This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document C:2018:445:FULL
Official Journal of the European Union, C 445, 10 December 2018
Službeni list Europske unije, C 445, 10. prosinca 2018.
Službeni list Europske unije, C 445, 10. prosinca 2018.
Display all documents published in this Official Journal
|
ISSN 1977-1088 |
||
|
Službeni list Europske unije |
C 445 |
|
|
||
|
Hrvatsko izdanje |
Informacije i objave |
Godište 61. |
|
Sadržaj |
Stranica |
|
|
|
IV. Obavijesti |
|
|
|
OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE |
|
|
|
Sud Europske unije |
|
|
2018/C 445/01 |
Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije |
|
HR |
|
IV. Obavijesti
OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE
Sud Europske unije
|
10.12.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 445/1 |
Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije
(2018/C 445/01)
Posljednja objava
Prethodne objave
Ti su tekstovi dostupni na:
EUR-Lex: http://eur-lex.europa.eu
V. Objave
SUDSKI POSTUPCI
Sud
|
10.12.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 445/2 |
Žalba koju je 5. srpnja 2018. podnijela Europska središnja banka protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) od 26. travnja 2018. u predmetu T-251/15: Espírito Santo Financial (Portugal) protiv Europske središnje banke
(Predmet C-442/18 P)
(2018/C 445/02)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Žalitelj: Europska središnja banka (zastupnici: F. Malfrère, M. Ioannidis, agenti, H.-G. Kamman, Rechtsanwalt)
Druga stranka u postupku: Espírito Santo Financial (Portugal), SGPS, SA
Zahtjevi
Žalitelj od Suda zahtijeva da:
|
— |
ukine prvu točku presude Općeg suda od 26. travnja 2018., Espírito Santo Financial (Portugal), SGPS, SA/ESB, T-251/15, EU:T:2018:234; |
|
— |
također odbije tužbu u pogledu ESB-ova odbijanja da otkrije iznos kredita u izvadcima zapisnika u kojima je zabilježena odluka ESB-ova Upravnog vijeća od 28. srpnja 2014.; |
|
— |
podredno prethodnoj točki vrati predmet Općem sudu Europske unije radi donošenja odluke; |
|
— |
naloži tužitelju u prvom stupnju i tuženiku snošenje dvije trećine (2/3) i ESB-u snošenje jedne trećine (1/3) troškova postupka. |
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Prvi i jedini žalbeni razlog: povreda članka 10.4 Statuta Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke (u daljnjem tekstu: Statut) i članka 4. stavka 1. točke (a) prve alineje Odluke 2004/258 (1)
ESB tvrdi da je Opći sud pogrešno tumačio i primijenio članak 10.4 Statuta i članak 4. stavak 1. točku (a) prvu alineju Odluke 2004/258, utvrdivši u pobijanoj presudi, osobito u točkama 55., 75. do 81. te 124. i 161., da se margina prosudbe Upravnog vijeća u pogledu objavljivanja njegovih zapisnika „mora koristiti u skladu s uvjetima i ograničenjima utvrđenima u Odluci 2004/258” (točka 80.), što znači, u konkretnom slučaju, da je ESB dužan dati obrazloženje kojim objašnjava kako objavljivanje podataka sadržanih u zapisnicima o postupcima pred Upravnim vijećem u kojima su zabilježene njegove odluke konkretno i stvarno ugrožava javni interes u pogledu povjerljivosti postupaka ESB-ovih tijela nadležnih za odlučivanje.
Članak 10.4 Statuta propisuje da se podatci koji su dio postupka pred Upravnim vijećem trebaju održati povjerljivima kako bi se zaštitila ESB-ova neovisnost i učinkovitost. Ovo pravilo primarnog prava, od kojeg se ne može odstupiti sekundarnim pravom, primjenjuje se i na dijelove zapisnika u kojima su zabilježene odluke Upravnog vijeća. To je ponovljeno u članku 4. stavku 1. točki (a) prvoj alineji Odluke 2004/258. Iz općeg načela povjerljivosti postupaka Upravnog vijeća, uključujući odluka, kako je to utvrđeno u članku 10.4 Statuta, proizlazi da ESB ne mora podvrgavati svoju odluku materijalnim i postupovnim standardima utvrđenima u Odluci 2004/258 kako bi objavio ishod svojih vijećanja. Osobito, ne treba objasniti zašto bi objavljivanje takvih zapisnika Upravnog vijeća konkretno i stvarno ugrozilo javni interes u pogledu povjerljivosti postupaka Upravnog vijeća.
(1) Odluka Europske središnje banke 2004/258/EZ od 4. ožujka 2004. o javnom pristupu dokumentima Europske središnje banke (SL 2004., L 80, str. 42.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 14., str. 49.)
|
10.12.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 445/3 |
Žalba koju je 1. kolovoza 2018. podnio Europski parlament protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) od 17. svibnja 2018. u predmetu T-566/16: Josefsson protiv Europskog parlamenta
(Predmet C-506/18 P)
(2018/C 445/03)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Žalitelj: Europski parlament (zastupnici: Í. Ní Riagáin Düro, V. Montebello-Demogeot, agenti)
Druga stranka u postupku: Erik Josefsson
Zahtjevi
Žalitelj od Suda zahtijeva da:
|
— |
ukine pobijanu presudu; |
|
— |
posljedično, odbije tužbu u prvostupanjskom postupku; |
|
— |
naloži strankama da snose vlastite troškove u ovom postupku; |
|
— |
naloži E. Josefssonu snošenje troškova prvostupanjskog postupka. |
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Parlament u svojoj žalbi ističe sljedeće razloge:
|
(i) |
pogreška koja se tiče prava, iskrivljavanje činjenica i nedostatak u obrazloženju u vezi s utvrđenjem da je uvjet pravne kvalifikacije bio razlog otkaza tužitelja; |
|
(ii) |
pogreška koja se tiče prava u vezi s njegovim utvrđenja da se na usvajanje organigrama i odluka koje se na njega odnose te u njemu sadržanog opisa radnih mjesta mora primijeniti tužiteljevo pravo na saslušanje; |
|
(iii) |
iskrivljavanje činjenica, očita pogreška u ocjeni i nedostatak u obrazloženju u vezi s zaključkom o tomu da bi, da je tužitelj također bio saslušan o pitanju njegova posjedovanja pravne kvalifikacije, to saslušanje moglo stvarno promijeniti rezultat postupka donošenja odluka o kojemu je riječ. |
|
10.12.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 445/4 |
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. kolovoza 2018. uputio Bundesgerichtshof (Njemačka) – Gesamtverband Autoteile-Handel e.V. protiv KIA Motors Corporation
(Predmet C-527/18)
(2018/C 445/04)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Bundesgerichtshof
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Gesamtverband Autoteile-Handel e.V.
