EUROPSKA KOMISIJA

Strasbourg, 22.11.2016.

JOIN(2016) 52 final

ZAJEDNIČKA KOMUNIKACIJA EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

Obnovljeno partnerstvo s afričkim, karipskim i pacifičkim zemljama

{SWD(2016) 380 final}
{SWD(2016) 381 final}

Sadržaj

1. Uvod    

2. Strateški interesi EU-a    

3. Političko partnerstvo utemeljeno na konkretnim prioritetima    

3.1. Prioriteti EU-a prema partnerskim zemljama    

3.1.1. Promicanje mirnih i demokratskih društava, dobrog upravljanja, vladavine prava i ljudskih prava za sve

3.1.2. Poticanje uključivog održivog rasta i pristojnih radnih mjesta za sve

3.1.3. Pretvaranje migracija i mobilnosti u prilike i zajedničko rješavanje problema

3.1.4. Osiguravanje ljudskog razvoja i dostojanstva

3.1.5. Zaštita okoliša i borba protiv klimatskih promjena

3.1.6. Udruživanje u područjima od zajedničkog interesa

3.2. Prioriteti EU-a prilagođeni regijama    

3.2.1. Afrika

a) Mir i sigurnost, stabilnost, demokracija, vladavina prava, dobro upravljanje i ljudska prava

b) Međusobne gospodarske prilike za održivi razvoj

c) Upravljanje migracijama i mobilnošću

d) Ljudski razvoj

3.2.2. Karibi

a) Mir i sigurnost ljudi, demokracija, vladavina prava, dobro upravljanje i ljudska prava

b) Regionalna integracija, uključivi održivi rast, trgovina i stvaranje radnih mjesta

c) Ljudski razvoj

d) Klimatske promjene i održivo upravljanje prirodnim resursima

3.2.3. Pacifik

a) Dobro upravljanje, ljudska prava i spolovi

b) Uključivi održivi rast

c) Klimatske promjene i održivo upravljanje prirodnim resursima

4. Usmjerenije i fleksibilnije partnerstvo    

4.1. Pouke    

4.2. Fleksibilno partnerstvo utemeljeno na snažnom regionalnom pristupu    

4.2.1. Mogućnosti

4.2.2. Predložena mogućnost

4.2.3. Uključivanje zemalja izvan AKP-a

4.3 Partnerstvo s više dionika na više razina s ključnim načelima suradnje    

4.3.1. Temeljna načela suradnje

4.3.2. Načela supsidijarnosti i komplementarnosti

4.3.3. Akteri

4.4. Partnerstvo s boljim rezultatima    

4.4.1. Diversificirano partnerstvo

4.4.2. Način provedbe

4.5. Partnerstvo s potporom odgovarajućeg institucionalnog ustrojstva    

4.6. Partnerstvo s potporom zakonskog okvira    

4.7. Sljedeći koraci    

1. Uvod

Sporazum o partnerstvu između članica Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država (AKP) s jedne strane i Europske Unije i njezinih država članica s druge strane, potpisan u Cotonouu u lipnju 2000. 1 , istječe u veljači 2020. Pregovori stranaka radi preispitivanja odredaba kojima će se uređivati odnosi nakon toga moraju početi najkasnije u kolovozu 2018. 2 Istek Sporazuma o partnerstvu, koji se naziva i Sporazum o partnerstvu iz Cotonoua (Sporazum iz Cotonoua), a u njemu sudjeluje više od 100 zemalja s ukupno otprilike 1,5 milijardi stanovnika, strateška je prilika za obnavljanje odnosa EU-a s partnerskim afričkim, karipskim i pacifičkim zemljama, uzimajući u obzir izmijenjeni globalni kontekst i usmjeravajući partnerstvo prvenstveno na zajedničke interese, ciljeve i odgovornosti.

U ovoj se Komunikaciji opisuju ideje i predložene sastavnice političkog partnerstva sa zemljama AKP-a. Ona se temelji na Programu UN-a do 2030. 3 , koji je dogovoren na međunarodnoj razini i obuhvaća univerzalan skup zajedničkih ciljeva, te na Globalnoj strategiji za vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a 4 , koja daje strateške smjernice o vanjskim interesima i težnjama EU-a. Komunikacija je u skladu i s prijedlogom Komisije za reviziju Europskog konsenzusa o razvoju 5 .

EU se obraća partnerima, zemljama sličnih nazora i regionalnim grupacijama u nastojanju da ostvare zajedničke ciljeve. Europska komisija i Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku žele ulagati u partnerstva koja se temelje na načelu suodgovornosti kako bi postala istinska partnerstva. Za to je potrebno da partnerske zemlje sudjeluju s pozitivnim stavom i sa sličnim težnjama.

Dugogodišnji odnosi sa zemljama AKP-a dobar su temelj za obnovu političkog partnerstva. Obje bi strane u partnerstvu trebale uvesti znatne izmjene kako bi njihov budući odnos mogao funkcionirati u današnjem svijetu te kako bi stvorile snažan savez za ostvarivanje ključnih prioriteta. S obzirom na prioritete, izmijenjeni kontekst i pouke iz provedbe Sporazuma iz Cotonoua, obična obnova postojećeg Sporazuma ne bi bila dovoljna. Komisija i Visoki predstavnik smatraju da će biti potrebno u znatnoj mjeri odlučivanje i provedbu prebaciti na regionalnu razinu. Nadalje, u budućim odnosima trebalo bi povezati zemlje AKP-a sa susjednim regijama koje nisu dio trenutačnog Sporazuma iz Cotonoua, ali su važne za postizanje ciljeva EU-a.

Pripremajući postupak za definiranje odnosa EU-a i AKP-a nakon 2020. Komisija i Visoki predstavnik 2015. javnim su savjetovanjem pokrenuli postupak promišljanja 6 . Usto, razgovaralo se s ključnim dionicima i u srpnju 2016. objavljena je evaluacija prvih 15 godina provedbe Sporazuma iz Cotonoua. 7 U okviru procjene učinka 8 priložene ovoj Komunikaciji ispitane su različite mogućnosti za buduće odnose. Te su pripreme bile temelj ove Komunikacije.

2. Strateški interesi EU-a

Globalni kontekst znatno se izmijenio od početka Sporazuma iz Cotonoua 2000., sklopljenog na temeljima Konvencije iz Loméa iz 1975. Istek Sporazuma iz Cotonoua prilika je da se partnerstvo učini svrhovitim s obzirom na izazove u današnjem izmijenjenom svijetu. Globalnom strategijom za vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a postavljeni su temelji za snažnije djelovanje EU-a u svijetu. Okvirom za ciljeve održivog razvoja u sklopu Programa do 2030. i Akcijskim planom iz Adis Abebe 9 pokrenut je ambiciozan i opsežan univerzalni plan reforme.

To je učinjeno u vremenu koje obilježavaju neprestana nestabilnost i ranjivost, neujednačen napredak među pojedinim zemljama i unutar njih te negativne posljedice klimatskih promjena i propadanja okoliša koje se brzo povećavaju, a sve navedeno narušava socijalnu i gospodarsku stabilnost u različitim dijelovima svijeta. Posebno je velik broj država AKP-a suočen sa znatnim problemima povezanima sa sukobima, siromaštvom, nezaposlenošću i nedostatkom pristojnog rada, sve većim nejednakostima, zlouporabom ljudskih prava, korupcijom, negativnim posljedicama klimatskih promjena, pritiscima na ograničene prirodne resurse i propadanjem ekosustava te nejednakom integracijom u globalno gospodarstvo. Ekstremno i kronično siromaštvo i dalje je najprisutnije u nestabilnim državama. Strukturne krize koje se ponavljaju i dalje uzrokuju velike humanitarne krize koje ugrožavaju stabilnost cijelih zemalja i društava. Usto, brzina porasta broja stanovnika veća je od brzine gospodarskog rasta u mnogim partnerskim zemljama. Sve to priječi održiv i uključiv rast i stvaranje radnih mjesta koja su potrebna da bi se ponudilo pozitivnu perspektivu i stvarne prilike u životu, naročito mladima i najranjivijim osobama.

To je problematično okruženje plodno tlo za ekstremizam, terorizam i druge oblike organiziranog kriminala, uključujući trgovanje ljudima, drogama i vatrenim oružjem te kiberkriminalitet. To negativno djeluje na sigurnost i gospodarsko blagostanje EU-a i njegovih građana, a i jedan je od glavnih uzroka nezakonitih migracija i prisilnog raseljavanja. Europskim migracijskim programom 10 , zajednički usuglašenima Deklaracijom i Akcijskim planom iz Vallette iz studenoga 2015. 11 te Komunikacijom o uspostavi novog Okvira za partnerstvo s trećim zemljama u okviru Europskog migracijskog programa 12 postavljen je jasan okvir.

Iz evaluacije Sporazuma iz Cotonoua vidi se da je on znatno doprinio iskorjenjivanju siromaštva te boljem i pravednijem pristupu osnovnim uslugama. Međutim, postoje razlike među partnerima iz AKP-a kad je riječ o poštovanju ključnih elemenata (ljudska prava, demokratska načela i vladavina prava). Usto, nije bilo uvjerljivih i zajedničkih odgovora na najvažnije probleme kao što su migracije i mobilnost.

Istodobno, u mnogim je zemljama AKP-a zabilježen znatan gospodarski rast. Sve veće mogućnosti povezivanja, međusobna ovisnost, znanstveni i tehnički napredak te pojačana trgovina otvorili su nove mogućnosti većeg globalnog napretka. Sve više gospodarstava AKP-a nudi sve više prilika u smislu povrata ulaganja, među ostalim i za europska poduzeća. Evaluacijom Sporazuma iz Cotonoua pokazalo se da je njime omogućen napredak u integraciji partnerskih zemalja u svjetsko gospodarstvo. Pojačani su trgovinski tokovi u zemlje AKP-a i iz njih te sve više tih zemalja postaje članicama Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i imaju značajnije uloge u međunarodnim trgovinskim pregovorima. Sklapanje i provedba sporazuma o gospodarskom partnerstvu bili su značajna postignuća. Međutim, kad je riječ o povećanju gospodarske diversifikacije, povećanju dodane vrijednosti, smanjenju ovisnosti o uskoj paleti proizvoda te preraspodjeli koristi, trenutačno je stanje nezadovoljavajuće, što vodi do sve većih nejednakosti.

