1.UVOD: EUROPSKA GRAĐANSKA INICIJATIVA
„My Voice, My Choice: za siguran i dostupan pobačaj”
12. je europska građanska inicijativa podnesena Komisiji na ispitivanje nakon što je dosegnula pragove propisane Ugovorom o Europskoj uniji i Uredbom (EU) 2019/788
(„Uredba o europskoj građanskoj inicijativi”). Registrirana je 10. travnja 2024. i potvrđena 1. rujna 2025.
Organizatori ovako opisuju svoje ciljeve:
|
Kampanja „My Voice, My Choice” europskim građanima pruža priliku da život žena učine slobodnijim, sigurnijim i boljim; bez obzira na to gdje u našoj Uniji žive, bez obzira na to u kojim se okolnostima nalaze.
Nedostupnost pobačaja, kao osnovne zdravstvene skrbi za žene, u mnogim dijelovima Europe ne samo da dovodi žene u opasnost od tjelesnih ozljeda nego i uzrokuje pretjerano financijsko i psihološko opterećenje za žene i obitelji, često u marginaliziranim zajednicama koje si to najmanje mogu priuštiti.
Među znanstvenim i međunarodnim tijelima postoji širok konsenzus da „tretiranje reproduktivne skrbi kao luksuza ne dovodi do smanjenja broja pobačaja, nego tjera žene da traže nesigurne pobačaje”. Nebrojeni životi i egzistencije su uništeni, poremećeni i izgubljeni zbog nedostupnosti sigurnog pobačaja. To se mora zaustaviti. Ovom europskom građanskom inicijativom napravit ćemo zaokret prema pravednijoj politici koja naše europske vrijednosti odražava na suosjećajniji i konkretniji način.
U ime promjena pozivamo Komisiju da, u duhu solidarnosti, podnese prijedlog za financijsku potporu državama članicama koja bi svim europskim građankama koje još nemaju pristup sigurnom i zakonitom pobačaju omogućila siguran prekid trudnoće.
Rješenje bi mogao biti mehanizam sudjelovanja koji bi državama članicama bio dostupan na dobrovoljnoj osnovi. One koji bi odlučile sudjelovati primale bi financijsku potporu EU-a kao kompenzaciju za svoju solidarnost.
|
Organizatori su podnijeli zahtjev 23. veljače 2024., a Komisija je 10. travnja 2024. registrirala inicijativu
. Komisija je u svojoj odluci o registraciji pojasnila da „financijska potpora za mjere država članica za promicanje zdravlja mogla bi spadati u nadležnost Unije za potporu u skladu s člankom 168. stavkom 5. UFEU-a. Međutim, svaka takva potpora trebala bi biti u skladu s ograničenjima iz članka 168. stavka 7. UFEU-a jer se pri djelovanju Unije mora poštovati odgovornost država članica za utvrđivanje njihove zdravstvene politike i organizaciju i pružanje zdravstvenih usluga i zdravstvene zaštite, što uključuje upravljanje zdravstvenim uslugama i zdravstvenom zaštitom te raspodjelu sredstava koja su im dodijeljena. Mehanizam financijske potpore ne smije imati za cilj ili posljedicu potkopavanje nacionalnog zakonodavstva o javnom poretku ili, općenitije, zdravstvenih i etičkih odluka koje su države članice donijele u okviru svojih nadležnosti za pitanja u području zdravstva.”.
Organizatori su prikupljali potrebne „izjave o potpori” (potpise) od 24. travnja 2024. do 24. travnja 2025. Nakon što su tijela država članica provjerila izjave o potpori, organizatori su 1. rujna 2025. podnijeli inicijativu Komisiji. Komisija je istog dana u registru europskih građanskih inicijativa objavila obavijest kojom se potvrđuje valjanost inicijative.
Organizatori su objasnili ciljeve inicijative na sastanku s Komisijom 1. listopada 2025. i javnom saslušanju koje je organizirao Europski parlament 2. prosinca 2025. Nadalje, Parlament je 16. prosinca 2025. održao plenarnu raspravu o inicijativi te je 17. prosinca donio rezoluciju o potpori toj inicijativi. Osim toga, Europski gospodarski i socijalni odbor donio je 21. siječnja 2026. samoinicijativno mišljenje o potpori inicijativi „My Voice, My Choice”.