Tuženik: KIA Motors Corporation
Prethodna pitanja
|
1. |
Mora li proizvođač informacije koje mora osigurati neovisnim operatorima u skladu s člankom 6. stavkom 1. prvom rečenicom Uredbe (EZ) br. 715/2007 (1) pružiti u obliku koji omogućuje elektroničku obradu? |
|
2. |
Radi li se o diskriminaciji neovisnih operatora koja je zabranjena člankom 6. stavkom 1. prvom rečenicom Uredbe (EZ) br. 715/2007 ako proizvođač uključivanjem pružateljâ informacijskih usluga otvori dodatni informacijski kanal za distribuciju originalnih zamjenskih dijelova preko ovlaštenih trgovaca i servisera? |
(1) Uredba (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2007. o homologaciji tipa motornih vozila u odnosu na emisije iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 5 i Euro 6) i pristupu podacima za popravke i održavanje vozila (SL 2007., L 171, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 30., str. 284.)
|
10.12.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 445/4 |
Žalba koju je 13. kolovoza 2018. podnijelo društvo Outsource Professional Services Ltd protiv presude Općeg suda (sedmo vijeće) od 31. svibnja 2018. u predmetu T-340/16, Flatworld Solutions Pvt Ltd protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo
(Predmet C-528/18 P)
(2018/C 445/05)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Žalitelj: Outsource Professional Services Ltd (zastupnik: A. Kempter, odvjetnik)
Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo, Flatworld Solutions Pvt. Ltd
Žalbeni zahtjev
Žalitelj od Suda zahtijeva da:
|
— |
ukine presudu Općeg suda (sedmo vijeće) od 31. svibnja 2018. u predmetu T-340/16; |
|
— |
potvrdi odluku četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 15. travnja 2016. u predmetu R 611/2015-4; |
|
— |
naloži društvu Flatworld Solutions Pvt. Ltd snošenje troškova, uključujući i nužne troškove koje je vlasnik žiga EU/pravni sljednik/žalitelj snosio. |
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Žalba se temelji na povredi prava Unije koju je počinio Opći sud, osobito članka 52. stavka 1. točke (b) Uredbe Vijeća 207/2009 (1) o žigu Zajednice, kako je zadnje izmijenjena Uredbom Vijeća 2015/2424 (2).
Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava utvrdivši da je vlasnik žiga EU/prednik postupao u zloj vjeri kada je podnosio prijavu za registraciju žiga br. 006035547. Opći sud je pogrešno protumačio pojam zle vjere. Nije nepošteno ni neetično koristiti opisni tekst kako bi se opisalo poslovanje. Stoga žig nije registriran u zloj vjeri.
(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL 2009., L 78, str. 1.), (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.)
(2) Uredba (EU) 2015/2424 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 o žigu Zajednice i Uredbe Komisije (EZ) br. 2868/95, o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 o žigu Zajednice te o stavljanju izvan snage Uredbe Komisije (EZ) br. 2869/95 o pristojbama koje se plaćaju Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)) (SL 2015., L 341, str. 21.)
|
10.12.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 445/5 |
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. rujna 2018. uputio Eparchiako Dikastirio Larnakas (Cipar) – D. Z. protiv Blue Air – Airline Management Solutions S.R.L.
(Predmet C-584/18)
(2018/C 445/06)
Jezik postupka: grčki
Sud koji je uputio zahtjev
Eparchiako Dikastirio Larnakas
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: D. Z.
Tuženik: Blue Air – Airline Management Solutions S.R.L.
Prethodna pitanja
|
1. |
Treba li Odluku br. 565/2014/EU (1) tumačiti na način da izravno proizvodi pravne učinke u obliku, s jedne strane, prava pojedinaca državljana trećih zemalja da nemaju obvezu imanja vize za ulazak u državu članicu odredišta i, s druge strane, obveze predmetne države članice odredišta da ne zahtijeva takvu vizu ako te osobe posjeduju jednu od viza ili dozvola boravka koje se nalaze na popisu dokumenata koji su uzajamno priznati u skladu s Odlukom br. 565/2014/EU, koju je država članica odredišta obvezna primjenjivati? |
|
2. |
Ako zračni prijevoznik u zračnoj luci države članice polazišta izravno i/ili putem svojih ovlaštenih predstavnika i zaposlenika uskrati ukrcaj putniku pozivajući se na to da tijela države članice odredišta uskraćuju dopuštenje njegova ulaska u tu državu zbog navodnog nepostojanja vize za ulazak, može li se smatrati da zračni prijevoznik izvršava funkciju i djeluje kao pojavni oblik države o kojoj je riječ (emanation of State), tako da se oštećeni putnik u odnosu na njega može pozvati na Odluku br. 565/2014/EU pred sudom države članice odredišta kako bi dokazao da je imao pravo ulaska bez vize te kako bi zahtijevao naknadu štete zbog povrede takvog prava i, slijedom toga, zbog povrede njegova ugovora o prijevozu? |
|
3. |
Može li zračni prijevoznik, izravno i/ili putem svojih ovlaštenih predstavnika i zaposlenika, uskratiti ukrcaj državljaninu treće države na temelju odluke tijela države članice odredišta o uskrati ulaska na područje navedene države članice, a da pritom tom državljaninu prethodno nije izdana ili/i uručena nikakva pisana obrazložena odluka o zabrani ulaska (vidjeti članak 14. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 2016/399 (2), ranije članak 13. Uredbe (EZ) br. 562/2006. o izdavanju obrazložene odluke o zabrani ulaska), radi osiguranja poštovanja temeljnih prava a osobito prava na djelotvorni pravni lijek oštećenog putnika (vidjeti članak 4. te uredbe)? |
|
4. |
Treba li članak 2. [točku] (j) Uredbe (EZ) br. 261/2004 (3) tumačiti na način da je iz njegova područja primjene isključen slučaj uskraćenog ukrcaja putnika kad god to odluči zračni prijevoznik zbog navodnih „neadekvatnih putnih isprava”? Je li pravilno tumačenje u skladu s kojim uskraćeni ukrcaj ulazi u područje primjene te uredbe ako sud na temelju posebnih okolnosti svakog pojedinog slučaja odluči da su putne isprave bile prikladne i da je uskraćeni ukrcaj bio neopravdan ili nezakonit zbog povrede prava Unije? |
|
5. |
Može li putniku biti uskraćeno pravo na odštetu iz članka 4. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004, pozivanjem na ugovornu odredbu o oslobođenju ili ograničenju odgovornosti zračnog prijevoznika u slučaju navodne neadekvatnosti njegovih putnih isprava, ako takva ugovorna odredba postoji u redovnim i prethodno objavljenim uvjetima o izvršenju ili/i pružanju usluga zračnog prijevoznika? Protivi li se članak 15. iste uredbe, tumačen u vezi s njezinim člankom 14., primjeni takvih ugovornih odredbi o ograničenju ili oslobođenju od odgovornosti zračnog prijevoznika? |
(1) Odluka br. 565/2014/EU Europskog Parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uvođenju pojednostavljenog režima kontrole osoba na vanjskim granicama na temelju jednostranog priznanja od strane Bugarske, Hrvatske, Cipra i Rumunjske određenih isprava kao jednakovrijednih njihovim nacionalnim vizama za tranzit ili namjeravani boravak na njihovim državnim područjima koji ne premašuje 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana i stavljanju izvan snage odluka 895/2006/EZ i 582/2008/EZ (SL 2014., L 157, str. 23.)
(2) Uredba (EZ) br. 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (SL 2016., L 77, str. 1.)
(3) Uredba (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (SL 2004., L 46, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 26., str. 21.)
|
10.12.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 445/6 |
Žalba koju je 21. rujna 2018. podnio The Goldman Sachs Group Inc. protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 12. srpnja 2018. u predmetu T-419/14: The Goldman Sachs Group protiv Europske komisije
(Predmet C-595/18 P)
(2018/C 445/07)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Žalitelj: The Goldman Sachs Group Inc. (zastupnik: A. Mangiaracina, avvocatessa, J. Koponen, advokat)
Druge stranke u postupku: Europska komisija, Prysmian SpA, Prysmian Cavi e Sistemi Srl
Zahtjevi
Žalitelj od Suda zahtijeva da:
|
— |
ukine pobijanu presudu; |
|
— |
poništi u cijelosti ili djelomično (npr. od svibnja 2007. ili studenoga 2007. nadalje, kada su GS Group i s njim povezana društva držali oko samo 45 % i 26 % dionica društva Prysmian) članke 1., 2., 3. i 4. Odluke Komisije C(2014) 2139 (1) od 2. travnja 2014. u dijelu u kojem se odnose na žalitelja; i/ili |
|
— |
smanji novčanu kaznu izrečenu žalitelju člankom 2. Odluke Komisije C(2014) 2139 od 2. travnja 2014; i |
|
— |
naloži Komisiji snošenje troškova prvostupanjskog postupka i žalbenog postupka. |
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Prvi žalbeni razlog: Opći sud je pogrešno primijenio članak 101. UFEU-a i članak 23.2 Uredbe 1/2003 (2) držeći žalitelja odgovornim za povredu koju je društvo Prysmian počinilo u razdoblju od 29. srpnja 2005. do 3. svibnja 2007. (u daljnjem tekstu: razdoblje prije IPO-a).
