1

Svojom žalbom Isdin SA (u daljnjem tekstu: Isdin) zahtijeva ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 9. listopada 2012., Bial‑Portela/OHIM – Isdin (ZEBEXIR) (T‑366/11, u daljnjem tekstu: pobijana presuda), kojom je taj sud poništio odluku prvog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) od 6. travnja 2011. (predmet R 1212/2009‑1), a koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Bial‑Portela & Ca SA (u daljnjem tekstu: Bial‑Portela) i Isdin (u daljnjem tekstu: sporna odluka).

2

Okolnosti spora iznesene su u točkama 1. do 9. pobijane presude kako slijedi:

3

Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 16. srpnja 2011. Bial‑Portela je pokrenula postupak zahtijevajući, s jedne strane, da se poništi sporna odluka i, s druge strane, da se OHIM‑u naloži odbijanje registracije odnosnog žiga.

4

U prilog svojoj tužbi Bial‑Portela navodi samo jedan tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

5

Opći je sud u pobijanoj presudi, s jedne strane, utvrdio da je zahtjev za izdavanje naloga koji je podnijela Bial‑Portela nedopušten i, s druge strane, prihvatio jedini tužbeni razlog potonje te poništio spornu odluku. S tim u svezi, utvrdio je, među ostalim:

6

Posebice glede opće ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu, Opći je sud u točki 40. pobijane presude utvrdio:

„Suprotno utvrđenju žalbenog vijeća, suprotstavljeni znakovi imaju srednju razinu sličnosti, posebice vizualne. U tom kontekstu, valja također uzeti u obzir činjenicu da se proizvodi iz razreda 3. i velik dio proizvoda iz razreda 5. (odnosno hrana za dojenčad, materijal za previjanje, dezinfekcijska sredstva, proizvodi za uništavanje životinjskih štetočina, fungicidi i herbicidi), koji su obuhvaćeni suprotstavljenim žigovima, uobičajeno prodaju na policama u supermarketima te ih potrošači izabiru nakon vizualnog pregleda njihova pakiranja, što znači da je vizualna sličnost znakova osobito važna. Stoga valja utvrditi da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu glede žiga za koji je podnesena prijava i ranijeg žiga.”

7

Isdin i OHIM zahtijevaju od Suda da ukine pobijanu presudu i naloži Bial‑Porteli snošenje troškova. Isdin, nadalje, zahtijeva od Suda da potvrdi spornu odluku u dijelu u kojem je njome odbijena žalba Bial‑Portele u cijelosti.

8

Isdin ističe, u biti, dva žalbena razloga protiv pobijane presude, koji se temelje na iskrivljavanju sporne odluke, iskrivljavanju činjenica, povredi prava obrane i dvjema povredama članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009. U svojem odgovoru na obavijest o žalbi OHIM podržava drugi i peti žalbeni razlog, pri čemu peti žalbeni razlog kvalificira kao povredu obveze obrazlaganja Općeg suda.

9

Najprije valja ispitati peti žalbeni razlog koji je Isdin istaknuo u prilog svojoj žalbi.

10

Svojim petim žalbenim razlogom Isdin tvrdi da je Opći sud povrijedio članak 8. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 207/2009, time što u točki 40. pobijane presude nije pravilno primijenio sudsku praksu koja se odnosi na opću ocjenu vjerojatnosti dovođenja u zabludu.

11

S tim u svezi, Isdin navodi da je Opći sud smatrao da je vizualna sličnost znakova važna za određene proizvode iz razreda 5. Nicanskog sporazuma koji su obuhvaćeni žigom za koji je podnesena prijava za registraciju, ali da nije važna za druge proizvode, te je utvrdio da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu na temelju te vizualne sličnosti za sve proizvode iz tog razreda obuhvaćene navedenim žigom.

12

Prema Isdinovu mišljenju, Opći sud nije spomenuo važnost vizualne sličnosti ili njezino nepostojanje za druge proizvode iz navedenog razreda 5. obuhvaćene žigom za koji je podnesena prijava za registraciju, tako da se ne može smatrati da utvrđenje glede vjerojatnosti dovođenja u zabludu uključuje te proizvode. Dakle, Opći je sud proveo ispitivanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu glede odnosnih žigova ne uzimajući u obzir sve čimbenike relevantne u predmetnom slučaju.

13

OHIM podupire Isdinovo obrazloženje. Navodi da, iako je obrazloženje Općeg suda točno i relevantno za proizvode koje Opći sud izričito navodi, ono nije ni točno ni relevantno za ostale proizvode iz razreda 5. Nicanskog sporazuma, odnosno za „farmaceutske, medicinske i veterinarske preparate, dijetne tvari za medicinske potrebe, flastere, materijale za plombiranje zubi i za zubne otiske”, koji se ne prodaju u supermarketima, nego u ljekarnama, gdje vizualna sličnost nije važna.

