EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 30.9.2016.

COM(2016) 647 final

2012/0236(COD)

KOMUNIKACIJA KOMISIJE
EUROPSKOM PARLAMENTU

na temelju članka 294. stavka 6. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

o

stajalištu Vijeća o donošenju Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) 1342/2008 od 18. prosinca 2008. o donošenju dugoročnog plana za stokove bakalara i ribolov koji iskorištava te stokove

2012/0236 (COD)

KOMUNIKACIJA KOMISIJE
EUROPSKOM PARLAMENTU

na temelju članka 294. stavka 6. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

o

stajalištu Vijeća o donošenju Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) 1342/2008 od 18. prosinca 2008. o donošenju dugoročnog plana za stokove bakalara i ribolov koji iskorištava te stokove

1.Kontekst

2.Cilj prijedloga Komisije

Godine 2008. donesena je Uredba Vijeća (EZ) br. 1342/2008 („Plan za obnovu bakalara”). Planom je bilo obuhvaćeno Sjeverno more i određena susjedna mora (Kattegat, Skagerrak, istočni Engleski kanal, vode zapadno od Škotske i Irsko more). Njegovi glavni elementi bili su pravila za utvrđivanje ukupnog dopuštenog ulova (TAC) i sustav upravljanja ribolovnim naporom kojim se ribarima ograničava vrijeme koje smiju provesti na moru. U to su se vrijeme ograničenja ribolovnog napora smatrala nužnim regulatornim instrumentom, uz određivanje ograničenja ulova u obliku TAC-a (ukupni dopušteni ulov), kako bi se smanjilo bacanje ribe. Planom su bila predviđena uzastopna i katkad drastična smanjenja ribolovnog napora.

Komisija je 2012. predložila izmjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1342/2008 kako bi uklonila neke nedostatke plana, istodobno zadržavajući njegove glavne elemente. Prijedlog se temeljio na čl. 43. stavku 2. UFEU-a te je uključivao i odredbu kojom bi se Vijeću omogućilo zadržavanje razine ribolovnog napora nakon četiriju uzastopnih smanjenja.

Zauzevši različito stajalište o odnosu između čl. 43. stavka 2. i čl. 43. stavka 3. UFEU-a, Vijeće je izdvojilo određene elemente Komisijinog prijedloga (čl. 9. i čl. 12.) i – na temelju članka 43. stavka 3. UFEU-a – donijelo odgovarajuću uredbu o izmjeni plana za obnovu bakalara (Uredba Vijeća (EU) br. 1243/2012) bez uključivanja Europskog parlamenta na bilo koji način. U uredbi o izmjeni preuzeto je pravilo koje dopušta zadržavanje razine napora nakon četiriju uzastopnih smanjenja.

Europski parlament i Komisija osporili su tu uredbu Vijeća na Sudu, tvrdeći da je sporna izmjena plana za obnovu bakalara trebala biti donesena u redovnom zakonodavnom postupku uz punu uključenost Europskog parlamenta u skladu s člankom 43. stavkom 2. UFEU-a, a ne na temelju posebnih ovlasti Vijeća u okviru članka 43. stavka 3. UFEU-a.

Presudom od 1. prosinca 2015. u spojenim predmetima C-124/13, Europski parlament protiv Vijeća, i C-125/13, Komisija protiv Vijeća, Sud je poništio spornu uredbu Vijeća, ali i zadržao njezine pravne učinke za još jednu godinu kako bi se u tom razdoblju mogla donijeti nova uredba – utemeljena na ispravnoj pravnoj osnovi članka 43. stavka 2.

Zbog činjenice da je Sud dopustio da se učinci poništene uredbe Vijeća zadrže jednu dodatnu godinu bilo je potrebno nastaviti pregovore na temelju tog prijedloga Komisije jer nije bilo dovoljno vremena za izradu novog prijedloga i njegova donošenja unutar jedne godine.

Međutim, budući da je prijedlog Komisije objavljen 2012., okolnosti su se dramatično izmijenile. Novom osnovnom uredbom o ZRP-u (Uredba (EU) br. 1380/2013) uvedena je obveza iskrcavanja, najkasnije do 2019., svog ulova vrsta koje podliježu ograničenjima ulova („obveza iskrcavanja”) koja ribare obvezuje da prestanu odbacivati ulov i da sav ulov uračunavaju u svoj udio u kvoti (postupni datumi stupanja na snagu te obveze ovise o ribolovu i vrstama koje određuju ribolov). Ako se primjenjuje obveza iskrcavanja, sustav upravljanja ribolovnim naporom, kojemu je također cilj smanjiti odbačeni ulov, postaje nepotreban dodatni regulatorni sloj. Iz tog je razloga Komisija u svojem prijedlogu plana za upravljanje u Baltičkom moru COM ((2014)614 odlučila napustiti sustav upravljanja naporom.

Novom osnovnom uredbom uvedena je i odredba koja obvezuje Vijeće da TAC-ove utvrdi na temelju pristupa najvećeg održivog prinosa. Time je utvrđivanje pravila TAC-a u planu za obnovu bakalara postalo zastarjelo.

3.Komentari o stajalištu Vijeća

3.1.    Opće napomene o stajalištu Vijeća:

Stajalište Vijeća odražava politički sporazum postignut između Europskog parlamenta i Vijeća 29. lipnja 2016. Komisija podržava taj sporazum.

3.2.    Izmjene Europskog parlamenta u prvom čitanju:

Tijekom pregovora EP je revidirao svoje stajalište. Stoga se stajalište EP-a zauzeto u prvom čitanju 11. lipnja 2013. smatralo manje važnim za pregovore.

3.3.    Nove odredbe koje se uvode stajalištem Vijeća i Komisije u tom pogledu:

Vijeće je znatno izmijenilo tekst i svelo ga na vrlo malo preostalih odredaba (osim definicija, završnih članaka itd.):

članak 5. o ciljevima, koji upućuje na cilj ostvarenja najvećeg održivog prinosa u skladu s osnovnom uredbom i dogovorenim planom za upravljanje u Baltičkom moru,

članak 6. o minimalnim i preventivnim mjerama, koji upućuje na potrebu da se u obzir uzmu „odgovarajuće minimalne i preventivne razine biomase” u skladu s osnovnom uredbom, bez navođenja tih razina,

članak 9. o određivanju TAC-ova u okolnostima kad nema dovoljno podataka, koji upućuje na oprezni pristup utvrđen osnovnom uredbom, bez utvrđivanja detaljnih pravila,

bivši članak 14. zadržan je uz manje izmjene. Tim se člankom utvrđuje obveza država članica da osiguraju da ribolovni kapacitet u bilo kojem području obuhvaćenim planom ne premašuje ribolovni kapacitet koji se primjenjivao 2006. ili 2007.,

članak 25. (bez promjena): obveza iskrcavanja bakalara u za to određenim lukama,

članak 33. (bez promjena): pomoć u okviru EFR-a/EFPR-a: omogućavanje plaćanja iz EFPR-a.

Kompromisni tekst znatno odstupa od izvornog prijedloga Komisije iz 2012., ali je u skladu s novim pravilima iz nove osnovne uredbe i novim pristupom Komisije u pogledu višegodišnjih planova. Komisija može prihvatiti sve promjene.

4.Zaključak

Pravne službe i pravnici lingvisti Europskog parlamenta i Vijeća bili su zaduženi za provedbu svih odgovarajućih prilagodbi teksta. Dobiveni dokument stoga jest politički sporazum koji su zakonodavci postigli 29. srpnja 2016.