Drugi žalbeni razlog: Žalitelj nije vršio odlučujući utjecaj u smislu koji se zahtijevao sudskom praksom u razdoblju od 3. svibnja 2007. do 28. siječnja 2009. (u daljnjem tekstu: razdoblje poslije IPO-a).
Treći žalbeni razlog: Zahtjev da Sud žalitelju odobri bilo smanjenje novčane kazne dodijeljene društvu Prysmian.
(1) Odluka Komisije od 2. travnja 2014. u vezi s postupkom na temelju članka 101. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članka 53. Sporazuma o EGP-u (Predmet AT.39610 — Energetski kabeli)
(2) Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u (SL 2003., L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165.)
|
10.12.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 445/7 |
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. rujna 2018. uputio Bundesverwaltungsgericht (Austrija) – Adler Real Estate AG i dr.
(Predmet C-605/18)
(2018/C 445/08)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Bundesverwaltungsgericht
Stranke glavnog postupka
Žalitelji: Adler Real Estate AG, Petrus Advisers LLP, TZ
Druga stranka u postupku: Finanzmarktaufsichtsbehörde
Prethodna pitanja
|
1. |
Treba li članak 3. stavak 1.a podstavak 4. točku (iii.) Direktive 2004/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2004. o usklađivanju zahtjeva za transparentnošću u vezi s informacijama o izdavateljima čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu i o izmjeni Direktive 2001/34/EZ (1), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2013/50/EU Europskog parlamenta i Vijeća, tumačiti na način da je pretpostavka dopuštenosti „strožih zahtjeva” za „imatelje dionica ili fizičke ili pravne osobe” da su „zakoni i drugi propisi” kojima se nameću stroži uvjeti u pogledu obavješćivanja o udjelima „pod nadzorom” tijela koje imenuju države članice u skladu s člankom 4. Direktive 2004/25/EZ (2) […] o ponudama za preuzimanje te da taj nadzor obuhvaća ispunjavanje strožih zahtjeva u pogledu obavješćivanja o udjelima u smislu Direktive 2004/109/EZ? |
|
2. |
Protivi li se članku 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima nacionalna praksa prema kojoj pravomoćna odluka nadzornog tijela u skladu s člankom 4. Direktive 2004/25/EZ kojom je utvrđeno da je određena osoba prekršila nacionalne propise donesene prilikom prenošenja Direktive 2004/25/EZ ima obvezujući učinak i u okviru kaznenog postupka koji se vodi protiv iste osobe zbog povrede nacionalnih pravila povezanih s prenošenjem Direktive 2004/109/EZ (Direktiva o transparentnosti), tako da ta osoba ne može u pravnom i činjeničnom pogledu osporavati već pravomoćno utvrđenu povredu? |
(1) SL 2004, L 390, str. 38. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 4., str. 73.)
(2) Direktiva 2004/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o ponudama za preuzimanje (SL 2004, L 142, str. 12.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 141.)
|
10.12.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 445/8 |
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 28. rujna 2018. uputio Tribunal Tributário de Lisboa (Portugal) –Kanadska Država protiv Autoridade Tributária e Aduaneira
(Predmet C-613/18)
(2018/C 445/09)
Jezik postupka: portugalski
Sud koji je uputio zahtjev
Tribunal Tributário de Lisboa
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Kanadska Država
Tuženik: Autoridade Tributária e Aduaneira
Prethodno pitanje
U području oporezivanja dividendi koje društvo sa sjedištem na državnom području isplaćuje subjektu nerezidentu, je li u skladu s načelom zabrane ograničenja kretanja kapitala između država članica i trećih zemalja postojanje efektivne stope poreza na dobit koja je za subjekte sa sjedištem u trećoj zemlji viša od one koja se primjenjuje na istovrsne subjekte sa sjedištem na državnom području?
|
10.12.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 445/8 |
Tužba podnesena 28. rujna 2018. – Europska komisija protiv Slovačke Republike
(Predmet C-614/18)
(2018/C 445/10)
Jezik postupka: slovački
Stranke
Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: A. Tokár i C. Cattabriga, agenti)
Tuženik: Slovačka Republika
Tužbeni zahtjev
Europska komisija od Suda zahtijeva da:
|
— |
utvrdi da je Slovačka Republika, time što je državljanima trećih zemalja koji nisu članovi obitelji državljana Europske unije i čiji je zahtjev za izdavanje vize odbijen ili čija je viza poništena ili ukinuta, uskratila pravo pokretanja sudskog postupka, kako je utvrđeno u pravu Unije, povrijedila obveze koje ima na temelju članka 19. stavka 1. Ugovora o Europskoj uniji i članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, tumačenima u vezi s člankom 32. stavkom 3., člankom 34. stavkom 7. i člankom 35. stavkom 7. Uredbe (EZ) br. 810/2009 (1) (Zakonik o vizama); |
|
— |
naloži Slovačkoj Republici snošenje troškova. |
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U potporu svojoj tužbi Komisija navodi da su pravna pitanja koja su sporna u predmetnom slučaju već jasno riješena u presudi Suda u predmetu C-403/16, El Hassani, u kojem je potonji odlučio da članak 32. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama, kako je izmijenjena Uredbom (EU) br. 610/2013 Europskog parlamenta i vijeća od 26. lipnja 2013. (2), u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima treba tumačiti na način da države članice obvezuje da predvide žalbeni postupak protiv odluka o odbijanju viza, čije pojedinosti uređuje pravni poredak svake države članice uz poštovanje načela ekvivalentnosti i djelotvornosti. Tim se postupkom u određenoj fazi postupka mora zajamčiti mogućnost podnošenja žalbe sudu.
Stoga Komisija zaključuje da se ne mogu prihvatiti argumenti Slovačke Republike u prethodnom postupku u predmetnom slučaju i potvrđuje vlastito stajalište u skladu s kojim Slovačka Republika ne ispunjava svoje obveze navedene u tužbi.
(1) Uredba (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13 srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama) (SL 2009., L 243, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 12., str. 8.)
