OBRAZLOŽENJE
1.KONTEKST DELEGIRANOG AKTA
Opći kontekst i cilj
Uredba (EU) 2024/1781 od 13. lipnja 2024. o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn održivih proizvoda („Uredba o ekološkom dizajnu za održive proizvode”) stupila je na snagu 19. srpnja 2024.
Uredbom o ekološkom dizajnu za održive proizvode ispunjavaju se obveze koje je Komisija preuzela u europskom zelenom planu iz Komunikacije od 11. prosinca 2019. i Komunikacije od 11. ožujka 2020. o novom
akcijskom planu za kružno gospodarstvo
za čišću i konkurentniju Europu. Među tim su obvezama pripremanje regulatornog okvira EU-a prikladnog za održivu budućnost i osiguravanje da proizvodi koji se stavljaju na tržište EU-a budu sve održiviji. Uredba o ekološkom dizajnu za održive proizvode doprinosi i ostvarenju ambicija Komisijina Plana za čistu industriju da EU postane svjetski predvodnik u kružnom gospodarstvu do 2030., kako je navedeno u Komunikaciji Komisije od 26. veljače 2025.
Uz uspostavu okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn, u Uredbi o ekološkom dizajnu za održive proizvode utvrđeno je da je to što poduzeća uništavaju neprodane proizvode široke potrošnje ekološki problem u cijelom EU-u pa se uvode mjere za sprečavanje te prakse. Stoga je ona usklađena i sa
Strategijom EU-a za održive i kružne tekstilne proizvode
utvrđenom u Komunikaciji Komisije od 30. ožujka 2022., u kojoj su najavljene mjere za zaustavljanje uništenja neprodanih tekstilnih proizvoda. Od 4 % do 9 % svih tekstilnih proizvoda na tržištu u Europi uništi se prije korištenja.
U Uredbi o ekološkom dizajnu za održive proizvode propisuje se da gospodarski subjekti poduzimaju potrebne mjere za koje se razumno može očekivati da će spriječiti potrebu za uništenjem neprodanih proizvoda široke potrošnje. Njome se zabranjuje i uništenje neprodane odjeće i odjevnih dodataka, kao i obuće. Kako bi se osigurala proporcionalna primjena te mjere, člankom 25. stavkom 5. Uredbe o ekološkom dizajnu za održive proizvode od Komisije se zahtijeva da prema potrebi donese delegirani akt kojim se utvrđuju odstupanja od te zabrane. Takva odstupanja mogu biti opravdana zbog bilo kojeg od sljedećih razloga:
(a)razlozi vezani uz zdravlje, higijenu i sigurnost;
(b)oštećenje proizvoda koje je rezultat rukovanja proizvodima ili je otkriveno nakon što su proizvodi vraćeni i koje se ne može popraviti na troškovno učinkovit način;
(c)neprikladnost proizvoda za svrhu za koju su namijenjeni, uzimajući u obzir, ako je primjenjivo, pravo Unije i nacionalno pravo te tehničke standarde;
(d) neprihvaćanje proizvoda ponuđenih za doniranje;
(e)neprimjerenost proizvoda za pripremu za ponovnu uporabu ili ponovnu proizvodnju;
(f)nemogućnost prodaje proizvoda zbog povrede pravâ intelektualnog vlasništva, uključujući krivotvorene proizvode;
(g)uništenje je opcija s najmanjim negativnim utjecajem na okoliš.
U skladu s tim odstupanjima gospodarski subjekti smjet će uništiti neprodanu odjeću i obuću. Uvjeti su formulirani tako da se može provjeriti jesu li ispunjeni. Utvrđivanjem uvjeta pod kojima poduzeća mogu odstupiti od te zabrane nastoji se doprinijeti provedbi zabrane osiguravanjem da se ona primjenjuje u onoj mjeri u kojoj je to potrebno i razmjerno, čime se negativni učinci na poduzeća smanjuju na najmanju moguću mjeru te se ujedno sprečavaju rupe u zakonu kojima bi se mogla izbjeći zabrana.
Delegiranim aktom uzimaju se u obzir nova pravila o gospodarenju tekstilnim otpadom predložena u Direktivi 2008/98/EZ od 19. studenog 2008. o otpadu (Okvirna direktiva o otpadu). Delegirani akt u skladu je i s obvezom gospodarskih subjekata na temelju Uredbe o ekološkom dizajnu za održive proizvode o objavljivanju informacija o neprodanim proizvodima široke potrošnje koje odbacuju, kao što su informacije o razlozima za odbacivanje proizvoda, uključujući, ako je primjenjivo, relevantno odstupanje na temelju članka 25. stavka 5. Uredbe o ekološkom dizajnu za održive proizvode.
