29.6.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 171/1

(1)

Određivanje cijene mnogih financijskih instrumenata i financijskih ugovora ovisi o točnosti i cjelovitosti referentnih vrijednosti. Ozbiljni slučajevi manipuliranja referentnim kamatnim stopama, primjerice LIBOR-om, EURIBOR-om, te navodne manipulacije referentnim vrijednostima u sektorima energetike, nafte i deviznog poslovanja potvrđuju da referentne vrijednosti mogu biti podložne sukobu interesa. Korištenje diskrecijskih prava te slabi sustavi upravljanja povećavaju ranjivost referentnih vrijednosti u odnosu na manipulacije. Netočnost i necjelovitost indeksa koji se upotrebljavaju kao referentne vrijednosti, odnosno sumnja u njihovu točnost i cjelovitost, mogu narušiti povjerenje u tržište, prouzročiti gubitke potrošačima i ulagateljima te poremetiti realno gospodarstvo. Stoga je potrebno osigurati točnost, robusnost i cjelovitost referentnih vrijednosti i postupka njihova utvrđivanja.

(2)

Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4) sadržava određene zahtjeve povezane s pouzdanošću referentnih vrijednosti koje se upotrebljavaju pri određivanju cijene uvrštenih financijskih instrumenata. Direktiva 2003/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5) sadržava određene zahtjeve povezane s referentnim vrijednostima kojima se koriste izdavatelji. Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) sadržava određene zahtjeve povezane s primjenom referentnih vrijednosti od strane subjekata za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS). Uredba (EU) br. 1227/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (7) sadržava određene odredbe kojima se zabranjuje manipuliranje referentnim vrijednostima koje se primjenjuju na veleprodajne energetske proizvode. Tim su zakonodavnim aktima međutim obuhvaćeni samo određeni aspekti određenih referentnih vrijednosti, a njima nije obuhvaćena svaka ranjivost u pružanju referentnih vrijednosti općenito niti su pokriveni svi načini upotrebe financijskih referentnih vrijednosti u financijskoj industriji.

(3)

Referentne vrijednosti ključne su za određivanje cijene prekograničnih transakcija te na taj način olakšavaju djelotvorno funkcioniranje unutarnjeg tržišta velikog broja financijskih instrumenata i usluga. Mnoge referentne vrijednosti koje se upotrebljavaju kao referentne stope u financijskim ugovorima, osobito kod hipoteka, pružene su u jednoj državi članici, no njima se koriste kreditne institucije i potrošači u drugim državama članicama. Pritom takve kreditne institucije često ograničavaju svoje rizike ili dobivaju sredstava za odobravanje takvih financijskih ugovora na prekograničnom međubankovnom tržištu. Samo je nekoliko država članica donijelo nacionalna pravila o referentnim vrijednostima, ali već i njihov pravni okvir za referentne vrijednosti odražava neusklađenost, primjerice u pogledu područja primjene. Osim toga, Međunarodna organizacija komisija za vrijednosne papire (IOSCO) usuglasila je načela za financijske referentne vrijednosti 17. srpnja 2013. („Načela IOSCO-a za financijske referentne vrijednosti”), Načela za agencije za izvješćivanje o cijenama nafte 5. listopada 2012. („Načela IOSCO-a za PRA-ove”) (zajedno „načela IOSCO-a”), te s obzirom na to da je tim načelima predviđena određena fleksibilnost u pogledu područja i sredstava provedbe, vjerojatno je da će države članice na nacionalnoj razini donijeti pravila kojima bi se ta načela provela na neusklađen način.

(4)

Ti neusklađeni pristupi doveli bi do fragmentiranja unutarnjeg tržišta jer bi administratori i korisnici referentnih vrijednosti podlijegali različitim pravilima u različitim državama članicama. Stoga se referentne vrijednosti pružene u jednoj državi članici ne bi mogle upotrebljavati u drugim državama članicama. U nedostatku usklađenog okvira kojim bi se osigurale točnost i cjelovitost referentnih vrijednosti koje se upotrebljavaju u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima ili za mjerenje uspješnosti investicijskih fondova u Uniji, razlike u pravu država članica vjerojatno bi stvorile prepreke neometanom funkcioniranju unutarnjeg tržišta za pružanje referentnih vrijednosti.

(5)

Pravila Unije o zaštiti potrošača ne odnose se na konkretno pitanje prikladnih informacija o referentnim vrijednostima u financijskim ugovorima. Zbog pritužaba potrošača i sudskih postupaka povezanih s upotrebom referentnih vrijednosti u nekoliko država članica, legitimna bi zabrinutost za zaštitu potrošača vjerojatno dovela do donošenja neusklađenih mjera na nacionalnoj razini, što bi moglo prouzročiti fragmentiranje unutarnjeg tržišta zbog neusklađenih uvjeta tržišnog natjecanja povezanih s različitim razinama zaštite potrošača.

(6)

Stoga je, da bi se osiguralo pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta i poboljšali uvjeti njegova funkcioniranja, osobito u pogledu financijskih tržišta, te da bi se osigurala visoka razina zaštite potrošača i ulagatelja, primjereno utvrditi regulatorni okvir za referentne vrijednosti na razini Unije.

(7)

Primjereno je i potrebno da taj okvir bude u obliku uredbe kako bi se diljem Unije osigurala ujednačena primjena odredaba kojima se izravno uvode obveze za osobe koje sudjeluju u pružanju, doprinosu i upotrebi referentnih vrijednosti. Budući da pravni okvir za pružanje referentnih vrijednosti nužno uključuje mjere koje sadržavaju precizne zahtjeve koji se odnose na aspekte povezane s takvim pružanjem referentnih vrijednosti, čak i sitna neusklađenost u pristupu tim aspektima može dovesti do znatnih zapreka u prekograničnom pružanju referentnih vrijednosti. Stoga bi se primjenom uredbe, koja se izravno primjenjuje, trebala smanjiti mogućnost poduzimanja neusklađenih mjera na nacionalnoj razini, osigurati dosljedan pristup i veća pravna sigurnost te spriječiti pojava znatnih prepreka u prekograničnom pružanju referentnih vrijednosti.

(8)

Područje primjene ove Uredbe trebalo bi biti široko koliko je god potrebno da se stvori preventivan regulatorni okvir. Pružanje referentnih vrijednosti uključuje diskrecijska prava pri njihovom utvrđivanju i nužno podliježe određenim vrstama sukoba interesa, što znači da postoje mogućnosti i poticaji za manipulaciju referentnim vrijednostima. Takvi čimbenici rizika zajednički su svim referentnim vrijednostima te bi trebali podlijegati zahtjevima za primjereno upravljanje i kontrolu. Međutim, stupanj je rizika promjenljiv te bi stoga primijenjeni pristup trebao biti prilagođen konkretnim okolnostima. Budući da se ranjivost i važnost referentnih vrijednosti mijenjaju s vremenom, ograničavanjem područja primjene upućivanjem na indekse koji su trenutačno važni ili ranjivi ne bi se obuhvatili rizici koje referentne vrijednosti predstavljaju u budućnosti. Konkretno, referentne vrijednosti koje trenutačno nemaju široku primjenu mogle bi se više upotrebljavati u budućnosti, pa bi, u tom pogledu, i neznatna manipulacija mogla imati znatan utjecaj.

(9)

Ključni element pri određivanju područja primjene ove Uredbe trebao bi biti način na koji se s pomoću izlazne referentne vrijednosti utvrđuje vrijednost financijskog instrumenta ili financijskog ugovora te mjeri uspješnost investicijskog fonda. Područje primjene stoga ne bi trebalo ovisiti o prirodi ulaznih podataka. Zbog toga bi trebalo obuhvatiti referentne vrijednosti izračunane na temelju ekonomskih ulaznih podataka, primjerice cijena dionica, i neekonomskih veličina ili vrijednosti, primjerice podataka o vremenu. Okvirom predviđenim ovom Uredbom trebalo bi priznati i postojanje velikog broja referentnih vrijednosti i različite utjecaje koje oni imaju na financijsku stabilnost i realno gospodarstvo. Ova bi Uredba također trebala ponuditi razmjeran odgovor na rizike koje predstavljaju različite referentne vrijednosti. Stoga bi se ovom Uredbom trebale obuhvatiti referentne vrijednosti koje se upotrebljavaju za određivanje cijena uvrštenih financijskih instrumenata ili onih kojima se trguje na reguliranim mjestima trgovanja.

(10)

Veliki broj potrošača stranke su u financijskim ugovorima, posebno u potrošačkim kreditnim ugovorima osiguranima hipotekama, koji se pozivaju na referentne vrijednosti koje podliježu jednakim rizicima. Stoga bi ovom Uredbom trebalo obuhvatiti ugovore o kreditu definirane u direktivama 2008/48/EZ (8) i 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća (9).

(11)

Mnogi investicijski indeksi uključuju znatne sukobe interesa, a upotrebljavaju se pri mjerenju uspješnosti fonda, primjerice fonda UCITS. Neke se od tih referentnih vrijednosti objavljuju, a druge se stavljaju na raspolaganje javnosti ili dijelu javnosti, besplatno ili uz naknadu, a manipulacija njima može nepovoljno utjecati na ulagatelje. Ovom bi Uredbom stoga trebalo obuhvatiti one indekse ili referentne stope koji se upotrebljavaju pri mjerenju uspješnosti investicijskog fonda.

(12)

Svi doprinositelji ulaznim podatcima za referentne vrijednosti mogu se koristiti diskrecijskim pravima te mogu podlijegati sukobu interesa i time mogu biti izvorom manipulacije. Doprinošenje referentnim vrijednostima dobrovoljna je aktivnost. Ako se na temelju bilo kakve inicijative od doprinositelja zahtijeva znatna promjena njegovog poslovnog modela, on može prestati doprinositi. Međutim, u slučaju subjekata koji već podliježu regulaciji i nadzoru očekuje se da zahtjev za dobrim sustavima upravljanja i kontrole ne bi trebao dovesti do znatnih troškova i nerazmjernog administrativnog opterećenja. Stoga se ovom Uredbom nadziranim doprinositeljima nameću određene obveze. Kada je referentna vrijednost utvrđena na temelju već raspoloživih podataka izvor tih podataka ne smije se smatrati doprinositeljem.

(13)

Financijske referentne vrijednosti ne upotrebljavaju se samo pri izdavanju i sastavljanju financijskih instrumenata i ugovora. Financijska industrija oslanja se na referentne vrijednosti i pri mjerenju uspješnosti investicijskog fonda s ciljem praćenja povrata, utvrđivanja dodjele sredstava portfelja ili računanja naknada za uspješnost. Određena referentna vrijednost može se upotrebljavati izravno kao referentna vrijednost za financijske instrumente i financijske ugovore ili za mjerenje uspješnosti investicijskih fondova ili neizravno u kombinaciji referentnih vrijednosti. U potonjem slučaju utvrđivanje i preispitivanje pondera koje treba dodijeliti različitim indeksima unutar kombinacije radi utvrđivanja isplate ili vrijednosti financijskog instrumenta ili financijskog ugovora ili mjerenja uspješnosti investicijskog fonda također se smatra upotrebom jer takva aktivnost ne obuhvaća nikakva diskrecijska prava za razliku od aktivnosti pružanja referentnih vrijednosti. Posjedovanje financijskih instrumenata koji se pozivaju na određenu referentnu vrijednost ne smatra se upotrebom referentne vrijednosti.

(14)

Središnje banke već ispunjuju načela, standarde i postupke kojima se osigurava da svoje aktivnosti izvršavaju s integritetom i neovisno. Stoga nije potrebno da središnje banke podliježu ovoj Uredbi. Kada središnje banke pružaju referentne vrijednosti, a posebno kada se te referentne vrijednosti namjerava koristiti u transakcijske svrhe, njihova je odgovornost da uspostave prikladne interne postupke radi osiguravanja točnosti, cjelovitosti, pouzdanosti i neovisnosti tih referentnih vrijednosti, osobito u pogledu transparentnosti upravljanja i metodologije izračuna.

(15)

Nadalje, javna tijela, uključujući nacionalne zavode za statistiku, ne bi trebala podlijegati ovoj Uredbi ako doprinose podatcima za referentne vrijednosti, odnosno pružaju referentne vrijednosti ili imaju kontrolu nad pružanjem referentnih vrijednosti za potrebe javne politike, uključujući mjere u području zapošljavanja, gospodarske aktivnosti i inflacije.

(16)

Administrator je fizička ili pravna osoba koja ima kontrolu nad pružanjem referentne vrijednosti, a osobito upravlja aranžmanima za utvrđivanje referentne vrijednosti, prikuplja i analizira ulazne podatke, utvrđuje referentnu vrijednost i objavljuje ju. Administrator bi trebao moći izdvojiti trećoj strani jednu ili više od tih funkcija, uključujući izračun ili objavu referentne vrijednosti te druge relevantne usluge i aktivnosti u pružanju referentnih vrijednosti. Međutim, ako osoba, u okviru svoje novinarske djelatnosti, samo objavi referentnu vrijednost ili uputi na nju iako nema kontrolu nad njezinim pružanjem, ta osoba ne bi trebala podlijegati zahtjevima koji su na temelju ove Uredbe uvedeni za administratore.

(17)

Indeks se računa s pomoću formule ili neke druge metode na osnovi temeljnih vrijednosti. Pri sastavljanju formule, izvedbi potrebnog izračuna i utvrđivanju ulaznih podataka postoji određeni stupanj diskrecijskih prava, zbog čega postoji rizik od manipulacije, te bi stoga sve referentne vrijednosti koje imaju tu značajku diskrecijskih prava trebale biti obuhvaćene ovom Uredbom.