(2) Uredba (EU) br. 610/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o Zakoniku Zajednice o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama), Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma, uredaba Vijeća (EZ) br. 1683/95 i (EZ) br. 539/2001 i uredaba (EZ) br. 767/2008 i (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2013., L 182, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 12., str. 285.)
|
10.12.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 445/9 |
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 28. rujna 2018. uputio Amtsgericht Kehl (Njemačka) – Kazneni postupak protiv UY
(Predmet C-615/18)
(2018/C 445/11)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Amtsgericht Kehl
Stranke glavnog postupka
Staatsanwaltschaft Offenburg
protiv
UY
Prethodna pitanja
|
1. |
Treba li pravo Europske unije, a osobito Direktivu 2012/13 (1) i članke 21., 45., 49. i 56. UFEU-a tumačiti na način da im se protivi zakonodavstvo države članice koje dopušta da se u kaznenom postupku samo zbog toga što optuženik nema boravište u toj, nego u drugoj državi članici, naloži da optuženik za dostavu njemu upućenog kaznenog naloga mora imenovati opunomoćenika za primanje dostave, s posljedicom da bi kazneni nalog postao pravomoćan i stoga bi bile ispunjene pravne pretpostavke za kaznenu odgovornost kasnijeg ponašanja optuženika (vezanost prethodnim činjeničnim utvrđenjem), čak i ako optuženik nije stvarno znao za kazneni nalog i stvarno saznanje optuženika za kazneni nalog nije zajamčeno u istoj mjeri kao što bi to bilo u slučaju dostave optuženiku kad bi on imao svoje boravište u toj državi članici? |
|
2. |
U slučaju niječnog odgovora na prvo pitanje: treba li pravo Europske unije, a osobito Direktivu 2012/13 i članke 21., 45., 49. i 56. UFEU-a tumačiti na način da im se protivi zakonodavstvo države članice koje dopušta da se u kaznenom postupku samo zbog toga što optuženik nema boravište u toj, nego u drugoj državi članici, naloži da optuženik za dostavu njemu upućenog kaznenog naloga mora imenovati opunomoćenika za primanje dostave, s posljedicom da bi kazneni nalog postao pravomoćan i stoga bi bile ispunjene pravne pretpostavke za kaznenu odgovornost kasnijeg ponašanja optuženika (vezanost prethodnim činjeničnim utvrđenjem) i u progonu tog kaznenog djela optuženik podliježe strožim subjektivnim obvezama brige o tome da o kaznenom nalogu stvarno sazna nego što bi one postojale kad bi optuženik imao svoje boravište u toj državi članici, što čini mogućim kazneni progon zbog nemarnosti optuženika? |
(1) Direktiva 2012/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o pravu na informiranje u kaznenom postupku (SL 2012., L 142, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 15., str. 48.)
|
10.12.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 445/10 |
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. listopada 2018. uputio Court of Session, Edinburgh (Ujedinjena Kraljevina) – Andy Wightman i dr. protiv Secretary of State for Exiting the European Union
(Predmet C-621/18)
(2018/C 445/12)
Jezik postupka: engleski
Sud koji je uputio zahtjev
Court of Session, Edinburgh
Stranke glavnog postupka
Tužitelji: Andy Wightman, Ross Greer, Alyn Smith, David Martin, Catherine Stihler, Jolyon Maugham, Joanna Cherry
Tuženik: Secretary of State for Exiting the European Union
Druge stranke u postupku: Chris Leslie, Tom Brake
Prethodna pitanja
Ako je država članica sukladno članku 50. Ugovora o Europskoj uniji službeno obavijestila Europsko vijeće o svojoj namjeri da se povuče iz Europske unije, dopušta li pravo Unije to da država članica jednostrano povuče službenu obavijest koju je dostavila i, ako dopušta, pod kojim uvjetima i s kojim učincima glede ostanka države članice u Europskoj uniji?
|
10.12.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 445/10 |
Tužba podnesena 11. listopada 2018. – Europska komisija protiv Francuske Republike
(Predmet C-636/18)
(2018/C 445/13)
Jezik postupka: francuski
Stranke
Tužitelj: Europska komisija (zastupnik: J.-F. Brakeland, agent)
Tuženik: Francuska Republika
Tužbeni zahtjev
Utvrditi
s jedne strane, da je prekoračujući sustavno i stalno godišnju graničnu vrijednost za koncentraciju dušikova dioksida od 1. siječnja 2010. u sljedećih 12 aglomeracija i zona kvalitete zraka: Marseille (FR03A02), Toulon (FR03A03), Pariz (FR04A01), Auvergne-Clermont-Ferrand (FR07A01), Montpellier (FR08A01), Toulouse Midi-Pyrénées (FR12A01), ZUR Reims Champagne-Ardenne (FR14N10), Grenoble Rhône-Alpes (FR15A01), Strasbourg (FR16A02), Lyon-Rhône-Alpes (FR20A01), ZUR Vallée de l’Arve Rhône-Alpes (FR20N10) i Nica (FR24A01), i prekoračujući sustavno i stalno satnu graničnu vrijednost za koncentraciju dušikova dioksida od 1. siječnja 2010. u sljedeće dvije aglomeracije i zone kvalitete zraka: Pariz (FR04A01) i Lyon Rhône-Alpes (FR20A01), Republika Francuska i dalje krši obveze iz članka 13. stavka 1. Direktive 2008/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. o kvaliteti zraka i čišćem zraku za Europu (1), zajedno s Prilogom XI. navedenoj direktivi i to od stupanja na snagu graničnih vrijednosti 2010.,
i
s druge strane, da je Republika Francuska od 11. srpnja 2010. kršila obveze koje iz članka 23. stavka 1. Direktive 2008/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. o kvaliteti zraka i čišćem zraku za Europu zajedno s Prilogom XV. navedenoj direktivi i posebice obvezu, koja je utvrđena člankom 23. stavkom 1. drugim podstavkom navedene direktive, da osigura da razdoblje prekoračenja bude što je moguće kraće.
Naložiti Republici Francuskoj snošenje troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
Od 2010. su godišnje i satne granične vrijednosti koncentracije dušikova dioksida bile prekoračene sustavno i stalno u dvanaest i dvije zone. Ta prekoračenja predstavljaju, sama po sebi, povredu članka 13. stavka 1. Direktive 2008/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. o kvaliteti zraka i čišćem zraku za Europu zajedno s Prilogom XI. navedenoj direktivi.
Usprkos toj povredi članka 13. stavka 1. u vezi s Prilogom XI. Direktivi 2008/50/EZ, Republika Francuska protivno članku 23. stavku 1. drugom podstavku Direktive 2008/50/EZ u planove za kvalitetu zraka nije uključila djelotvorne mjere kako bi razdoblje prekoračenja bilo što je moguće kraće.
Neučinkovitosti tih mjera, među ostalim, proizlazi iz trajanja razdoblja prekoračenja graničnih vrijednosti, razine tih prekoračenja i njihova razvoja te detaljne analize svakog od planova koje su francuska tijela donijela za dvanaest zona o kojima je riječ.
|
10.12.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 445/11 |
Tužba podnesena 12. listopada 2018. – Europska komisija protiv Rumunjske
(Predmet C-638/18)
(2018/C 445/14)
Jezik postupka: rumunjski
Stranke
Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: L. Nicolae, K. Petersen, agenti)
Tuženik: Rumunjska
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Suda zahtijeva da:
|
— |
utvrdi da Rumunjska, time što u 2007. nije sustavno i stalno poštovala dnevne granične vrijednosti za koncentracije PM10 te time što od 2007. do 2014., izuzev 2013., nije sustavno i stalno poštovala godišnje granične vrijednosti za koncentracije PM10, u zoni RO32101 Bukurešt, povrijedila obveze koje ima na temelju članka 13. stavka 1., tumačenog u vezi s Prilogom XI. Direktivi 2008/50/EZ (1); |
|
— |
utvrdi da Rumunjska, što se tiče zone RO32101 Bukurešt, od 11. lipnja 2010. povređuje obveze iz članka 23. stavka 1., tumačenog u vezi s Prilogom XV. odjeljkom A Direktivi 2008/50/EZ, osobito obvezu iz drugog podstavka u pogledu osiguranja da razdoblje prekoračenja graničnih vrijednosti PM10 bude što je moguće kraće; |
|
— |
naloži Rumunjskoj snošenje troškova. |
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U zoni RO32101 Bukurešt su od 2007. sustavno i stalno prekoračivane dnevne granične vrijednosti za PM10. Usto su u istoj zoni od 2007. do 2014., izuzev 2013., prekoračivane godišnje granične vrijednosti za koncentracije PM10. Takva prekoračenja dostatna su za utvrđenje povrede odredbi članka 13. stavka 1. Direktive 2008/50/EZ, tumačenog u vezi s odredbama Priloga XI. istoj direktivi.