14

Slijedom toga, OHIM smatra da je za znatan dio proizvoda sadržanih u navedenom razredu 5. jedino obrazloženje pobijane presude glede opće ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu da „suprotstavljeni znakovi imaju srednju razinu sličnosti, posebice vizualne”. Takvo je obrazloženje previše općenito i apstraktno te stoga nedostatno za pojašnjenje razloga zbog kojeg ta srednja razina sličnosti može potrošače dovesti u zabludu glede podrijetla odnosnih proizvoda. OHIM stoga smatra da je obrazloženje pobijane presude glede vjerojatnosti dovođenja u zabludu nedostatno.

15

Najprije valja utvrditi da Isdin svojim petim žalbenim razlogom u biti zahtijeva od Suda, kao što je to pravilno istaknuo OHIM, da sankcionira nedostatno obrazloženje Općeg suda prilikom primjene članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

16

U skladu s tom odredbom, na temelju prigovora nositelja ranijeg žiga, žig za koji je podnesena prijava za registraciju neće se registrirati ako zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom i istovjetnosti ili sličnosti proizvoda ili usluga obuhvaćenih tim žigovima postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu na državnom području na kojem je zaštićen raniji žig.

17

S tim u svezi, iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da vjerojatnost da javnost može misliti da predmetni proizvodi ili usluge potječu od istog poduzetnika ili, ovisno o okolnostima, od ekonomski povezanih poduzetnika predstavlja vjerojatnost dovođenja u zabludu u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 (vidjeti presude od 12. lipnja 2007., OHIM/Shaker, C‑334/05 P, Zb., str. I‑4529., t. 33.; od 20. rujna 2007., Nestlé/OHIM, C‑193/06 P, t. 32. i od 16. lipnja 2011., Union Investment Privatfonds/UniCredito Italiano, C‑317/10 P, Zb., str. I‑5471., t. 53.).

18

Postojanje vjerojatnosti dovođenja javnosti u zabludu mora se ocijeniti općenito uzimajući u obzir sve čimbenike koji su relevantni u predmetnom slučaju (vidjeti u tom smislu presudu od 11. studenoga 1997., SABEL, C‑251/95, Zb., str. I‑6191., t. 22. i gore navedene presude OHIM/Shaker, t. 34. i Nestlé/OHIM, t. 33.).

19

Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, opća ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu treba se, glede vizualne, zvučne i pojmovne sličnosti odnosnih žigova, temeljiti na cjelokupnom dojmu koji ostavljaju ti žigovi, uzimajući u obzir posebice njihove razlikovne i prevladavajuće elemente. Percepcija žigova koju ima prosječan potrošač predmetnih proizvoda ili usluga igra odlučujuću ulogu u općoj ocjeni navedene vjerojatnosti. S tim u svezi, prosječan potrošač uobičajeno percipira žig kao cjelinu i ne ispituje njegove različite detalje (vidjeti u tom smislu gore navedene presude SABEL, t. 23.; OHIM/Shaker, t. 35. i Nestlé/OHIM, t. 34.).

20

Posebice, kako bi se ocijenio stupanj sličnosti koja postoji između predmetnih žigova, potrebno je utvrditi njihov stupanj vizualne, auditivne kao i koncepcijske sličnosti te u određenim okolnostima procijeniti važnost koju treba pripisati tim različitim elementima uzimajući u obzir kategoriju predmetnih proizvoda ili usluga i uvjete u kojima se oni stavljaju na tržište (gore navedena presuda OHIM/Shaker, t. 36. i presuda od 24. ožujka 2011., Ferrero/OHIM, C‑552/09 P, Zb., str. I‑2063., t. 85.).

21

Prema ustaljenoj praksi Suda, obveza obrazlaganja presuda, koja obvezuje Opći sud na temelju članka 36. i članka 53. stavka 1. Statuta Suda, ne nameće Općem sudu dužnost davanja obrazloženja kojim bi se iscrpno i pojedinačno osvrnuo na sve tvrdnje koje su iznijele stranke u sporu. Obrazloženje stoga može biti implicitno, pod uvjetom da se njime zainteresiranim osobama omogućava da saznaju razloge na kojima je Opći sud utemeljio odluku, a Sudu da raspolaže s dovoljno elemenata za obavljanje nadzora u okviru žalbe (vidjeti osobito presudu od 21. prosinca 2011., A2A/Komisija, C‑320/09 P, t. 97.).