(18)

Ako se, međutim, kao referentna vrijednost za određeni financijski instrument koristi samo jedna cijena ili vrijednost, primjerice kad je referentna cijena opcije ili budućnosnice cijena samo jednog vrijednosnog papira, u tom slučaju nema izračuna, ulaznih podataka ili diskrecijskih prava. Stoga se referentne cijene koje se osnivaju na samo jednoj cijeni ili na samo jednoj vrijednosti ne bi trebale smatrati referentnim vrijednostima za potrebe ove Uredbe.

(19)

Referentne cijene ili cijene namire koje utvrde središnje druge ugovorne strane ne bi trebalo smatrati referentnim vrijednostima jer se koriste za utvrđivanje namire, iznosa nadoknade ili upravljanje rizikom te se s pomoću njih ne utvrđuje iznos koji treba platiti na temelju financijskog instrumenta ili vrijednost financijskog instrumenta.

(20)

Pružanje kamatnih stopa od strane vjerovnika ne bi se smjelo smatrati pružanjem referentnih vrijednosti za potrebe ove Uredbe. Kamatna stopa koju pruža vjerovnik određena je ili internom odlukom ili izračunana kao razlika kupovne ili prodajne cijene ili povećanje vrijednosti indeksa (npr. EURIBOR). U prvom slučaju vjerovnik je izuzet iz ove Uredbe za aktivnost u pogledu financijskih ugovora koje je sklopio sa svojim klijentima, dok se u potonjem slučaju vjerovnik smatra samo korisnikom referentne vrijednosti.

(21)

Kako bi se osigurala cjelovitost referentnih vrijednosti, administratori referentnih vrijednosti trebali bi provoditi primjerene sustave upravljanja i tako kontrolirati sukobe interesa i očuvati povjerenje u cjelovitost referentnih vrijednosti. Čak i ako se njima djelotvorno upravlja, većina administratora podložna je nekoj vrsti sukoba interesa i mogla bi donositi procjene i odluke koje će utjecati na različite skupine dionika. Stoga je važno da administratori raspolažu funkcijom koja se cjelovito izvršava za nadzor nad provedbom i učinkovitošću sustava upravljanja kojim se osigurava djelotvoran nadzor.

(22)

Manipulacija ili nepouzdanost referentnih vrijednosti mogu naštetiti ulagateljima i potrošačima. Stoga bi ovom Uredbom trebalo uspostaviti okvir za čuvanje evidencije administratora i doprinositelja te za osiguranje transparentnosti u pogledu svrhe referentne vrijednosti i metodologije, na temelju čega se učinkovitije i poštenije mogu riješiti eventualni odštetni zahtjevi u skladu s nacionalnim pravom ili pravom Unije.

(23)

Revizija i djelotvorna provedba ove Uredbe zahtijevaju ex-post analizu i dokaze. Ovom bi se Uredbom stoga trebali postaviti zahtjevi da administratori referentnih vrijednosti na odgovarajući način i tijekom dovoljno dugog razdoblja čuvaju dokumentaciju koja se odnosi na izračun referentne vrijednosti. Stvarnost koja se namjerava izmjeriti referentnom vrijednošću i okolina u kojoj se to mjerenje obavlja vjerojatno će se mijenjati tijekom vremena. Stoga je nužno redovito preispitivati postupak i metode pružanja referentnih vrijednosti kako bi se utvrdili nedostatci i moguća poboljšanja. Poremećaji u pružanju referentnih vrijednosti mogu utjecati na mnoge dionike, koji mogu doprinijeti otkrivanju takvih nedostataka. Ovom bi se Uredbom stoga trebao odrediti okvir za uspostavljanje mehanizma za rješavanje pritužbi od strane administratora referentnih vrijednosti kako bi dionici mogli administratoru referentne vrijednosti dostaviti pritužbu i kako bi se osiguralo da administrator referentnih vrijednosti može objektivno ocijeniti meritum te pritužbe.

(24)

Pružanje referentnih vrijednosti često uključuje izdvajanje određenih važnih funkcija, primjerice izračuna referentne vrijednosti, prikupljanja ulaznih podataka i informiranje o referentnoj vrijednosti. Da bi se osigurala djelotvornost sustava upravljanja, potrebno je osigurati i to da takvim izdvajanjem funkcija administratori referentnih vrijednosti ne budu oslobođeni od svojih obveza i odgovornosti te da to izdvajanje ne ometa administratore pri izvršavanju njegovih obveza i odgovornosti, odnosno da se ne ometa nadzor relevantnog nadležnog tijela nad njim.

(25)

Administrator referentne vrijednosti središnji je primatelj ulaznih podataka koji može ocjenjivati cjelovitost i točnost ulaznih podataka. Stoga je potrebno da se ovom Uredbom od administratora zahtijeva da poduzima određene mjere kada smatra da ulazni podatci ne odražavaju tržišnu ili gospodarsku stvarnost koju referentna vrijednost namjerava izmjeriti, uključujući mjere koje se odnose na promjenu ulaznih podataka, doprinositelja, metodologije ili da prestane s pružanjem referentne vrijednosti. Nadalje, administrator bi, unutar svog kontrolnog okvira, trebao uspostaviti mjere kojima bi, ako je to izvedivo, pratio ulazne podatke prije objave referentne vrijednosti te kojima bi potvrdio valjanost ulaznih podataka nakon objave, uključujući usporedbu s povijesnim kretanjima ako je to primjenjivo.

(26)

Bilo koja diskrecijska prava koja se mogu primijeniti pri pružanju ulaznih podataka otvaraju mogućnost manipulacije referentnom vrijednošću. Ako se ulazni podatci temelje na transakcijama, manje je diskrecijskih prava i mogućnosti za manipulaciju podatcima. Stoga bi se administratori, kao opće pravilo, trebali koristiti ulaznim podatcima temeljenim na stvarnim transakcijama, ako je to moguće, a drugim podatcima samo u slučaju kad su podatci o transakcijama nedovoljni ili neprikladni da bi se osigurala cjelovitost i točnost referentne vrijednosti.

(27)

Točnost i pouzdanost referentne vrijednosti da izmjeri gospodarsku stvarnost za koju je namijenjena, ovisi o korištenoj metodologiji i ulaznim podatcima. Stoga je nužno prihvatiti transparentnu metodologiju kojom se osiguravaju pouzdanost i točnost referentne vrijednosti. Takva transparentnost ne podrazumijeva objavu formule koja je primijenjena za utvrđivanje određene referentne vrijednosti nego otkrivanje elemenata koji su dovoljni da bi dionici razumjeli kako se dobiva referentna vrijednost te kako bi se ocijenila njezina reprezentativnost, relevantnost i prikladnost za predviđenu upotrebu.

(28)

Da bi se osigurala trajna točnost referentne vrijednosti, moglo bi biti potrebno promijeniti metodologiju, ali sve takve promjene metodologije utječu na dionike i korisnike referentne vrijednosti. Stoga je nužno odrediti postupke kojih se treba pridržavati pri promjeni metodologije koja se odnosi na referentnu vrijednost, uključujući potrebu za savjetovanjem, kako bi korisnici i dionici mogli poduzeti mjere potrebne u svjetlu tih promjena ili kako bi mogli obavijestiti administratora ako imaju dvojbe zbog tih promjena.

(29)

Zaposlenici administratora mogu utvrditi moguće kršenje ove Uredbe ili moguće ranjivosti koje bi mogle dovesti do manipulacije ili pokušaja manipulacije. Ovom se Uredbom stoga treba uspostaviti okvir koji će omogućiti zaposlenicima da na povjerljiv način obavijeste administratora o mogućem kršenju ove Uredbe.

(30)

Cjelovitost i točnost referentnih vrijednosti ovisi o cjelovitosti i točnosti ulaznih podataka koje dostave doprinositelji. Nužno je da obveze doprinositelja u pogledu takvih ulaznih podataka budu jasno određene, da se može pouzdati u usklađenost s obvezama te da obveze budu dosljedne načinima kontrole i metodologiji administratora referentne vrijednosti. Stoga je nužno da administrator referentne vrijednosti sastavi kodeks ponašanja kojim će definirati te zahtjeve i odgovornost doprinositelja u vezi s pružanjem ulaznih podataka. Administrator bi se trebao uvjeriti da se doprinositelji pridržavaju kodeksa ponašanja. Ako su doprinositelji smješteni u trećim zemljama, administrator bi se trebao uvjeriti u mjeri u kojoj je to moguće.

(31)

Doprinositelji mogu biti podložni sukobu interesa i primjenjivati diskrecijska prava pri utvrđivanju ulaznih podataka. Stoga je nužno da doprinositelji podliježu sustavu upravljanja kako bi se osiguralo upravljanje tim sukobima interesa te da ulazni podatci budu točni, usklađeni sa zahtjevima administratora i da se može potvrditi njihova valjanost.

(32)

Mnoge referentne vrijednosti utvrđuju se primjenom formule koja se koristi ulaznim podatcima koji dolaze iz sljedećih izvora: mjesta trgovanja, odobrenih sustava objavljivanja, pružatelja konsolidiranih podataka, odobrenih mehanizama izvješćivanja, burza energije ili platformi za dražbu emisijskih jedinica. U određenim situacijama prikupljanje podataka izdvaja se vanjskom pružatelju usluga koji prima podatke u cijelosti i izravno iz tih izvora. U tim slučajevima postojećim reguliranjem i nadzorom osigurava se cjelovitost i transparentnost ulaznih podataka te predviđaju uvjeti upravljanja i postupci obavješćivanja o kršenju. Stoga su te referentne vrijednosti manje ranjive u odnosu na manipulaciju, podložne su neovisnim provjerama te su relevantni administratori u skladu s time oslobođeni određenih obveza utvrđenih ovom Uredbom.

(33)

Različite vrste i sektori referentnih vrijednosti imaju različite značajke, ranjivosti i rizike. Odredbe ove Uredbe trebale bi biti dodatno razrađene za određene sektore i vrste referentnih vrijednosti. Referentne kamatne stope referentne su vrijednosti koje imaju važnu ulogu u transmisiji monetarne politike te je stoga u ovoj Uredbi potrebno propisati konkretne odredbe za takve referentne vrijednosti.

(34)

Tržišta fizičke robe odlikuju se jedinstvenim značajkama koje bi se trebale uzeti u obzir. Robne referentne vrijednosti imaju široku primjenu i mogu imati posebne značajke specifične za sektor, pa je u ovoj Uredbi potrebno uvesti konkretne odredbe za takve referentne vrijednosti. Određene robne referentne vrijednosti izuzete su iz ove Uredbe no ipak bi trebale poštovati relevantna načela IOSCO-a. Robne referentne vrijednosti mogu postati ključne s obzirom na to da sustav nije ograničen na referentne vrijednosti koje se temelje na podnošenjima doprinositelja i većinom su nadzirani subjekti. Zahtjevi ove Uredbe u vezi s obveznim doprinošenjem i kolegijima nisu primjenjivi na ključne robne referentne vrijednosti koje podliježu Prilogu II.

(35)

Poremećaji ključnih referentnih vrijednosti mogu utjecati na cjelovitost tržišta, financijsku stabilnost, potrošače, realno gospodarstvo, ili financiranje kućanstava i poduzeća u državama članicama. Ti potencijalno destabilizirajući učinci poremećaja ključne referentne vrijednosti mogli bi se osjetiti u jednoj ili više država članica. Stoga je potrebno da se ovom Uredbom predvidi proces kojim bi se mogle utvrditi te referentne vrijednosti koje bi se trebale smatrati ključnim referentnim vrijednostima te da se primjenjuju dodatni zahtjevi kojima bi se osigurala cjelovitost i robusnost takvih referentnih vrijednosti.

(36)

Ključne referentne vrijednosti mogu se utvrditi pomoću kvantitativnog kriterija ili kombinacije kvantitativnih i kvalitativnih kriterija. Usto, u slučajevima kada referentna vrijednost ne zadovoljava odgovarajući kvantitativni prag, ipak bi se mogla smatrati ključnom ako za nju ne postoje tržišne zamjenske vrijednosti ili ih ima vrlo malo, a njezino postojanje i točnost relevantni su za cjelovitost tržišta, financijsku stabilnost ili zaštitu potrošača u jednoj ili više država članica te kada se sva relevantna nadležna tijela slažu da bi se takva referentna vrijednost trebala smatrati ključnom. U slučaju neslaganja između relevantnih nadležnih tijela, trebala bi prevladati odluka nadležnog tijela administratora o tome treba li takvu referentnu vrijednost priznati kao ključnu referentnu vrijednost. U takvom slučaju Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA), uspostavljeno Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (10), trebalo bi moći objaviti mišljenje o ocjeni koju je donijelo nadležno tijelo administratora. Nadalje, nadležno tijelo također može označiti referentnu vrijednost kao ključnu na temelju određenih kvalitativnih kriterija ako su administrator i većina doprinositelja smješteni u njegovoj državi članici. Sve ključne referentne vrijednosti trebale bi biti uključene u popis koji je utvrđen provedbenim aktom Komisije te koji bi se trebao redovito preispitivati i ažurirati.

(37)

Prestanak upravljanja nekom ključnom referentnom vrijednošću koje izvršava administrator mogao bi učiniti financijske ugovore ili financijske instrumente nevaljanima, prouzročiti gubitke potrošačima i ulagateljima te utjecati na financijsku stabilnost. Stoga je relevantnom nadležnom tijelu potrebno dati ovlast da zahtijeva obvezno upravljanje ključnim referentnim vrijednostima kako bi se ta referentna vrijednost sačuvala. U slučaju postupka u slučaju nesolventnosti administratora referentnih vrijednosti nadležno tijelo trebalo bi ocijeniti može li se i na koji način ta ključna referentna vrijednost prenijeti na novog administratora ili prestati pružati.

(38)

Ne dovodeći u pitanje primjenu prava Unije o tržišnom natjecanju i sposobnosti država članica da poduzmu mjere kojima bi se olakšalo poštovanje tog prava, potrebno je od administratora ključnih referentnih vrijednosti, pa i ključnih robnih referentnih vrijednosti, zahtijevati da poduzmu odgovarajuće korake kojima će se osigurati da se licenciranje referentnih vrijednosti i informacije o referentnim vrijednostima na pošten, razuman, transparentan i nediskriminatoran način pružaju svim korisnicima.