Komisija se zalaže za načelo najvišeg mogućeg standarda zdravlja za žene i radi na cilju „zaštite zdravlja žena unapređenjem i dopunjavanjem mjera država članica u području spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava žena, uz potpuno poštovanje Ugovorâ”.
U ovoj se Komunikaciji utvrđuju Komisijini pravni i politički zaključci u pogledu te inicijative, mjere koje namjerava poduzeti te razlozi za tu odluku, u skladu s člankom 15. stavkom 2. točkom (c) Uredbe o europskoj građanskoj inicijativi.
2.KONTEKST
2.1.Međunarodni kontekst
U Pekinškoj deklaraciji i Platformi za djelovanje naglašava se da nesigurnim pobačajima treba pristupiti kao ozbiljnom javnozdravstvenom problemu, koji posebno pogađa najsiromašnije i najmlađe žene.
Sedamnaest UN-ovih ciljeva održivog razvoja koje treba ostvariti do 2030. uključuje cilj 3.7 o osiguravanju univerzalnog pristupa uslugama zdravstvene zaštite u području spolnog i reproduktivnog zdravlja.
Konvencija UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena („CEDAW”), čije su stranke sve države članice, obvezuje sve države stranke da poduzmu „sve odgovarajuće mjere radi uklanjanja diskriminacije žena u području zdravstvene zaštite kako bi osigurale, na osnovi ravnopravnosti muškaraca i žena, dostupnost zdravstvenih usluga, uključujući one koje se odnose na planiranje obitelji” (članak 12.).
U Konvenciji UN-a o pravima osoba s invaliditetom, čije su stranke sve države članice i EU, naglašava se pravo osoba s invaliditetom na najviši mogući standard zdravlja bez diskriminacije, uključujući pristup rodno osjetljivim zdravstvenim uslugama. Osobe s invaliditetom trebale bi imati pristup jednakom rasponu, kvaliteti i standardu besplatne ili cjenovno pristupačne zdravstvene zaštite i programa kao i drugi, među ostalim u području spolnog i reproduktivnog zdravlja.
Svjetska zdravstvena organizacija u svojim smjernicama za skrb povezanu s pobačajem nastoji pružiti detaljan okvir preporuka i dobre prakse utemeljen na dokazima. U smjernicama se naglašava da kvalitetna skrb povezana s pobačajem mora biti „djelotvorna, učinkovita, pristupačna, prihvatljiva / usmjerena na pacijenta, pravedna i sigurna”. Pristupačnost obuhvaća pravodobne, cjenovno pristupačne i geografski dostupne usluge koje se pružaju u okruženju u kojem su vještine i resursi primjereni medicinskim potrebama.
2.2.Pravni okvir EU-a i politički kontekst
Pravni okvir
Obveza osiguravanja visoke razine zaštite zdravlja ljudi u izradi i provedbi svih politika i aktivnosti EU-a sadržana je u člancima 9. i 168. UFEU-a. U članku 168. utvrđuju se nadležnosti EU-a u području javnog zdravlja. Konkretno, člankom 168. stavkom 5. EU-u se daje ovlast za donošenje poticajnih mjera čiji je cilj zaštititi i poboljšati zdravlje ljudi. Međutim, svaka potpora mora biti u skladu s ograničenjima iz članka 168. stavka 7. UFEU-a: pri djelovanju EU-a mora se poštovati odgovornost država članica za izradu vlastite zdravstvene politike te organizaciju i pružanje zdravstvenih usluga i zdravstvene zaštite. To uključuje upravljanje zdravstvenim uslugama i zdravstvenom zaštitom te raspodjelu sredstava koja su im dodijeljena.
U tom kontekstu treba napomenuti da je odluka države članice o tome hoće li i pod kojim uvjetima legalizirati pobačaj u potpunosti obuhvaćena njezinom slobodom organiziranja zdravstvene zaštite pa zato spada u područja koja ostaju u nadležnosti država članica kako je utvrđeno u članku 168. stavku 7. UFEU-a. Stoga je isključeno djelovanje EU-a koje bi utjecalo na odluku države članice o tome hoće li i pod kojim uvjetima dopustiti pobačaj. Nadležnost EU-a na temelju članka 168. stavka 5. UFEU-a za pružanje financijske potpore zdravstvenim uslugama obuhvaća usluge zdravstvene zaštite u području spolnog i reproduktivnog zdravlja koje su zakonite u državi članici, uključujući usluge povezane sa zakonitim pobačajima. Međutim, takva financijska potpora mora poštovati i podjelu nadležnosti utvrđenu u članku 168. stavku 7. UFEU-a. Stoga cilj takve potpore ne smije biti situacija u kojoj bi financiranje EU-a izravno ili neizravno ugrozilo regulatorne i/ili bioetičke odluke države članice o pobačaju niti smije dovesti do takve situacije.