22

U ovom slučaju iz pobijane presude, a posebice iz njezine točke 40., proizlazi da je Opći sud, kako bi ocijenio stupanj sličnosti koji postoji između odnosnih žigova, uzeo u obzir uvjete za stavljanje na tržište koji prema njegovu mišljenju prevladavaju glede hrane za dojenčad, materijala za previjanje, dezinfekcijskih sredstava, proizvoda za uništavanje životinjskih štetočina, fungicida i herbicida iz razreda 5. Nicanskog sporazuma.

23

Međutim, čak i pod pretpostavkom da ti uvjeti za stavljanje na tržište doista prevladavaju za te proizvode, što OHIM i Isdin detaljno osporavaju, valja utvrditi da se takva ocjena ne odnosi na ostale proizvode iz navedenog razreda 5. koji su obuhvaćeni prijavom odnosnog žiga, kao što to pravilno navode Isdin i OHIM.

24

Naime, iz teksta točke 40. pobijane presude, s obzirom na to da se poziva isključivo na „velik dio proizvoda iz razreda 5. (odnosno hranu za dojenčad, materijale za previjanje, dezinfekcijska sredstva, proizvode za uništavanje životinjskih štetočina, fungicide i herbicide)”, proizlazi da Opći sud nije proširio obrazloženje za tako navedene proizvode na ostale proizvode iz navedenog razreda. Opći je sud, međutim, poništio spornu odluku za sve proizvode iz razreda 5. Nicanskog sporazuma.

25

Iz sudske prakse Suda proizlazi da se ispitivanje razloga za odbijanje treba odnositi na svaki od proizvoda ili usluga za koje je podnesena prijava za registraciju žiga (vidjeti u tom smislu presudu od 15. veljače 2007., BVBA Management, Training en Consultancy, C‑239/05, Zb., str. I‑1455., t. 34.).

26

Doduše, Sud je priznao da, kada se za kategoriju ili skupinu proizvoda ili usluga navodi isti razlog za odbijanje, obrazloženje može biti općenito za sve odnosne proizvode ili usluge (vidjeti u tom smislu gore navedenu presudu BVBA Management, Training en Consultancy, t. 37. i rješenje od 21. ožujka 2012., Fidelio/OHIM, C‑87/11 P, t. 43.).

27

Međutim, takva se mogućnost odnosi samo na proizvode i usluge koji su međusobno dovoljno izravno i konkretno povezani tako da čine dovoljno homogenu kategoriju ili skupinu proizvoda ili usluga. Sama činjenica da su odnosni proizvodi ili usluge u istom razredu u smislu Nicanskog sporazuma nije dovoljna za zaključak o takvoj homogenosti jer je u tim razredima često mnogo različitih proizvoda ili usluga koji međusobno nisu nužno tako dovoljno izravno i konkretno povezani (vidjeti u tom smislu rješenje od 18. ožujka 2010., CFCMCEE/OHIM, C‑282/09 P, Zb., str. I‑2395., t. 40.).

28

U ovom slučaju Opći je sud sam napravio razliku između proizvoda iz istog razreda Nicanskog sporazuma na temelju njihovih uvjeta za stavljanje na tržište. Međutim, on mora obrazložiti svoju odluku u odnosu na svaku od skupina proizvoda koje je oblikovao unutar tog razreda.

29

Budući da takvo obrazloženje nije dano glede proizvoda iz navedenog razreda 5., osim onih navedenih u točki 40. pobijane presude, odnosno hrane za dojenčad, materijala za previjanje, dezinfekcijskih sredstava, proizvoda za uništavanje životinjskih štetočina, fungicida i herbicida, ta presuda ne omogućuje zainteresiranim osobama da saznaju razloge na kojima je Opći sud s tim u svezi utemeljio svoje poništenje sporne odluke niti Sudu daje dovoljno elemenata za provođenje nadzora u okviru ove žalbe.

30

U tim okolnostima valja prihvatiti ovu žalbu i ukinuti pobijanu presudu a da nije potrebno ispitati ostale žalbene razloge koje je Isdin istaknuo njoj u prilog.

31

U skladu s člankom 61. stavkom 1. Statuta Suda, on može, u slučaju ukidanja odluke Općeg suda, sam konačno odlučiti o sporu ako stanje postupka to dopušta ili može vratiti predmet na odlučivanje Općem sudu. Treba utvrditi da u ovom predmetu stanje postupka ne dopušta konačno odlučivanje o sporu.

32

Stoga predmet valja vratiti na ponovno odlučivanje Općem sudu, a o troškovima odlučiti naknadno.

Slijedom navedenoga, Sud (sedmo vijeće) proglašava i presuđuje: