.

Članak 18.

Pravna sredstva

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere, kako bi osigurale da sve zainteresirane strane, uključujući bona fide treće strane, mogu u skladu s člankom 11. uložiti pravna sredstva protiv priznavanja i izvršenja EEW-a, kako bi zaštitili svoje opravdane interese. Države članice mogu ograničiti pravna sredstva predviđena u ovom stavku na slučajeve u kojima se EEW provodi uz primjenu prisilnih mjera. Postupak se pokreće pred sudom u državi izvršiteljici u skladu s njenim zakonodavstvom.

2.   Opravdani razlozi za izdavanje EEW-a, uključujući pitanja jesu li ispunjene pretpostavke iz članka 7., mogu se dovesti u pitanje samo pokretanjem postupka pred sudom u državi izdavateljici. Država izdavatelj osigurava primjenljivost pravnih sredstava, koja su na raspolaganju u sličnom nacionalnom slučaju.

3.   Države članice osiguravaju da se rokovi za pokretanje postupka iz stavaka 1. i 2. primjenjuju na način kojim se jamči mogućnost učinkovite primjene pravnog sredstva za zainteresirane strane.

4.   Ako se pokrene postupak u državi izvršiteljici, o tome se obavješćuje pravosudno tijelo države izdavatelja, kao i o razlozima za pokretanje postupka, tako da ono može dati dodatne argumente koje ono smatra potrebnima. Ono se obavješćuje o ishodu postupka.

5.   Tijela izdavatelj i izvršitelj poduzimaju potrebne mjere, kako bi olakšala korištenje prava na pokretanje postupka iz stavaka 1. i 2., posebno pružanjem mjerodavnih i potpunih informacija zainteresiranim stranama.

6.   Država izvršiteljica može privremeno odgoditi prosljeđivanje predmeta, dokumenata ili podataka u očekivanju ishoda pravnog sredstva.

Članak 19.

Naknada štete

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 18. stavak 2., kad je država izvršiteljica prema svojem zakonodavstvu odgovorna za nanesene štete jednoj od strana iz članka 18. izvršenjem EEW-a, koji joj je prenesen u skladu s člankom 8., država izdavateljica nadoknađuje državi izvršiteljici bilo koji iznos isplaćen za štete zbog te odgovornosti rečenoj trećoj strani, osim ako i u mjeri u kojoj je šteta ili dio štete nastao zbog postupanja države izvršiteljice.

2.   Stavkom 1. ne dovodi se u pitanje nacionalno zakonodavstvo država članica o odštetnim zahtjevima fizičkih ili pravnih subjekata za naknade štete.

GLAVA IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 20.

Osiguranje učinkovitosti ove Okvirne odluke

1.   Ako se neka država članica susretne s uzastopnim problemima kod druge države članice prilikom izvršenja EEW-a, koji se nisu mogli riješiti savjetovanjem, o tome obavještava Vijeće, kako bi ono pomoglo u procjeni provedbe ove Okvirne odluke na razini država članica.

2.   Vijeće preispituje, posebno primjenu u praksi država članica, odredaba ove Okvirne odluke.

Članak 21.

Odnos prema drugim pravnim instrumentima

1.   Ovisno o stavku 2. i ne dovodeći u pitanje primjenu postojećih pravnih instrumenata u odnosima među državama članicama i trećim zemljama, ova Okvirna odluka postoji zajedno uz već postojeće pravne instrumente u odnosima među državama članicama, u mjeri u kojoj se ti instrumenti odnose na uzajamno traženje pravne pomoći vezano za pribavljanje dokaza obuhvaćenih područjem primjene ove Okvirne odluke.

2.   Ne dovodeći u pitanje stavke 3. i 4., tijela izdavatelji oslanjaju se na Europski dokazni nalog kad svi predmeti, dokumenti ili podaci zatraženi od države izvršiteljice potpadaju u područje primjene ove Okvirne odluke.

3.   Tijela izdavatelji mogu se koristiti uzajamnom pravnom pomoći kako bi pribavila predmete, dokumente ili podatke obuhvaćene područjem primjene ove Okvirne odluke, kad su oni dio opsežnijeg zahtjeva za pomoć, ili ako u pojedinačnom slučaju tijelo izdavatelj smatra da to olakšava suradnju s državom izvršiteljicom.