Člankom 153. UFEU-a EU se ovlašćuje za podupiranje i dopunjavanje aktivnosti država članica u različitim područjima socijalne politike, uključujući socijalnu sigurnost i integraciju marginaliziranih skupina. Člancima 174. i 175. UFEU-a EU se obvezuje na promicanje ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije.
Sud Europske unije smatra da odredbe UFEU-a o slobodi pružanja usluga uključuju slobodu primatelja zdravstvene zaštite, uključujući osobe koje trebaju liječenje.
Kad je riječ o prekidu trudnoće zbog zdravstvenih razloga koji se provodi u skladu s pravom zemlje u kojoj se odvija, Sud EU-a utvrdio je da on „predstavlja uslugu u smislu članka 60. Ugovora o EEZ-u” (sada članak 57. UFEU-a). To znači da žene koje putuju u drugu državu članicu radi skrbi povezane s pobačajem ostvaruju svoju slobodu primanja usluga u skladu s UFEU-om.
Člankom 35. Povelje o temeljnim pravima predviđa se, među ostalim, da svatko ima pravo na liječenje pod uvjetima utvrđenima nacionalnim pravom i praksom te da se pri izradi i provedbi svih politika i aktivnosti EU-a mora osigurati visoka razina zaštite zdravlja ljudi.
Uredbom (EU) 2021/1057 uspostavlja se Europski socijalni fond plus („ESF+”), važan instrument EU-a čiji je cilj, među ostalim, poboljšati ekonomsku i socijalnu koheziju u državama članicama. Njegov je opći cilj podupirati države članice i regije u postizanju, među ostalim, visoke razine zaposlenosti, pravedne socijalne zaštite te uključivih i povezanih društava koja nastoje ostvariti načela utvrđena u europskom stupu socijalnih prava. Fond se zalaže za socijalnu uključenost borbom protiv diskriminacije i nejednakosti. Uključuje inicijative čiji je cilj promicanje jednakog i pravodobnog pristupa kvalitetnim, održivim i cjenovno pristupačnim uslugama, uključujući pristup zdravstvenoj zaštiti.
Fond ESF+ „trebalo bi iskoristiti i za poboljšanje pravodobnog i jednakog pristupa pristupačnim, održivim i visokokvalitetnim uslugama kojima se promiče pristup ... skrbi usmjerenoj na osobu, kao što su zdravstvena i dugotrajna skrb” (kako je navedeno u uvodnoj izjavi 18. Uredbe o ESF-u plus). Nadalje, „zbog važnosti pristupa zdravstvenoj skrbi fondom ESF+ trebalo bi osigurati sinergije i komplementarnosti s programom EU za zdravlje ..., a područje primjene fonda ESF+ trebalo bi uključivati pristup zdravstvenoj skrbi za osobe u ranjivom položaju” (kako je navedeno u uvodnoj izjavi 21.).
Stoga jedan od specifičnih ciljeva fonda ESF+, utvrđen u članku 4. stavku 1. točki (k), glasi: „poboljšanje jednakog i pravodobnog pristupa kvalitetnim, održivim i cjenovno pristupačnim uslugama, među ostalim ... skrbi usmjerenoj na osobu; modernizacija sustava socijalne zaštite, uključujući promicanje pristupa socijalnoj zaštiti, s posebnim naglaskom na djecu i skupine u nepovoljnom položaju; poboljšanje dostupnosti, uključujući za osobe s invaliditetom, djelotvornosti i otpornosti sustavâ zdravstvene skrbi i usluga dugotrajne skrbi”.
Stoga se sredstvima iz fonda ESF+ mogu podupirati inicijative odabrane na nacionalnoj razini čiji je cilj osigurati i poboljšati jednak i pravodoban pristup uslugama zdravstvene zaštite. To može uključivati pristup osoba u ranjivom položaju. Ta nastojanja dio su šire strategije za poboljšanje socijalne kohezije i opće kvalitete života za sve koji žive u EU-u.