(39)

Doprinositelji koji prestanu doprinositi ulazne podatke za ključne referentne vrijednosti mogu narušiti vjerodostojnost takvih referentnih vrijednosti jer bi se kao posljedica toga smanjila sposobnost takvih referentnih vrijednosti da mjere predmetno tržište ili gospodarsku stvarnost. Stoga bi relevantno nadležno tijelo trebalo imati ovlast da zahtijeva obvezno doprinošenje ključnim referentnim vrijednostima od nadziranih subjekata kako bi se održala vjerodostojnost predmetne referentne vrijednosti. Svrha obveznog doprinošenja ulaznih podataka nije nametanje obveze nadziranim subjektima da zaključe transakcije ili se obvežu na njihovo sklapanje.

(40)

Zbog velike raznovrsnosti vrsta i veličina referentnih vrijednosti važno je uvesti proporcionalnost u ovu Uredbu te izbjeći prekomjerno administrativno opterećenje za administratore referentnih vrijednosti čiji prestanak predstavlja manju opasnost za širi financijski sustav. Stoga bi, pored sustava za ključne referentne vrijednosti, trebalo uvesti dva zasebna sustava: jedan za značajne referentne vrijednosti i jedan za neznačajne referentne vrijednosti.

(41)

Administratori značajnih referentnih vrijednosti trebali bi moći odlučiti da neće primjenjivati ograničen broj detaljnih zahtjeva iz ove Uredbe. Nadležna tijela bi, međutim, trebala zadržati pravo da zahtijevaju primjenu tih zahtjeva utemeljenih na kriterijima određenima u ovoj Uredbi. U delegiranim i provedbenim aktima koji se primjenjuju na administratore značajnih referentnih vrijednosti trebalo bi se uzeti u obzir načelo proporcionalnosti i nastojati izbjeći administrativno opterećenje ondje gdje je to moguće.

(42)

Administratori neznačajnih referentnih vrijednosti podliježu manje detaljnom sustavu, u kojem bi administrator trebao moći odlučiti da neće primjenjivati neke zahtjeve iz ove Uredbe. U tom slučaju dotični administrator trebao bi objasniti zašto je prikladno da se to ne čini u izjavi o usklađenosti koju bi se trebalo objaviti i dostaviti nadležnom tijelu administratora. To nadležno tijelo trebalo bi pregledati izjavu o usklađenosti te bi trebalo moći zahtijevati dodatne informacije ili tražiti promjene kako bi se osigurala usklađenost s ovom Uredbom. Iako bi neznačajne referentne vrijednosti ipak mogle biti ranjive u odnosu na manipulaciju, njih je moguće lakše zamijeniti pa bi stoga transparentnost prema korisnicima trebala biti glavni alat kojim se sudionici na tržištu koriste pri donošenju utemeljenih odluka o referentnim vrijednostima koje smatraju prikladnima za upotrebu. Iz tog se razloga delegirani akti iz glave II. ne bi trebali primjenjivati na administratore neznačajnih referentnih vrijednosti.

(43)

Da bi korisnici referentnih vrijednosti mogli odabrati odgovarajuće referentne vrijednosti i da bi razumjeli njihov rizik, trebaju znati što se pojedinom referentnom vrijednošću želi mjeriti i njezinu podložnost manipulaciji. Stoga bi administrator referentne vrijednosti trebao objaviti izjavu o referentnoj vrijednosti koja sadržava te elemente. Kako bi se osigurala ujednačena primjena te razumna duljina izjava o referentnoj vrijednosti no i kako bi se istodobno stavio naglasak na to da ključne informacije budu lako dostupne korisnicima, ESMA bi trebala pružiti dodatne specifikacije sadržaja izjave o referentnoj vrijednosti te na primjeren način razlikovati razne vrste i specifičnosti referentnih vrijednosti i njihovih administratora.

(44)

Ovom Uredbom trebala bi se uzeti u obzir načela IOSCO-a koja služe kao globalni standard za regulatorne zahtjeve koji se odnose na referentne vrijednosti. Kao sveobuhvatno načelo, u svrhu osiguravanja zaštite ulagatelja, nadzor i propisi u trećoj zemlji trebali bi biti jednakovrijedni nadzoru i propisima Unije u pogledu referentnih vrijednosti. Stoga nadzirani subjekti u Uniji mogu upotrebljavati referentne vrijednosti koje pruža ta treća zemlja ako Komisija donese pozitivnu odluku o jednakovrijednosti sustava treće zemlje. U takvim okolnostima, nadležna bi tijela trebala dogovoriti aranžmane suradnje s nadzornim tijelima u trećim zemljama. ESMA bi trebala koordinirati razvoj tih aranžmana o suradnji i razmjenu informacija zaprimljenih iz trećih zemalja među nadležnim tijelima. Međutim, kako bi se izbjegli bilo kakvi nepovoljni učinci koji bi proizašli iz mogućeg naglog prestanka upotrebe referentnih vrijednosti treće zemlje u Uniji, ova Uredba također predviđa određene druge mehanizme (priznavanje i prihvaćanje) u čijem okviru nadzirana tijela smještena u Uniji mogu koristiti referentne vrijednosti treće zemlje.

(45)

Ovom se Uredbom uvodi postupak priznavanja administratora smještenih u trećoj zemlji koji provodi nadležno tijelo predmetne države članice. Priznanje će biti dodijeljeno administratorima koji se pridržavaju zahtjeva iz ove Uredbe. Uvažavajući ulogu načela IOSCO-a kao globalnog standarda za pružanje referentnih vrijednosti, nadležno tijelo predmetne države članice trebalo bi moći dati priznanje administratorima na temelju njihova pridržavanja načela IOSCO-a. U tu svrhu nadležno tijelo trebalo bi ocijeniti primjenu načela IOSCO-a od strane određenog administratora te utvrditi je li ta primjena, kada je riječ o tom administratoru, jednakovrijedna pridržavanju raznih zahtjeva utvrđenih ovom Uredbom, uzimajući u obzir specifičnosti sustava priznavanja u usporedbi sa sustavom jednakovrijednosti.

(46)

Ovom se Uredbom također uvodi sustav prihvaćanja kojim se, pod određenim uvjetima, administratorima ili nadziranim subjektima koji su smješteni u Uniji dopušta da prihvate referentne vrijednosti koje je pružila treća zemlja kako bi se takve referentne vrijednosti upotrebljavale u Uniji. U tu svrhu nadležno tijelo trebalo bi razmotriti bi li usklađenost s načelima IOSCO-a bila jednakovrijedna usklađenosti s ovom Uredbom pri pružanju referentne vrijednosti koju će se prihvatiti, uzimajući u obzir specifičnosti sustava prihvaćanja u usporedbi sa sustavom jednakovrijednosti. Administrator ili nadzirani subjekt koji je prihvatio referentnu vrijednost iz treće zemlje trebao bi snositi potpunu odgovornost za takve prihvaćene referentne vrijednosti te za ispunjavanje relevantnih uvjeta iz ove Uredbe.

(47)

Svi administratori referentnih vrijednosti mogu se koristiti diskrecijskim pravima, mogu podlijegati sukobu interesa i imati neprimjerene sustave upravljanja i kontrole. Nadalje, s obzirom na to da administratori kontroliraju postupak utvrđivanja referentnih vrijednosti, najučinkovitiji način osiguravanja cjelovitosti referentnih vrijednosti jest dodjela odobrenja administratoru ili njegova registracija i nadzor nad njim.

(48)

Određeni administrator trebao bi imati odobrenje i biti pod nadzorom nadležnog tijela države članice u kojoj je smješten. Subjekti koji već podliježu nadzoru, a koji pružaju financijske referentne vrijednosti koje nisu ključne referentne vrijednosti nadležno bi tijelo trebalo registrirati i nadzirati za potrebe ove Uredbe. Relevantno nadležno tijelo trebalo bi registrirati i subjekte koji pružaju samo indekse koji se smatraju neznačajnim referentnim vrijednostima. Odobrenje i registracija trebali bi biti odvojeni postupci s obzirom na to da postupak odobrenja zahtijeva opsežnije ocjenjivanje prijave administratora. Postojanje odobrenja ili registracije administratora ne bi trebalo utjecati na nadzor nad tim administratorom koji provode relevantna nadležna tijela. Usto, trebalo bi uvesti prijelazni sustav u skladu s kojim bi se omogućila registracija osoba koje pružaju referentne vrijednosti koje nisu ključne ili nisu u širokoj upotrebi u jednoj ili više država članica u svrhu olakšavanja početne faze primjene ove Uredbe. ESMA bi na razini Unije trebala voditi registar koji sadrži informacije o administratorima koji imaju odobrenje ili su registrirani, o referentnim vrijednostima i administratorima koji pružaju te referentne vrijednosti na temelju pozitivne odluke unutar sustava jednakovrijednosti ili sustava priznanja, o administratorima Unije ili nadziranim subjektima koji su prihvatili referentne vrijednosti iz trećih zemalja, te o svim takvim prihvaćenim referentnim vrijednostima i njihovim administratorima smještenima u trećoj zemlji.

(49)

U određenim okolnostima osoba pruža indeks, a da pritom nije svjesna da se taj indeks primjenjuje kao referentna vrijednost za financijski instrument, financijski ugovor ili investicijski fond. To se osobito događa u slučaju kada su korisnici i administrator referentne vrijednosti smješteni u različitim državama članicama. Stoga je potrebno povećati razinu transparentnosti u pogledu referentne vrijednosti koju se upotrebljava. Takva transparentnost može se postići poboljšanjem sadržaja prospekata ili dokumenata s ključnim informacijama koji su propisani pravom Unije te sadržaja obavijesti koje su propisane Uredbom (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (11).

(50)

Paket učinkovitih alata, ovlasti i resursa nadležnih tijela svake države članice jamči učinkovitost nadzora. Stoga bi ovom Uredbom posebno trebalo predvidjeti paket minimalnih nadzornih i istražnih ovlasti koje bi trebalo povjeriti nadležnim tijelima država članica u skladu s nacionalnim pravom. Pri izvršavanju svojih ovlasti na temelju ove Uredbe nadležna tijela i ESMA trebali bi djelovati objektivno i nepristrano te odlučivati autonomno.

(51)

U svrhu otkrivanja slučajeva kršenja ove Uredbe nadležnim je tijelima potrebno, u skladu s nacionalnim pravom, omogućiti pristup prostorima pravnih osoba radi zapljene dokumentacije. Pristup tim prostorijama potreban je ako postoji osnovana sumnja da postoje dokumenti i drugi podatci povezani s predmetom inspekcije ili istraživanja koji bi mogli biti važni za dokazivanje slučaja kršenja ove Uredbe. Pristup je osim toga potreban ako osoba kojoj je prethodno već poslan zahtjev za informaciju ne postupi u skladu s njim, ili ako se opravdano smatra da se ni u slučaju dostavljanja zahtjeva ne bi postupilo u skladu s njim odnosno da bi dokumenti ili informacije na koje se zahtjev odnosi bili uklonjeni, promijenjeni ili uništeni. Ako je, u skladu s nacionalnim pravom, potrebno prethodno odobrenje pravosudnog tijela predmetne države članice, prostoru bi se trebalo pristupiti nakon što se izda to prethodno sudsko odobrenje.

(52)

Postojeće snimke telefonskih razgovora i evidencija o prijenosu podataka nadziranih subjekata mogu biti ključni, katkad i jedini dokazi za utvrđivanje i dokazivanje kršenja ove Uredbe, osobito poštovanja zahtjeva u vezi s upravljanjem i kontrolom. Takve snimke i evidencija mogu pomoći pri provjeri identiteta osobe odgovorne za unos ulaznih podataka i osobe odgovorne za njihovo odobravanje te provjeri toga je li se poštovala organizacijska razdvojenost zaposlenika. Stoga bi nadležna tijela trebala moći zahtijevati postojeće snimke telefonskih razgovora te evidenciju elektroničke komunikacije i prijenosa podataka koje imaju nadzirani subjekti ako se opravdano sumnja da snimke ili evidencija koje se odnose na svrhu inspekcije ili istrage mogu biti bitne za dokazivanje kršenja ove Uredbe.

(53)

Ovom Uredbom poštuju se temeljna prava i u obzir uzimaju načela priznata Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, osobito pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, zaštita osobnih podataka, pravo na slobodu izražavanja i informiranja, sloboda poduzetništva, pravo na vlasništvo, pravo na zaštitu potrošača, pravo na djelotvoran pravni lijek i pravo na obranu. S obzirom na to ovu Uredbu treba tumačiti i primjenjivati u skladu s tim pravima i načelima.

(54)

Pravo dotičnih osoba na obranu trebalo bi se u potpunosti poštovati. Osobama koje su predmet postupka osobito bi se trebao omogućiti pristup nalazima na kojima nadležna tijela temelje svoje odluke i osigurati im pravo na saslušanje.

(55)

Transparentnost u pogledu referentnih vrijednosti nužna je radi stabilnosti financijskog tržišta i zaštite ulagatelja. Svaka razmjena ili prijenos informacija, što ih obavljaju nadležna tijela, trebala bi biti u skladu s pravilima o prijenosu osobnih podataka utvrđenima u Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (12). Svaka razmjena ili prijenos informacija, što ih obavi ESMA, trebala bi biti u skladu s pravilima o prijenosu osobnih podataka utvrđenima u Uredbi (EZ) 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (13).