Usprkos tim prekoračenjima, Rumunjska nije izradila planove za kvalitetu zraka koji poštuju odredbe članka 23. stavka 1. Direktive, osobito obvezu donošenja odgovarajućih mjera kako bi razdoblje prekoračenja graničnih vrijednosti PM10 bilo što je moguće kraće. Takva povreda proizlazi iz produljenog razdoblja u kojem su zabilježena prekoračenja, dugih rokova predviđenih za prestanak prekoračenja, nepostojanja određenih elemenata predviđenih u Prilogu XV. odjeljku A Direktive, činjenice da planovi ne rješavaju sve glavne uzroke prekoračenja graničnih vrijednosti i ne predviđaju ni obvezne mjere dostatne za osiguranje poštovanja graničnih vrijednosti.
(1) SL 2008., L 152, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 29., str. 169.)
|
10.12.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 445/12 |
Tužba podnesena 12. listopada 2018. – Europska komisija protiv Kraljevine Španjolske
(Predmet C-642/18)
(2018/C 445/15)
Jezik postupka: španjolski
Stranke
Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: S. Pardo Quintillán, E. Sanfrutos Cano i F. Thiran, agenti)
Tuženik: Kraljevina Španjolska
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Suda zahtijeva da:
|
— |
u skladu s člankom 258. prvim stavkom Ugovora o funkcioniranju Europske unije utvrdi sljedeće:
|
|
— |
naloži Kraljevini Španjolskoj snošenje troškova. |
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
Komisija smatra da je Kraljevina Španjolska povrijedila obveze koje ima na temelju navedenih odredbi Direktive 2008/98/EZ time što nije poduzela zatražene mjere do 14. rujna 2017., roka koji je Komisija utvrdila u obrazloženom mišljenju od 14. srpnja 2017.
(1) SL 2008., L 312, str. 3. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 34., str. 99.)
|
10.12.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 445/12 |
Tužba podnesena 23. listopada 2018. – Europska komisija protiv Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske
(Predmet C-664/18)
(2018/C 445/16)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: J. Norris-Usher, K. Petersen, agenti)
Tuženik: Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Suda zahtijeva da:
|
— |
utvrdi da: budući da je nastavila s prekoračenjem godišnjih graničnih vrijednosti za NO2 u zonama UK0001 (Greater London Urban Area); UK0002 (West Midlands Urban Area); UK0003 (Greater Manchester Urban Area); UK 0004 (West Yorkshire Urban Area); UK 0013 (Teesside Urban Area); UK0014 (The Potteries); UK0018 (Kingston upon Hull); UK0019 (Southampton Urban Area); UK0024 (Glasgow Urban Area); UK0029 (Eastern); UK0031 (South East); UK0032 (East Midlands); UK0033 (North West & Merseyside); UK0034 (Yorkshire & Humberside); UK0035 (West Midlands) i UK0036 (North East) te s prekoračenjem satnih graničnih vrijednosti za NO2 u zoni UK0001 (Greater London Urban Area) i to od stupanja na snagu tih graničnih vrijednosti 1. siječnja 2010., Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske nije postupila u skladu s člankom 13. stavkom 1. Direktive 2008/50/EZ (1) u vezi s njezinim Prilogom XI.; |
|
— |
utvrdi da: od 11. lipnja 2010. Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske nije ispunila svoje obveze u skladu s člankom 23. stavkom 1. Direktive 2008/50/EZ u vezi s njezinim Prilogom XV. u pogledu prethodno navedenih zona a osobito obvezu u skladu s člankom 23. stavkom 1. podstavkom 2. da razdoblje prekoračenja traje što je kraće moguće; |
|
— |
naloži Ujedinjenoj Kraljevini Velike Britanije i Sjeverne Irske snošenje troškova. |
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
Godišnje granične vrijednosti su za NO2 od 2010. bile prekoračene u 16 zona i aglomeracija dok su satne granične vrijednosti bile prekoračene u jednoj zoni. Ta prekoračenja su sama po sebi povreda članka 13. stavka 1. Direktive 2008/50/EZ od 21. svibnja 2008. o kvaliteti zraka i čišćem zraku za Europu u vezi s njezinim Prilogom XI.
Unatoč ovoj opetovanoj povredi članka 13. stavka 1. u vezi s Prilogom XI. Direktivi, Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske nije usvojila planove za kvalitetu zraka koji predviđaju odgovarajuće mjere kako bi razdoblje prekoračenja trajalo što je kraće moguće. Nedostatnost mjera koje predviđa Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske vidi se iz trajanja razdoblja u kojem su granične vrijednosti bile prekoračene, opsega prekoračenja i kretanja u pogledu usklađenosti te detaljne analize svakog od odgovarajućih planova za kvalitetu zraka koji se odnose na 16 zona i aglomeracija koje su predmet ove tužbe.
(1) Direktiva 2008/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. o kvaliteti zraka i čišćem zraku za Europu (SL 2008., L 152, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 29., str. 169.)
Opći sud
|
10.12.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 445/14 |
Presuda Općeg suda od 24. listopada 2018. – Bacardi protiv EUIPO-a – Palírna U zeleného stromu (42 BELOW)
(Predmet T-435/12) (1)
((„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije 42 BELOW - Raniji neregistrirani nacionalni figurativni žig VODKA 42 - Relativni razlog za odbijanje - Članak 8. stavak 4. Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 4. Uredbe (EU) 2017/1001) - Uporaba u trgovačkom prometu - EUIPO-ova primjena nacionalnog prava”))
(2018/C 445/17)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Tužitelj: Bacardi Co. Ltd (Vaduz, Lihtenštajn) (zastupnici: M. Reinisch, a zatim A. Parassina, L. Rigas i L. Lorenc, odvjetnici)
Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: P. Geroulakos, a zatim D. Gája i D. Walicka, agenti)
Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Palírna U zeleného stromu a. s., ranije Granette & Starorežná Distilleries a.s. (Ústí nad Labem, Češka Republika) (zastupnik: T. Chleboun, odvjetnik)
Predmet
Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 9. srpnja 2012. (predmet R 2100/2011-2), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Granette & Starorežná Distilleries i Bacardi.
Izreka
|
1. |
Tužba se odbija. |
|
2. |
Društvu Bacardi Co. Ltd nalaže se snošenje troškova. |
|
10.12.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 445/14 |
Presuda Općeg suda od 24. listopada 2018. – Nova protiv Komisije
(Predmet T-299/15) (1)
((„Arbitražna klauzula - Sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava sklopljen u okviru pilot-projekta za uspostavljanje mreže kontakata i rasprava među ciljanim općinama i lokalnim tijelima o iskustvima i najboljoj praksi u ponovnom naseljavanju i integraciji izbjeglica - Izostanak objektivne ocjene rezultata projekta - Proporcionalnost - Vraćanje isplaćenih iznosa - Mjere izvođenja dokaza - Protuzahtjev”))
(2018/C 445/18)
Jezik postupka: talijanski
Stranke
Tužitelj: Nova Onlus Consorzio nazionale di cooperative sociali – Soc. coop. (Trani, Italija) (zastupnici: M. Astolfi i M. Petrucci, odvjetnici)
Tuženik: Europska komisija (zastupnici: u početku L. Di Paolo i L. Cappelletti, a zatim L. Di Paolo i naposljetku O. Verheecke i F. Moro, agenti, uz asistenciju A. Dal Ferra, odvjetnika)
Predmet
S jedne strane, zahtjev na temelju članka 272. UFEU-a s ciljem, u bitnome, da se utvrdi da Komisija nema osnove zahtijevati od tužitelja povrat iznosa od 80 242,78 eura na temelju Sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava HOME/2011/PPRS/AG/2176 i naloži Komisiji plaćanje 52 146,36 eura zajedno sa zateznim kamatama i, s druge strane, protuzahtjev Komisije da se tužitelju naloži povrat iznosa od 80 242,78 eura i isplata zateznih kamata za kašnjenje s izvršenjem navedenog Sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.