Kontekst politike
Komisijin Plan za prava žena, koji su u listopadu 2025. podržale sve države članice i druge institucije EU-a, u svojoj Deklaraciji o načelima za rodno ravnopravno društvo uključuje načelo 2: „Najviši zdravstveni standardi: svaka žena ima pravo na najviše moguće standarde fizičkog i mentalnog zdravlja.”. Rad na očuvanju i promicanju tog načela uključuje mjere za „zaštitu zdravlja žena unapređenjem i dopunjavanjem politika država članica u području spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava, uz potpuno poštovanje Ugovorâ”. Pojam spolnog i reproduktivnog zdravlja općenito se tumači na način da uključuje širok raspon usluga koje obuhvaćaju: (i) zdravlje majke, (ii) planiranje obitelji, uključujući kontracepciju, (iii) sveobuhvatan spolni odgoj, (iv) sprječavanje spolno prenosivih infekcija, (v) rak reproduktivnog sustava i HIV, (vi) sveobuhvatnu skrb povezanu s pobačajem, i (vii) liječenje neplodnosti.
Europski parlament je 16. prosinca 2025. održao raspravu o inicijativi „My Voice, My Choice”, na kojoj je većina zastupnika naglasila važnost cilja inicijative da se zaštiti pristup žena zdravstvenoj zaštiti. U povezanoj rezoluciji ističe se i da je cilj inicijative stvaranje sigurnijeg EU-a koji svima omogućuje istu razinu zdravstvene zaštite.
U Zajedničkoj ministarskoj izjavi o jamčenju spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava, donesenoj za vrijeme španjolskog predsjedanja 28. rujna 2023., pozivaju se institucije EU-a i države članice da u skladu sa svojim nadležnostima i uzimajući u obzir nacionalne okolnosti osiguraju pristup sigurnom i zakonitom pobačaju te skrbi nakon pobačaja tako što će ukloniti prepreke koje ometaju njegovo obavljanje. Također trebaju donijeti posebne mjere kako bi se osiguralo pravo žena i djevojčica na pristup zdravstvenim uslugama, jamčilo pružanje tih usluga u okviru sustava javnog zdravstva i unutar razumnog geografskog područja te zajamčilo da propisno uvažavanje priziva savjesti medicinskog osoblja ne sprečava žene i djevojčice u ostvarivanju tih prava. U trenutku donošenja Izjavu je potpisalo 16 država članica, pri čemu je potpisivanje „otvoreno za onoliko država članica koje joj se žele pridružiti”.
2.3.Problem koji se razmatra
Nesiguran pobačaj pitanje je javnog zdravlja. Može dovesti do različitih oblika tjelesne ozljede (uključujući neplodnost i smrt) i teškog mentalnog stresa.
Prema SZO-u:
globalne procjene pokazuju da 45 % svih pobačaja nije sigurno, a od toga se za 14,4 % smatra da su „najmanje sigurni”. To je velik problem za javno zdravlje i ljudska prava; nesiguran pobačaj sve je koncentriraniji u zemljama u razvoju i među skupinama u ranjivom i marginaliziranom položaju.
U zemljama u kojima je inducirani pobačaj zakonski vrlo ograničen ili nedostupan zbog drugih prepreka, siguran pobačaj često je privilegija bogatih, a siromašne žene nemaju drugog izbora nego pribjegavati uslugama nekvalificiranih pružatelja usluga u nesigurnim okruženjima ili same izazvati pobačaj često nesigurnim metodama, što dovodi do smrtnih slučajeva i morbiditeta koji postaju društvena i financijska odgovornost javnozdravstvenog sustava te do uskraćivanja ljudskih prava ženama. Pravni status pobačaja ne utječe na vjerojatnost da žena zatraži inducirani pobačaj, ali dramatično utječe na njezin pristup sigurnom pobačaju.
Pristup skrbi povezanoj s pobačajem u EU-u se uvelike razlikuje među državama članicama.
Organizatori europske građanske inicijative procjenjuju da 20 milijuna žena u EU-u i dalje nema pristup sigurnom pobačaju, a one koje nemaju sredstava za putovanje i dobivanje te zdravstvene usluge u drugoj državi članici – „žene i obitelji, često na marginama društva koje si to najmanje mogu priuštiti” – pribjegavaju nesigurnom pobačaju.