Pravni kontekst
Pravna je osnova Uredbe o ekološkom dizajnu za održive proizvode članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (unutarnje tržište). U članku 25. stavku 5. Uredbe o ekološkom dizajnu za održive proizvode od Komisije se zahtijeva da donese delegirani akt kojim se utvrđuju odstupanja od zabrane uništenja neprodanih proizvoda široke potrošnje navedenih u Prilogu VII. Uredbi o ekološkom dizajnu za održive proizvode, kojim su obuhvaćeni tekstilna i kožna odjeća i odjevni dodaci, kao i obuća. Načelo supsidijarnosti je ispunjeno jer ta odstupanja ne mogu odrediti pojedinačne države članice.
2.SAVJETOVANJA PRIJE DONOŠENJA AKTA
Ovaj delegirani akt temelji se na preporukama iz popratne studije kojom je pružena tehnička pomoć u vezi s odstupanjima od zabrane uništenja neprodane odjeće i obuće. Cilj te studije bio je utvrditi primjenjivost svakog mogućeg odstupanja te način na koji bi se odstupanja mogla utvrditi i provesti u praktičnom smislu. Kako bi se postigli ti ciljevi, posebna pozornost posvećena je savjetovanju s dionicima.
Internetska anketa prvi je put provedena u lipnju 2024. s pitanjima o specifikaciji, provedbi i mogućem gospodarskom učinku svakog odstupanja. U anketi su prikupljene informacije od 56 ispitanika, uključujući trgovinska i poslovna udruženja, nevladine organizacije i stručnjake iz država članica. Povratne informacije iz tog savjetovanja, zajedno s pregledom literature, poslužile su za to da se utvrdi u kojim bi slučajevima svako odstupanje moglo biti potrebno i kako bi se ta odstupanja mogla primijeniti.
Da bi se potvrdio početni prijedlog odstupanja, u rujnu 2024. održana je radionica za dionike radi prikupljanja stajališta o tome kako bi trebalo formulirati svako odstupanje i kako bi gospodarski subjekti mogli primijeniti odstupanja, a posebno kako bi mogli potkrijepiti njihovu primjenjivost. Naknadni detaljni razgovori i pisane povratne informacije dionika pružili su dodatne konkretne informacije iz sektora odjeće i obuće.
Popratna studija pružila je i kvalitativni uvid u očekivane gospodarske učinke odstupanja na gospodarske subjekte. Iako odstupanja uvedena ovim delegiranim aktom podrazumijevaju ograničen trošak u smislu potkrepljivanja njihove primjenjivosti kako je navedeno u nastavku, njihov je ukupni učinak pozitivan u usporedbi sa situacijom u kojoj ne bi bila predviđena odstupanja od zabrane uništenja.
Opći zaključak popratne studije bio je da su učinci odstupanja već uključeni u niz odredaba iz drugih pravnih instrumenata i Uredbe o ekološkom dizajnu za održive proizvode, a posebno: (i) u članku 23. Uredbe o ekološkom dizajnu za održive proizvode propisuje se da gospodarski subjekti poduzimaju potrebne mjere za koje se razumno može očekivati da će spriječiti potrebu za uništenjem neprodanih proizvoda široke potrošnje te (ii) u članku 24. stavku 1. točkama (a) i (b) Uredbe o ekološkom dizajnu za održive proizvode, kojim se od gospodarskih subjekata zahtijeva da objave informacije o količini proizvoda koje su odbacili i razlozima za odbacivanje. U skladu s tom odredbom od gospodarskih subjekata već se očekuje da vode evidenciju o razlozima uništenja proizvoda kojima bi se mogla opravdati primjena odstupanja.
Učinci na gospodarske subjekte ocijenjeni u okviru popratne studije koji su relevantni za ovaj delegirani akt prvenstveno se odnose na troškove potkrepljivanja primjenjivosti određenih vrsta odstupanja. Ti su učinci usko povezani s postojećim praksama u pogledu osiguravanja kvalitete proizvoda koje provode gospodarski subjekti i troškovima usklađivanja, među ostalim, u vezi s: (i) Uredbom (EU) 2023/988 (Uredba o općoj sigurnosti proizvoda), (ii) Uredbom (EZ) br. 1907/2006 (Uredba REACH), (iii) Uredbom (EU) 2019/1020 (Uredba o nadzoru tržišta) te (iv) pravima intelektualnog vlasništva. Usklađivanjem s tim praksama i okvirima osigurava se pravna usklađenost i omogućuje poduzećima da iskoriste postojeće informacijske sustave, na primjer one koji proizlaze iz procjena sigurnosti proizvoda u skladu s Uredbom o općoj sigurnosti proizvoda. Time se smanjuje administrativno opterećenje povezano s odstupanjima na temelju ovog delegiranog akta.
U popratnoj studiji predloženo je da se za svako odstupanje navedu zahtjevi obavješćivanja o poduzetim mjerama kako bi se spriječila primjena takvih odstupanja u budućnosti. To je u dovoljnoj mjeri obuhvaćeno člankom 24. stavkom 1. točkom (d) Uredbe o ekološkom dizajnu za održive proizvode, kojim se od gospodarskih subjekata već zahtijeva da u svoju objavu o odbačenim neprodanim proizvodima široke potrošnje uključe informacije o poduzetim mjerama i mjerama planiranima u svrhu sprečavanja uništenja neprodanih proizvoda široke potrošnje.
Kad je riječ o pozitivnim učincima u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju, u popratnoj studiji navodi se da odstupanja i s njima povezani zahtjevi za potkrepljivanje i objavljivanje informacija mogu potaknuti gospodarske subjekte da poduzmu pojačane i poboljšane unutarnje mjere osiguranja kvalitete kako bi se nesukladnost neprodanih proizvoda svela na najmanju moguću mjeru. Te bi mjere mogle doprinijeti višim standardima proizvodnje i kvaliteti proizvoda.
Na temelju popratne studije Komisija je pripremila dokument za raspravu s preliminarnim prijedlozima za svako odstupanje. Komisija je taj dokument predstavila na prvom sastanku Foruma za ekološki dizajn 20. veljače 2025. Više od 200 sudionika sudjelovalo je na tom sastanku uživo i putem interneta, uključujući predstavnike iz raznih sektora industrije, nevladinih organizacija, akademske zajednice te međunarodne partnere i sudionike iz država članica i zemalja EGP-a. Daljnja rasprava održana je na sastanku Stručne skupine država članica 21. veljače 2025.
Članovi Foruma za ekološki dizajn pozvani su i da u internetskoj anketi EU-a komentiraju dokument za raspravu. Odgovori su zaprimljeni od 14 trgovinskih i poslovnih udruženja, četiri nevladine organizacije i sedam država članica. U odgovorima je izražena opća potpora većine dionika kad je riječ o pristupu prema odstupanjima, ali su utvrđene i točke odstupanja koje bi trebalo doraditi. Te su povratne informacije temeljito razmotrene, zajedno s rezultatima popratne studije, kako bi se dovršio delegirani akt.
Kad je riječ o uništenju proizvoda zbog zdravstvenih, higijenskih i sigurnosnih razloga, kako je navedeno u članku 25. stavku 5. točki (a) Uredbe o ekološkom dizajnu za održive proizvode, više od 70 % ispitanika nije dostavilo nikakav ili je dostavilo tek mali komentar na predloženi pristup. Među komentarima bili su zahtjevi za: (i) dodatno pojašnjenje međudjelovanja sa zakonodavstvom EU-a o sigurnosti proizvoda te (ii) formuliranje tog odstupanja tako da bude u skladu s drugim odstupanjima.
Kad je riječ o uništenju proizvoda zbog bilo kojeg razloga iz članka 25. stavka 5. točke (b) Uredbe o ekološkom dizajnu za održive proizvode, posebno zbog štete nanesene proizvodima tijekom rukovanja ili utvrđene nakon vraćanja, a koja se ne može popraviti na troškovno učinkovit način, više od 65 % ispitanika nije dostavilo nikakav ili je dostavilo tek mali komentar na predloženi pristup. U dostavljenim komentarima dionici su zatražili da se troškovna učinkovitost ne uzima u obzir ili da se uzme u obzir tek u manjoj mjeri, tvrdeći da bi se time potaknulo uništenje umjesto popravka, posebno proizvoda male vrijednosti u sektoru brze mode. Budući da je troškovna učinkovitost izričito navedena u Uredbi o ekološkom dizajnu za održive proizvode, nije se mogla izostaviti iz odstupanja. Međutim, kako bi se spriječilo izravno uništenje takvih proizvoda na temelju troškovne učinkovitosti, delegiranim aktom propisuje se da se proizvodi na koje se primjenjuje to odstupanje moraju podvrgnuti postupku procjene kvalitete, uključujući, prema potrebi, tehnička ispitivanja, praktične procjene ili postupke razvrstavanja kojima se prednost daje nadopuni zaliha i popravcima. Tim se postupcima učinkovito sprečava uništenje proizvoda koje potrošači vrate pa su gospodarski subjekti predložili da se ti postupci priznaju za potkrjepljivanje primjenjivosti tog odstupanja umjesto da se moraju dokumentirati i voditi evidencije procjena povezanih s pojedinačnim proizvodima koji se šalju na uništenje.
Kad je riječ o uništenju proizvoda zbog razloga navedenih u članku 25. stavku 5. točki (c) Uredbe o ekološkom dizajnu za održive proizvode, posebno zbog neprikladnosti proizvoda za svrhu za koju su namijenjeni, više od 60 % ispitanika nije dostavilo nikakav ili je dostavilo tek mali komentar na predloženi pristup. Dostavljeni komentari prvenstveno su se odnosili na prijedlog da se u to odstupanje uključi uništenje proizvoda zbog nesukladnosti s dobrovoljnim zahtjevima. Dionici su se usprotivili tom odstupanju jer su predmetni proizvodi u potpunosti sukladni s pravom Unije te su izrazili zabrinutost da bi to moglo dovesti do rupa u zakonu koje bi poduzećima omogućile da razviju strože unutarnje politike isključivo kako bi se opravdalo uništenje proizvoda. S obzirom na te komentare, to odstupanje nije zadržano. Kad je riječ o uništenju proizvoda zbog razloga navedenih u članku 25. stavku 5. točki (d) Uredbe o ekološkom dizajnu za održive proizvode, tj. zbog neprihvaćanja proizvoda ponuđenih za doniranje, 45 % ispitanika imalo je bitne komentare na predloženi pristup. Većina ispitanika podržava uključivanje tog odstupanja, ali mnogi su upozorili da je prestrogo formulirano, na primjer jer se zahtijeva da se neprodani proizvod za doniranje ponudi najmanje trima prikladnim primateljima donacije. Međutim, drugi su zatražili strožu formulaciju, posebno kad je riječ o uvjetima pod kojima se proizvodi nude za doniranje i trudu koji gospodarski subjekti trebaju uložiti da pronađu prikladne primatelje donacije. Odstupanje je prema tim komentarima revidirano tako što je produljeno razdoblje tijekom kojeg se proizvodi javno nude za doniranje. Kako bi se spriječili prekomjerni negativni učinci na subjekte socijalne ekonomije, dodano je odstupanje za slučajeve kad ti subjekti prime neprodane proizvode kao donaciju i ne mogu pronaći primatelja tih proizvoda.
Kad je riječ o uništenju proizvoda zbog razloga navedenih u članku 25. stavku 5. točki (e) Uredbe o ekološkom dizajnu za održive proizvode, tj. zbog neprimjerenosti proizvoda za pripremu za ponovnu uporabu ili ponovnu proizvodnju, 45 % ispitanika imalo je bitne komentare na predloženi pristup. Razni dionici su, među ostalim, tražili da se iz odstupanja uklone proizvodi koji uključuju elemente koji su u suprotnosti s općepriznatim društvenim normama i obzirima za koje korektivne mjere nisu tehnički izvedive. Međutim, to će se odstupanje zadržati kako bi se spriječili neželjeni negativni učinci na gospodarske subjekte, a zahtjev za poduzimanje korektivnih mjera, ako je to tehnički izvedivo, trebao bi spriječiti neopravdanu primjenu tog odstupanja.
U okviru razmatranja u vezi s neprimjerenosti proizvoda za pripremu za ponovnu uporabu ili ponovnu proizvodnju, kako bi se osigurala usklađenost s Okvirnom direktivom o otpadu, a posebno s predloženim izmjenama koje se odnose na tekstilni otpad, proizvodi koji se stavljaju na raspolaganje na tržištu nakon pripreme za ponovnu uporabu (i koji se naknadno ne mogu prodati) više ne bi trebali biti obuhvaćeni zabranom uništenja. To je odstupanje uključeno kao zasebna točka.
Kad je riječ o uništenju proizvoda zbog razloga navedenih u članku 25. stavku 5. točki (f) Uredbe o ekološkom dizajnu za održive proizvode, tj. zbog povrede pravâ intelektualnog vlasništva, 57 % ispitanika nije imalo nikakav ili je imalo tek mali komentar na predloženi pristup. Neki su ispitanici upozorili da bi se uvođenjem tog odstupanja omogućilo uništenje proizvoda koji su u načelu prikladni za uporabu. Konkretno, nisu se složili s uvođenjem odstupanja u slučaju sporazuma o licenciranju, navodeći da proizvodi koji podliježu takvim sporazumima nisu krivotvoreni niti proizvedeni radi povrede prava intelektualnog vlasništva te se ne bi trebalo dopustiti njihovo uništenje. Unatoč tim komentarima, to se odstupanje smatralo potrebnim jer povrede prava intelektualnog vlasništva te posebne licencije ili ugovorni aranžmani kojima se ograničava prodaja ili distribucija proizvoda mogu opravdati uništenje neprodanih proizvoda široke potrošnje.
Odstupanje na temelju razloga navedenih u članku 25. stavku 5. točki (g) Uredbe o ekološkom dizajnu za održive proizvode, tj. ako je uništenje opcija s najmanjim negativnim utjecajem na okoliš, nije uključeno u delegirani akt. Na temelju trenutačnog popisa proizvoda iz Priloga VII. Uredbi o ekološkom dizajnu za održive proizvode u popratnoj studiji istaknuto je da je ponovna uporaba tih proizvoda uvijek najbolje ekološko rješenje u usporedbi s recikliranjem ili drugim oblicima uništenja. U vezi s tim 77 % ispitanika nije imalo nikakav ili je imalo tek mali komentar. Recikliranje se i dalje može provesti ako proizvodi nisu prikladni za uporabu i stoga su obuhvaćeni drugim odstupanjima, što je u skladu s prioritetima sprečavanja nastanka otpada i pripreme za ponovnu uporabu u skladu s hijerarhijom otpada iz članka 4. Okvirne direktive o otpadu.
3.PRAVNI ELEMENTI DELEGIRANOG AKTA
Ovlast za donošenje delegiranih akata predviđena je u članku 25. stavku 5. Uredbe (EU) 2024/1781.
U članku 1. utvrđuju se definicije koje se primjenjuju na delegirani akt.
U članku 2. utvrđuju se odstupanja od zabrane uništenja neprodanih proizvoda široke potrošnje.
U članku 3. navode se dokazi koje gospodarski subjekti trebaju dostaviti kako bi se omogućila provjera opravdanosti uništenja neprodanog proizvoda.
Člankom 4. propisuje se da gospodarski subjekti moraju subjektima za obradu otpada dostaviti informacije o primjenjivom odstupanju.
Člankom 5. predviđa se klauzula o preispitivanju.
U članku 6. utvrđuje se datum stupanja na snagu i početka primjene Delegiranog akta.
DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) …/...
оd 9.2.2026.
o dopuni Uredbe (EU) 2024/1781 Europskog parlamenta i Vijeća utvrđivanjem odstupanja od zabrane uništenja neprodanih proizvoda široke potrošnje
EUROPSKA KOMISIJA,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,
uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2024/1781 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2024. o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn održivih proizvoda, izmjeni Direktive (EU) 2020/1828 i Uredbe (EU) 2023/1542 te stavljanju izvan snage Direktive 2009/125/EZ, a posebno njezin članak 25. stavak 5.,
budući da:
(1)Člankom 25. stavkom 1. Uredbe (EU) 2024/1781 gospodarskim subjektima se od 19. srpnja 2026. zabranjuje uništavanje određenih neprodanih proizvoda široke potrošnje.
(2)Kako bi se gospodarskim subjektima omogućilo uništavanje neprodanih proizvoda široke potrošnje ako je to opravdano i primjereno iz bilo kojeg razloga navedenog u članku 25. stavku 5. Uredbe (EU) 2024/1781, potrebno je utvrditi odstupanja od zabrane uništenja neprodanih proizvoda široke potrošnje navedenih u Prilogu VII. toj uredbi.
(3)Ovisno o okolnostima koje opravdavaju uništenje, gospodarski subjekti mogli bi i dalje ponovno proizvoditi, obnavljati ili donirati relevantne neprodane proizvode široke potrošnje te ih odbaciti u svrhu njihove pripreme za ponovnu uporabu, u skladu s definicijom „uništenja” utvrđenom u članku 2. točki 34. Uredbe (EU) 2024/1781. Ako se primjenjuje odstupanje, uništavanje neprodanih proizvoda široke potrošnje provodi se u skladu s redoslijedom prioriteta hijerarhije otpada kako je utvrđeno u članku 4. Direktive 2008/98/EZ, pri čemu se prednost daje recikliranju pred drugim postupcima oporabe, uključujući energetsku oporabu, i zbrinjavanjem.
(4)Cilj je Uredbe (EU) 2024/1781 poboljšati okolišnu održivost proizvoda. Međutim, zabrana utvrđena u članku 25. stavku 1. te uredbe ne bi trebala spriječiti ili ograničiti gospodarske subjekte da poduzmu potrebne mjere kako bi se osigurala visoka razina sigurnosti i uništili neprodani proizvodi široke potrošnje ako predstavljaju opasnost za zdravlje ili sigurnost i ako nisu moguće nikakve druge mjere ublažavanja.
(5)Osim toga, proizvodi široke potrošnje mogu biti nesukladni s pravom Unije ili nacionalnim pravom zbog razloga koji nisu povezani sa zdravljem ili sigurnošću potrošača, na primjer zbog etičkih razloga, kao što je prisilni rad. U takvim slučajevima uništenje može biti propisano tim pravom ili može biti odgovarajuća mjera ublažavanja te bi ga stoga trebalo dopustiti.
(6)Zaštita prava intelektualnog vlasništva ključna je za očuvanje cjelovitosti unutarnjeg tržišta i poticanje razvoja i komercijalizacije novih proizvoda i tehnologija. Ako se utvrdi da se neprodanim proizvodima široke potrošnje krše prava intelektualnog vlasništva, uništenje može biti potrebno kako bi se spriječila daljnja povreda.
(7)Prava intelektualnog vlasništva mogu biti povezana i s valjanim i izvršivim ugovornim obvezama, kao što su licencije kojima se ograničava prodaja ili distribucija proizvoda nakon određenog datuma. Nakon tog datuma uništenje može biti potrebno kako bi se osiguralo ostvarivanje tih prava.
(8)Neki proizvodi široke potrošnje mogu biti neprikladni za ponovnu uporabu ili ponovnu proizvodnju zbog tehničke neizvedivosti uklanjanja ili trajnog onemogućavanja pristupa naljepnicama, logotipovima ili značajkama dizajna proizvoda. Takvo uklanjanje može biti nužno kako bi se osiguralo poštovanje prava intelektualnog vlasništva. Osim toga, proizvodi široke potrošnje mogu biti neprikladni za ponovnu uporabu ili ponovnu proizvodnju jer nisu primjereni u određenom kulturnom, etičkom ili društvenom kontekstu. Takvi proizvodi, iako su u skladu s pravom Unije, mogu biti kontroverzni, moralno upitni i etički neprimjereni ili biti u suprotnosti s prevladavajućim društveno prihvaćenim normama poštovanja, jednakosti ili ljudskog dostojanstva. To posebno, među ostalim, uključuje proizvode koji potiču na diskriminaciju, produbljuju stereotipe ili se oslanjaju na provokativan jezik ili slike. U takvim slučajevima uništenje bi trebalo biti moguće ako je to najdjelotvornije i najproporcionalnije rješenje za takve tehničke poteškoće. Tehnička neizvedivost odnosi se na situacije kad postojeće tehnologije, utvrđeno tehničko znanje ili stručno znanje dostupno gospodarskom subjektu nije dostatno ili pouzdano za korištenje djelotvornih pravnih lijekova.
(9)Trebalo bi biti moguće uništenje oštećenih proizvoda ako su fizički oštećeni, kontaminirani ili im se smanjila kvaliteta tijekom aktivnosti i postupaka koji se odvijaju u cijelom lancu opskrbe. To se, među ostalim, odnosi na oštećenja tijekom rukovanja, skladištenja ili prijevoza, u maloprodaji ili u slučaju da potrošači vrate proizvod, ako su takvi proizvodi vraćeni na temelju prava odustajanja predviđenog Direktivom 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća, ili, ako je primjenjivo, tijekom duljeg roka za odustajanje koji trgovac omogućava, pod uvjetom da popravak nije tehnički izvediv ili troškovno učinkovit.
(10)Trebalo bi biti moguće uništenje proizvoda koji nisu prikladni za predviđenu namjenu uslijed konstrukcijskih ili proizvodnih nedostataka zbog kojih je proizvod nefunkcionalan. Proizvod bi se trebao smatrati nefunkcionalnim ako nema osnovna svojstva koja potrošači s razlogom očekuju ili ako neispravnost narušava temeljnu svrhu proizvoda. Uništenje bi trebalo biti dopušteno samo ako se takvi proizvodi ne mogu popraviti.
(11)Gospodarski subjekti mogu donirati neprodane proizvode široke potrošnje za uporabu ili ponovnu uporabu odgovarajućim primateljima donacija, uključujući subjekte socijalne ekonomije koji na temelju propisa ili uobičajene prakse primaju donacije odgovarajućih potrošačkih proizvoda i pritom daju prednost lokalnim donacijama kako bi smanjili utjecaj na okoliš i potakli kreiranje održivih, participativnih i uključivih poslovnih modela i otvaranje kvalitetnih radnih mjesta u Uniji. Ako je takva ponuda dana izravno najmanje trima odgovarajućim subjektima socijalne ekonomije u Uniji ili je na lako dostupnoj internetskoj stranici gospodarskog subjekta bila otvorena najmanje osam tjedana, a proizvodi nisu prihvaćeni za donaciju, oni se mogu uništiti. Subjekti socijalne ekonomije koji primaju neprodane proizvode široke potrošnje za donaciju trebali bi ih moći uništiti ako ne mogu pronaći primatelje, osim ako ti proizvodi podliježu zahtjevima odvojenog skupljanja i pripreme za ponovnu uporabu odbačenog neprodanog tekstila utvrđenima u Direktivi 2008/98/EZ ili jednakovrijednim zahtjevima za druge skupine proizvoda.
(12)Kako bi se spriječile neželjene negativne posljedice za kružne poslovne modele koji uključuju prodaju proizvoda nakon njihove pripreme za ponovnu uporabu, trebalo bi biti moguće uništenje neprodanih proizvoda široke potrošnje koji su stavljeni na raspolaganje na tržištu nakon postupaka koje su proveli subjekti za obradu otpada u skladu s Direktivom 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća. U skladu s tom direktivom, da bi otpad prestao biti otpad, mora postojati tržište ili potražnja za oporabljenim proizvodom. Ako takvog tržišta nema, trebalo bi biti moguće uništenje proizvoda.
(13)Kako bi se spriječila zlouporaba i osiguralo da su odstupanja koja primjenjuju gospodarski subjekti opravdana tako da uništenje ostane krajnja mjera, trebali bi postojati odgovarajući mehanizmi provjere koji se, prema potrebi, temelje na postojećim praksama osiguranja kvalitete proizvoda. Kako bi se nacionalnim nadležnim tijelima omogućila provedba odgovarajućih provjera, gospodarski subjekti trebali bi pet godina čuvati svu relevantnu dokumentaciju potrebnu za provjeru. Ako na više proizvoda utječu iste okolnosti koje opravdavaju uništenje, za sve takve proizvode može se sastaviti zajednička dokumentacija.
(14)Gospodarski subjekti koji su upoznati s okolnostima u kojima se bilo koje odstupanje utvrđeno u ovoj Uredbi primjenjuje na neprodane proizvode trebali bi subjektu za obradu otpada koji je primatelj tih proizvoda dostaviti izjavu u kojoj ga obavješćuju o primjenjivom odstupanju kako bi se poduprli učinkovitiji postupci razvrstavanja, poboljšale stope ponovne uporabe i recikliranja te smanjili nepotrebni troškovi obrade otpada,
DONIJELA JE OVU UREDBU:
Članak 1.
Definicije
Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:
1. „subjekt socijalne ekonomije” znači subjekt socijalne ekonomije kako je definiran u članku 3. točki 4.i Direktive 2008/98/EZ;
2. „troškovno učinkovit” znači da trošak popravka ili obnove proizvoda ne premašuje ukupni trošak uništenja tog proizvoda i trošak materijala, proizvodnje, ambalaže, prijevoza i skladištenja i sve druge administrativne ili logističke troškove zamjene tog proizvoda.
Članak 2.
Odstupanja od zabrane uništenja neprodanih proizvoda široke potrošnje
Neprodani proizvodi široke potrošnje navedeni u Prilogu VII. Uredbi (EU) 2024/1781 mogu se, pod uvjetom da se dokumentacija iz članka 3. može predočiti, uništiti u bilo kojoj od sljedećih okolnosti:
(a)proizvod je opasan proizvod u smislu Uredbe (EU) 2023/988 Europskog parlamenta i Vijeća;
(b)proizvod nije prikladan namjeni zbog toga što nije sukladan s pravom Unije ili nacionalnim pravom, iz razloga koji nisu navedeni u točki (a), a uništenje je propisano zakonodavstvom ili je riječ o odgovarajućoj i razmjernoj korektivnoj mjeri;
(c)na temelju pravomoćne sudske odluke, odluke koja proizlazi iz postupka alternativnog rješavanja sporova, obavijesti nositelja prava, nadležnog tijela ili subjekta ovlaštenog za djelovanje u ime nositelja prava ili interne istrage koju je proveo gospodarski subjekt utvrđeno je da se proizvodom krše prava intelektualnog vlasništva, pod uvjetom da gospodarski subjekt može propisno potkrijepiti povredu;
(d)proizvod podliježe valjanoj i izvršivoj licenciji ili sličnom ugovornom zahtjevu kojim se štite prava intelektualnog vlasništva, u skladu s kojim prodaja, distribucija ili bilo koji drugi oblik prijenosa proizvoda nakon određenog razdoblja predstavlja povredu tih prava intelektualnog vlasništva, a to je razdoblje isteklo, pod uvjetom da gospodarski subjekt može propisno potkrijepiti povredu i dokazati da je uništenje odgovarajuća i proporcionalna korektivna mjera;
(e)proizvod nije prikladan za pripremu za ponovnu uporabu ili ponovnu proizvodnju jer je tehnički neizvedivo uklanjanje ili trajno onemogućavanje pristupa naljepnicama, logotipovima ili prepoznatljivim značajkama dizajna proizvoda ili drugim značajkama koje:
i.zaštićene su pravima intelektualnog vlasništva; ili
ii.smatraju se neprimjerenima;
(f)proizvod se s razlogom može smatrati neprihvatljivim za potrošačku uporabu zbog oštećenja, uključujući fizičko oštećenje, smanjenu kvalitetu ili kontaminaciju, uključujući probleme povezane s higijenom, bez obzira na to jesu li ga uzrokovali potrošači ili je do oštećenja došlo dok je proizvodom rukovao gospodarski subjekt ili drugi akter uključen u lanac opskrbe, prijevoz, maloprodaju ili skladištenje te popravak i obnova nisu tehnički izvedivi ili troškovno učinkoviti;
(g)proizvod nije prikladan za predviđenu namjenu zbog konstrukcijskih ili proizvodnih nedostataka za koje popravak nije tehnički izvediv;
(h)samo ako nije primjenjiva nijedna od okolnosti iz točaka od (a) do (g), proizvod je ponuđen za donaciju izravno najmanje trima odgovarajućim subjektima socijalne ekonomije u Uniji ili na lako dostupnoj internetskoj stranici gospodarskog subjekta u razdoblju od najmanje osam tjedana, ali nije prihvaćen za donaciju;
(i)subjekt socijalne ekonomije u Uniji primio je proizvod kao donaciju, ali za njega nije pronađen primatelj;
(j)proizvod je stavljen na raspolaganje na tržištu nakon što ga je subjekt za obradu otpada pripremio za ponovnu uporabu, ali za njega nije pronađen primatelj.
Članak 3.
Dokumentacija za provjeru sukladnosti
Gospodarski subjekti u razdoblju od pet godina nakon uništenja neprodanog proizvoda široke potrošnje na koji se primjenjuje odstupanje u skladu s člankom 2. čuvaju i na zahtjev nadležnih tijela najkasnije 30 dana od primitka zahtjeva stavljaju na raspolaganje u elektroničkom obliku sljedeću dokumentaciju, osim ako su informacije dostupne nadležnom nacionalnom tijelu na temelju drugog pravnog akta:
(a)za opasni proizvod iz članka 2. točke (a), jedno od sljedećeg:
i. opis zdravstvenog ili sigurnosnog rizika koji ugrožava sukladnost s općim sigurnosnim zahtjevom iz članka 5. Uredbe (EU) 2023/988, uključujući procjenu sigurnosti proizvoda u skladu s člancima 6., 7. i 8. te uredbe;
ii. izvješće o ispitivanju u kojem se navodi prisutnost nesukladnih kemikalija u proizvodu i upućuje na primjenjivo pravo Unije ili nacionalno pravo;
(b)za proizvod iz članka 2. točke (b), izjavu o samoprocjeni u kojoj se navode vrsta nesukladnosti i primjenjivo pravo Unije ili nacionalno pravo;
(c)u slučaju iz članka 2. točke (c), pravomoćnu sudsku odluku, odluku o alternativnom rješavanju sporova ili obavijest iz te točke ili dokumentaciju o unutarnjoj istrazi kojom se potkrepljuje povreda;
(d)u slučaju iz članka 2. točke (d), licenciju, ugovor ili sporazum sklopljen s nositeljem prava u kojem se izričito navode ograničenja distribucije ili drugih oblika prijenosa proizvoda nakon određenog razdoblja, uz obrazloženje da je uništenje primjereno i razmjerno;
(e)u slučaju iz članka 2. točke (e), izvješće o inspekciji ili popratnu dokumentaciju kojima se dokazuje da su tehničke opcije za pripremu proizvoda za ponovnu uporabu ili ponovnu proizvodnju procijenjene te je utvrđeno da su neizvedive, uključujući, prema potrebi, vizualne dokaze, tehničku analizu ili stručna mišljenja kojima se potkrepljuje tehnička neizvedivost uklanjanja ili trajnog onemogućavanja pristupa naljepnicama, logotipovima ili prepoznatljivim značajkama koje su zaštićene pravima intelektualnog vlasništva ili se smatraju neprimjerenima;
(f)u slučaju oštećenog proizvoda iz članka 2. točke (f) ili proizvoda koji nije prikladan namjeni iz točke (g) tog članka, bilo koji od sljedećih dokumenata:
i. dokaz da je proizvod podvrgnut postupcima procjene kvalitete, uključujući vizualni pregled i razvrstavanje pri kojem se prednost daje nadopuni zaliha i popravcima, uključujući opis postupka procjene kvalitete, standardizirane planove sanacije za posebne vrste štete i opis posebnih slučajeva u kojima popravak i obnova nisu mogući zbog tehničkih razloga ili razloga povezanih s troškovnom učinkovitošću za proizvod iz članka 2. točke (f) ili zbog tehničkih razloga za proizvod iz tog članka točke (g);
ii. evidenciju o inspekcijskom pregledu, u obliku tehničkog ispitivanja, rezultata primjenjivih praktičnih procjena ili drugih stručnih prosudbi, u kojoj se dokumentira vrsta i ozbiljnost štete utvrđene za oštećene predmete ili serije te neizvedivost korektivnih mjera zbog tehničkih razloga ili razloga povezanih s troškovnom učinkovitošću za proizvod iz članka 2. točke (f) ili zbog tehničkih razloga za proizvod iz tog članka točke (g);
(g)u slučaju iz članka 2. točke (h), dokaz o ponudi za donaciju;
(h)u slučaju iz članka 2. točke (i), izjavu kojom se potvrđuje da je proizvod primljen kao donacija i da za njega nije pronađen primatelj;
(i)u slučaju iz članka 2. točke (j), dokumentaciju kojom se potvrđuje da je proizvod primljen od subjekta za obradu otpada i da za njega nije pronađen primatelj.
Članak 4.
Izjava za subjekte za obradu otpada
Gospodarski subjekti dostavljaju izjavu o primjenjivom odstupanju subjektu za obradu otpada kojem isporučuju neprodane proizvode široke potrošnje obuhvaćene jednim od odstupanja iz članka 2.
Članak 5.
Preispitivanje
Komisija preispituje ovu Uredbu, uzimajući u obzir nove proizvode dodane u Prilog VII. Uredbi (EU) 2024/1781 ili primjerenost odstupanja, posebno vodeći računa o tome može li se novim znanstvenim podacima ili razvojem najsuvremenijih tehnologija opravdati odstupanje za primjenu tehnologija recikliranja visoke kvalitete kao opcije s najmanje negativnih učinaka na okoliš. Komisija predstavlja rezultate tog preispitivanja te, prema potrebi, nacrt prijedloga za reviziju, svaki put kad se u Prilog VII. toj uredbi doda novi proizvod, a u svakom slučaju najkasnije… [Ured za publikacije: unijeti datum = pet godina nakon stupanja na snagu ove Uredbe].
Članak 6.
Stupanje na snagu i primjena
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Primjenjuje se od 19. srpnja 2026.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 9.2.2026.
Za Komisiju
Predsjednica
Ursula VON DER LEYEN