Pojavili su se novi elementi – povećana regionalna dinamika i važnost regionalnih organizacija i, u slučaju Afrike, organizacije na razini kontinenta, Afričke unije. Iz evaluacije Sporazuma iz Cotonoua vidljivo je da se njime nije uspjelo odgovoriti na te značajne promjene, što bi se trebalo odraziti u budućim odlukama i institucionalnom ustrojstvu.

Konačno, partnerske su zemlje sve važnije u rješavanje globalnih problema, koje kao takve EU ne može rješavati samostalno. U tom su pogledu klimatske promjene i dalje jedna od najvećih prijetnja koje ugrožavaju postizanje održivog razvoja u EU-u i u svijetu. Pojava novih sila, koje ne promiču uvijek iste vrijednosti i planove, još je jedan argument za veći trud da se postigne konsenzus s partnerima EU-a u ključnim pitanjima od globalne važnosti i da se zajednički radi na ostvarenju pozitivnog programa. Jačanje dijaloga i suradnje sa zemljama AKP-a stoga je ključno ako EU namjerava utjecati na uspostavu multilateralnog poretka utemeljenog na pravilima i poticati ga. Međutim, iz evaluacije je vidljivo da partnerstvo nije uspjelo postići dovoljan napredak prema ostvarenju tih ciljeva. Kad je riječ o rezultatima, nije bilo dovoljno odaziva i istinske suradnje među partnerima u ključnim međunarodnim debatama.

Ti su problemi i prilike srednjoročno toliko važni da partneri moraju hitno odlučno djelovati.

U interesu je EU-a da teži novome političkom partnerstvu koje će biti usredotočeno na izgradnju mirnih, stabilnih, prosperitetnih i otpornih država i društava s dobrom upravom, u susjedstvu i šire. Društvo koje obilježavaju demokracija, povjerenje u institucije i održivi razvoj osnova je stabilne države.

EU bi također trebao težiti novom političkom partnerstvu kojim će se ostvarivati multilateralni poredak utemeljen na pravilima kojim se rješavaju globalni problemi. Uspješni pregovori o Pariškom sporazumu o klimatskim promjenama 13 dokaz su da izgradnja takvih strateških saveza ima pozitivan utjecaj na rezultate međunarodnih pregovora.

Kako bi se ostvarili ti interesi EU-a, strategija odgovora EU-a trebala bi biti usmjerena na sljedeće posebne prioritete koji su međusobno ovisni i međusobno se nadopunjuju:

Glavne sastavnice budućeg partnerstva opisane su u nastavku.

3. Političko partnerstvo utemeljeno na konkretnim prioritetima

Jedan od temeljnih dijelova novog političkog partnerstva trebali bi biti zajednički utvrđeni ciljevi, vrijednosti, načela i obveze. Njih bi zatim trebalo prilagoditi različitim regijama kako bi se uzela u obzir njihova posebna obilježja. Trebalo bi svakako pokušati uspostaviti takve odnose i s drugim zainteresiranim stranama osim zemalja AKP-a (vidjeti odjeljak 4.2.3.).

3.1. Prioriteti EU-a prema partnerskim zemljama

3.1.1. Promicanje mirnih i demokratskih društava, dobrog upravljanja, vladavine prava i ljudskih prava za sve

Buduće partnerstvo trebalo bi se temeljiti na zajedničkoj čvrstoj predanosti promicanju i poštovanju demokratskih načela, vladavine prava, univerzalnih ljudskih prava i temeljnih sloboda za sve, zatim na poštovanju ljudskog dostojanstva i načela jednakosti i solidarnosti te na dobrom upravljanju. Posebno bi trebalo posvetiti pozornost ravnopravnosti spolova, najranjivijim osobama i perspektivi mladih, što bi trebalo dodatno potaknuti zajednička nastojanja u smjeru demokratske uprave i ljudskih prava za sve. U mnogim su partnerskim zemljama ti elementi već učvršćeni ili se učvršćuju. Međutim, napredak nije dostatan da bi se omogućio postojan održivi razvoj.

EU promiče globalni poredak utemeljen na pravilima kako bi se osigurala globalna javna dobra te kako bi se doprinijelo mirnu i održivu svijetu, s multilateralizmom kao ključnim načelom i Ujedinjenim narodima u njegovu središtu. Partnerstvo bi se, dakle, trebalo temeljiti na potpunom poštovanju načela Povelje UN-a i međunarodnog prava te bi trebalo biti aktivno u tom području.

Trebalo bi promicati mir, stabilnost i sigurnost, uključujući sigurnost i otpornost ljudi, kao ključni uvjet koji omogućuje održivi razvoj i blagostanje. Bez mira i sigurnosti nema održivog razvoja, a bez razvoja i iskorjenjivanja siromaštva nema trajnog mira. Borba protiv destabilizacije i njezinih temeljnih uzroka ključna je i za sigurnost i blagostanje samog EU-a. Sigurnost na unutarnjem području ovisi o miru izvan granica EU-a. S obzirom na to, buduće bi partnerstvo trebalo odražavati i nužnost sveobuhvatnog pristupa sukobima i krizama, uključujući njihovo sprječavanje i rješavanje, koji bi obuhvaćao i vojne i civilne kapacitete (i njihovo međudjelovanje). Trebalo bi obuhvatiti brojne dimenzije i djelovanja u svim fazama ciklusa sukoba, u bliskoj suradnji s organizacijama na razini kontinenta i onima na regionalnoj razini te s UN-om.

Glavni cilj partnerstva trebao bi biti uspostava vladavine prava. To je temeljna vrijednost, neophodna osnova održivog razvoja, ključni element u sprječavanju sukoba i temelj uspješne suradnje u drugim područjima od interesa za EU. Kako bi se postigla ta vrijednost, potrebno se jasno obvezati, posebno na promicanje djelotvornog i neovisnog pravosuđa za građane i poduzeća. Mora se riješiti i pitanje nekažnjivosti za najteža kaznena djela od međunarodnog značaja, među ostalim i priznavanjem međusobnog nadopunjavanja uloga nacionalnih tijela nadležnih u kaznenim stvarima i Međunarodnog kaznenog suda u postizanju pravde i pomirenja. Borba protiv korupcije i organiziranog kriminala također je bitna za djelotvornost demokratskih institucija, povoljno poslovno okruženje i održivo upravljanje prirodnim resursima, uključujući mineralne resurse.

Partnerstvo bi trebalo omogućiti zajedničko djelovanje protiv sve češće globalnih sigurnosnih prijetnji kojima su izložene Europa i partnerske zemlje, posebno terorizma i ekstremizma te svih oblika organiziranog kriminala i nezakonitog trgovanja, među ostalim trgovanja ljudima, divljim vrstama, drogama i opasnim materijalima. Trebalo bi uključivati i promicanje kibersigurnosti, zaštitu ključnih infrastruktura te sigurnost u pomorskom i civilnom zračnom prometu. Partnerstvom bi se trebala i ojačati zajednička predanost borbi protiv širenja oružja za masovno uništenje, uključujući kontrolu robe s dvojnom namjenom, te borbi protiv nezakonite proizvodnje, prijevoza, prometa, pretjeranog prikupljanja i nekontroliranog širenja malog i lakog oružja.

Ono bi trebalo poticati djelotvorne mjere na svim razinama (lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj, razini kontinenta i međunarodnoj razini) te osigurati sustavnu suradnju sa svim dionicima u poštovanju načela i preuzetih obveza. Novo bi se partnerstvo trebalo temeljiti na iskustvu stečenom u političkom dijalogu kao djelotvornom i fleksibilnom procesu za stalnu, sveobuhvatnu i široku suradnju na svim razinama u svim pitanjima od interesa. Trebalo bi se i dalje koristiti pojačanim političkim dijalogom te uključivati savjetodavni postupak u osjetljivim pitanjima povezanima s poštovanjem demokratskih načela, vladavinom prava, ljudskim pravima za sve i dobrim upravljanjem, s mogućnošću djelomične ili potpune suspenzije odnosa kao krajnjom mjerom. Novo bi partnerstvo trebalo olakšati intenzivniju suradnju s brojnim različitim nedržavnim akterima, uključujući civilno društvo i privatni sektor.

3.1.2. Poticanje uključivog održivog rasta i pristojnih radnih mjesta za sve

U mnogim je partnerskim zemljama u posljednjem desetljeću gospodarski rast bio impresivan. Rast je često bio brz, ali s niske osnovice, a gospodarska diversifikacija i razvijenost često su slabe u većini zemalja. Većina je gospodarstava i dalje vrlo podložna gospodarskim i prirodnim pritiscima te se u njima ne otvara dovoljno radnih mjesta. Usto, još se ne mijenjaju dovoljno u smislu napretka prema uključivom održivom rastu, posebno u području održive potrošnje i proizvodnje te učinkovitosti resursa. Integracija zemalja AKP-a u globalno gospodarstvo s pomoću pojačane trgovine i povezivanja u globalne vrijednosne lance nije dosegla očekivanu razinu. Kao što je vidljivo u ciljevima održivog razvoja, uključivi održivi rast i pristojna radna mjesta ključni su za stabilnost i blagostanje partnera. Važni su i za pozitivan utjecaj na EU. Stoga bi partnerstvo trebalo biti posebno usredotočeno na ključne pokretače uključivog održivog rasta.

Promicanje makroekonomske stabilnosti, uključujući stabilnost financijskih sustava, i dalje je preduvjet uključivog održivog rasta. To je posebno važno u kontekstu sve povezanijega gospodarskog i financijskog svijeta, s mnogim gospodarstvima u usponu i povezanim financijskim tržištima. Zbog neodrživih fiskalnih deficita i deficita na tekućim računima, pretjeranih fluktuacija deviznih tečajeva i velike volatilnosti gospodarske aktivnosti ulagateljima je teško planirati i predvidjeti gospodarske prilike. U tom je kontekstu vladama teško provoditi koherentne politike i djelotvorno upravljati proračunom.

Stoga je ključno promicati dobro upravljanje javnim financijama i učinkovitu kontrolu njihove upotrebe. To uključuje promicanje djelotvornih, učinkovitih, poštenih i transparentnih poreznih sustava te borbu protiv prijevara i nezakonitih financijskih tokova. Dobro upravljanje javnim financijama jedan je od ključnih elemenata dobrog upravljanja te jedan od glavnih temelja djelotvornog i otpornog javnog sektora. Ono bi trebalo rezultirati većim nacionalnim prihodima, koji bi se djelotvorno i učinkovito pretvarali u javna dobra i javne usluge.