3.ODGOVOR NA EUROPSKU GRAĐANSKU INICIJATIVU
Europska građanska inicijativa poziva Komisiju da podnese prijedlog za financijsku potporu državama članicama koja bi svim europskim građankama koje još nemaju pristup sigurnom i zakonitom pobačaju omogućila siguran prekid trudnoće. Taj se poziv mora tumačiti u širem kontekstu razmatranja predstavljenih u okviru inicijative, posebno onih koja se odnose na situaciju „žena i obitelji, često u marginaliziranim zajednicama, koje si to najmanje mogu priuštiti”.
Komisija tu inicijativu shvaća kao poziv da podnese prijedlog pravnog akta kako bi se pružila financijska potpora državama članicama koje bi na temelju toga u skladu s nacionalnim pravom omogućile pristup sigurnoj skrbi povezanoj s pobačajem ženama koje inače ne bi mogle pristupiti tim uslugama u svojoj državi članici. U tekstu zahtjeva stoji da nije cilj zadirati u nacionalne zakone ili propise država članica, nego pružiti financijsku potporu koja dopunjuje i poštuje postojeće pravne okvire.
U zahtjevu se uzima u obzir temeljna podjela nadležnosti u EU-u: (i) regulatorne i bioetičke odluke o reproduktivnom zdravlju i pobačaju u nadležnosti su država članica (članak 168. stavak 7. UFEU-a), a (ii) EU ima samo potpornu nadležnost (članak 168. stavak 5. UFEU-a), što mu omogućuje financiranje mjera država članica za promicanje zdravlja.
Financijska potpora dodjeljivala bi se državama članicama koje bi dobrovoljno odlučile omogućiti pristup sigurnim uslugama pobačaja za žene iz drugih država članica koje im inače ne bi mogle pristupiti.
U odgovoru na inicijativu Komisija naglašava sljedeće:
a)države članice mogu se, ako to žele, koristiti fondom ESF+ kako bi poboljšale jednak pristup zakonski dostupnim i cjenovno pristupačnim uslugama zdravstvene zaštite, uključujući usluge sigurnog pobačaja;
b)stoga Komisija smatra da zbog razloga navedenih u nastavku nije potrebno podnijeti prijedlog pravnog akta Europskom parlamentu i Vijeću o uspostavi novog programa financiranja kako je zatraženo.
a)Korištenje fonda ESF+ za ostvarivanje cilja europske građanske inicijative
Komisija smatra da su mjere za ostvarivanje cilja europske građanske inicijative moguće u okviru postojećih nacionalnih ili regionalnih programa koji se sufinanciraju iz fonda ESF+.
U svojoj odluci o registraciji inicijative Komisija podsjeća da svaka financijska potpora za mjere država članica za promicanje zdravlja mora biti u skladu s ograničenjima iz članka 168. stavka 7. UFEU-a. Komisija također navodi da bi „zadiranje u nadležnosti država članica također moglo proizlaziti iz konkretne uspostave financijske potpore”.
Budući da je težište fonda ESF+ na poboljšanju pristupa i cjenovne pristupačnosti usluga, uključujući usluge zdravstvene zaštite, nacionalni programi koji se sufinanciraju iz fonda ESF+ mogu doprinijeti cilju europske građanske inicijative.
Tematsko područje fonda ESF+ provode Komisija i države članice (putem „podijeljenog upravljanja”). Osim toga, u Uredbi o zajedničkim odredbama i Uredbi o ESF-u plus utvrđeni su opći ciljevi, koji su usklađeni sa širim politikama EU-a. Međutim, zakonodavni okvir fonda ESF+ prepušta nacionalnim i regionalnim tijelima država članica da utvrde koji će se posebni ciljevi podupirati u okviru različitih nacionalnih i regionalnih programa (u dogovoru s Komisijom) te da se bave svakodnevnom provedbom. Države članice odgovorne su, među ostalim, za odabir projekata, isplatu sredstava korisnicima i uspostavu sustava upravljanja i kontrole za programe. Tako se stvara partnerstvo u kojem EU osigurava financijska sredstva, ali države članice provode programe na terenu i brinu se da sredstva stignu do predviđenih korisnika.