Izreka
|
1. |
Europska komisija nema osnove na temelju Sporazuma o dodijeli bespovratnih sredstava s oznakom HOME/2011/PPRS/AG/217 potraživati od Nova Onlus Consorzio nazionale di cooperative sociali – Soc. coop. 15 % troškova u vezi s internetskom stranicom projekta Transnational Observatory for Refugee’s Resettlement in Europe, tj. 3 002,45 eura. |
|
2. |
U preostalom dijelu tužba se odbija. |
|
3. |
Nalaže se Nova Onlus Consorzio nazionale di cooperative sociali da Komisiji plati, na temelju navedenog Sporazuma, iznos od 77 240,33 eura, uvećan za zatezne kamate po stopi od 3,55 % računajući od 19. svibnja 2015. do potpune isplate tog iznosa. |
|
4. |
Protuzahtjev se u preostalom dijelu odbija. |
|
5. |
Nova Onlus Consorzio nazionale di cooperative sociali snosit će vlastite troškove i dvije trećine troškova Europske komisije. |
|
6. |
Komisija će snositi trećinu vlastitih troškova. |
|
10.12.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 445/15 |
Presuda Općeg suda od 24. listopada 2018. – Epsilon International protiv Komisije
(Predmet T-477/16) (1)
((„Arbitražna klauzula - Ugovori koji su sklopljeni u okviru Sedmog okvirnog programa za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2007. – 2013.) - Pravni interes - Prihvatljivi troškovi - Odgoda plaćanja - Zahtjev za poništenje - Odluka o evidentiranju tužitelja u bazi podataka sustava ranog otkrivanja i isključenja (EDES) - Akt koji se ne može pobijati - Nedopuštenost”))
(2018/C 445/19)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Tužitelj: Epsilon International SA (Marousi, Grčka) (zastupnici: D. Bogaert i A. Guillerme, odvjetnici)
Tuženik: Europska komisija (zastupnici: J. Estrada de Solà, A Katsimerou i A. Kyratsou, agenti)
Predmet
S jedne strane, zahtjev na temelju članka 272. UFEU-a kojim se traži utvrđenje, kao prvo, da su iznosi koje je Komisija isplatila na temelju sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava Briseide, i-SCOPE i Smart-Islands prihvatljivi troškovi, kao drugo, da su odluke Komisije o obustavi plaćanja za projekte i-Locate, eENV-Plus, GeoSmartCity i c-Space neosnovane i, kao treće, da je Komisijino nezakonito postupanje prouzročilo štetu tužitelju i, s druge strane, zahtjev na temelju, kao prvo, članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje odluke Komisije od 17. lipnja 2016. (ref. Ares (2016)2835215) o evidentiranju društva Epsilon u bazi podataka sustava ranog otkrivanja i isključenja (EDES) i, kao drugo, članka 268. UFEU-a kojim se traži naknada štete koju je tužitelj navodno pretrpio zbog tog akta.
Izreka
|
1. |
Tužba se odbija. |
|
2. |
Društvu Epsilon International SA se nalaže snošenje troškova. |
|
10.12.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 445/16 |
Presuda Općeg suda od 24. listopada 2018. – Grupa Orenes protiv EUIPO-a – Akamon Entertainment Millenium (Bingo VIVA! Slots)
(Predmet T-63/17) (1)
((„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije Bingo VIVA! Slots - Raniji figurativni žig Europske unije vive bingo - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1., točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (sada članak 8. stavak 1. točka (b), Uredbe (EU) 2017/1001] - Predmet spora”))
(2018/C 445/20)
Jezik postupka: španjolski
Stranke
Tužitelj: Grupa Orenes, SL (Murcija, Španjolska) (zastupnik: M. J. Sanmartín Sanmartín, odvjetnik)
Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: S. Palmero Cabezas, agent)
Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Akamon Entertainment Millenium, SL (Barcelona, Španjolska)
Predmet
Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 7. studenoga 2016. (predmet R 453/2016-2) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između Grupe Orenes i Akamon Entertainment Milleniuma.
Izreka
|
1. |
Tužba se odbija. |
|
2. |
Grupi Orenes, SL nalaže se snošenje troškova. |
|
10.12.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 445/16 |
Presuda Općeg suda od 24. listopada 2018. – Fernández González protiv Komisije
(Predmet T-162/17 RENV) (1)
((„Javna služba - Privremeno osoblje - Članak 2. točka (c) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika (UZ) - Oglas za slobodno radno mjesto za zaposlenje privremenog osoblja na temelju članka 2. točke (b) UZ-a - Odbijanje prijave - Prigovor nezakonitosti - Članak 8. UZ-a - Odgovornost - Gubitak prilike”))
(2018/C 445/21)
Jezik postupka: francuski
Stranke
Tužitelj: Elia Fernández González (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: M. Casado García-Hirschfeld i É. Boigelot, odvjetnici)
Tuženik: Europska komisija (zastupnici: G. Berscheid i L. Radu Bouyon, agenti, uz asistenciju D. Waelbroecka i A. Durona, odvjetnika)
Predmet
Zahtjev na temelju članka 270. UFEU-a radi, s jedne strane, poništenja odluke Komisije od 14. studenoga 2014. o odbijanju prijave tužiteljice za radno mjesto člana privremenog osoblja na koje se odnosi objava o slobodnom radnom mjestu COM/2014/2036, kao i odluke od 22. svibnja 2015. o odbijanju tužiteljičine upravne žalbe i, s druge strane, naknade štete koju je tužiteljica navodno pretrpjela.
Izreka
|
1. |
Poništava se odluka Europske komisije od 14. studenoga 2014. o odbijanju prijave Elie Fernández González za radno mjesto člana privremenog osoblja na koje se odnosi objava o slobodnom radnom mjestu COM/2014/2036. |
|
2. |
Komisiji se nalaže da plati E. Fernández González iznos od 12 000 eura uvećan za zatezne kamate računajući od dana objave ove presude do stvarne isplate, po godišnjoj stopi koja je jednaka stopi koju je Europska središnja banka (ESB) odredila za glavne poslove refinanciranja, uvećanoj za 2 boda. |
|
3. |
U preostalom dijelu tužba se odbija. |
|
4. |
Europskoj Komisiji nalaže se snošenje troškova. |
(1) SL C 354, 26. 10. 2015. (predmet je najprije bio upisan u upisnik Službeničkog suda Europske unije pod brojem F-121/15 i prenesen je Općem sudu Europske 1. rujna 2016.).
|
10.12.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 445/17 |
Presuda Općeg suda od 24. listopada 2018. – Bayer protiv EUIPO-a – Uni-Pharma (SALOSPIR)
(Predmet T-261/17) (1)
((„Žig Europske Unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske Unije SALOSPIR - Raniji figurativni žigovi Europske unije koji prikazuju trake u bojama i raniji nacionalni žigovi Aspirin - Relativni razlozi za odbijanje - Sličnost znakova - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 207/2009 (sada članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001) - Ugled - Članak 8. stavak 5. Uredbe br. 207/2009 (sada članak 8. stavak 5. Uredbe (EU) 2017/1001) - Upotreba znaka u trgovačkom prometu čija važnost nije samo lokalnog karaktera - Članak 8. stavak 4. Uredbe br. 207/2009 (sada članak 8. stavak 4. Uredbe 2017/1001)”))
(2018/C 445/22)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Tužitelj: Bayer AG (Leverkusen, Njemačka) (zastupnici: V. von Bomhard i J. Fuhrmann, odvjetnici)
Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: A. Folliard-Monguiral, S. Pétrequin i D. Walicka, agenti)
Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Uni-Pharma Kleon Tsetis, Farmakeutika Ergastiria AVEE (Kifisia, Grčka) (zastupnici: C. Chrysanthis, P.-V. Chardalia i A. Vasilogamvrou, odvjetnici)
Predmet
Tužba protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 17. veljače 2017. (predmet R 2444/2017-4), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Bayer i Uni-Pharma Kleon Tsetis, Farmakeutika Ergastiria.