Novo bi partnerstvo trebalo promicati i veću ulogu privatnog sektora u stvaranju uključivog održivog rasta i poslova. Za to je potrebno snažnije djelovanje kako bi se poboljšali politički i regulatorni okvir te poslovno ozračje. Posebnu bi pozornost trebalo posvetiti ulagačkoj klimi i ispunjavanju potrebe za većim ulaganjima.

Promicanje funkcionalnih tržišta rada trebalo bi biti među prioritetima novog partnerstva. Takva su tržišta nužna kako bi se radnicima osigurala pristojna radna mjesta, među ostalim prijelazom s neformalnog na formalno gospodarstvo i poboljšanjem uvjeta rada, zdravlja i sigurnosti na poslu te pristupa socijalnoj zaštiti.

Posebnu bi pozornost trebalo posvetiti održivom i ekološki odgovornom poljoprivredno-prehrambenom sektoru. U partnerskim je zemljama taj sektor i dalje temeljni pokretač održivog razvoja te, naročito, sigurnosti opskrbe hranom, otvaranja radnih mjesta i iskorjenjivanja siromaštva, a posebno je ugrožen klimatskim promjenama.

Taj održivi pristup primjenjiv je i na prakse u ribarstvu i akvakulturi. Bolje globalno upravljanje oceanima bitno je za poticanje uključivog održivog rasta pomorskih djelatnosti uz istodobno osiguravanje zdravih, čistih i sigurnih oceana. U tom bi pogledu partnerstvo trebalo sudjelovati u oblikovanju međunarodne politike upravljanja oceanima u UN-u i drugim mjerodavnim multilateralnim forumima. Trebalo bi se jače zajednički boriti protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova.

Razvoj infrastrukture, uključujući održive prometne i energetske mreže, jedan je od ključnih pokretača uključivog održivog rasta, posebno infrastrukture koja je potrebna za veću regionalnu gospodarsku integraciju, pristup svjetskom tržištu, buđenje kritično izoliranih područja i lakšu mobilnost u gusto naseljenim urbanim područjima. Posebnu bi pozornost trebalo posvetiti razvoju i širenju informacijskih i komunikacijskih tehnologija osiguravanjem povezivosti po prihvatljivim cijenama i šireg pristupa digitalnim aplikacijama za sve i promicanjem znanosti i tehnologije te istraživanja i inovacija, koji su također ključni za ostvarenje gospodarskih ulaganja i bržeg razvoja.

Partnerstvo bi trebalo raditi na pružanju univerzalnog pristupa čistim, modernim, povoljnim, sigurnim i pouzdanim energetskim uslugama. Trebalo bi promicati štednju energije, energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije, također i radi utjecanja na globalne probleme povezane s klimatskim promjenama.

U nastojanju da osigura uključivi održivi rast i otvaranje radnih mjesta, partnerstvo bi trebalo promicati trgovinu, koja može biti snažan poticaj gospodarskom razvoju te doprinijeti i integraciji i političkoj stabilnosti. Trgovina poduzećima iz EU-u i partnerskih zemalja otvara mogućnosti proširenja tržišta, a ljudima mogućnosti pristupa najboljim proizvodima po konkurentnim cijenama.

Buduće trgovinske odnose s partnerskim zemljama trebalo bi oblikovati u skladu s multilateralnim pravilima. Sporazumi o gospodarskom partnerstvu, koji su u skladu s načelima Svjetske trgovinske organizacije te se njima predviđaju zajedničke institucije i obveze prilagodljive razvojnim tokovima, trebali bi i dalje biti ključni instrumenti trgovine AKP-a i EU-a. Postojeći sporazumi o gospodarskom partnerstvu mogu se proširiti kako bi uključivali više zemalja u regijama obuhvaćenima sporazumom te produbiti kako bi obuhvaćali više tematskih područja ako se stranke tako dogovore.

Globalizacija, pojava globalnih vrijednosnih lanaca i sve važnija pitanja „iza granica” nalažu holistički pristup svim trgovinskim područjima i onima povezanima s trgovinom. Novo bi partnerstvo stoga trebalo ojačati suradnju i dijalog stranaka u području trgovine uslugama i u drugim područjima povezanima s trgovinom, kao što su uklanjanje necarinskih prepreka, regulatorno usklađivanje, ulaganje, politika tržišnog natjecanja, prava intelektualnog vlasništva i radnička prava.

Iako se svakim sporazumom o gospodarskom partnerstvu predviđaju posebne institucije za pregled provedbe i rasprave o trgovinskim pitanjima, dijalog o trgovini i suradnji između EU-a i partnerskih zemalja kao cjeline trebao bi i dalje uključivati pitanja od zajedničkog interesa, posebno s obzirom na suradnju u okviru Svjetske trgovinske organizacije. Dijalog o trgovinskoj politici trebao bi se, prema potrebi, i dalje voditi i na nacionalnoj razini.

3.1.3. Pretvaranje migracija i mobilnosti u prilike i zajedničko rješavanje problema

Migracije i mobilnost mogu EU-u i partnerskim zemljama donijeti znatne koristi ako se njima bude pravilno upravljalo. U okviru Sporazuma iz Cotonoua na taj se ključni problem nije dovoljno brzo reagiralo niti se dovoljno odlučno djelovalo. Obveza ponovnog prihvata svojih državljana koji se nezakonito nalaze na državnom području druge stranke uglavnom nije provođena.

Ubuduće bi u okviru partnerstva trebalo pojačati dijalog i suradnju stranaka kako bi se obuhvatili svi vidovi migracija na temelju načela solidarnosti, partnerstva te zajedničke i međusobne odgovornosti u poštovanju ljudskih prava. Partnerstvo bi se trebalo temeljiti na dogovorenim načelima i obvezama iz članka 13. Sporazuma iz Cotonoua, trebalo bi proširiti ta načela i obveze kako bi odražavali ukupnost migracijskih kretanja i migracijske politike EU-a te razvijati operativnu suradnju, pogotovo u području mehanizama provedbe dogovorenih načela. Ono bi trebalo objediniti važne razvojne tokove politike, kao što su Europski migracijski program i s njim povezani Okvir za partnerstvo, kojima se nastoji pomoći u odgovoru na krizu neposrednim i mjerljivim rezultatima, ali i postaviti temelj za bolju suradnju s matičnim, tranzitnim i odredišnim zemljama, s dobro vođenom politikom migracija i mobilnosti u središtu. Trebalo bi uzeti u obzir i Deklaraciju i Akcijski plan iz Vallette. Partnerske će zemlje dobiti potporu u nastojanjima da razviju djelotvorne migracijske politike i politike azila. Potrebno je ukloniti temeljne uzroke nezakonitih migracija i prisilnog raseljavanja provedbom ustrajnih kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih politika te se bolje koristiti postojećim postupcima. Partnerstvo bi trebalo djelovati i u zaštiti izbjeglica i tražitelja azila, posvećujući posebnu pozornost ranjivim skupinama. Trebalo bi promicati otpornost osoba koje su dugotrajno prisilno raseljene te njihovo uključivanje u gospodarski i društveni život zemalja domaćina.

EU bi trebao nastojati s partnerskim zemljama utvrditi posebne obveze za sprječavanje i učinkovitije rješavanje nezakonitih migracija, uključujući sprječavanje i borbu protiv trgovanja ljudima, krijumčarenja migranata i povezanih kriminalnih mreža, te osvještavanje o rizicima povezanima s nezakonitim migracijama. Polazeći od načela i obveza iz članka 13. Sporazuma iz Cotonoua, potreban je dogovor o mehanizmima za poboljšanje suradnje u području vraćanja i ponovnog prihvata te operativne provedbe međunarodnih obveza ponovnog prihvata vlastitih građana koji nemaju zakonito pravo boravka u EU-a.

Istodobno je potrebno iskoristiti prilike povezane s migracijama, kao što su doznake i „kruženje mozgova”, koji mogu znatno pozitivno doprinijeti uključivom održivom rastu i razvoju u EU-u i partnerskim zemljama. Stoga EU nastoji iskoristiti te prilike s pomoću pojačane zakonite migracije i mobilnosti, posebno iz obrazovnih, znanstvenih, kulturnih ili profesionalnih razloga te u svrhu osposobljavanja, koje mogu imati pozitivan učinak i na gospodarstva i na društva.

3.1.4. Osiguravanje ljudskog razvoja i dostojanstva

Partnerstvo bi trebalo nastojati građanima svojih država osigurati veće blagostanje ostvarivanjem ciljeva održivog razvoja. EU bi trebao težiti snažnoj političkoj suradnji s partnerskim zemljama kako bi se ispunile potrebe svih osoba, naročito pripadnika najsiromašnijih i najranjivijih skupina, tako da svi ljudi mogu u potpunosti ostvariti svoj potencijal u dostojanstvu i ravnopravnosti te u zdravom okruženju. Trebao bi podupirati reforme za iskorjenjivanje siromaštva, uklanjanje nejednakosti, sprječavanje ranjivosti i osiguravanje jednakog pristupa pristojnom radu i socijalnim uslugama, posebno kvalitetnom obrazovanju i zdravstvu te socijalnoj zaštiti. Mjere za iskorjenjivanje siromaštva trebale bi biti usmjerene na najsiromašnije i najranjivije zemlje, uključujući najmanje razvijene zemlje i nestabilne zemlje pogođene sukobima, u kojima se očekuje da će dugo postojati problemi koje dodatno otežavaju demografski čimbenici te u kojima je i dalje ključno više pozornosti posvetiti ljudskom razvoju. Partnerstvo bi trebalo pomoći u jačanju otpornosti i rješavanju kronične ranjivosti povećanjem sinergija između pomoći za spašavanje života i dugoročnih razvojnih potreba.

EU bi trebao inzistirati na zajedničkom obvezivanju da se potpuno štiti, promiče i ostvaruje ravnopravnost spolova te osnaživanje žena i djevojaka. EU nastoji postići i zajedničko priznanje ključnog doprinosa žena i djevojaka miru, izgradnji država, gospodarskom rastu, tehnološkom razvoju, smanjenju siromaštva, zdravlju i dobrobiti, kulturi i ljudskom razvoju. Ravnopravnost spolova važna je za održivi razvoj, kao što je naglašeno u Programu do 2030.

Mladi su pokretačka snaga buduće društvene, gospodarske i okolišne dobrobiti svojih zajednica. Njihov je doprinos ključan kako bi se u potpunosti iskoristile mogućnosti koje otvara znanstveni i tehnološki napredak (npr. digitalna revolucija) te kako bi se s vremenom ojačale demokratske institucije i vrijednosti. Pristup visokokvalitetnom i djelotvornom obrazovanju i razvoju vještina bit će presudan za mogućnosti zapošljavanja, društveni razvoj i otpornost.