U kontekstu europske građanske inicijative to znači da bi države članice koje žele iskoristiti svoja sredstva iz fonda ESF+ (sufinanciranje sredstvima EU-a i nacionalno sufinanciranje) za doprinos cilju ove inicijative morale osigurati da je to usklađeno sa strategijom i posebnim ciljevima njihovih programa u okviru fonda ESF+ te da im doprinosi. Da bi se poštovao članak 168. stavak 7. UFEU-a, sve mjere država članica morale bi ostati potpuno neutralne u pogledu toga odakle pacijentice dolaze i stoga ne bi mogle biti usmjerene ili ograničene na pacijentice iz drugih država članica.
Kako bi uvela tu vrstu mjera, država članica možda će morati izmijeniti relevantni program fonda ESF+ da se omogući pristup zdravstvenoj skrbi povezanoj s pobačajem u skladu s njezinim nacionalnim pravom.
b)Razlozi nepodnošenja novog prijedloga pravnog akta
Komisija smatra da nije potrebno podnijeti novi prijedlog pravnog akta kako bi se ostvario cilj europske građanske inicijative zbog razloga u nastavku.
Postojeći programi već omogućuju mjere za poboljšanje pristupa zdravstvenim uslugama povezanima s pobačajem pod uvjetom da se njima ne zadire u nadležnosti država članica na temelju članka 168. stavka 7. UFEU-a. To vrijedi za fond ESF+, čiji je cilj, kako je objašnjeno u odjeljku 2.2., među ostalim, smanjiti razlike u zdravstvenoj zaštiti i omogućiti da osobe u ranjivom položaju imaju pristup osnovnim zdravstvenim uslugama.
S druge strane, Komisija mora poštovati granice nadležnosti EU-a kako je utvrđeno u članku 168. stavku 7. UFEU-a.
Kako je objašnjeno u odjeljku 2.2., u nadležnosti je države članice da odluči hoće li omogućiti zakonit pristup pobačaju, regulira uvjete pod kojima je pobačaj dopušten i utvrdi posljedice za javni red koje iz toga proizlaze. Financijska potpora u nadležnosti je EU-a, ali, s obzirom na ograničenja iz članka 168. stavka 7. UFEU-a, samo za mjere koje su u skladu sa zakonodavstvom države članice u kojoj se provode i samo ako se takvim financiranjem (izravno ili neizravno) ne ugrožava nadležnost država članica za organizaciju zdravstvene zaštite, uključujući njezine bioetičke odluke.
To znači da svaki mehanizam financiranja EU-a mora ostati potpuno neutralan u pogledu mjesta podrijetla/boravka pacijenata i ne može biti posebno namijenjen ženama iz država članica u kojima pobačaj ne bi bio zakonski moguć.
4.ZAKLJUČAK
Kako je navedeno u odjeljku 3., Komisija zaključuje da je moguće doprinijeti ostvarenju cilja inicijative iz fonda ESF+. Komisija smatra da, kako bi se ostvario cilj postizanja visoke razine zaštite zdravlja ljudi iz Ugovora, države članice mogu koristiti sredstva EU-a kako bi na dobrovoljnoj osnovi i u skladu s nacionalnim pravom omogućile pristup sigurnom pobačaju ženama u ranjivom položaju koje si to inače ne bi mogle priuštiti.
Stoga Komisija smatra da nije potrebno podnijeti novi prijedlog pravnog akta EU-a kako bi se ispunio cilj europske građanske inicijative.
Moguće je izmijeniti nacionalne ili regionalne programe država članica u okviru fonda ESF+ kako bi se, ako to žele, uključila mjera koja bi omogućila pristup zakonito dostupnim, sigurnim i cjenovno pristupačnim uslugama pobačaja. Postupak izmjene nacionalnih ili regionalnih programa fonda ESF+ utvrđen je u članku 24. Uredbe o zajedničkim odredbama.
Države članice zatim mogu podnijeti svoj izmijenjeni program fonda ESF+ Europskoj komisiji na odobrenje. Nakon podnošenja Komisija će provjeriti usklađenost izmjene programa s relevantnim zakonodavstvom Unije i načelima Ugovora. To znači da bi mjera trebala biti otvorena ženama bez obzira na njihovo državljanstvo ili boravište i ne bi smjela biti namijenjena ženama iz drugih država članica.
Na taj će način mjera doprinijeti postizanju visokih standarda fizičkog i mentalnog zdravlja za svaku ženu, u skladu s načelom 2. iz Deklaracije o načelima za rodno ravnopravno društvo.
Ako Komisija utvrdi da su predložene izmjene u skladu s primjenjivim pravilima, odobrit će ih.