4.   Države članice mogu sklopiti bilateralne ili multilateralne sporazume ili dogovore nakon što ova Okvirna odluka stupi na snagu, ako se takvim sporazumima ili dogovorima omogućuje proširenje ili nadilaženje ciljeva ove Okvirne odluke i pojednostavljuje i olakšava postupke pribavljanja dokaza obuhvaćenih područjem primjene ove Okvirne odluke.

5.   Sporazumi i dogovori iz stavka 4. ne smiju ni na koji način utjecati na odnose s državama članicama koje im nisu pristupile.

6.   Države članice obavješćuju Vijeće i Komisiju o svim novim sporazumima ili dogovorima iz stavka 4., u roku od tri mjeseca nakon njihova potpisivanja.

Članak 22.

Prijelazne mjere

Zahtjevi za uzajamnu pravnu pomoć primljeni do 19. siječnja 2011. i dalje su uređeni postojećim instrumentima koji se odnose na uzajamnu pravnu pomoć u kaznenim stvarima.

Članak 23.

Provedba

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi se do 19. siječnja 2011. uskladile s odredbama ove Okvirne odluke.

2.   Do 19. siječnja 2011. države članice dostavljaju glavnom tajništvu Vijeća i Komisiji tekst odredaba kojima se u njihovo nacionalno pravo prenose obveze koje im nameće ova Okvirna odluka.

3.   Svaka država članica koja namjerava prenijeti razlog za odbijanje iz članka 13. stavka 1. točke (f) u svoje nacionalno zakonodavstvo, o tome obavješćuje glavnog tajnika Vijeća davanjem izjave prilikom usvajanja ove Okvirne odluke.

4.   Njemačka može izjavom zadržati pravo da izvršenje EEW-a uvjetuje njegovom provjerom dvostruke kažnjivosti u slučajevima iz članka 14. stavka 2., koji se odnose na terorizam, računalni kriminalitet, rasizam i ksenofobiju, sabotažu, reketarenje i iznudu ili prijevaru, ako je potrebno provesti pretragu ili zapljenu prilikom izvršenja EEW-a, osim ako tijelo izdavatelj izjavi da navedeno kazneno djelo prema zakonima države izdavatelja potpada u područje primjene kriterija navedenih u izjavi Njemačke.

Ako Njemačka želi koristiti ovaj stavak, o tome izjavom obavješćuje glavnog tajnika Vijeća prilikom usvajanja ove Okvirne odluke. Izjava se objavljuje u Službenom listu Europske unije.

5.   Do 19. siječnja 2012. Komisija dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću izvješće u kojem procjenjuje do koje mjere su države članice poduzele potrebne mjere kako bi se uskladile s ovom Okvirnom odlukom, zajedno sa, prema potrebi, zakonodavnim prijedlozima.

6.   Glavno tajništvo Vijeća obavješćuje države članice, Komisiju i Eurojust o izjavama danim u skladu s člancima 6. i 11. kao i ovim člankom.

Članak 24.

Preispitivanje

1.   Svaka država članica do 1. svibnja svake godine obavješćuje Vijeće i Komisiju o poteškoćama s kojima se susretala tijekom prethodne godine u vezi s izvršenjem EEW-a u vezi s člankom 13. stavkom 1.

2.   Početkom svake kalendarske godine, Njemačka obavješćuje Vijeće i Komisiju o broju slučajeva kod kojih je primijenjen razlog za nepriznavanje i neizvršenje iz članka 23. stavka 4. tijekom prethodne godine.

3.   Najkasnije do 19. siječnja 2014. Komisija sastavlja izvješće na temelju informacija primljenih u skladu sa stavcima 1. i 2., zajedno s prijedlogom mjera koje smatra primjerenima. Na temelju izvješća Vijeće preispituje ovu Okvirnu odluku kako bi razmotrilo trebaju li se sljedeće odredbe staviti izvan snage ili izmijeniti:

—	članak 13. stavak 1. i 3., i

—	članak 23. stavak 4.