Nadalje, partnerstvo bi se trebalo zajednički obvezati na poticanje međukulturnog dijaloga, zaštitu kulturne raznolikosti te razvoj kulturnih i kreativnih industrija. Kultura je snažan alat za izgradnju mostova među ljudima, naročito mladima, i za jačanje međusobnog razumijevanja. Važna je i za borbu protiv nasilne radikalizacije i za pokretanje gospodarskog i društvenog razvoja.

3.1.5. Zaštita okoliša i borba protiv klimatskih promjena

Održivi razvoj i dobrobit ljudi ovise o zdravim ekosustavima i funkcionalnom okolišu. Klimatske promjene i propadanje okoliša mogli bi priječiti gospodarski napredak, ugroziti mir i stabilnost te uzrokovati migracije velikih razmjera.

Stoga bi se partnerstvo trebalo usredotočiti na postizanje odgovarajućih ciljeva održivog razvoja (npr. čista energija, održivi gradovi i zajednice, odgovorna potrošnja i proizvodnja) te na provedbu Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama. Trebalo bi se obvezati na politike otpornosti na klimatske promjene usmjerene na siromašne te pojačati prijelaz na uključiva zelena i plava gospodarstva, posebno preuzimanjem praksi održive potrošnje i proizvodnje u odgovornom privatnom sektoru. Trebalo bi se i čvrsto obvezati na održivo upravljanje prirodnim resursima, uključujući šume, divlje vrste i mineralne resurse, na čuvanje, vrednovanje i održivu uporabu ekosustava i biološke raznolikosti, uključujući oceane, te na provedbu politika ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe njima. Za dobro upravljanje prirodnim resursima potrebna su i prava sigurnog i pravednog pristupa. Da bi se spriječio gubitak života i sredstava za život, ključni su bolja pripremljenost, manja izloženost i sposobnost oporavka od katastrofa.

U Programu do 2030. zahtijeva se da se svi hitno angažiraju u području globalnih javnih dobara, među ostalim u cilju niskih razina emisija i niskougljičnih gospodarstava. Novo bi partnerstvo trebalo odražavati snažnu predanost partnera i njihovih regionalnih organizacija provedbi učinkovitih održivih energetskih politika kojima se ispunjavaju ciljevi smanjenja emisija stakleničkih plinova. Proizvodnja energije izravno je povezana s problemom klimatskih promjena i održivim razvojem. Strankama je svakako u interesu da provedu pretvorbu tog sektora, postupno prekinu uporabu fosilnih goriva uz istodobno dodatno korištenje domaćim obnovljivim izvorima energije i povećanje energetske učinkovitosti u partnerskim zemljama, kao i da prigrle održive i moderne energetske usluge te odvoje gospodarski rast od porasta potrošnje energije. Nadalje, suradnjom u tom sektoru trebali bi se promicati visoki standardi nuklearne sigurnosti. Kako bi se to lakše osiguralo, EU bi trebao i dalje surađivati s partnerskim zemljama na promicanju poticajnog regulatornog okruženja i sektorskih reformi. Partnerstvo bi trebalo osigurati strateški bolji, prilagođeniji pristup ulaganju u održivu energiju, pri čemu bi važnu ulogu imali privatna ulaganja i moderne tehnologije, kako bi se pospješile promjene obrazaca proizvodnje i potrošnje energije diljem partnerskih zemalja.

Da bi se postigla održivost, partneri se moraju obvezati i na rješavanje problema urbanog života, u kojem je zbog velikih demografskih promjena potreban znatan pomak od tradicionalne urbane politike prema pametnim i održivim gradovima.

3.1.6. Udruživanje u područjima od zajedničkog interesa

U okviru partnerstva EU i partnerske zemlje trebali bi moći djelotvornije surađivati na promicanju zajedničkog programa u globalnim i multilateralnim forumima. Potencijal za to gotovo nije ni iskorištavan i trebalo bi postići puno konkretnije rezultate. Suradnja na međunarodnoj razini trebala bi biti jedno od područja u kojima novo partnerstvo može donijeti znatnu dodatnu vrijednost.

Temelj je snažnijeg djelovanja obnovljena predanost promicanju djelotvornog multilateralizma utemeljenog na pravilima, u čijem je središtu UN. Partnerstvo bi trebalo podupirati globalno upravljanje nastojanjem da se reformiraju, uvedu i razvijaju multilateralne institucije, sporazumi i norme. Takva predanost globalnom upravljanju mora značiti više dijaloga i djelotvornu suradnju u okviru međunarodnih foruma (uključujući UNSC, UNGA, UNHRC i UNFCCC) 14 , te odlučnost da se reformira UN, uključujući njegovo Vijeće sigurnosti.

Na temelju iskustva iz okupljanja „vrlo ambiciozne koalicije”, koja je na konferenciji COP 21 15 utrla put Pariškom sporazumu o klimatskim promjenama 16 iz 2015., partnerstvo mora i dalje prepoznavati pitanja u kojima EU i partnerske zemlje imaju velike zajedničke interese te bi mogli pokrenuti globalno djelovanje. To bi trebalo dovesti do zajedničkog djelovanja u trenucima odlučivanja. Trebalo bi odrediti postupak za redovito utvrđivanje zajedničkih interesa na najvišoj političkoj razini, čime bi se omogućili pravovremena priprema te koordinirano djelovanje i glasanje u odgovarajućim međunarodnim okvirima i formatima. Područja koja treba razmotriti su, među ostalim: klimatske promjene, održivi razvoj, plavo i zeleno gospodarstvo, zaštita biološke raznolikosti, globalno digitalno gospodarstvo, borba protiv nezakonitih financijskih tokova i pravilno funkcioniranje tržišta robe. Partnerstvo bi trebalo nastojati i promicati zajedničke interese u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. I u međunarodnim financijskim institucijama mogla bi se ostvarivati bliskija suradnja.

Kako bi se ojačali takvi strateški savezi na međunarodnoj razini, trebalo bi promicati uspostavu sličnih odnosa i sa zemljama izvan AKP-a, u sjevernoj Africi, najmanje razvijenim zemljama i malim otočnim državama u razvoju.

3.2. Prioriteti EU-a prilagođeni regijama

Prioritete partnerstva trebalo bi nastojati ostvariti svugdje. No istodobno, kako bi osiguralo djelotvornu provedbu, partnerstvo bi trebalo uzeti u obzir regionalne posebnosti i vlastite razvojne okvire partnera te različite prioritete zajedničkog programa EU-a s partnerskim afričkim, karipskim i pacifičkim zemljama. Za svaku od regija prioriteti se mogu prilagoditi prilikama i pobliže odrediti utvrđivanjem ciljeva i mjera predviđenih za njihovo ostvarivanje.

3.2.1. Afrika

Afrika je kontinent neizmjernih prilika. Do 2050. u Africi će živjeti gotovo 25 % svjetskog stanovništva. Tu se nalaze neka od najbrže rastućih svjetskih gospodarstava te veliki prirodni i poljoprivredni resursi. Golem je potencijal za trgovinu, inovacije i ulaganja, čemu taj kontinent i teži. Većini afričkih zemalja EU je prvi partner u politici, pomoći, trgovini i ulaganju. Tijekom proteklih godina EU i Afrika izgradili su dublje i više političko partnerstvo na temelju zajedničkih vrijednosti i interesa. Sve veći broj afričkih vlada i regionalnih organizacija preuzima vodeću ulogu u rješavanju političkih, sigurnosnih i gospodarskih problema unutar i izvan svojih granica. Afrička unija i njezin Program do 2063. 17 predstavljaju ambiciozne težnje.

Potencijal Afrike ovisit će o trudu koji afričke zemlje ulože u upravljanje, ljudska prava, sprječavanje i rješavanje sukoba, borbu protiv organiziranog kriminala te uključivi održivi rast i stvaranje radnih mjesta. Različite zemlje još ne mogu provoditi reforme i oporavljati se od kriza. Dakle, nisu dovoljno otporne i nestabilne su. Siromaštvo, nezaposlenost i nejednakosti još su u velikoj mjeri prisutni te se sporo smanjuju. Rast stanovništva ogroman je dodatni teret uz sve navedeno. Nadalje, mnoge zemlje i dalje obilježavaju dugotrajni sukobi, a transnacionalni sigurnosni problemi prijete regionalnoj stabilnosti i održivom razvoju. Propadanje okoliša i utjecaji klimatskih promjena također bi mogli priječiti gospodarski napredak te ugroziti mir i stabilnost. Sve to doprinosi sve većim humanitarnim krizama, prisilnom raseljavanju i nezakonitim migracijama unutar regija i prema Europi. 

Povećanje prilika i rješavanje problema ključni su za sigurnost i blagostanje Afrike i EU-a. Stoga bi, s obzirom na prioritete EU-a i obveze i programe reforme same Afrike te na osnovi postavljenoj Zajedničkom strategijom Afrike i EU-a (JAES) 18 , ciljevi u nastavku trebali biti u središtu obnovljenog partnerstva s afričkim zemljama.

a) Mir i sigurnost, stabilnost, demokracija, vladavina prava, dobro upravljanje i ljudska prava

Ulaganje u mir, stabilnost i razvoj Afrike ne koristi samo našim partnerima nego je to i ulaganje u sigurnost i blagostanje samog EU-a. Sukobi i nestabilnost i dalje su ogromna zapreka razvoju Afrike. U tom se pogledu treba obratiti i zemljama izvan AKP-a kad je riječ o ključnim pitanjima kao što su stabilizacija, sigurnost i veća otpornost.

Posebni ciljevi

-Promicati integriran pristup sprječavanju i rješavanju sukoba, uspostavi mira i ljudskoj sigurnosti na nacionalnoj, regionalnoj i kontinentalnoj razini, s većom odgovornošću, solidarnošću i kapacitetima Afrike.

-Povećati sigurnost, među ostalim sigurnost u pomorstvu, suradnju i reforme sigurnosnog sektora s pomoću dubljih partnerstava u području sigurnosti na razini zemalja, regija i kontinenta te u uskoj suradnji s UN-om. Jedan je od ključnih ciljeva operacionalizacija Afričke strukture za mir i sigurnost (APSA) 19 .

-Promicati demokraciju i obvezati se na poštovanje demokratskih načela, ustava te izbornih ciklusa i rezultata. U tom će pogledu biti važna stalna suradnja s Afričkom strukturom upravljanja 20 te potpora njoj i razvoju demokratskih institucija na lokalnoj, nacionalnoj i regionalnoj razini, posebno primjenom Afričke povelje o demokraciji, izborima i upravljanju 21 . Nadalje, trebalo bi se više usredotočiti na olakšavanje i zaštitu angažmana civilnog društva u zastupanju interesa i oblikovanju politika te osiguravanje više prostora za takav angažman, kao i na potporu pojačanom dijalogu s lokalnim tijelima.

-Promicati vladavinu prava i dobro upravljanje, uključujući djelotvorno i neovisno pravosuđe za građane i poduzeća. Dobro upravljanje javnim financijama i dalje je među ključnim elementima dobrog upravljanja te temeljima makroekonomske stabilnosti i otpornog javnog sektora.

-Promicati i štititi ljudska prava, među ostalim podupiranjem rada relevantnih institucija za zaštitu ljudskih prava s obaju kontinenata, odgovarajućih nacionalnih institucija (npr. nacionalnih parlamenata), civilnog društva i lokalnih tijela te daljnjim razvojem dijaloga s njima.

-Promicati i štititi humanitarna načela i međunarodno humanitarno pravo.

-Promicati borbu protiv organiziranog i transnacionalnog kriminala, terorizma i radikalizacije, nezakonitog trgovanja ljudima, divljim vrstama, drogama i opasnim materijalima te povezanih nezakonitih financijskih tokova.

b) Međusobne gospodarske prilike za održivi razvoj

Poticanjem uključivog održivog rasta Africi će se omogućiti da iskoristi svoj demografski razvoj i pretvori ga u priliku, što će se povoljno odraziti i na EU.

Posebni ciljevi

-Promicati mogućnosti pristojnog zapošljavanja, posebno mladih i žena.

-Osigurati poticajno okruženje za trgovinu i odgovorno ulaganje te razvoj privatnog sektora, uz poseban naglasak na poljoprivredno-prehrambenom sektoru, o kojemu većina Afrikanaca ovisi za osiguranje sredstava za život.

-Promicati djelotvornu provedbu sporazuma o gospodarskom partnerstvu u Africi kako bi gospodarski subjekti iskoristili sve prednosti tih sporazuma.

-Napredovati u području: regionalne integracije u Africi, na razini kontinenta i regija, u skladu s afričkim Programom do 2063. 22 i ciljevima različitih regija, uz poseban naglasak na olakšavanju trgovine, modernizaciji carine i usklađivanju standarda; regulatorne usklađenosti te održive, učinkovite infrastrukture koja omogućuje interoperabilnost, ulazno ulaganje i pristup regionalnim i globalnim tržištima.

-Poticati nove prilike za ulaganje, uključujući visokokvalitetna ulaganja s pomoću kojih će se iskoristiti dodatna sredstva s tržišta kapitala, promicati partnerstva između privatnih subjekata s obaju kontinenata i nastaviti djelovati na temelju inicijativa kao što su Poslovni forum EU-a i Afrike.

-Promicati zeleno i plavo gospodarstvo i ekološki prihvatljive modele radi poticanja uključivog održivog rasta i odvajanja tog rasta od propadanja okoliša, pogotovo promicanjem održivih načina potrošnje i proizvodnje.

-S obzirom na provedbu Pariškog sporazuma osigurati univerzalan pristup povoljnoj, pouzdanoj i modernoj energiji kako bi se potaknuo uključivi održivi rast.

c) Upravljanje migracijama i mobilnošću

Kako bi se iskoristile prednosti migracija te kako bi se upravljalo problemima povezanima s njima, potreban je sustavan i strukturiran pristup koji odgovara interesima i EU-a i Afrike. Mora se ponovno uspostaviti red u migracijskim tokovima uz istodobno olakšavanje mobilnosti primjereno usmjeravanim pristupom migracijama na temelju prava u skladu s Europskim migracijskim programom i njegovim novim okvirom za partnerstvo s trećim zemljama, Deklaracijom EU-a i Afrike o migracijama i mobilnosti iz 2014. te Deklaracijom i Akcijskim planom iz Vallette. 

Posebni ciljevi

-Promicati koncepciju i provedbu migracijskih politika promicanjem redovnih kanala i rješavanjem nezakonitih migracijskih tokova, uključujući vraćanje i ponovni prihvat.

-Bolje organizirati mobilnost radne snage unutar i između regija, olakšavajući institucionalni dijalog i suradnju duž migracijskih putova te „kruženje mozgova” priznavanjem vještina i kvalifikacija, dijalogom o vizama i promicanjem mobilnosti studenata, istraživača i pripadnika akademske zajednice. Smanjiti troškove doznaka i povećati ulogu i angažman dijaspore.

-Rješavati nezakonite migracije uvođenjem prikladnih mjera prevencije, uključujući borbu protiv trgovanja ljudima i krijumčarenja migranata s pomoću integriranog upravljanja granicama i promicanja alternativa nezakonitim migracijama.

-Djelotvornije i učinkovitije rješavati probleme povezane s vraćanjem, ponovnim prihvatom i reintegracijom. Obje se strane moraju čvrsto obvezati te operativno surađivati. Posebno u pogledu ponovnog prihvata treba učvrstiti postojeće odredbe članka 13. Sporazuma iz Cotonoua i osigurati njihovu izvršivost.

-Rješavati prisilno raseljavanje i promicati međunarodnu zaštitu na temelju načela podjele odgovornosti pomaganjem u očuvanju i poboljšanju ljudskog kapitala osoba koje su prisiljene bježati iz svojih domova, osiguranju njihove zaštite i, konačno, osiguranju razvojnih prednosti za raseljene osobe i njihove domaćine. To vrijedi i za osobe koje bježe iz svoje zemlje i za osobe raseljene unutar svoje zemlje.

d) Ljudski razvoj

Siromaštvo, slab razvoj vještina i nejednakost i dalje su veliki problemi, koji se tek sporo rješavaju. Veliki porast broja stanovnika u Africi dodatno povećava taj problem.

Posebni ciljevi

-Osnaživati žene, mlade i ranjive skupine promicanjem jednakog pristupa žena i djevojaka kvalitetnom obrazovanju i strukovnom osposobljavanju, socijalnoj zaštiti, zdravstvu, uključujući skrb u području reproduktivnog zdravlja, i zastupanju u političkom i gospodarskom odlučivanju, te promicanjem poticajnog okruženja za mlade kako bi mogli ostvariti svoj potencijal, uživati svoja ljudska prava i djelovati kao odgovorni subjekti.

-Rješavati socijalne i gospodarske nejednakosti fiskalnim i socijalnim politikama i politikama plaća, uključujući jamčenjem pristupa kvalitetnim osnovnim socijalnim uslugama za sve i promicanjem nacionalnog definiranja minimalne razine prihoda. Prioritetno bi trebalo biti i osiguranje opskrbe hranom većim ulaganjem u ruralnu infrastrukturu, istraživanja u poljoprivredi, tehnološki razvoj i socijalne inovacije.

-Promicati razvoj znanja osiguravanjem kvalitetnog obrazovanja, uključujući strukovno obrazovanje i osposobljavanje i razvoj vještina u skladu s potrebama na tržištu rada, te aktivnim promicanjem digitalnog gospodarstva i društva, znanosti i tehnologije, istraživanja i inovacija, kako bi se znatno poboljšali životi ljudi i mogućnosti zapošljavanja lokalne radne snage na održiv način i u urbanim središtima i u ruralnim područjima.

-Rješavati osjetljivost na makroekonomske i druge pritiske kao što su opasnosti za zdravlje i epidemije, ojačati zdravstvene sustave kako bi se osiguralo zdravstveno osiguranje i kvalitetna skrb za sve te spriječiti ili smanjiti teret bolesti, slabe prehrane, nestašica hrane, prirodnih katastrofa i klimatskih promjena.

-Povećati pristup vodi za piće i sanitarnim uslugama, promicati dostupnost vodnih resursa i održivo upravljanje njima te sprječavati širenje zaraznih bolesti. Unapređivati zaštitu i obnovu ekosustava i prirodnih resursa i održivo korištenje njima te primjenu prirodnih rješenja.

-Učiniti gradove i naselja uključivima, sigurnima, otpornima i održivima.

3.2.2. Karibi

EU i Karibi imaju dugu zajedničku povijest, kulturu i široku osnovu zajedničkih vrijednosti. Preko svojih najudaljenijih regija i povezanih prekomorskih zemalja i teritorija EU je i fizički dio Kariba. Karipske zemlje dijele brojne političke ciljeve EU-a i suočene su s brojnim problemima koje je EU-u u interesu riješiti (npr. klimatske promjene, kriminal i drugi sigurnosni problemi, čuvanje okoliša), a od kojih neki nude priliku za pristup tržištu (npr. održiva energija).

S obzirom na prioritete EU-a i posebni kontekst te na osnovi postavljenoj strateškim partnerstvom EU-a i Kariba, ciljevi u nastavku trebali bi biti u središtu obnovljenog partnerstva s karipskim zemljama.

a) Mir i sigurnost ljudi, demokracija, vladavina prava, dobro upravljanje i ljudska prava

Karibi su stabilna regija, u kojoj su većina zemalja demokracije koje dobro funkcioniraju, iako su dobro upravljanje i poštovanje ljudskih prava nejednoliki. Zaštita i promicanje ljudskih prava i demokratskih praksa ključni su za stabilnost i blagostanje regije. Važni su i s obzirom na broj povezanih prekomorskih zemalja i teritorija te najudaljenih regija EU-a. Karibi su geografski smješteni na rutama trgovine drogom prema Sjevernoj Americi i Europi. Borba protiv financiranja transnacionalnog kriminala i terorizma, izbjegavanja plaćanja poreza i pranja novca te potreba za većom financijskom transparentnošću ključni su izazovi za obje regije.

Posebni ciljevi

-Konsolidirati funkcioniranje demokratskih institucija i poboljšati vladavinu prava, pristup djelotvornom i neovisnom pravosuđu i sigurnost ljudi. Uz to je potreban preventivni pristup usmjeren na uklanjanje temeljnih uzroka kao što su siromaštvo, socijalna isključenost, diskriminacija i nekažnjivost.

-Poboljšati zaštitu i promicanje ljudskih prava za sve. Trebalo bi se usredotočiti na promicanje ravnopravnosti spolova i prava autohtonih naroda, borbu protiv obiteljskog nasilja, zlostavljanja djece i tjelesnog kažnjavanja, trgovanja ljudima i diskriminacije manjina, poboljšanje zatvorskih uvjeta i ponašanja policajaca te rješavanje pitanja smrtne kazne.

-Promicati dobro gospodarsko upravljanje, uključujući dobro upravljanje javnim financijama, transparentnost i odgovornost. To uključuje oštriju borbu protiv korupcije, pranja novca, nezakonitih financijskih tokova i poreznih oaza.

b) Regionalna integracija, uključivi održivi rast, trgovina i stvaranje radnih mjesta

Sve su zemlje osim Haitija stekle status zemalja sa srednjim do visokim dohotkom. Ipak, ta gospodarstva uglavnom imaju uska domaća tržišta, velike dugove i nediversificiranu proizvodnu osnovu, što ometa njihovu otpornost na vanjske pritiske.

Posebni ciljevi

-Dodatno napredovati u inicijativama i politikama regionalne integracije i suradnje, uključujući razvoj infrastrukturnih mreža i međusobne povezanosti radi olakšavanja regionalne i međunarodne trgovine i mobilnosti.

-Postaviti stvaranje radnih mjesta kao prioritet i iskoristiti ulaganja privatnog sektora stvaranjem povoljnog poslovnog okruženja, povećanjem regionalne integracije i međunarodne konkurentnosti, promicanjem korporativne socijalne odgovornosti i najboljih poslovnih praksa, uključujući digitalizaciju, te podupiranjem razvoja malih i srednjih poduzeća (MSP-ova), među ostalim u socijalnom i solidarnom gospodarstvu.

-Promicati djelotvornu provedbu Sporazuma CARIFORUM-a i EU-a o gospodarskom partnerstvu kako bi gospodarski subjekti mogli iskoristiti sve prednosti tog sporazuma.

-Jačati šire regionalne inicijative i inicijative jug – jug s Latinskom Amerikom te najudaljenijim regijama EU-a i povezanim prekomorskim zemljama i teritorijima kako bi se olakšala bliskija suradnja i trgovina na toj hemisferi.

c) Ljudski razvoj

Tijekom proteklih nekoliko desetljeća pokazatelji ljudskog razvoja poboljšali su se u većini karipskih zemalja. Unatoč tim pozitivnim kretanjima, siromaštvo i krajnje siromaštvo još su prisutni u karipskim zemljama, posebno Haitiju. To je povezano s ekstremnim socijalnim i gospodarskim nejednakostima.

Posebni ciljevi

-Na svim razinama djelovati u cilju iskorjenjivanja siromaštva, uklanjanja nejednakosti te promicanja pristojnog rada za sve.

-Promicati pristup kvalitetnim zdravstvenim i socijalnim uslugama, uključujući zdravstveno osiguranje za sve, povećati suradnju u području obrazovanja, cjeloživotnog učenja, radne snage i osposobljavanja kako bi se razvijale vještine koje odgovaraju tržištu rada i spriječio odljev mozgova.

-Povećati sigurnost opskrbe hranom, poboljšati prehranu i promicati održivu poljoprivredu i poljoprivrednu industriju s dodanom vrijednošću, s naglaskom na male poljoprivrednike, kako bi se diversificirala karipska gospodarstva te spriječilo da mali proizvođači izgube sredstva za život.

d) Klimatske promjene i održivo upravljanje prirodnim resursima

Sve su karipske zemlje male otočne države u razvoju s niskim priobalnim područjima, vrlo izložene prirodnim katastrofama, među ostalim potresima i uraganima, i utjecaju klimatskih promjena, uključujući podizanje razine mora zbog klimatskih promjena. Zbog velike izloženosti posljedicama klimatskih promjena i uske gospodarske osnove te zemlje nisu dovoljno otporne da bi se nosile sa sve većim posljedicama prirodnih katastrofa, narušavanja biološke raznolikosti ili nedostatka vode. Karipski otoci uvelike ovise i o uvozu fosilnih goriva, iako imaju obilne prirodne resurse i mogućnosti razvoja obnovljivih izvora energije.

Posebni ciljevi

-Olakšati dijalog i zajedničke pristupe kako bi se ojačali otpornost i kapacitet karipske regije da ublaži posljedice i opasnosti od klimatskih promjena i katastrofa i prilagodi se njima, uključujući u području smanjenja rizika od katastrofa.

-S obzirom na provedbu Pariškog sporazuma poboljšati razvoj mjera proizvodnje obnovljive energije i energetske učinkovitosti prijenosom najboljih praksa i promicanjem prilika za ulaganje u tehnologije čiste energije i infrastrukturu za nju.

-Podupirati provedbu politika koje doprinose razvoju zelenog i plavog gospodarstva te potiču održive načine proizvodnje i potrošnje.

-Štititi i obnavljati kopneni i morski okoliš i obalne ekosustave radi očuvanja biološke raznolikosti te održive uporabe prirodnih resursa, među ostalim s pomoću prirodnih rješenja i usluga ekosustava.

-Poboljšati suradnju u upravljanju vodnim resursima, uključujući osiguranje pristupa sigurnoj vodi, sanitarne usluge i učinkovitiju uporabu vode; poboljšati sustave gospodarenja otpadom te recikliranja i oporabe otpada.

3.2.3. Pacifik

EU i Pacifik imaju dugu zajedničku povijest, snažne aktualne veze i široku osnovu zajedničkih vrijednosti. Osim tih bilateralnih veza, Pacifik je zbog velikog broja otočnih naroda i njihovih velikih pomorskih teritorija važan EU-u u rješavanju globalnih problema. Pacifičke zemlje i teritoriji imaju nekoliko zajedničkih većih problema, posebno s obzirom na njihovu podložnost prirodnim katastrofama i klimatskim promjenama, te nekoliko zajedničkih općih razvojnih ciljeva koji su povezani s njihovom malom površinom i geografskom izoliranošću.

U pacifičkim zemljama živi oko 500 000 građana EU-a (oko 5 % ukupnog broja stanovnika tih zemalja). Osim što podupire prekomorske zemlje i teritorije diljem svijeta, EU podupire i integraciju takvih zemalja i teritorija unutar pacifičke regije kako bi mogli maksimalno doprinijeti održivom razvoju svoje regije i imati koristi od regionalne integracije. Nova Kaledonija i Francuska Polinezija postale su u rujnu 2016. članice Foruma pacifičkih otoka, glavnoga regionalnog političkog tijela Pacifika.

S obzirom na prioritete EU-a i posebni kontekst te na osnovi postavljenoj strategijom EU-a za jače partnerstvo s Pacifikom, ciljevi u nastavku trebali bi biti u središtu obnovljenog partnerstva s pacifičkim zemljama. Osim tih posebnih ciljeva, obnovljeno partnerstvo EU-a i Pacifika trebalo bi priznati i podupirati trud koji pacifičke zemlje ulažu u regionalnu integraciju, ne samo unutar pacifičke regije nego i, u okviru ciljeva pojedinih zemalja, u azijsko-pacifičku regiju, naime s Udruženjem država jugoistočne Azije (ASEAN), te bi trebalo pomagati pacifičkim zemljama u rješavanju sigurnosnih problema koji se mogu pojaviti tijekom narednih desetljeća.

a) Dobro upravljanje, ljudska prava i spolovi

Unatoč znatnom napretku u posljednjih nekoliko desetljeća, preostali nedostaci u smislu dobrog upravljanja na nacionalnoj i regionalnoj razini te potrebe za dodatnim poboljšanjem zaštite ljudskih prava i povećanjem ravnopravnosti spolova priječe razvoj regije.

Posebni ciljevi

-Osigurati ratifikaciju i provedbu ključnih konvencija UN-a o ljudskim pravima, imajući na umu da je ograničena provedba odgovarajućih konvencija često posljedica nepostojanja odgovarajućih administrativnih struktura, a ne nedostatka političke volje.

-Promicati djelotvornu zaštitu ljudskih prava s naglaskom na borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja i promicanje prava djece zastupanjem njihovih interesa i djelovanjem u području obrazovanja.

-Promicati dobro upravljanje, uključujući dobro upravljanje javnim financijama, transparentnost i odgovornost te rješavanje novih problema kao što su porezne oaze i pranje novca. Doprinijeti daljnjem učvršćivanju vladavine prava i pristupa djelotvornom i neovisnom pravosuđu.

-Jačati ulogu organizacija civilnog društva, pogotovo promicanjem temeljnih vrijednosti i povećanjem ravnopravnosti spolova.

-Poboljšati provedbu političkog dijaloga i dijaloga u okviru pojedinih politika kako bi se ostvarili rezultati na lokalnoj, nacionalnoj i regionalnoj razini.

b) Uključivi održivi rast

Pacifička regija obuhvaća velike isključive gospodarske zone s neizmjernim morskim resursima. Otprilike trećina svjetskog ulova tune ostvaruje se u Pacifiku. Iako EU tek malo sudjeluje u ribolovu tune u Pacifiku, on je najveći potrošač ribarskih proizvoda u svijetu. EU je vrlo važno izvozno tržište, posebno za ribarske proizvode iz Pacifika. Zato je u interesu EU-a pojačati međunarodnu borbu protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova u toj regiji kako bi se očuvali zdravi riblji stokovi za buduće generacije.

Međutim, oceanski resursi nisu ograničeni samo na ribarstvo. Oni nude i velike prilike za razvoj održivog plavog i zelenog gospodarstva. EU-u je u interesu poboljšati upravljanje oceanima kako bi se osigurala održiva uporaba oceanskih resursa 23 .

Nadalje, trebalo bi razvijati i druge dijelove privatnog sektora, kao što je turizam, kako bi se osigurali uključivi održivi rast i mogućnosti zapošljavanja.

Posebni ciljevi

-Osigurati djelotvornu provedbu sporazuma o gospodarskom partnerstvu sa zemljama regija koje ih primjenjuju.

-Više razvijati privatni sektor, pogotovo MSP-ove, i poboljšati uvjete za ulaganje.

-Jačati regionalne, nacionalne i lokalne inicijative kojima se promiču održivo ribarstvo te provedba i poštovanje Konvencije UN-a o pravu mora 24 i sporazumâ o njezinoj provedbi te drugih relevantnih međunarodnih konvencija. Razvijati i promicati upravljanje oceanima i poticati inicijative za plavo i zeleno gospodarstvo, na primjer za sigurno iskorištavanje dubokomorskih rudnika uz uključivanje svih zainteresiranih strana.

-Promicati mogućnosti pristojnog zapošljavanja, posebno mladih i žena.

c) Klimatske promjene i održivo upravljanje prirodnim resursima

Klimatske promjene jedan su od glavnih problema i EU-a i pacifičkih partnerskih zemalja i teritorija.

Posebni ciljevi

-Poboljšati pripremu za prirodne katastrofe, kao što su tropski cikloni, i oporavak nakon njih, kako bi se povećala otpornost na takve pojave.

-S obzirom na provedbu Pariškog sporazuma poboljšati razvoj proizvodnje obnovljive energije i mjere energetske učinkovitosti prijenosom najboljih praksa, među ostalim u pomorskom prometu, i promicanjem prilika za ulaganje u tehnologije čiste energije i infrastrukturu za nju.

-Podupirati provedbu politika koje doprinose razvoju zelenog gospodarstva (npr. održivim ruralnim razvojem te poljoprivredom i šumarstvom koji su otporni na klimatske promjene) te potiču održive načine proizvodnje i potrošnje.

-Pojačati zaštitu okoliša i održivu uporabu prirodnih resursa, među ostalim u gospodarenju otpadom, gospodarenju vodom, sanitarnim uslugama i zdravstvu.

-Štititi i obnavljati kopneni i morski okoliš i obalne ekosustave radi očuvanja biološke raznolikosti te održive uporabe prirodnih resursa i usluga ekosustava.

4. Usmjerenije i fleksibilnije partnerstvo

Kako bi se ostvarili strateški interesi, EU mora odrediti kako dodatno poboljšati organizaciju odnosa s partnerskim afričkim, karipskim i pacifičkim zemljama te upravljanje tim odnosima. Ta sastavnica političkog partnerstva odnosi se na brojne aspekte, zbog čega će biti potrebna i opsežna savjetovanja s partnerskim zemljama. Riječ je o obliku odnosa, akterima koje je potrebno uključiti, načelima na kojima će se zasnivati suradnja, mehanizmima potrebnima za ostvarenje boljih rezultata te odgovarajućem institucionalnom ustrojstvu i pravnom statusu koji bi bili korisni u provedbi partnerstva. U tom je smislu potrebno uzeti u obzir važne pouke iz Sporazuma iz Cotonoua.

4.1. Pouke

U evaluaciji Sporazuma iz Cotonoua 25 istaknute su brojne prednosti i nedostaci. Ukazano je na napredak u iskorjenjivanju siromaštva i u ljudskom razvoju u zemljama AKP-a, povećanje trgovinskih tokova, jačanje mira i sigurnosti te demokracije i ljudskih prava. Međutim, još je potrebno uložiti znatan trud, među ostalim i zato što su neka od tih postignuća ugrožena pojavom novih izvora nestabilnosti (npr. veliki demografski rast, autoritarne vlade i terorizam, klimatske promjene).

Politički dijalog (članak 8. Sporazuma iz Cotonoua) te konzultacije i odgovarajuće mjere (članak 96. Sporazuma iz Cotonoua) pokazali su se vrlo korisnim alatima, iako njihov potencijal nije u potpunosti iskorišten. Različiti su rezultati postignuti u različitim područjima, kao što su ljudska prava, demokracija, dobro upravljanje i vladavina prava (članak 9.), migracija (članak 13.) i uključivanje državnih i nedržavnih nositelja (članak 6.).

Usto, u evaluaciji je istaknuto da se u Sporazumu iz Cotonoua nisu uspjeli dovoljno odraziti jačanje regionalne dinamike i sve veća različitost partnerskih zemalja, npr. najpotrebitijih (najmanje razvijene zemlje, nestabilne zemlje) i naprednijih zemalja (zemalja sa srednjim dohotkom itd.). Regionalne i kontinentalne organizacije koje su partnerske zemlje uspostavile postupno postaju regionalni akteri koji uz trgovinske i razvojne zadaće imaju i one političke i sigurnosne.

U evaluaciji je istaknuto i da je u trenutačnom institucionalnom ustrojstvu i njegovu funkcioniranju te u nekim operativnim postupcima vidljiva znatna neučinkovitost.

Konačno, gotovo da nije bilo suradnje EU-a i partnerskih zemalja u multilateralnim forumima. Uvedena je tek revizijom Sporazuma iz Cotonoua 2010. i njome su ostvareni pozitivni rezultati, naročito u pregovorima o Pariškom sporazumu o klimatskim promjenama, ali partnerstvo najčešće nije uspijevalo primijeniti sav svoj utjecaj na ishode. Kako bi se napredovalo u tom području, partnerske će zemlje morati dokazati predanost ciljevima koje su sebi postavile na sastanku AKP-a na vrhu u Port Moresbyju 26 . I EU će morati nastojati postići fleksibilnost u cilju sklapanja saveza koji uključuju zemlje AKP-a i druge zemlje, kao što su najmanje razvijene zemlje ili male otočne države u razvoju.

4.2. Fleksibilno partnerstvo utemeljeno na snažnom regionalnom pristupu

U cilju izgradnje odnosa koji se temelji na zajedničkim prioritetima pri čijem su određivanju uzeti u obzir promijenjeni kontekst i pouke iz prijašnjih iskustava, u procjeni učinka 27 (vidjeti Prilog I.) analizirane su i procijenjene različite mogućnosti za budući oblik odnosa.

4.2.1. Mogućnosti

Mogućnosti su različite, od puštanja da Sporazum iz Cotonoua istekne bez zamjene, do zamjene trenutačnog Sporazuma novim, ali bez velikih promjena. Izborom potonje mogućnosti očito se ne bi uklonili znatni nedostaci postojećeg Sporazuma. Prva bi mogućnost mogla donijeti više troškova nego koristi, jer bi se odbacila pozitivna pravna stečevina 40-godišnjeg partnerstva i oslabio bi značaj EU-a na globalnoj razini. Partnerstvo s afričkim, karipskim i pacifičkim zemljama samo po sebi nije upitno. Međutim, neki dionici kritiziraju njegov sadašnji pristup, sadržaj i oblik.

Podrobnije su procijenjene još tri mogućnosti:

1. znatno revidirano partnerstvo s partnerskim zemljama. Tom bi se mogućnošću odrazila kretanja od druge revizije Sporazuma iz Cotonoua u 2010., ali se ne bi osigurala potrebna usklađenost politika s novijim regionalnim strategijama niti bi se primjereno odrazila sve veća važnost razine kontinenta (Afrička unija) te regionalne i podregionalne razine;

2. potpuna regionalizacija odnosa s partnerskim zemljama s pomoću triju posebnih regionalnih partnerstava (s Afrikom, s Karibima i s Pacifikom). Tom bi se mogućnošću potpuno odrazile kontinentalna i regionalna dimenzija, ali se ne bi primjereno odgovorilo na spremnost partnerskih zemalja na obnovljeno partnerstvo s EU-om te bi se otežalo formiranje saveza u globalnim forumima (kao što su UNFCCC ili WTO);

3. treća je mogućnost jedan sporazum s partnerskim zemljama koji bi se sastojao od triju zasebnih regionalnih partnerstava – s Afrikom, s Karibima i s Pacifikom, uz mogućnost većeg sudjelovanja drugih zemalja u okviru zajedničkog krovnog partnerstva. U okviru krovnog partnerstva definirale bi se zajedničke vrijednosti, načela, ključni elementi i interesi na kojima se zasniva suradnja među strankama, na temelju značajne pravne stečevine Sporazuma iz Cotonoua. Također bi se uključili i posebni mehanizmi za suradnju na globalnom planu. Tri regionalna partnerstva temeljila bi se na postojećima i uključivala ih (npr. Zajednička strategija Afrike i EU-a), a prioriteti i mjere odredili bi se prema posebnostima programa partnerstva sa svakom od triju regija. Tako bi EU i partnerske zemlje mogli odrediti inicijative na najprikladnijoj razini.

4.2.2. Predložena mogućnost

Primjenom treće mogućnosti mogli bi se bolje rješavati problemi na odgovarajućoj razini i u odgovarajućem okruženju, na temelju načela supsidijarnosti i komplementarnosti, imajući pritom na umu da je za mnoge današnje globalne probleme u pogledu održivosti potrebno zajedničko djelovanje iznad razine pojedinačnih regija. To je u skladu s činjenicom da se većina djelovanja EU-a već sada provodi na nacionalnoj razini, zatim na regionalnoj, pa tek onda na razini AKP-a. Dok interesi povezani s Afrikom, Karibima i Pacifikom obuhvaćaju brojna pitanja za koja bi bilo korisno zajedničko djelovanje, postoje i posebni interesi koje bi trebalo razvijati na diferenciranoj osnovi. Afrička unija, ali i regionalne organizacije kao što su Gospodarska zajednica zapadnoafričkih država, Južnoafrička razvojna zajednica i Istočnoafrička zajednica, važni su akteri, kao što su i druge regionalne organizacije, na primjer CARICOM/CARIFORUM na Karibima.

Istodobno bi se krovnim partnerstvom izbjegli troškovi odbijanja partnerstva s partnerskim zemljama kao skupinom te bi se sačuvala pravna stečevina iz Cotonoua, pogotovo ključni elementi i poveznica sa sporazumima o gospodarskom partnerstvu. Potonji su identični za sve tri regije te bi stoga zajedničko pregovaranje o tim aspektima i zajedničko upravljanje njima predstavljali znatnu ekonomiju razmjera, umjesto da se to čini zasebno s različitim skupinama ili zemljama. Tako bi se mogla razvijati i međunarodna suradnja u rješavanju ključnih zajedničkih globalnih problema. Taj savez može biti vrlo utjecajan, kako se pokazalo u sklapanju Pariškog sporazuma.

Uzimajući u obzir sve navedene elemente, predloženim novim oblikom partnerstva omogućuje se očuvanje svih vrijednih elemenata postojećeg Sporazuma iz Cotonoua te se, što je najvažnije, uspostavljaju odgovarajući uvjeti za postizanje novih ciljeva EU-a.

4.2.3. Uključivanje zemalja izvan AKP-a

U okviru krovnog partnerstva također bi se najbolje moglo uključiti zainteresirane zemlje izvan AKP-a kako bi se osigurala usklađenost, pogotovo s obzirom na panafričku dimenziju (npr. između partnerstva AKP-a i EU-a i Zajedničke strategije Afrike i EU-a). To je važno jer bi tako EU mogao, po potrebi, uskladiti geografsko područje djelovanja s posebnim ciljevima za pojedinu skupinu zemalja te dobiti dodatnu diplomatsku snagu za bolje strateške pokušaje ostvarenja svojih interesa. U tom je pogledu posebno važno uključivanje sjevernoafričkih zemalja izvan AKP-a, nekoliko najmanje razvijenih zemalja i malih otočnih država u razvoju koje nisu države AKP-a. Relevantne zemlje izvan AKP-a trebalo bi više uključiti, no istodobno osigurati usklađenost s postojećim okvirima politika (npr. europska susjedska politika) i sporazumima o pridruživanju.

4.3 Partnerstvo s više dionika na više razina s ključnim načelima suradnje

Partnerstvo bi se trebalo temeljiti na nizu načela. Trebalo bi ga ostvariti s pomoću sustava s nekoliko razina upravljanja kojim se omogućuju djelovanje na najprikladnijoj razini u skladu s načelima supsidijarnosti i komplementarnosti te diferencijacija i regionalizacija. Partnerstvo bi se trebalo temeljiti i na pristupu koji uključuje više dionika, a ne samo vlade, koje se same ne mogu nositi s problemima.

4.3.1. Temeljna načela suradnje

Novo bi partnerstvo trebalo počivati na sljedećim temeljnim načelima:

-dijalogu,

-međusobnoj odgovornosti,

-sudjelovanju što većeg broja državnih i nedržavnih aktera,

-prihvaćanju odgovornosti.

4.3.2. Načela supsidijarnosti i komplementarnosti

Partnerstvo bi trebalo odražavati i uključivati regionalnu dinamiku diljem Afrike, Kariba i Pacifika. To bi trebalo postići osiguravanjem političkog angažmana i odlučivanja na najprikladnijoj razini odgovornosti, bila to nacionalna ili regionalna razina, razina kontinenta ili cijelog AKP-a.

4.3.3. Akteri

Kako je istaknuto u javnom savjetovanju i evaluaciji, uviđa se da postoji višedionička dimenzija partnerstva, ali bi je trebalo ojačati. Trebalo bi uključiti niz aktera, i državnih i nedržavnih. Novo bi partnerstvo trebalo ojačati njihove uloge. To uključuje:

-državne aktere: nacionalne vlade, parlamente i regionalna i lokalna tijela,

-regionalne organizacije (uključujući Afričku uniju),

-zemlje izvan AKP-a i

-nedržavne aktere, uključujući civilno društvo, socijalne partnere i privatni sektor.

4.4. Partnerstvo s boljim rezultatima

Partnerstvo mora definirati odgovarajuća sredstva i alate za najučinkovitije ostvarenje postavljenih prioriteta. To mora biti potpuno u skladu s Akcijskim planom iz Adis Abebe, koji je dio Programa do 2030., izradom novog Europskog konsenzusa o razvoju, Pariškim sporazumom o klimatskim promjenama i preporukama na temelju evaluacije Sporazuma iz Cotonoua.

4.4.1. Diversificirano partnerstvo

Partnerstvo bi trebalo primjenjivati diferencirane metode provedbe u skladu s Programom do 2030., Akcijskim planom iz Adis Abebe, Globalnom strategijom EU-a i Europskim konsenzusom o razvoju 28 .

4.4.2. Način provedbe

Akcijskim planom iz Adis Abebe postavljena je nova paradigma i osiguran okvir za provedbu Programa do 2030. financijskim i nefinancijskim sredstvima. On bi trebao biti u središtu partnerstva. Uključuje nacionalne mjere, poticajne okvire politika i dinamičnu ulogu privatnog sektora koje podupire povoljno međunarodno okruženje.

Partnerske zemlje trebale bi se usredotočiti na uklanjanje postojećih nedostataka u domaćim javnim financijama, uključujući pojačanu mobilizaciju domaćih resursa, djelotvornije i učinkovitije javne rashode te upravljanje dugovima. Trebalo bi promicati pravedne, transparentne, učinkovite i djelotvorne porezne sustave i okvire za javne rashode. Posebnu bi pozornost trebalo posvetiti borbi protiv izbjegavanja plaćanja poreza, utaje poreza i nezakonitih financijskih tokova.

EU bi trebao nastojati kombinirati modalitete i alate koji su se pokazali vrlo učinkovitima te istodobno i dalje biti vrlo fleksibilan kako bi se mogao prilagoditi daljnjim poboljšanjima. To bi trebalo činiti u skladu s načelima razvojne djelotvornosti (uključujući prihvaćanje odgovornosti, transparentnost, međusobnu odgovornost i usredotočenost na rezultate) te uz dodatnu potporu provedbom usklađenosti politika u interesu razvoja.

4.5. Partnerstvo s potporom odgovarajućeg institucionalnog ustrojstva

Institucionalno bi ustrojstvo trebalo odražavati političku prirodu partnerstva, utvrđene prioritete, odabrani oblik, načine suradnje i različite aktere koji su uključeni. Trebalo bi omogućiti brzo i djelotvorno odlučivanje i djelovanje. Postojeći sustav, koji se temelji na zajedničkim institucijama, pokazao se korisnim za razmjenu iskustava, ali je sada zastario jer je previše složen i opterećujući. Još je prerano za definiranje institucionalnog ustrojstva, ali može se iznijeti nekoliko načela prema kojima će se ono odrediti.

Budući da je riječ o političkom partnerstvu koje se temelji na međusobnoj odgovornosti i koje podupiru pravila, trebalo bi ga provesti s pomoću višeslojne i fleksibilne institucionalne strukture kojom se promiče i olakšava dijalog o pitanjima od zajedničkog interesa. Trebalo bi se koristiti načelima supsidijarnosti i komplementarnosti za definiranje suradnje s odgovarajućim institucionalnim i neinstitucionalnim akterima na različitim razinama.

Dijalog i suradnja na svim razinama trebali bi biti u obliku koji najbolje odgovara posebnim ciljevima i interesima te sa zemljama i regionalnim organizacijama ili okvirima za suradnju koji su najuspješniji u određenom području.

4.6. Partnerstvo s potporom zakonskog okvira

Pravni status budućeg partnerstva važan je za njegovu provedbu, što je potvrđeno analizom provedenom u okviru procjene učinka koja je priložena ovoj Komunikaciji. Stoga je u političkom interesu EU-a iznova potvrditi svoju dugotrajnu predanost temeljenjem novog partnerstva na pravno obvezujućem sporazumu. Istodobno, novo bi partnerstvo trebalo ostati fleksibilno i prilagodljivo vlastitom razvoju i okruženju koje se stalno mijenja. To je posebno važno za regionalne stupove partnerstva. Na tim bi se temeljnim načelima pravni status budućeg partnerstva trebao temeljiti te pobliže odrediti kada konačni prioriteti i glavne karakteristike partnerstva budu potpuno jasni.

4.7. Sljedeći koraci

Komunikacija će biti osnova za razgovore s Vijećem i Parlamentom te širim krugom dionika, uključujući partnere iz AKP-a, u sklopu pripreme preporuke sa smjernicama za pregovore.

(1)

2007/483/EZ, SL L 317, 15.12.2000.

(2)

Članak 95. stavak 4. Sporazuma iz Cotonoua.

(3)

Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030., Ujedinjeni narodi, A/RES/70/1.

(4)

Zajednička vizija, zajedničko djelovanje: jača Europa. Globalna strategija za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije, 28. lipnja 2016., http://europa.eu/globalstrategy/en/shared-vision-common-action-stronger-europe.

(5)

Prijedlog novog Europskog konsenzusa o razvoju, Komunikacija (C(2016) 740 final).

(6)

Zajednički savjetodavni dokument JOIN(2015) 33 i njegovi rezultati dostupni su na:

http://ec.europa.eu/europeaid/public-consultation-eu-acp-new-partnership_en

(7)

Evaluacija Sporazuma o partnerstvu iz Cotonoua, SWD(2016) 250, dostupna je na:

https://ec.europa.eu/europeaid/policies/european-development-policy/acp-eu-partnership-after-2020_en

(8)

Procjena učinka, Zajednički radni dokument službi, JOIN(2016) 380.

(9)

http://www.un.org/esa/ffd/wp-content/uploads/2015/08/AAAA_Outcome.pdf

(10)

COM(2015) 240 final, dostupno na: http://ec.europa.eu/dgs/home-affairs/what-we-do/policies/european-agenda-migration/index_en.htm

(11)

Dostupno na: http://www.consilium.europa.eu/en/press/press-releases/2015/11/12-valletta-final-docs/

(12)

COM(2016) 385 final, dostupno na: http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:52016DC0385&qid=1480086286294&from=EN

(13)

Sporazum iz Pariza u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama, FCCC/CP/2015/L.9/rev.1.

(14)

Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda, Opća skupština Ujedinjenih naroda, Vijeće Ujedinjenih naroda za ljudska prava, Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime.

(15)

  http://www.cop21paris.org/about/cop21  

(16)

  http://unfccc.int/paris_agreement/items/9485.php  

(17)

Agenda 2063 The future we want for Africa (Program do 2063. – Budućnost kakvu želimo za Afriku) – agenda2063.au.int

(18)

The Africa-EU Strategic Partnership - A Joint Africa EU Strategy (Strateško partnerstvo Afrike i EU-a – Zajednička strategija Afrike i EU-a) – www.africa-eu-partnership.org/sites/default/files/documents/eas2007_joint_strategy_en.pdf

(19)

www.peaceau.org/en/page/104-african-peace-and-security-architecture-apsa

(20)

Aga-platform.org

(21)

Au.int/en/treaties/African-charter-de;ocracy-elections-and-governance

(22)

  http://agenda2063.au.int/  

(23)

Zajednička komunikacija „Međunarodno upravljanje oceanima: plan za budućnost naših oceana” – http://ec.europa.eu/maritimeaffairs/sites/maritimeaffairs/files/join-2016-49_hr.pdf

(24)

Konvencija UN-a o pravu mora, 10. prosinca 1982., dostupna na: http://www.un.org/depts/los/convention_agreements/convention_overview_convention.htm

(25)

Zajednički radni dokument službi: Evaluacija Sporazuma o partnerstvu iz Cotonoua (SWD(2016) 250 final).

(26)

  http://www.acp.int/content/declaration-8th-summit-acp-heads-state-and-government-acp-group-states  

(27)

Zajednički radni dokument službi: Procjena učinka za buduće odnose sa zemljama AKP-a nakon 2020. (SWD(2016) xxx).

(28)

Komunikacija o Europskom konsenzusu xxxx.