Izreka
|
1. |
Tužba se odbija. |
|
2. |
Društvu Bayer AG nalaže se snošenje, osim vlastitih, i troškova Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) i društva Uni-Pharma Kleon Tsetis, Farmakeutika Ergastiria AVEE koje su imali u postupku pred Općim sudom. |
|
10.12.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 445/18 |
Presuda Općeg suda od 24. listopada 2018. – Deza protiv Komisije
(Predmet T-400/17) (1)
((„Okoliš i zaštita zdravlja ljudi - Uredba (EZ) br. 1272/2008 - Razvrstavanje, označivanje i pakiranje određenih tvari - Uredba (EU) br. 2017/776 - Razvrstavanje antrakinona - Tvar za koju se pretpostavlja da je karcinogena za ljude - Očita pogreška u ocjeni - Pojam tvari - Pravna sigurnost - Imovinsko pravo”))
(2018/C 445/23)
Jezik postupka: češki
Stranke
Tužitelj: Deza, a.s. (Valašské Meziříčí, Češka Republika) (zastupnik: P. Dejl, odvjetnik)
Tuženik: Europska komisija (zastupnici: Z. Malůšková, K. Mifsud-Bonnici i R. Lindenthal, agenti)
Intervenijenti u potporu tuženiku: Republika Finska (zastupnik: S. Hartikainen, agent), Kraljevina Švedska (zastupnici: A. Falk, C. Meyer-Seitz, H. Shev, L. Zettergren i A. Alriksson, agenti), Europska agencija za kemikalije (zastupnici: M. Heikkilä, W. Broere i A. Hautamäki, agenti)
Predmet
Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje Uredbe (EU) br. 2017/776 Komisije оd 4. svibnja 2017., o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa za potrebe njezine prilagodbe tehničkom i znanstvenom napretku (SL 2017., L 116, str. 1.), u dijelu u kojem razvrstava antrakinon kao tvar za koju se pretpostavlja da je karcinogena za ljude.
Izreka
|
1. |
Tužba se odbija |
|
2. |
Društvu Deza, a.s. nalaže se snošenje vlastitih troškova kao i troškova Europske komisije. |
|
3. |
Republika Finska, Kraljevina Švedska i Europska agencija za kemikalije (ECHA) snosit će vlastite troškove. |
|
10.12.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 445/18 |
Tužba podnesena 1. listopada 2018. – Pharma Mar protiv Komisije
(Predmet T-594/18)
(2018/C 445/24)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Tužitelj: Pharma Mar, SA (Colmenar Viejo, Španjolska) (zastupnici: M. Merola i V. Salvatore, odvjetnici)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
|
— |
poništi Provedbenu odluku Komisije C(2018) 4831 final od 17. srpnja 2018., kojom je odbijeno izdavanje odobrenja za stavljanje lijeka u promet u skladu s Uredbom (EZ) br. 726/2004 (1) za „Aplidin – plitidepsin”, lijek za humanu uporabu; |
|
— |
naloži tuženiku snošenje troškova. |
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.
|
1. |
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na pristranosti onkološke znanstveno-savjetodavne skupine i njezina postupka imenovanja.
|
|
2. |
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela dobre uprave.
|
|
3. |
Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 12. Uredbe (EZ) br. 726/2004 i na povredi načela jednakog postupanja.
|
|
4. |
Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja.
|
|
5. |
Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi prava obrane.
|
(1) Uredba br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004 o utvrđivanju postupaka odobravanja primjene i postupaka nadzora nad primjenom lijekova koji se rabe u humanoj i veterinarskoj medicini, te uspostavi Europske agencije za lijekove (SL 2004., L 136, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 31., str. 18.).
|
10.12.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 445/20 |
Tužba podnesena 28. rujna 2018. – ZL protiv EUIPO-a
(Predmet T-596/18)
(2018/C 445/25)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Tužiteljica: ZL (zastupnik: E. Fontes Vila, odvjetnik)
Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)
Tužbeni zahtjev
Tužiteljica od Općeg suda zahtijeva da:
|
— |
poništi Odluku povjerenstva za odabir otvorenog natječaja EUIPO/AD/01/17 od 1. prosinca 2017. u kojoj su navedeni tužiteljičini rezultati na tom natječaju te je potvrđeno da ona nije uvrštena na „rezervnu listu” uspješnih kandidata; |
|
— |
podredno, poništi sljedeće povezane odluke: kao prvo, Odluku povjerenstva za odabir od 7. ožujka 2018., kojom je ono odgovorilo na tužiteljičin zahtjev za ponovno razmatranje i potvrdilo Odluku od 1. prosinca 2017.; kao drugo, Odluku tijela za imenovanje od 27. lipnja 2018. koje je odbilo tužiteljičinu žalbu od 7. lipnja 2018. i potvrdilo Odluku od 1. prosinca 2017.; |
|
— |
naloži tuženiku snošenje troškova. |
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužiteljica ističe četiri tužbena razloga.
|
1. |
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nedostatnosti pravnog obrazloženja i popratne dokumentacije u svim dopisima i odlukama dobivenima od EPSO-a i/ili EUIPO-a u vezi s predmetnim otvorenim natječajem, jer tužiteljica nije mogla utvrditi jesu li odluke koje na nju negativno utječu osnovane te podliježu li sudskom nadzoru čime je stvorena pravna nesigurnost i čime je tužiteljica ostavljena bez mogućnosti obrane pred upravom. |
|
2. |
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na (i) povredi tužiteljičinih temeljnih prava na dobru upravu i pristup dokumentima (članci 41. i 42. Povelje Europske unije o temeljnim pravima; članak 15. UFEU-a; članak 2. stavak 1. Uredbe br. 1049/2001 (1)) i horizontalnog načela transparentnosti, jer je tijelo za imenovanje tužiteljici odbilo pristup pitanjima verbalnog zaključivanja na računalnim testovima s višestrukim izborom odgovora, navodeći da je tužiteljičina tvrdnja kojom se osporava relevantnost i valjanost navedenih pitanja preopćenita, ali pritom nije navelo zbog čega nisu ispunjeni posebni uvjeti iz sudske prakse za odobrenje pristupa; i na (II) povredi tužiteljičina prava na obranu, jer je zahtjev tijela za imenovanje da se detaljnije ospori pobijana pitanja neizvediv za tužiteljicu, čime se stvara osobita ranjivost zbog obveze podnošenja nemogućeg dokaza. |
|
3. |
Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi tužiteljičina prava na obranu i na povredi načela zasluga i sposobnosti u predmetnom natječaju, transparentnosti u slobodnom pristupu javnoj službi i načela pravednog i jednakog postupanja, jer se tužiteljica nije mogla pozvati na bitnu nepravilnost pobijanih pitanja zbog njihove loše i pogrešne formulacije (npr. problemi u prijevodu) nakon što je dobila svoje rezultate natječaja. Kandidat bi uvijek, u bilo kojem dijelu natječajnog postupka, a osobito nakon objave rezultata, trebao imati mogućnost osporavanja činjenice da su pitanja sadržavala bitne pogreške. Tužiteljica nadalje navodi da loši prijevodi mogu pogodovati kandidatima koji su odabrali izvorni jezik verbalnih računalnih testova. |
|
4. |
Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da pobijana odluka od 1. prosinca 2017. sadržava očitu pogrešku u natječajnom postupku, jer su pobijana pitanja verbalnog zaključivanja na računalnom testu sadržavala bitnu nepravilnost. |
(1) Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL 2001., L 145, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.).