Članak 25.

Stupanje na snagu

Ova Okvirna odluka stupa na snagu dvadesetog dana od objave u Službenom listu Europske unije.

---

(1)  SL C 103 E, 29.4.2004., str. 452.

(2)  SL C 12, 15.1.2001., str. 10.

(3)  SL C 53, 3.3.2005., str. 1.

(4)  SL L 190, 18.7.2002., str. 1.

(5)  SL L 196, 2.8.2003., str. 45.

(6)  SL C 326, 21.11.2001., str. 1.

(7)  SL C 197, 12.7.2000., str. 1.

(8)  SL L 332, 9.12.2005., str. 33.

(9)  SL C 316, 27.11.1995., str. 49.

---

PRILOG

---

IZJAVA SAVEZNE REPUBLIKE NJEMAČKE

Kad je tijekom izvršenja Europskog dokaznog naloga prema Okvirnoj odluci Vijeća 2008/978/PUP od 18. prosinca 2008. o Europskom dokaznom nalogu u svrhu pribavljanja predmeta, dokumenata i podataka za korištenje u istražnim postupcima u kaznenim stvarima (1), potrebno provesti pretragu i zapljenu, Savezna Republika Njemačka zadržava pravo prema članku 23. stavku 4. te Okvirne odluke, da uvjetuje izvršenje provjerom dvostruke kažnjivosti u slučaju kaznenih djela koja se odnose na terorizam, računalni kriminalitet, rasizam i ksenofobiju, sabotažu, reketarenje i iznudu te prijevaru, navedenim u članku 14. stavku 2. te Okvirne odluke, osim ako tijelo izdavatelj izjavi da kazneno djelo u pitanju prema zakonima države izdavatelja ispunjava sljedeće kriterije:

Terorizam:

—

djelo, koje predstavlja kazneno djelo u smislu i kako je određeno u Međunarodnoj konvenciji za suzbijanje djela nuklearnog terorizma od 13. travnja 2005., u Međunarodnoj konvenciji za suzbijanje financiranja terorizma od 9. prosinca 1999. ili u smislu jednog od ugovora navedenih u njezinom Prilogu, ili

—	djelo, koje je kažnjivo prema Okvirnoj odluci Vijeća 2002/475/PUP od 13. lipnja 2002. o suzbijanju terorizma (2), ili

—	djelo, koje je zabranjeno prema Rezoluciji Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda br. 1624 (2005) od 14. rujna 2005.

Računalni kriminalitet: Kaznena djela kako je određeno u Okvirnoj odluci Vijeća 2005/222/PUP od 24. veljače 2005. o napadima na informacijske sustave (3), ili u glavi 1. odjeljka I. Europske konvencije o kibernetičkom kriminalu od 23. studenoga 2001.

Rasizam i ksenofobija: Kaznena djela, kako je određeno u Zajedničkom djelovanju Vijeća 96/443/PUP od 15. srpnja 1996. o mjerama za suzbijanje rasizma i ksenofobije (4).

Sabotaža: Djela kojima se nezakonito i namjerno uzrokuje uništavanje državnih objekata, drugih javnih objekata, sustava javnog prijevoza ili druge infrastrukture, što ima za posljedicu ili bi moglo imati za posljedicu znatan gospodarski gubitak.

Reketarenje i iznuda: Zahtijevanje uz prijetnju, primjenu sile ili uz bilo koji drugi način zastrašivanja, robe, obećanja, primanja ili potpisivanja dokumenata koji sadržavaju ili iz kojih proizlazi obveza, ustupanje ili rasterećenje.

Prijevara: Korištenje lažnih imena ili prikazivanje lažnog položaja ili korištenje sredstava prijevare s ciljem zlorabljenja povjerenja ljudi ili lakovjernosti ljudi, s namjerom da se prisvoji nešto što pripada drugoj osobi.

---

(1)  SL L 350, 30.12.2008., str. 72.

(2)  SL L 164, 22.6.2002., str. 3.

(3)  SL L 69, 16.3.2005., str. 67.

(4)  SL L 185, 24.7.1996., str. 5.

---