(56)

Uzimajući u obzir načela navedena u Komunikaciji Komisije od 8. prosinca 2010. o jačanju sustava sankcija u sektoru financijskih usluga i pravne akte Unije donesene nakon te Komunikacije, države članice trebale bi, radi osiguranja zajedničkog pristupa i odvraćajućeg učinka, utvrditi pravila o administrativnim sankcijama i drugim administrativnim mjerama, uključujući novčane sankcije, koje se primjenjuju u slučaju kršenja odredaba ove Uredbe te osigurati njihovu provedbu. Te administrativne sankcije i druge administrativne mjere trebale bi biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

(57)

Administrativne sankcije i druge administrativne mjere koje se primjenjuju u posebnim slučajevima trebalo bi utvrditi uzimajući, prema potrebi, u obzir čimbenike poput povrata identificirane financijske koristi, ozbiljnosti i trajanja kršenja, otegotnih ili olakotnih čimbenika, potrebe da administrativna novčana sankcija ima odvraćajući učinak te bi, prema potrebi, trebalo omogućiti njezino smanjenje u slučaju suradnje s nadležnim tijelom. Stvarni iznos administrativne novčane sankcije koja se izriče u posebnom slučaju trebao bi moći dosegnuti maksimalnu razinu predviđenu ovom Uredbom, ili višu razinu predviđenu nacionalnim pravom, osobito u slučaju vrlo teškog kršenja, dok bi se administrativne novčane sankcije koje su znatno niže od maksimalne razine trebale moći primijeniti na manja kršenja ili u slučaju nagodbe. Nadležnom tijelu trebala bi biti dostupna mogućnost izricanja privremene zabrane obavljanja upravljačkih funkcija u odnosu na administratora referentnih vrijednosti ili doprinositelja.

(58)

Ovom se Uredbom ne bi smjela ograničiti sposobnost država članica da uvode višu razinu administrativnih sankcija te se ne bi smjele dovoditi u pitanje odredbe zakona država članica o kaznenim sankcijama.

(59)

Iako države članice ništa ne sprječava da donesu propise za administrativne i kaznene sankcije za iste slučajeve kršenja, od država članica ne bi se smjelo zahtijevati da donesu propise za administrativne sankcije za slučajeve kršenja ove Uredbe koji podliježu nacionalnom kaznenom pravu. U skladu s nacionalnim pravom države članice nisu obvezne propisati i administrativne i kaznene sankcije za isto kršenje, ali trebale bi to biti u mogućnosti učiniti ako to njihovo nacionalno pravo dopušta. Međutim, zadržavanje kaznenih sankcija umjesto administrativnih sankcija za kršenja ove Uredbe ne bi smjelo smanjiti ili na bilo koji drugi način utjecati na mogućnost nadležnih tijela za pravodobnu suradnju, pristup i razmjenu informacija s nadležnim tijelima drugih država članica za potrebe ove Uredbe, pa i nakon upućivanja određenih kršenja pravosudnim tijelima nadležnima za kazneni progon.

(60)

Potrebno je ojačati odredbe o razmjeni informacija između nadležnih tijela i osnažiti njihove dužnosti međusobne pomoći i suradnje. S obzirom na rastuću prekograničnu aktivnost, nadležna bi tijela trebala međusobno razmjenjivati informacije potrebne za obavljanje svojih zadaća kako bi se osigurala učinkovita provedba ove Uredbe, među ostalim i u situacijama u kojima kršenje ili sumnja na kršenje mogu biti važni za tijela u dvije ili više država članica. Prilikom razmjene informacija potrebno je strogo čuvati profesionalne tajne kako bi se osigurao nesmetan prijenos informacija i zaštita pojedinačnih prava.

(61)

Kako bi se osiguralo da odluke o izricanju administrativnih sankcija ili drugih administrativnih mjera koje donesu nadležna tijela imaju odvraćajući učinak na što veći dio javnosti, trebalo bi ih objaviti. Objava odluka o izricanju administrativnih sankcija ili drugih administrativnih mjera važan je instrument nadležnih tijela i u svrhu obavješćivanja sudionika na tržištu o tome koja se vrsta ponašanja smatra kršenjem ove Uredbe te u svrhu promicanja dobrog ponašanja među sudionicima na tržištu. Ako bi se takvom objavom riskiralo izazivanje nerazmjerne štete uključenim osobama, ili bi se ugrozilo stabilnost financijskih tržišta ili tekuće istrage, nadležno tijelo trebalo bi objaviti administrativnu sankciju ili drugu administrativnu mjeru na anonimnoj osnovi ili odgoditi predmetnu objavu. Dodatno, nadležna tijela trebala bi imati mogućnost ne objaviti odluku o izricanju administrativnih sankcija ili drugih administrativnih mjera ako se smatra da se anonimnom ili odgođenom objavom ne može dostatno osigurati neugrožavanje stabilnosti financijskih tržišta. Nadležna tijela nisu dužna objaviti ni administrativne sankcije ili druge administrativne mjere koje se smatraju mjerama blaže naravi ako bi njihova objava bila nerazmjerna.

(62)

Ključne referentne vrijednosti mogu uključivati doprinositelje, administratore i korisnike u više država članica. Stoga bi prestanak pružanja takve referentne vrijednosti ili bilo koji događaj koji može narušiti njezinu cjelovitost mogao utjecati na više država članica, što znači da nadzor nad takvom referentnom vrijednošću koji obavlja samo nadležno tijelo države članice u kojoj je smješten administrator te referentne vrijednosti neće biti učinkovit i djelotvoran u smislu postupanja sa svim rizicima koje predstavlja ključna referentna vrijednost. U takvom slučaju, radi osiguranja djelotvorne razmjene informacija o nadzoru među nadležnim tijelima te radi usklađenosti njihovih aktivnosti i nadzornih mjera, trebalo bi uspostaviti kolegij koji bi se sastojao od nadležnih tijela i ESMA-e. Aktivnosti kolegija trebale bi pridonijeti usklađenoj primjeni pravila iz ove Uredbe i usklađenosti nadzornih praksi. Nadležno tijelo administratora trebalo bi uspostaviti pisane sustave za razmjenu podataka, postupak donošenja odluka, koji bi mogao obuhvatiti pravila o postupcima glasovanja, svaku suradnju u svrhu obveznih mjera doprinošenja i slučajeve u kojima se nadležna tijela međusobno savjetuju. ESMA-ino pravno obvezujuće posredovanje ključan je element za postizanje usklađenosti, dosljednosti nadzora i konvergencije nadzorne prakse.

(63)

Referentne vrijednosti mogu se upotrebljavati kod financijskih instrumenata i financijskih ugovora koji imaju dugi rok trajanja. U određenim slučajevima, kada ova Uredba stupi na snagu, postoji rizik da takve referentne vrijednosti neće biti dopuštene jer se njihove značajke ne mogu prilagoditi zahtjevima ove Uredbe. Istodobno bi se zabranom nastavka pružanja takve referentne vrijednosti mogao izazvati prestanak ili nemogućnost provedbe financijskih instrumenata ili financijskih ugovora i tako nanijeti šteta ulagateljima. Stoga je potrebno predvidjeti odredbu kojom se dopušta daljnje pružanje takvih referentnih vrijednosti tijekom prijelaznog razdoblja.

(64)

U slučajevima kad ova Uredba obuhvaća ili potencijalno obuhvaća nadzirane subjekte i tržišta obuhvaćena Uredbom (EU) br. 1227/2011, ESMA bi se trebala savjetovati s Agencijom za suradnju energetskih regulatora (ACER) kako bi iskoristila njezino stručno poznavanje energetskih tržišta i ublažila dvostruko reguliranje.

(65)

Kako bi se dodatno odredili tehnički elementi ove Uredbe, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s određivanjem tehničkih elemenata u definicijama; u vezi s izračunom nominalnih iznosa financijskih instrumenata, zamišljenog iznosa izvedenica i neto vrijednosti imovine investicijskih fondova koja se odnosi na referentnu vrijednost kako bi se utvrdilo je li ta referentna vrijednost ključna; u vezi s preispitivanjem metode izračuna koja je upotrijebljena kako bi se utvrdio prag za određivanje ključnih i značajnih referentnih vrijednosti; u vezi s utvrđivanjem objektivnih razloga za prihvaćanje referentne vrijednosti ili obitelji referentnih vrijednosti pruženih u trećoj zemlji; u vezi s utvrđivanjem elemenata za ocjenjivanje bi li prestanak ili promjena postojeće referentne vrijednosti mogli izazvati slučaj više sile, nemogućnost ispunjenja ili drugi oblik kršenja uvjeta financijskog ugovora ili financijskog instrumenta, ili pravila bilo kojeg investicijskog fonda, koji se poziva na tu referentnu vrijednost; te u vezi s produljenjem razdoblja od 24 mjeseca koje je predviđeno za registraciju umjesto odobrenja određenih administratora. Prilikom donošenja takvih akata Komisija bi trebala uzeti u obzir razvoj tržišta ili tehnološki razvoj i međunarodnu konvergenciju nadzorne prakse u pogledu referentnih vrijednosti, a posebno rad IOSCO-a. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenim u Međuinstitucijskom sporazumu Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o boljoj izradi zakonodavstva (14) od 13. travnja 2016. Konkretnije, s ciljem osiguranja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci imaju sustavan pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(66)

Tehničkim standardima trebalo bi se osigurati dosljedno usklađivanje zahtjeva za pružanje indeksa i doprinos indeksima koji se upotrebljavaju kao referentne vrijednosti te odgovarajuća zaštita ulagatelja i potrošača diljem Unije. Bilo bi učinkovito i primjereno povjeriti ESMA-i, kao visokospecijaliziranom stručnom tijelu, izradu nacrta regulatornih tehničkih standarda koji nisu povezani s političkim odlukama, a koji bi se potom podnijeli Komisiji. Komisija bi, pomoću delegiranih akata na temelju članka 290. UFEU-a i u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010 trebala donijeti nacrt regulatornih tehničkih standarda koje sastavi ESMA u vezi s postupcima i značajkama funkcije nadzora; u vezi s načinom na koji se osigurava prikladnost i provjerljivost ulaznih podataka kao i interni nadzor i postupci provjere doprinositelja; u vezi s informacijama o referentnim vrijednostima i metodologiji koje pruža administrator; u vezi s elementima kodeksa ponašanja; u vezi sa zahtjevima koji se odnose na sustave i načine kontrole, u vezi s kriterijima koje bi nadležno tijelo trebalo uzeti u obzir kod odlučivanja o tome hoće li primijeniti određene dodatne zahtjeve; u vezi sa sadržajem izjave o referentnoj vrijednosti i slučajevima u kojima je potrebno ažuriranje te izjave; u vezi s minimalnim sadržajem dogovora o suradnji između nadležnih tijela i ESMA-e; u vezi s oblikom i sadržajem prijave za priznavanje administratora iz treće zemlje te prikaza informacija koje treba priložiti toj prijavi; te u vezi s informacijom koju treba pružiti u prijavi za odobrenje ili registraciju.

(67)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji kako bi se utvrdio i preispitao popis javnih tijela u Uniji, kako bi se utvrdio i revidirao popis ključnih referentnih vrijednosti i kako bi se utvrdila jednakovrijednost pravnog okvira kojem podliježu pružatelji referentnih vrijednosti iz trećih zemalja u svrhu potpune ili djelomične jednakovrijednosti. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (15).

(68)

Komisija bi, pomoću provedbenih akata na temelju članka 291. UFEU-a i u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010, trebala imati ovlast donijeti provedbene tehničke standarde koje je sastavila ESMA i kojima se utvrđuju predlošci za izjave o usklađenosti, postupci i oblici razmjene informacija između nadležnih tijela i ESMA-e.

(69)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, tj. uspostavu dosljednog i učinkovitog sustava za rješavanje ranjivosti koje predstavljaju referentne vrijednosti, ne mogu dostatno ostvariti države članice jer se ukupni utjecaj problema povezanih s referentnim vrijednostima može u potpunosti sagledati samo na razini Unije, nego se zbog opsega i učinaka ove Uredbe oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(70)

S obzirom na hitnost potrebe vraćanja povjerenja u referentne vrijednosti i promicanja poštenog i transparentnog financijskog tržišta, ova Uredba bi trebala stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave.

(71)

Potrošači mogu sklopiti financijske ugovore, posebno ugovore o hipotekama i potrošačkim kreditima, koji se pozivaju na referentnu vrijednost, ali nejednaka pregovaračka moć i primjena općih uvjeta poslovanja znači da mogu imati ograničen utjecaj na odabir primijenjene referentne vrijednosti. Stoga je potrebno osigurati da vjerovnici i kreditni posrednici potrošačima obvezno pruže barem odgovarajuće informacije. U tu svrhu trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti direktive 2008/48/EZ i 2014/17/EU.

(72)

Uredbom (EU) br. 596/2014 zahtijeva se od osoba koje obavljaju rukovoditeljske dužnosti, kao i od osoba koje su s njima usko povezane da obavješćuju izdavatelja i nadležno tijelo o svakoj transakciji izvršenoj za vlastiti račun koja se odnosi na financijske instrumente koji su sami povezani s dionicama i dužničkim financijskim instrumentima svojega izdavatelja. Postoje, međutim, razni financijski instrumenti koji su povezani s dionicama i dužničkim financijskim instrumentima određenog izdavatelja. Takvi financijski instrumenti obuhvaćaju jedinice u subjektima za zajednička ulaganja, strukturirane proizvode ili financijske instrumente koji sadrže izvedenicu koja omogućuje izloženost uspješnosti dionica ili dužničkih financijskih instrumenata koje je izdao izdavatelj. O svakoj transakciji u takvim financijskim instrumentima iznad de minimis praga trebalo bi obavijestiti izdavatelja i nadležno tijelo. Trebalo bi napraviti iznimku ako povezani financijski instrument pruža izloženost od 20 % ili manje izdavateljevim dionicama ili dužničkim financijskim instrumentima ili ako osoba koja obavlja rukovoditeljske dužnosti ili osoba koja je s njima usko povezana nije poznavala i nije mogla poznavati ulagateljski sastav povezanog financijskog instrumenta. Uredbu (EU) br. 596/2014 trebalo bi stoga izmijeniti,

(a)

središnju banku;

(b)

javno tijelo, kada ono doprinosi podatke, pruža referentne vrijednosti za svrhe javne politike, uključujući mjere u području zapošljavanja, gospodarske aktivnosti i inflacije ili ako imaju kontrolu nad pružanjem takvih referentnih vrijednosti;

(c)

središnju drugu ugovornu stranu, kada pruža referentne cijene ili cijene namire upotrijebljene za svrhe upravljanja rizikom središnje druge ugovorne strane i njezine namire;

(d)

pružanje jedinstvene referentne cijene za bilo koji financijski instrument naveden u odjeljku C Priloga I. Direktivi 2014/65/EU;

(e)

tisak, druge medije i novinare kada kao dio svojih novinarskih aktivnosti samo objavljuju ili navode referentnu vrijednost, a da nemaju kontrolu nad njezinim pružanjem;

(f)

fizičku ili pravnu osobu koja daje kredit ili se obveže dati kredit u tijeku svoje trgovine, poslovanja ili profesije, ali samo pod uvjetom da ta osoba objavi ili učini javno dostupnim svoje vlastite varijabilne ili fiksne kamatne stope utvrđene internim odlukama i primjenljive isključivo na financijske ugovore koje je ta osoba ili društvo unutar iste skupine sklopilo sa svojim klijentima;

(g)

robnu referentnu vrijednost temeljenu na podnošenjima doprinositelja od kojih većina nisu nadzirani subjekti, a za koje vrijede oba sljedeća uvjeta:

(h)

pružatelja indeksa u vezi s indeksom koji je pružio, a da nije znao ili opravdano nije mogao znati da se taj indeks upotrebljava u svrhe iz članka 3. stavka 1. točke 3.

1.

„indeks” znači svaka brojka:

2.

„pružatelj indeksa” znači fizička ili pravna osoba koja ima kontrolu nad pružanjem indeksa;

3.

„referentna vrijednost” znači svaki indeks koji se koristi kao osnova za utvrđivanje iznosa koji se plaća na temelju financijskog instrumenta ili financijskog ugovora, ili vrijednosti financijskog instrumenta, ili za mjerenje uspješnosti investicijskog fonda s ciljem praćenja povrata takvog indeksa ili utvrđivanja dodjele sredstava portfelja ili izračuna naknada za uspješnost;

4.

„obitelj referentnih vrijednosti” znači skupina referentnih vrijednosti koje pruža isti administrator, a koje su utvrđene na temelju ulaznih podataka iste prirode, kojima se pružaju posebne mjere istog ili sličnog tržišta ili gospodarske stvarnosti;

5.

„pružanje referentne vrijednosti” znači:

6.

„administrator” znači fizička ili pravna osoba koja ima kontrolu nad pružanjem referentne vrijednosti;

7.

„upotreba referentne vrijednosti” znači:

8.

„doprinos ulaznih podataka” znači pružanje administratoru ili drugoj osobi u svrhu dostave administratoru, ulaznih podataka koji nisu izravno dostupni, a koji su potrebni u vezi s utvrđivanjem referentne vrijednosti te su u tu svrhu dostavljeni;

9.

„doprinositelj” znači fizička ili pravna osoba koja doprinosi ulazne podatke;

10.

„nadzirani doprinositelj” znači subjekt pod nadzorom koji administratoru smještenom u Uniji doprinosi ulazne podatke;

11.

„podnositelj” znači fizička osoba koju zapošljava doprinositelj u svrhu doprinošenja ulaznih podataka;

12.

„procjenitelj” znači zaposlenik administratora robne referentne vrijednosti ili svaka druga fizička osoba čije su usluge na raspolaganju administratoru ili su pod kontrolom administratora, a koja je odgovorna za primjenjivanje metodologije ili procjene na ulazne podatke i druge informacije u svrhu postizanja konačne procjene o cijeni određene robe;

13.

„stručna prosudba” znači korištenje diskrecijskim pravom administratora ili doprinositelja u korištenju podataka prilikom utvrđivanja referentne vrijednosti uključujući ekstrapolaciju vrijednosti iz prijašnjih ili povezanih transakcija, prilagođavanje vrijednosti za faktore koji bi mogli utjecati na kvalitetu podataka kao što su događaji na tržištu ili pogoršanje kreditne kvalitete kupca ili prodavatelja i davanje prednosti ponudama tvrtki za kupnju i prodaju koje su veće od određene zaključene transakcije;

14.

„ulazni podatci” znači podatci o vrijednosti vezane imovine ili cijenama, uključujući procijenjene cijene, ponude, obvezujuće ponude ili druge vrijednosti koje administrator upotrebljava za utvrđivanje referentne vrijednosti;

15.

„transakcijski podatci” znači cijene, stope i indeksi koji se mogu promatrati, ili vrijednosti transakcija između nepovezanih drugih ugovornih strana na aktivnom tržištu koje podliježu tržišnim silama ponude i potražnje;

16.

„financijski instrument” znači svaki instrument naveden u odjeljku C Priloga I. Direktivi 2014/65/EU za koji je podnesen zahtjev za trgovanje na mjestu trgovanja kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 24. Direktive 2014/65/EU ili kojim se trguje na mjestu trgovanja kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 24. Direktive 2014/65/EU ili putem sistematskog internalizatora kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 20. te Direktive;

17.

„nadzirani subjekt” znači bilo koje od sljedećeg:

18.

„financijski ugovor” znači:

19.

„investicijski fond” znači alternativni investicijski fond kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki (a) Direktive 2011/61/EU odnosno UCTIS kako je definiran u članku 1. stavku 2. Direktive 2009/65/EZ;

20.

„upravljačko tijelo” znači tijelo ili tijela administratora ili drugog nadziranog subjekta, imenovano u skladu s nacionalnim pravom, koje raspolaže ovlastima za utvrđivanje strategije, ciljeva i općeg usmjerenja subjekta te koje nadgleda i nadzire donošenje odluka uprave i uključuje osobe koje stvarno upravljaju poslovanjem subjekta;

21.

„potrošač” znači fizička osoba koja u financijskim ugovorima obuhvaćenima ovom Uredbom djeluje u svrhe koje nisu njezine trgovinske, poslovne ili profesionalne svrhe;

22.

„referentna kamatna stopa” znači referentna vrijednost koja se za potrebe točke 1. podtočke (b)ii. ovog stavka utvrđuje na temelju stope po kojoj banke mogu pozajmiti od druge banke ili agenata koji nisu banke ili se kod njih zadužiti na tržištu novca;

23.

„robna referentna vrijednost” znači referentna vrijednost čija je vezana imovina za potrebe točke 1. podtočke (b)ii. ovog stavka roba u smislu članka 2. točke 1. Uredbe Komisije (EZ) br. 1287/2006 (21), osim emisijskih jedinica iz točke 11. odjeljka C Priloga I. Direktivi 2014/65/EU;

24.

„referentna vrijednost na temelju reguliranih podataka” znači referentnu vrijednosti koja je utvrđena primjenom formule koja obuhvaća:

25.

„ključna referentna vrijednost” znači referentna vrijednost uz iznimku referentne vrijednosti na temelju reguliranih podataka koja ispunjava bilo koji od uvjeta utvrđenih u članku 20. stavku 1. i koja se nalazi na popisu koji Komisija utvrđuje na temelju tog članka;

26.

„značajna referentna vrijednost” znači referentna vrijednost koja ispunjava uvjete utvrđene u članku 24. stavku 1.;

27.

„neznačajna referentna vrijednost” znači referentna vrijednost koja ne ispunjava uvjete utvrđene u članku 20. stavku 1. i članku 24. stavku 1.;

28.

„smješten” znači, u odnosu na pravnu osobu, zemlja u kojoj se nalazi statutarno sjedište ili druga službena adresa te osobe, a u odnosu na fizičku osobu, zemlja u kojoj je osoba rezident u porezne svrhe;

29.

„javno tijelo” znači:

(a)

osigurava povjerljivost informacija koje administrator doprinese ili generira, podložno obvezama otkrivanja i transparentnosti u skladu s ovom Uredbom; i

(b)

osobito ublažava sukobe interesa zbog administratorova vlasništva ili kontrole, ili zbog drugih interesa unutar administratorove grupacije, ili zbog drugih osoba koje mogu utjecati na administratora ili ga kontrolirati u vezi s utvrđivanjem referentne vrijednosti.

(a)

imaju potrebne vještine, znanje i iskustvo za obavljanje zadaća koje su im dodijeljene te da podliježu djelotvornom upravljanju i nadzoru;

(b)

nisu izloženi neprimjerenom utjecaju niti sukobima interesa te da naknada tim osobama i njihovo vrednovanje ne dovode do sukoba interesa ili na drugi način utječu na cjelovitost postupka utvrđivanja referentne vrijednosti;

(c)

nemaju interese i poslovne kontakte koji dovode u pitanje aktivnosti dotičnog administratora;

(d)

imaju zabranu doprinošenja utvrđivanju referentne vrijednosti sudjelovanjem u dražbama, ponudama i trgovanju za vlastite potrebe ili u ime drugih sudionika na tržištu osim ako se takvo doprinošenje izričito zahtijeva kao dio metodologije utvrđivanja referentne vrijednosti te je podložno posebnim pravilima; i

(e)

podliježu djelotvornim postupcima za kontrolu razmjene informacija s drugim zaposlenicima uključenima u aktivnosti koje mogu doprinijeti stvaranju rizika od sukoba interesa ili s trećim stranama ako te informacije mogu utjecati na referentnu vrijednost.

(a)

preispitivanje definicije i metodologije referentne vrijednosti najmanje jednom godišnje;

(b)

nadzor nad svim promjenama metodologije referentne vrijednosti i mogućnost da se od administratora zahtijeva da se savjetuje o tim promjenama;

(c)

nadgledanje administratorova kontrolnog okvira, upravljanja i rada s referentnom vrijednošću te, ako se referentna vrijednost temelji na ulaznim podatcima doprinositelja, u pogledu pridržavanja kodeksa ponašanja navedenog u članku 15.;

(d)

preispitivanje i odobravanje postupaka za prestanak referentne vrijednosti, uključujući savjetovanje o prestanku;

(e)

nadzor nad svim trećim osobama uključenima u pružanje referentne vrijednosti, uključujući i u području izračuna i širenja informacija;

(f)

ocjena unutarnjih i vanjskih revizija i preispitivanja te praćenje provedbe utvrđenih korektivnih mjera;

(g)

ako se referentna vrijednost temelji na ulaznim podatcima doprinositelja, praćenje ulaznih podataka i doprinositelja te djelovanja administratora u vezi s preispitivanjem ili potvrđivanjem valjanosti doprinosa ulaznih podataka;

(h)

ako se referentna vrijednost temelji na ulaznim podatcima doprinositelja, poduzimanje djelotvornih mjera u vezi s kršenjem kodeksa ponašanja navedenog u članku 15.; i

(i)

izvješćivanje relevantnih nadležnih tijela o propustima doprinositelja ako se referentna vrijednost temelji na ulaznim podatcima doprinositelja ili administratora te o nepravilnim ili sumnjivim ulaznim podatcima, što se ustanovilo tijekom nadzora.

(a)

upravljanje operativnim rizikom;

(b)

primjerene i djelotvorne planove za kontinuitet poslovanja i oporavak od kriznih situacija;

(c)

postupke za izvanredne situacije koji se upotrebljavaju u slučaju poremećaja u postupku pružanja referentne vrijednosti.

(a)

kojima se osigurava da se doprinositelji pridržavaju kodeksa ponašanja navedenog u članku 15. i da poštuju mjerodavne standarde za ulazne podatke;

(b)

za praćenje ulaznih podataka, uključujući, kad je to moguće, praćenje ulaznih podataka prije objave referentne vrijednosti te potvrđivanje valjanosti ulaznih podataka nakon objave radi utvrđivanja pogrešaka i nepravilnosti.

(a)

svim ulaznim podatcima i njihovoj upotrebi;

(b)

utvrđivanje referentne vrijednosti;

(c)

svakoj primjeni prosudbe ili diskrecijskog prava od strane administratora i, prema potrebi, od strane procjeniteljâ prilikom utvrđivanja referentne vrijednosti, uključujući argumentaciju za prosudbu ili primjenu diskrecijskog prava;

(d)

zanemarivanju bilo kojeg ulaznog podatka, posebno kad su ulazni podatci u skladu sa zahtjevima metodologije referentne vrijednosti, i obrazloženju tog zanemarivanja;

(e)

drugim promjenama ili odstupanjima od uobičajenih postupaka i metodologija, uključujući i one učinjene tijekom razdoblja tržišnog stresa ili poremećaja na tržištu;

(f)

identitetu podnositeljâ i fizičkih osoba zaposlenih kod administratora u svrhu utvrđivanja referentnih vrijednosti;

(g)

svim dokumentima koji se odnose na pritužbe, uključujući dokumente koje dostavi podnositelj pritužbe; i

(h)

telefonskim razgovorima i elektroničkim komunikacijama u vezi s referentnom vrijednošću među svim osobama zaposlenih kod administratora i doprinositeljima ili podnositeljima.

(a)

administrator stavlja na raspolaganje politiku postupanja s pritužbama putem koje se mogu podnijeti pritužbe o tome je li određeno utvrđivanje referentne vrijednosti reprezentativno u odnosu na tržišnu vrijednost, o predloženim promjenama u postupku utvrđivanja referentne vrijednosti, o primjeni metodologije na utvrđivanje određene referentne vrijednosti i o drugim odlukama povezanima s postupkom utvrđivanja referentne vrijednosti;

(b)

pritužbe se istražuju pravovremeno i na pravedan način, a podnositelj pritužbe se u razumnom roku obavješćuje o ishodu istrage osim ako je to protivno ciljevima javne politike ili Uredbi (EU) br. 596/2014; i

(c)

istraga se provodi neovisno o osoblju koje bi moglo biti povezano s predmetom pritužbe.

(a)

pružatelj usluge sposoban je, nadležan i ima sva odobrenja propisana zakonom za pouzdano i profesionalno izvršavanje izdvojenih funkcija, usluga ili aktivnosti;

(b)

administrator relevantnim nadležnim tijelima stavlja na raspolaganje identitet i zadaće pružatelja usluga koji sudjeluje u postupku utvrđivanja referentne vrijednosti;

(c)

administrator poduzima primjerene mjere u slučaju da se čini da pružatelj usluge ne obavlja izdvojene funkcije na djelotvoran način i u skladu s mjerodavnim pravom i regulatornim zahtjevima;

(d)

administrator zadržava stručnost potrebnu za djelotvoran nadzor izdvojenih funkcija i upravljanje rizicima povezanima s izdvajanjem;

(e)

pružatelj usluga izvješćuje administratora o svakom događaju koji bi mogao bitno utjecati na njegovu sposobnost da djelotvorno i u skladu s mjerodavnim pravom i regulatornim zahtjevima obavlja izdvojene funkcije;

(f)

pružatelj usluga surađuje s relevantnim nadležnim tijelom u vezi s izdvojenim aktivnostima, a administrator i relevantno nadležno tijelo imaju učinkovit pristup podatcima o izdvojenim aktivnostima i poslovnom prostoru pružatelja usluga te se relevantno nadležno tijelo može koristiti tim pravom pristupa;

(g)

administrator u slučaju potrebe može raskinuti ugovor o izdvajanju funkcija;

(h)

administrator poduzima razumne mjere, uključujući krizne planove, kako bi izbjegao nepotreban operativni rizik povezan sa sudjelovanjem pružatelja usluga u postupku utvrđivanja referentnih vrijednosti.

(a)

ulazni podatci trebaju biti dostatni da točno i pouzdano odraze tržišnu ili gospodarsku stvarnost koja se treba mjeriti referentnom vrijednošću.

Ulazni podatci su transakcijski podatci ako su oni dostupni i prikladni. Ako transakcijski podatci nisu dostatni ili prikladni da točno i pouzdano odraze tržišnu ili gospodarsku stvarnost koja se treba mjeriti referentnom vrijednošću, mogu se upotrebljavati i ulazni podatci koji nisu transakcijski, uključujući procijenjene cijene, ponude i obvezujuće ponude ili druge vrijednosti;

(b)

ulazni podatci iz točke (a) moraju biti provjerljivi;

(c)

administrator izrađuje i objavljuje jasne smjernice u vezi s vrstama ulaznih podataka, davanjem prednosti korištenju različitih vrsta ulaznih podataka i donošenjem stručnih prosudbi, radi usklađenja s točkom (a) i metodologijom;

(d)

ako se referentna vrijednost temelji na ulaznim podatcima koje su dostavili doprinositelji, administrator po potrebi dobiva ulazne podatke od pouzdanog i reprezentativnog tijela ili skupine doprinositelja kako bi se osiguralo da izračunata referentna vrijednost pouzdano odražava tržišnu ili ekonomsku stvarnost koju treba mjeriti;

(e)

administrator ne upotrebljava ulazne podatke doprinositelja ako administrator raspolaže bilo kakvim naznakama da se doprinositelji ne pridržavaju kodeksa ponašanja iz članka 15. te u takvom slučaju pribavlja reprezentativne javno dostupne podatke.

(a)

kriteriji kojima se utvrđuje tko smije dostavljati ulazne podatke administratoru i postupak za odabir doprinositelja;

(b)

postupak za vrednovanje ulaznih podataka doprinositelja i isključivanje doprinositelja iz pružanja daljnjih ulaznih podataka ili primjena drugih sankcija na doprinositelja zbog nepridržavanja propisa kad je to potrebno; i

(c)

postupak potvrđivanja valjanosti ulaznih podataka, među ostalim s obzirom na druge pokazatelje ili podatke, radi osiguranja cjelovitosti i točnosti podataka.

(a)

od drugih izvora prikuplja podatke kojima se potkrepljuju ulazni podatci; i

(b)

osigurava da doprinositelji imaju odgovarajuće unutarnje postupke nadzora i provjere.

(a)

je robusna i pouzdana;

(b)

ima jasna pravila kojima se određuje kako i kada se može upotrijebiti diskrecijsko pravo u utvrđivanju referentne vrijednosti;

(c)

je stroga, trajna i omogućuje potvrđivanje valjanosti, uključujući, prema potrebi, i retroaktivno testiranje u odnosu na dostupne transakcijske podatke;

(d)

je otporna i osigurava da se referentna vrijednost može izračunati u najširem spektru mogućih okolnosti, a da se pritom ne ugrozi njezina cjelovitost;

(e)

je provjerljiva i moguće ju je pratiti.

(a)

uzima u obzir čimbenike koji uključuju veličinu i normalnu likvidnost na tržištu, transparentnost trgovanja, položaj sudionika na tržištu, tržišnu koncentraciju i dinamiku te primjerenost uzorka da bude reprezentativan za tržišnu ili ekonomsku stvarnost koja se treba mjeriti referentnom vrijednošću;

(b)

utvrđuje što je aktivno tržište za potrebe te referentne vrijednosti; i

(c)

određuje kojoj se vrsti ulaznih podataka daje prednost.

(a)

ključne elemente metodologije kojom se administrator koristi za svaku pruženu i objavljenu referentnu vrijednost ili, po potrebi, za svaku pruženu i objavljenu obitelj referentnih vrijednosti;

(b)

pojedinosti o unutarnjem preispitivanju i odobravanju određene metodologije te o učestalosti takva preispitivanja;

(c)

postupke za savjetovanje o svim predloženim bitnim promjenama u metodologiji administratora i obrazloženje takvih promjena, uključujući definiciju bitne promjene i okolnosti u kojima administrator treba obavijestiti korisnika o svim takvim promjenama.

(a)

prethodnu obavijest i jasan vremenski okvir, čime se omogućuju analiza učinka predloženih bitnih promjena i komentar na taj učinak; i

(b)

dostupnost komentara iz točke (a) ovog stavka i administratorovih odgovora na njih nakon što završi savjetovanje, osim ako je inicijator komentara zatraži povjerljivost podataka.

(a)

jasan opis ulaznih podataka koji se trebaju pružiti i potrebne zahtjeve kako bi se osiguralo da se ulazni podatci pružaju u skladu s člancima 11. i 14.;

(b)

određenje osoba koje mogu doprinositi ulazne podatke administratoru i postupaka za provjeru identiteta doprinositelja i svakog podnositelja te dodjelu odobrenja podnositeljima koji doprinose ulazne podatke u ime doprinositelja;

(c)

politike kojima se osigurava da doprinositelj pruža sve relevantne ulazne podatke; i

(d)

sustave i načine kontrole koje doprinositelj treba uspostaviti, uključujući:

(a)

nadzirani doprinositelj osigurava da postojeći ili potencijalni sukob interesa ne utječe na pružanje ulaznih podataka te da se diskrecijska prava, ako su potrebna, izvršavaju neovisno i pošteno, na temelju bitnih informacija te u skladu s kodeksom ponašanja navedenim u članku 15.;

(b)

nadzirani doprinositelj raspolaže kontrolnim okvirom s pomoću kojeg osigurava cjelovitost, točnost i pouzdanost ulaznih podataka te usklađenost pružanja ulaznih podataka s ovom Uredbom i kodeksom ponašanja navedenim u članku 15.

(a)

kontrolu mogućih podnositelja ulaznih podataka administratoru, uključujući po potrebi i postupak odobravanja koji obavlja fizička osoba nadređena podnositelju;

(b)

primjereno osposobljavanje podnositelja kojim su obuhvaćene barem ova Uredba i Uredbe (EU) br. 596/2014;

(c)

mjere za upravljanje sukobima interesa, uključujući po potrebi organizacijsku razdvojenost zaposlenika i razmatranje načina uklanjanja poticaja, koji proizlaze iz politika nagrađivanja, za manipuliranje referentnom vrijednošću;

(d)

vođenje, tijekom odgovarajućeg vremenskog razdoblja, evidencije o komunikaciji povezanoj s pružanjem ulaznih podataka, o svim informacijama koje su upotrijebljene kako bi doprinositelj izvršio unos podataka te o bilo kakvom postojećem ili mogućem sukobu interesa uključujući, među ostalim, izloženost doprinositelja financijskim instrumentima koji se pozivaju na referentnu vrijednost;

(e)

vođenje evidencije o unutarnjim i vanjskim revizijama.

(a)

referentna vrijednost upotrebljava se izravno ili neizravno u kombinaciji referentnih vrijednosti na koje se pozivaju financijski instrumenti ili financijski ugovori ili za mjerenje uspješnosti investicijskih fondova, čija je ukupna vrijednost najmanje 500 milijardi EUR na temelju čitavog raspona referentnih dospijeća ili rokova dospijeća, kad je to primjenjivo;

(b)

referentna vrijednost temelji se na podnošenjima doprinositelja od kojih se većina nalazi u jednoj državi članici i smatra se ključnom u toj državi članici u skladu s postupkom navedenim u stavcima 2., 3., 4. i 5. ovog članka;

(c)

referentna vrijednost ispunjava sve sljedeće uvjete:

Ako referentna vrijednost zadovoljava kriterije utvrđene u točki (c) podtočkama ii. i iii., ali ne zadovoljava kriterij iz točke (c) podtočke i., nadležna tijela dotičnih država članica zajedno s nadležnim tijelom države članice u kojoj je administrator utemeljen mogu odlučiti da bi takvu referentnu vrijednost trebalo smatrati ključnom u skladu s ovim podstavkom. U svakom slučaju, nadležno tijelo administratora savjetuje se s nadležnim tijelima dotičnih država članica. U slučaju neslaganja između nadležnih tijela, nadležno tijelo administratora donosi odluku o tome treba li referentnu vrijednost smatrati ključnom u skladu s ovim podstavkom, vodeći računa o razlozima neslaganja. Nadležna tijela ili, u slučaju neslaganja, nadležno tijelo administratora, prosljeđuju ocjenu Komisiji. Nakon primanja ocjene Komisija donosi provedbeni akt u skladu s ovim stavkom. Nadalje, u slučaju neslaganja nadležno tijelo administratora prosljeđuje svoju ocjenu ESMA-i koja može objaviti mišljenje o tome.

(a)

vrijednost financijskih instrumenata i financijskih ugovora koji se pozivaju na referentnu vrijednost u državi članici i vrijednost investicijskih fondova koji se pozivaju na referentnu vrijednost kojom se mjeri uspješnost u državi članici te njihovu važnost u pogledu sveukupne vrijednosti postojećih financijskih instrumenata i financijskih ugovora, te ukupne vrijednosti investicijskih fondova države članice;

(b)

vrijednost financijskih instrumenata i financijskih ugovora koji se pozivaju na referentnu vrijednost u državi članici i vrijednost investicijskih fondova koji ukazuju na referentnu vrijednost kojom se mjeri uspješnost u državi članici te njihovu važnost u pogledu bruto nacionalnog proizvoda države članice;

(c)

bilo koju drugu vrijednost kojom se objektivno ocjenjuje mogući učinak prestanka pružanja ili nepouzdanosti referentne vrijednosti na cjelovitost tržišta, financijsku stabilnost, potrošače, realno gospodarstvo, ili financiranje kućanstava i poduzeća u državi članici.

(a)

odredi kako se treba ocjenjivati nominalni iznos financijskih instrumenata koji nisu izvedenice, zamišljeni iznos izvedenica i neto vrijednost imovine investicijskih fondova, uključujući i u slučaju neizravnog pozivanja na referentnu vrijednost u kombinaciji referentnih vrijednosti kako bi ih se usporedilo s pragovima iz stavka 1. ovog članka i članka 24. točke 1. podtočke (a);

(b)

preispituje metodu izračuna upotrijebljenu za određivanje pragova iz stavka 1. ovog članka s obzirom na tržište, cijenu i regulatorna kretanja, kao i prikladnost klasifikacije referentnih vrijednosti ukupne vrijednosti financijskih instrumenata, financijskih ugovora ili investicijskih fondova bliskih pragu; takvo se preispitivanje provodi najmanje svake dvije godine od 1. siječnja 2018.;

(c)

navede kako će se primjenjivati uvjeti iz stavka 1. točke (c) podtočke iii. ovog članka uzimajući u obzir sve podatke koji pomažu objektivno ocijeniti mogući utjecaj prestanka pružanja ili nepouzdanosti referentne vrijednosti na cjelovitost tržišta, financijsku stabilnost, potrošače, realno gospodarstvo i financiranje kućanstava i poduzeća u jednoj državi članici ili više njih.

(a)

odmah obavješćuje svoje nadležno tijelo; i

(b)

u roku od četiri tjedna od te obavijesti predaje procjenu:

(a)

obavješćuje ESMA-u i, prema potrebi, kolegij uspostavljen člankom 46.; i

(b)

u roku od četiri tjedna donosi vlastitu procjenu o načinu na koji referentne vrijednosti treba prenijeti novom administratoru ili o prestanku njezina pružanja, vodeći računa o postupku utvrđenom u skladu s člankom 28. stavkom 1.

(a)

pružanje referentne vrijednosti ne prijeđe na novog administratora;

(b)

ne bude moguće propisno prestati pružati referentne vrijednosti; ili

(c)

referentna vrijednost više ne bude ključna.

(a)

zahtijevati od nadziranih subjekata odabranih u skladu sa stavkom 7. ovog članka, uključujući subjekte koji još nisu doprinositelji relevantnim i ključnim referentnim vrijednostima, da doprinose ulazne podatke administratoru u skladu s metodologijom administratora, kodeksom ponašanja navedenim u članku 15. i drugim pravilima. Taj zahtjev vrijedi u odgovarajućem razdoblju koje ne može biti duže od 12 mjeseci od datuma donošenja prvobitne odluke na temelju stavka 5. kojom se zahtijeva obvezno doprinošenje ili, za one subjekte koji još nisu doprinositelji, od datuma donošenja odluke na temelju ove točke kojom se zahtijeva obvezno doprinošenje;

(b)

produžiti razdoblje obveznog doprinošenja za primjereno razdoblje od najviše 12 mjeseci nakon preispitivanja na temelju stavka 9. bilo koje mjere donesene na temelju točke (a) ovog stavka;

(c)

utvrditi oblik i trenutak doprinošenja ulaznih podataka bez obvezivanja nadziranih subjekata na trgovanje ili obvezivanje na trgovanje;

(d)

zahtijevati od administratora da promijeni metodologiju, kodeks ponašanja iz članka 15. ili druga pravila povezana s ključnom referentnom vrijednošću.

(a)

da će doprinositelji vjerojatno nastaviti doprinositi ulazne podatke još najmanje godinu dana nakon ukidanja mjere, što se potvrđuje barem sljedećim:

(b)

da se pružanje referentne vrijednosti može nastaviti nakon što doprinositelji koji imaju mandat za doprinošenje ulaznih podataka prestanu doprinositi;

(c)

da je dostupna prihvatljiva zamjenska referentna vrijednost i da korisnici ključne referentne vrijednosti mogu uz minimalne troškove prijeći na zamjensku vrijednost, što se potvrđuje barem pisanim izvješćem administratora koje sadržava pojedinosti o načinu prijelaza na zamjensku referentnu vrijednost te o mogućnostima i troškovima korisnika pri prelasku na zamjensku vrijednost; ili

(d)

da se ne mogu utvrditi odgovarajući zamjenski doprinositelji, a da bi prestankom doprinošenja relevantnih nadziranih subjekata referentna vrijednost oslabila u toj mjeri da bi to zahtijevalo njezin prestanak.

(a)

se upotrebljava izravno ili neizravno u kombinaciji referentnih vrijednosti na koje se pozivaju financijski instrumenti ili financijski ugovori ili za mjerenje uspješnosti investicijskih fondova, čija je ukupna prosječna vrijednost najmanje 50 milijardi EUR na temelju čitavog raspona referentnih dospijeća ili rokova dospijeća, kad je to primjenjivo, u razdoblju od šest mjeseci; ili

(b)

nema ili ima vrlo malo odgovarajućih tržišnih zamjenskih vrijednosti te bi, u slučaju da se referentna vrijednost prestane pružati, ili se pruža na temelju ulaznih podataka koji više nisu u potpunosti reprezentativni za predmetnu tržišnu ili gospodarsku stvarnost ili na temelju nepouzdanih ulaznih podataka, došlo do znatnog i nepovoljnog učinka na cjelovitost tržišta, financijsku stabilnost, potrošače, realno gospodarstvo ili financiranje kućanstava ili poduzeća u jednoj ili više država članica.

(a)

ranjivost referentne vrijednosti na manipulaciju;

(b)

prirodu ulaznih podataka;

(c)

razinu sukoba interesa;

(d)

stupanj diskrecijskog prava administratora;

(e)

utjecaj referentnih vrijednosti na tržišta;

(f)

prirodu, opseg i složenost pružanja referentne vrijednosti;

(g)

važnost referentne vrijednosti za financijsku stabilnost;

(h)

vrijednost financijskih instrumenata, financijskih ugovora ili investicijskih fondova koji se pozivaju na tu referentnu vrijednost;

(i)

veličinu, ustrojstvo ili strukturu administratora.

(a)

jasno i nedvosmisleno definira tržišna ili gospodarska stvarnost koja se mjeri referentnom vrijednošću te okolnosti u kojima to mjerenje može postati nepouzdano;

(b)

utvrđuju tehničke specifikacije u kojima su jasno i nedvosmisleno određeni elementi izračuna referentne vrijednosti u odnosu na koje je moguća primjena diskrecijskih prava, kriteriji u skladu s kojima se to čini, položaj osoba koje ih mogu izvršavati i način na koji se ta diskrecijska prava mogu naknadno vrednovati;

(c)

obavješćuje o čimbenicima, uključujući vanjske čimbenike izvan kontrole administratora, koji mogu dovesti do promjena u referentnoj vrijednosti ili njezina prestanka; i

(d)

savjetuje korisnike da promjene ili prestanak referentne vrijednosti imaju učinak na financijske ugovore i financijske instrumente koji se pozivaju na tu referentnu vrijednost ili na mjerenje uspješnosti investicijskih fondova.

(a)

definicije svih ključnih izraza koji se odnose na referentnu vrijednost;

(b)

obrazloženje za donošenje metodologije referentne vrijednosti i postupaka za preispitivanje i odobravanje metodologije;

(c)

kriterije i postupke za utvrđivanje referentnih vrijednosti, uključujući opis ulaznih podataka, prednost danu različitim vrstama ulaznih podataka, minimalne podatke potrebne za utvrđivanje referentne vrijednosti, primjenu svih modela ili metoda ekstrapolacije i eventualnih postupaka za rebalans sastavnica u indeksu referentne vrijednosti;

(d)

kontrole i pravila kojima se uređuje primjena prosudbe ili diskrecijskog prava od strane administratora ili bilo kojeg doprinositelja kako bi se osigurala dosljednost u primjeni te prosudbe ili diskrecijskog prava;

(e)

postupke kojima se uređuje utvrđivanje referentne vrijednosti u razdobljima nestabilnosti ili u razdobljima u kojima su izvori transakcijskih podataka nedostatni, netočni ili nepouzdani te moguća ograničenja referentnih vrijednosti tijekom takvih razdoblja;

(f)

postupke za postupanje s pogreškama u ulaznim podatcima ili pri utvrđivanju referentne vrijednosti, uključujući slučajeve u kojima je potrebno ponovno utvrditi referentnu vrijednost; i

(g)

određivanje mogućih ograničenja referentnih vrijednosti, uključujući njihovo djelovanje na nelikvidnim ili fragmentiranim tržištima i moguću koncentraciju ulaznih podataka.

(a)

Komisija je donijela odluku o jednakovrijednosti u skladu sa stavkom 2. ili stavkom 3. ovog članka;

(b)

administrator je odobren odnosno registriran u toj trećoj zemlji i ondje podliježe nadzoru;

(c)

administrator je dostavio ESMA-i svoj pristanak da nadzirani subjekti upotrebljavaju njegovu postojeću ili buduću referentnu vrijednost, popis referentnih vrijednosti za čiju su upotrebu u Uniji dobili suglasnost i podatke o tijelu nadležnom za njegov nadzor u trećoj zemlji; i

(d)

dogovori o suradnji iz stavka 4. ovog članka su operativni.

(a)

da administratori koji su odobreni ili registrirani u toj trećoj zemlji poštuju obvezujuće zahtjeve koji su jednakovrijedni zahtjevima iz ove Uredbe, osobito vodeći računa o tome osigurava li se pravnim okvirom i nadzornom praksom treće zemlje usklađenost s načelima IOSCO-a za financijske referentne vrijednosti ili, po potrebi, s načelima IOSCO-a za PRA-ove; i

(b)

da obvezujući zahtjevi u toj trećoj zemlji podliježu trajnom i djelotvornom nadzoru i provedbi.

(a)

da su obvezujući zahtjevi u trećoj zemlji u pogledu posebnih administratora ili posebnih referentnih vrijednosti ili obitelji referentnih vrijednosti jednakovrijedni zahtjevima iz ove Uredbe, osobito vodeći računa o tome osigurava li se pravnim okvirom i nadzornom praksom treće zemlje usklađenost s načelima IOSCO-a za financijske referentne vrijednosti, ili, po potrebi, s načelima IOSCO-a za PRA-ove; i

(b)

da takvi posebni administratori ili posebne referentne vrijednosti ili obitelji referentnih vrijednosti u toj trećoj zemlji podliježu trajnom i djelotvornom nadzoru i provedbi.

(a)

mehanizam razmjene informacija između ESMA-e i nadležnih tijela dotičnih trećih zemalja, uključujući pristup svim relevantnim informacijama o administratoru odobrenom u toj trećoj zemlji koje zatraži ESMA;

(b)

mehanizam brzog obavješćivanja ESMA-e u slučaju da nadležno tijelo treće zemlje smatra da administrator odobren u toj trećoj zemlji, koji je pod njegovim nadzorom, krši uvjete svojeg odobrenja ili drugi nacionalni propis u trećoj zemlji;

(c)

postupke za koordinaciju nadzornih aktivnosti, uključujući izravni nadzor.

(a)

djeluje tako da jasno dovodi u pitanje interese korisnika njegovih referentnih vrijednosti ili pravilno funkcioniranje tržišta; ili

(b)

teško je povrijedio nacionalno zakonodavstvo u trećoj zemlji ili druge odredbe koje se na njega primjenjuju u trećoj zemlji i na temelju kojih je Komisija donijela provedbenu odluku u skladu s člankom 30. stavkom 2. ili stavkom 3.

(a)

ESMA je proslijedila predmet nadležnom tijelu treće zemlje i to nadležno tijelo nije poduzelo odgovarajuće mjere potrebne za zaštitu ulagača i pravilnog funkcioniranja tržišta u Uniji odnosno nije dokazalo da dotični administrator ispunjava zahtjeve koji se na njega primjenjuju u trećoj zemlji;

(b)

ESMA je obavijestila nadležno tijelo treće zemlje o svojoj namjeri da povuče registraciju administratora, i to najmanje 30 dana prije povlačenja registracije.

(a)

kad je administrator dio grupe koja obuhvaća jednog nadziranog subjekta smještenog u Uniji, referentna država članica jest država članica u kojoj je smješten nadzirani subjekt. Za potrebe stavka 3. takav nadzirani subjekt bit će imenovan pravnim predstavnikom;

(b)

ako se točka (a) ne primjenjuje, kad je administrator dio grupe koja obuhvaća više od jednog nadziranog subjekta smještenog u Uniji, referentna država članica jest država članica u kojoj je smješten najveći broj nadziranih subjekata ili, u slučaju jednakog broja nadziranih subjekata, referentna država članica jest ona u kojoj je vrijednost financijskih instrumenata, financijskih ugovora ili investicijskih fondova koji se pozivaju na referentnu vrijednost najviša. Jedan od nadziranih subjekata smještenih u referentnoj državi članici određenoj u skladu s ovom točkom bit će imenovan pravnim predstavnikom za potrebe stavka 3.;

(c)

ako se ne primjenjuju ni točka (a) niti točka (b) ovog stavka, kad se referentna vrijednost ili referentne vrijednosti koje administrator pruža upotrebljavaju u jednoj državi članici ili više njih u financijskim instrumentima koji su uvršteni u trgovanje na mjestu trgovanja kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 24. Direktive 2014/65/EU, referentna država članica je ona država članica u kojoj je financijski instrument u kojem se upotrebljava bilo koja od tih referentnih vrijednosti uvršten u trgovanje ili se njime prvi puta trgovalo te se njime i dalje trguje na mjestima trgovanja. Ako su relevantni financijski instrumenti uvršteni u trgovanje ili se njima prvi puta istodobno trgovalo na mjestima trgovanja u različitim državama članicama te se njima i dalje trguje, referentna država članica jest ona u kojoj je vrijednost financijskih instrumenata, financijskih ugovora ili investicijskih fondova, koji se pozivaju na referentnu vrijednost najviša;

(d)

ako se točke (a), (b) i (c) ne primjenjuju, kad nadzirani subjekti u više od jedne države članice upotrebljavaju jednu ili više referentnih vrijednosti koje pruža administrator, referentna država članica jest država članica u kojoj je smješten najveći broj takvih nadziranih subjekata, ili u slučaju jednakog broja nadziranih subjekata, referentna država članica jest ona u kojoj je vrijednost financijskih instrumenata, financijskih ugovora ili investicijskih fondova koji se pozivaju na referentnu vrijednost najviša;

(e)

ako se točke (a), (b), (c) i (d) ne primjenjuju i ako administrator s nadziranim subjektom sklopi sporazum o suglasnosti za korištenje referentne vrijednosti koju pruža, referentna država članica jest država članica u kojoj je smješten taj nadzirani subjekt.

(a)

ako administrator smješten u trećoj zemlji podliježe nadzoru, u skladu s regulatornim tehničkim standardima donesenim na temelju članka 30. stavka 5. uspostavlja se odgovarajuća suradnja između nadležnog tijela referentne države članice i nadležnog tijela treće zemlje u kojoj je administrator smješten kako bi se osigurala učinkovita razmjena informacija kojom će se nadležnom tijelu omogućiti izvršavanje njegovih dužnosti u skladu s ovom Uredbom;

(b)

nadležno tijelo nije zakonima ili drugim propisima treće zemlje u kojoj je smješten administrator ni, ako je to primjenjivo, ograničenjima nadzornih i istražnih ovlasti nadzornih tijela te treće zemlje spriječeno da učinkovito obavlja nadzorne funkcije na temelju ove Uredbe.

(a)

administrator koji donosi odluku o prihvaćanju ili drugi nadzirani subjekt provjerio je i svom nadležnom tijelu može kontinuirano dokazivati da pružanje referentne vrijednosti ili obitelji referentnih vrijednosti ispunjava, na obveznoj ili dobrovoljnoj osnovi, zahtjeve koji su barem jednako strogi kao zahtjevi ove Uredbe;

(b)

administrator ili drugi nadzirani subjekt koji donosi odluku o prihvaćanju dovoljno je stručan za djelotvorno provođenje radnje nadzora nad pružanjem referentnih vrijednosti u trećoj zemlji i za upravljanje povezanim rizicima;

(c)

postoji objektivan razlog da se referentna vrijednost ili obitelj referentnih vrijednosti pružaju u trećoj zemlji i da se ta referentna vrijednost ili obitelj referentnih vrijednosti prihvaćaju za upotrebu u Uniji.

(a)

odobrenje, ako pruža ili namjerava pružati indekse koji se upotrebljavaju ili ih se namjerava upotrebljavati kao referentne vrijednosti u smislu ove Uredbe;

(b)

registraciju, ako je ta osoba nadzirani subjekt, koji nije administrator, a koji pruža indekse koji se upotrebljavaju ili se namjeravaju upotrebljavati kao referentne vrijednosti u smislu ove Uredbe, pod uvjetom da djelatnost pružanja referentne vrijednosti nije spriječena sektorskim propisima koji se primjenjuje na nadzirani subjekt te da se nijedan pruženi indeks ne bi smatrao ključnom referentnom vrijednošću; ili

(c)

registraciju, ako pruža ili namjerava pružati samo one indekse koji bi se smatrali neznačajnim referentnim vrijednostima.

(a)

ispituje prijavu za odobrenjem i donosi odluku kojom odobrava ili odbija odobrenja podnositelja prijave u roku od 4 mjeseca od primitka potpune prijave;

(b)

ispituje prijavu za registracijom i donosi odluku o registraciji ili odbijanju registracije podnositelja prijave u roku od 45 radnih dana od primitka potpune prijave.

(a)

ako se administrator izričito odrekne odobrenja ili registracije ili tijekom proteklih 12 mjeseci nije pružao referentne vrijednosti;

(b)

ako je administratoru dano odobrenje ili registracija ili ako je prihvatio referentnu vrijednost na temelju lažnih izjava ili na drugi protuzakonit način;

(c)

ako administrator više ne ispunjava uvjete na temelju kojih mu je dano odobrenje ili registracija; ili

(d)

ako je administrator teško ili opetovano kršio odredbe ove Uredbe.

(a)

identiteti odobrenih ili registriranih administratora u skladu s člankom 34. kao i nadležnih tijela odgovornih za nadzor nad njima;

(b)

identiteti administratora koji ispunjavaju uvjete utvrđene u članku 30. stavku 1., popis referentnih vrijednosti iz članka 30. stavka 1. točke (c) i nadležna tijela u trećim zemljama koja su odgovorna za nadzor nad njima;

(c)

identiteti administratora koji su priznati u skladu s člankom 32., popis referentnih vrijednosti navedenih u članku 32. stavku 7. i, ako je primjenjivo, nadležna tijela u trećim zemljama koja su odgovorna za nadzor nad njima;

(d)

referentne vrijednosti prihvaćene u skladu s postupkom utvrđenim u članku 33., identiteti njihovih administratora, i identiteti administratora ili nadziranih subjekata koji su ih prihvatili.

(a)

od drugog nadležnog tijela zaprimilo pisanu suglasnost, a informacije se objavljuju samo u svrhu za koju postoji suglasnost drugog nadležnog tijela; ili

(b)

takva objava potrebna zbog pravnog postupka.

(a)

provesti izravni nadzor ili istragu;

(b)

dopustiti nadležnom tijelu koje je podnijelo zahtjev da sudjeluje u izravnom nadzoru ili istrazi;

(c)

imenovati revizore ili stručnjake za podršku izravnom nadzoru ili istrazi ili za njihovu provedbu.

(a)

imaju pristup svakom dokumentu i drugim podatcima u bilo kojem obliku te dobivaju ili izrađuju njihovu presliku;

(b)

traže ili zahtijevaju informacije od svake osobe uključene u pružanje referentne vrijednosti i doprinošenje referentnoj vrijednosti, što uključuje i sve pružatelje usluga kojima su izdvojene funkcije, usluge ili aktivnosti u pružanju referentne vrijednosti kao što je predviđeno člankom 10., kao i od njihovih nalogodavaca, i prema potrebi pozivaju i ispituju te osobe s ciljem dobivanja informacija;

(c)

traže informacije u vezi s robnim referentnim vrijednostima, od doprinositelja na povezanim promptnim tržištima u skladu sa standardiziranim obrascima i izvješćima o transakcijama, ako su primjenjivi, i imaju izravni pristup sustavima trgovatelja;

(d)

provode izravni nadzor ili istragu na mjestima koja nisu privatni stambeni objekti fizičkih osoba;

(e)

ulaze u prostore pravnih osoba ne dovodeći u pitanje Uredbu (EU) br. 596/2014, radi zapljene dokumenata i drugih podataka u bilo kojem obliku ako postoji osnovana sumnja da bi ti dokumenti i drugi podatci povezani s predmetom nadzora ili istrage mogli biti važni za dokazivanje kršenja ove Uredbe. Ako je, u skladu s nacionalnim pravom, potrebno prethodno odobrenje pravosudnog tijela predmetne države članice, ta se ovlast upotrebljava nakon što se zaprimi to prethodno sudsko odobrenje;

(f)

zahtijevaju postojeće snimke telefonskih razgovora, elektroničke komunikacije i druge evidencije o prometu podataka koje nadzirani subjekti imaju;

(g)

traže da se zamrzne i/ili zaplijeni imovina;

(h)

zahtijevaju privremeni prestanak svakog postupanja koje nadležno tijelo smatra suprotnim ovoj Uredbi;

(i)

izriču privremenu zabranu izvršavanja profesionalne aktivnosti;

(j)

poduzimaju sve mjere potrebne da se osigura ispravno informiranje javnosti o pružanju referentne vrijednosti, među ostalim i zahtijevanjem od relevantnog administratora ili osobe koja je objavila referentnu vrijednost da objavi ispravljenu izjavu o prethodnim doprinosima referentnoj vrijednosti ili njezinim vrijednostima.

(a)

izravno;

(b)

u suradnji s drugim tijelima ili poduzećima na tržištu;

(c)

delegiranjem zadaća u okviru svoje odgovornosti na ta tijela ili poduzeća na tržištu;

(d)

podnošenjem zahtjeva nadležnim pravosudnim tijelima.

(a)

svako kršenje članaka 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13., 14., 15., 16., 21., 23., 24., 25., 26., 27., 28., 29. i 34., kada se oni primjenjuju; i

(b)

svaki slučaj nesuradnje ili nepoštovanja istrage, nadzora ili zahtjeva iz članka 41.;

(a)

naloga kojim se zahtijeva da administrator ili nadzirani subjekt koji je odgovoran za kršenje prekinu takvo postupanje i da takvo postupanje ne ponavljaju;

(b)

povrata ostvarene dobiti ili izbjegnutog gubitka zbog kršenja, ako ih je moguće utvrditi;

(c)

javnog upozorenja u kojem se navodi administrator ili nadzirani subjekt koji je odgovoran za kršenje i priroda kršenja;

(d)

povlačenja ili suspenzije odobrenja ili registracije administratora;

(e)

privremene zabrane fizičkoj osobi, koja se smatra odgovornom za to kršenje, da obavlja rukovodeće funkcije u administratorima ili nadziranim subjektima koji doprinose;

(f)

izricanje maksimalne administrativne novčane sankcije u iznosu do tri puta većem od dobiti koja je ostvarena ili gubitka koji je izbjegnut zahvaljujući kršenju, ako ih je moguće utvrditi; ili

(g)

za fizičku osobu, maksimalne administrativne novčane sankcije od najmanje:

(h)

za pravnu osobu, maksimalne administrativne novčane sankcije od najmanje:

(a)

ozbiljnost i trajanje kršenja;

(b)

ključnost referentne vrijednosti za financijsku stabilnost i realno gospodarstvo;

(c)

stupanj odgovornosti odgovorne osobe;

(d)

financijsku snagu odgovorne osobe, osobito izraženu kao ukupni godišnji promet odgovorne pravne osobe ili godišnji dohodak odgovorne fizičke osobe;

(e)

razinu ostvarene dobiti ili izbjegnutog gubitka odgovorne osobe, ako ih je moguće utvrditi;

(f)

razinu suradnje odgovorne osobe s nadležnim tijelom, ne dovodeći u pitanje potrebu da se osigura povrat ostvarene dobiti ili izbjegnutog gubitka te osobe;

(g)

prethodna kršenja koja je počinila ta osoba;

(h)

mjere koje je odgovorna osoba poduzela nakon kršenja kako bi spriječila ponovno kršenje.

(a)

odgađa objavu odluke do trenutka kada razlozi za odgodu prestanu postojati;

(b)

objavljuje odluku na anonimnoj osnovi u skladu s nacionalnim pravom ako se takvom anonimnom objavom osigurava djelotvorna zaštita predmetnih osobnih podataka;

(c)

uopće ne objavljuje odluku ako nadležno tijelo smatra da objava u skladu s točkama (a) ili (b) nije dostatna da osigura:

(a)

informacijama koje se razmjenjuju među nadležnim tijelima;

(b)

postupkom odlučivanja među nadležnim tijelima i rokom za donošenje svake pojedine odluke;

(c)

slučajevima u kojima se nadležna tijela moraju međusobno savjetovati;

(d)

suradnjom koju treba ostvariti na temelju članka 23., stavaka 7. i 8.

(a)

izmjena kodeksa ponašanja iz članka 15., metodologije ili drugih pravila povezanih s referentnom vrijednošću;

(b)

uvođenje prijelaznog razdoblja tijekom kojeg se primjenjuju postupci predviđeni u članku 28. stavku 2.

(a)

ako nadležno tijelo nije dostavilo bitne informacije;

(b)

ako je nadležno tijelo administratora, nakon zahtjeva na temelju stavka 3., obavijestilo tijelo koje je podnijelo zahtjev da uvjeti tog stavka nisu ispunjeni ili ako nije reagiralo na zahtjev u razumnom roku;

(c)

ako nadležna tijela nisu postigla dogovor o pitanjima navedenima u stavku 6.;

(d)

ako postoji neslaganje u pogledu mjera koje treba poduzeti u skladu s člancima 34., 35. i 42.;

(e)

ako postoji neslaganje u pogledu mjera koje treba poduzeti u skladu s člankom 23. stavkom 6.;

(f)

ako postoji neslaganje u pogledu mjera koje treba poduzeti u skladu s trećim podstavkom stavka 8. ovog članka.

(a)

ako taj pružatelj indeksa ne pruža ključnu referentnu vrijednost;

(b)

da je nadležno tijelo na razumnoj osnovi utvrdilo da indeks ili indeksi koje pruža taj pružatelj indeksa nemaju, u smislu ove Uredbe, široku primjenu, ni u državi članici u kojoj je pružatelj indeksa smješten niti u drugim državama članicama.

(a)

funkcioniranju i djelotvornosti pravila o ključnim referentnim vrijednostima, obveznom upravljanju i obveznom doprinošenju na temelju članaka 20., 21. i 23. te o definiciji ključne referentne vrijednosti u članku 3. stavku 1. točki 25.;

(b)

djelotvornosti pravila o odobrenju, registraciji i nadzoru administratora iz glave VI. i kolegija iz članka 46. te primjerenosti nadzora određenih referentnih vrijednosti koji provodi tijelo Unije;

(c)

funkcioniranju i djelotvornosti članka 19. stavka 2., osobito u pogledu područja njegove primjene.

1.

Članak 19. mijenja se kako slijedi:

2.

Članak 35. mijenja se kako slijedi:

3.

U članku 38. dodaju se sljedeći stavci:

„Komisija do 3. srpnja 2019., nakon savjetovanja s ESMA-om, podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o razini graničnih vrijednosti iznesenih u članku 19. stavcima 1.a, a i b u pogledu transakcija upravitelja u kojima dionice ili dužnički instrumenti izdavatelja čine dio subjekta za zajedničko ulaganje i pružaju rizik imovinskom portfelju kako bi se ocijenilo je li ta razina odgovarajuća ili bi je trebalo prilagoditi.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 35. kako bi prilagodila granične vrijednosti iz članka 19. stavaka 1.a, a i b ako u tom izvješću utvrdi da bi te granične vrijednosti trebalo prilagoditi.”

1.

U članku 5. stavku 1. nakon drugog podstavka umeće se sljedeći podstavak:

„Ako ugovor o kreditu poziva na referentnu vrijednost kako je definirana člankom 3. stavkom 1. točkom 3. Uredbe (EU) 2016/1011 Europskog parlamenta i Vijeća (*) ime referentne vrijednosti i njezina administratora te moguće implikacije za potrošača vjerovnik ili, ako je primjenjivo, kreditni posrednik potrošaču pruža u zasebnom dokumentu koji može biti priložen Standardnim europskim informacijama o potrošačkim kreditima.

(*)  Uredba (EU) 2016/1011 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o indeksima koji se upotrebljavaju kao referentne vrijednosti u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima ili za mjerenje uspješnosti investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2014/17/EU te Uredbe (EU) br. 596/2014 (SL L 171, 29.6.2016., str. 1.).”"

2.

U članku 27. stavku 1. nakon drugog podstavka umeće se sljedeći podstavak:

„Do 1. srpnja 2018. države članice donose i objavljuju odredbe nužne za usklađenje s člankom 5. stavkom 1. trećim podstavkom te ih prosljeđuju Komisiji. Te odredbe one primjenjuju od 1. srpnja 2018.”

1.

U članku 13. stavku 1. drugom podstavku umeće se sljedeća točka:

(**)  Uredba (EU) 2016/1011 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o indeksima koji se upotrebljavaju kao referentne vrijednosti u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima ili za mjerenje uspješnosti investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2014/17/EU te Uredbe (EU) br. 596/2014 (SL L 171, 29.6.2016., str. 1.).”"

2.

U članku 42. stavku 2. nakon prvog podstavka dodaje se sljedeći podstavak:

„Do 1. srpnja 2018. države članice donose i objavljuju odredbe nužne za usklađenje s člankom 13. stavkom 1. drugim podstavkom točkom (ea) te ih prosljeđuju Komisiji. Te odredbe one primjenjuju od 1. srpnja 2018.”

3.

U članku 43. stavku 1. dodaje se sljedeći podstavak:

„Članak 13. stavak 1. drugi podstavak točka (ea) ne primjenjuje se na ugovore o kredite sklopljene prije 1. srpnja 2018.”