|
10.12.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 445/21 |
Tužba podnesena 9. listopada 2018. – Google i Alphabet protiv Komisije
(Predmet T-604/18)
(2018/C 445/26)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Tužitelji: Google LLC (Mountain View, Kalifornija, Sjedinjene Američke Države), Alphabet, Inc. (Mountain View) (zastupnici: N. Levy, solicitor, P. Stuart, barrister, J. Schindler i A. Lamadrid de Pablo, odvjetnici)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:
|
— |
poništi Komisijinu odluku od 18. srpnja 2018. u predmetu COMP/AT.40099 — Google Andrоid; |
|
— |
podredno, poništi ili smanji novčanu kaznu izrečenu tužiteljima na temelju neograničene nadležnosti Suda; i |
|
— |
u svakom slučaju, naloži Komisiji snošenje troškova tužiteljâ u vezi s ovim postupkom. |
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
Ovom se tužbom traži poništenje Komisijine Odluke C(2018) 4761 final od 18. srpnja 2018. u vezi s postupkom na temelju članka 102. UFEU-a i člankom 54. Sporazuma o EGP-u (AT.40099 — Google Android).
U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu šest tužbenih razloga.
|
1. |
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je pobijanom odlukom počinjena pogreška u ocjeni definicije tržišta i vladajućeg položaja.
|
|
2. |
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je pobijanom odlukom pogrešno utvrđeno da su uvjeti za prethodnu instalaciju iz sporazuma o distribuciji mobilne aplikacije društva Google nepošteni.
|
|
3. |
Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je pobijanom odlukom pogrešno utvrđeno da je jedini preduvjet za prethodnu instalaciju u sporazumima društva Google o podjeli dobiti na osnovi portfelja nepošten. |
|
4. |
Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je pobijanom odlukom pogrešno utvrđeno da je društvo Google počinilo zlouporabu time što je uvjetovalo licencije za aplikacije Play i Google Search ispunjavanjem obveza zabrane fragmentacije iz sporazuma o zabrani fragmentacije.
|
|
5. |
Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da su pobijanom odlukom povrijeđena prava obrane tužiteljâ.
|
|
6. |
Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je pobijanom odlukom pogrešno propisana i izračunata novčana kazna.
|
|
10.12.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 445/22 |
Tužba podnesena 5. listopada 2018. – Fujifilm Recording Media protiv EUIPO-a – iTernity (d:ternity)
(Predmet T-609/18)
(2018/C 445/27)
Jezik postupka: njemački
Stranke
Tužitelj: Fujifilm Recording Media GmbH (Kleve, Njemačka) (zastupnici: R. Härer, C. Schulze, C. Weber, H. Ranzinger i C. Gehweiler, odvjetnici)
Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)
Druga stranka pred žalbenim vijećem: iTernity GmbH (Freiburg, Njemačka)
Podaci o postupku pred EUIPO-om
Nositelj spornog žiga: tužitelj
Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije „d:ternity” – žig Europske unije br. 11 152 154
Postupak pred EUIPO-om: postupak brisanja
Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 25. srpnja 2018. u predmetu R 2324/2018-4
Tužbeni zahtjevi
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
|
— |
poništi pobijanu odluku; |
|
— |
podredno utvrdi da nije potrebno odlučivati o sporu; |
|
— |
naloži EUIPO-u i drugoj stranci u postupku snošenje troškova nastalih pred Općim sudom i žalbenim vijećem. |
Tužbeni razlog
|
— |
povreda članaka 18. i 64. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća. |
|
10.12.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 445/23 |
Tužba podnesena 18. listopada 2018. – Gres de Aragón protiv EUIPO-a (GRES ARAGÓN)
(Predmet T-624/18)
(2018/C 445/28)
Jezik postupka: španjolski
Stranke
Tužitelj: Gres de Aragón, SA (Alcalñiz, Španjolska) (zastupnik: J. Learte Álvarez, odvjetnik)
Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)
Podaci o postupku pred EUIPO-om
Predmetni sporni žig: prijava figurativnog žiga Europske unije GRES ARAGÓN – prijava za registraciju br. 16 311 938
Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 16. kolovoza 2018. u predmetu R 2269/2017-1
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
|
— |
poništi pobijanu odluku kojom se odbija prijava žiga Europske unije br. 16 311 938 GRES ARAGÓN za dio njome obuhvaćenih proizvoda/usluga; |
|
— |
odobri nastavak postupka po izvornoj prijavi za sve njome obuhvaćene proizvode i usluge; |
|
— |
naloži EUIPO-u snošenje troškova. |
Tužbeni razlog
Povreda članka 7. stavka 1. točaka (b) i (c) te članka 7. stavaka 2. i 3. Uredbe (EU) br. 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.
|
10.12.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 445/23 |
Tužba podnesena 18. listopada 2018. – mobile.de protiv EUIPO-a (prikaz automobila u oblačiću)
(Predmet T-629/18)
(2018/C 445/29)
Jezik postupka: njemački
Stranke
Tužitelj: mobile.de GmbH (Dreilinden, Njemačka) (zastupnik: T. Lührig, odvjetnik)
Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)
Podaci o postupku pred EUIPO-om
Predmetni sporni žig: prijava figurativnog žiga Europske unije (prikaz automobila u oblačiću) – prijava br. 15 598 931
Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 7. kolovoza 2018. u predmetu R 2653/2017-4
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
|
— |
poništi pobijanu odluku; |
|
— |
naloži EUIPO-u snošenje troškova. |
Tužbeni razlozi
|
— |
povreda članka 49. stavka 1. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća; |
|
— |
povreda članka 71. stavka 1. druge rečenice Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća; |
|
— |
povreda članka 68. stavka 1. četvrte rečenice Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s člankom 23. stavkom 1. točkom (d) Delegirane uredbe Komisije (EU) 2018/625; |
|
— |
povreda članka 68. stavka 1. četvrte rečenice Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s člankom 23. stavkom 1. točkom (e) i člankom 22. stavkom 1. točkom (b) Delegirane uredbe Komisije (EU) 2018/625. |
|
10.12.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 445/24 |
Tužba podnesena 17. listopada 2018. – Herholz Vertrieb protiv EUIPO-a (#)
(Predmet T-631/18)
(2018/C 445/30)
Jezik postupka: njemački
Stranke
Tužitelj: Herholz Vertrieb GmbH & Co. KG (Ahaus, Njemačka) (zastupnik: D. Sprenger, odvjetnik)
Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)
Podaci o postupku pred EUIPO-om
Predmetni sporni žig: prijava verbalnog žiga Europske unije # – prijava br. 16 967 267
Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 22. kolovoza 2018. u predmetu R 445/2018-2
Tužbeni zahtjevi
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
|
— |
pobijanu odluku preinači na način da se prihvati prijava za registraciju žiga Europske unije; |
|
— |
naloži EUIPO-u snošenje troškova. |
Tužbeni razlog
|
— |
povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća. |