52015DC0044

KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA

Globalno partnerstvo za iskorjenjivanje siromaštva i održivi razvoj nakon 2015.

I. UVOD

Godina 2015. ključna je za globalni održivi razvoj i iskorjenjivanje siromaštva. Donošenjem razvojnog programa za razdoblje nakon 2015. međunarodna zajednica poziva se da na temeljne izazove s kojima je svijet danas suočen odgovori korjenitim promjenama: iskorjenjivanjem siromaštva, postizanjem uključivog i održivog razvoja za sadašnje i buduće generacije te osiguravanjem promicanja i zaštite svih ljudskih prava i temeljnih vrijednosti kao osnove mirobljubivih i naprednih društava.

Prigoda za postizanje dogovora o novom programu, uključujući niz ciljeva održivog razvoja, te o novom globalnom partnerstvu za potporu tom programu pružit će se u okviru dvaju međunarodnih sastanaka na visokoj razini koji će se održati u nadolazećoj godini: treće Međunarodne konferencije o financiranju razvoja u Adis Abebi u srpnju i sastanka na vrhu Ujedinjenih naroda (UN) za donošenje razvojnog programa za razdoblje nakon 2015. u New Yorku u rujnu. Tim procesom moraju se objediniti i nadograditi prijašnje inicijative, posebno milenijski razvojni ciljevi (MRC-ovi) i Konferencija o održivom razvoju Rio+20. Sporazum o programu za razdoblje nakon 2015. uvelike će se odraziti i na pregovore u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama.

Znatan napredak već je postignut u okviru raznih procesa u UN-u. Izvješće otvorene radne skupine o ciljevima održivog razvoja[1], izvješće Međuvladinog odbora stručnjaka za financiranje održivog razvoja[2] i objedinjeno izvješće glavnog tajnika UN-a[3] predstavljaju ključne doprinose i ukazuju na to da je globalni sporazum o ambicioznom razvojnom programu za razdoblje nakon 2015. nadohvat ruke.

Europska unija (EU) u tim je procesima uvijek imala važnu i konstruktivnu ulogu pružajući ključne doprinose i aktivno surađujući s partnerima na svim razinama. U komunikacijama Europske komisije iz veljače 2013.[4], srpnja 2013.[5] i lipnja 2014.[6] te zaključcima Vijeća iz lipnja 2013.[7], prosinca 2013.[8] i prosinca 2014.[9] iznesena je vizija EU-a o programu za razdoblje nakon 2015. koji mora biti globalan i univerzalan te obuhvaćati sve tri dimenzije održivog razvoja: društvenu, gospodarsku i ekološku.

Provedba tako dalekosežnog programa predstavlja složen izazov, ali i jedinstvenu priliku za redefiniranje i jačanje načina na koji svjetska zajednica surađuje. Radi postizanja ciljeva programa za razdoblje nakon 2015. potrebno je sklopiti novo globalno partnerstvo za iskorjenjivanje siromaštva i održivi razvoj. Uspjehu tog globalnog partnerstva moraju pridonijeti svi. EU je spreman u potpunosti dati svoj obol i konstruktivno surađivati s drugima te sa zadovoljstvom očekuje njihovo aktivno sudjelovanje.

Ova Komunikacija nadovezuje se na zaključke Vijeća iz prosinca 2014. te se u njoj predstavljaju stajališta Europske komisije o glavnim načelima i sastavnicama potrebnima kako bi se globalnim partnerstvom učinkovito podržao razvojni program za razdoblje nakon 2015. U njoj se iznose prijedlozi o tome kako EU i njegove države članice mogu pridonijeti tom partnerstvu. Naglašava se spremnost EU-a da se pozitivno uključi u globalnu raspravu o načinima provedbe budućih ciljeva održivog razvoja te se gradi temelj zajedničkog stajališta EU-a u međuvladinim pregovorima. U Prilogu se navode moguće mjere za provedbu programa za razdoblje nakon 2015.

II. GLAVNA NAČELA GLOBALNOG PARTNERSTVA

Novo globalno partnerstvo morat će se odlikovati novim duhom solidarnosti i suradnje kojim će se potaknuti korjenite promjene. Od ključne će važnosti biti odgovornost i vodstvo u nacionalnim okvirima, uz potporu u vidu političke predanosti na najvišoj razini. Nacionalne napore treba dodatno osnažiti suradnjom na svim razinama i sa svim dionicima, oslanjajući se na iskustvo s milenijskim razvojnim ciljevima pri uspostavi globalnog partnerstva za razvoj te s drugim međunarodnim partnerstvima. Da bi se polučio uspjeh, potrebno je provoditi politike i mobilizirati resurse te pojačati doprinose svih zemalja u skladu s njihovim sposobnostima.

Globalno partnerstvo trebalo bi se temeljiti na načelima zajedničke i uzajamne odgovornosti te pojedinačnih sposobnosti. Zemlje u svim fazama razvoja moraju se uključiti u provedbu partnerstva i preuzeti odgovornost za nju.

Partnerstvo se ujedno treba temeljiti na ljudskim pravima, dobrom upravljanju, vladavini prava, podršci demokratskim institucijama, uključivosti, nediskriminaciji i ravnopravnosti spolova.

Njime bi se trebalo poduprijeti uravnoteženo objedinjavanje triju dimenzija održivog razvoja kako bi se izbjegli rad u izoliranim skupinama i kompromisi među različitim ciljevima. Zbog pojačanog učinka klimatskih promjena na izazove povezane s iskorjenjivanjem siromaštva i održivim razvojem pitanja klimatskih promjena potrebno je aktivno uvrstiti u program razvoja za razdoblje nakon 2015. te u globalno partnerstvo za potporu tom programu.

Izlaskom iz okvira uobičajenih kanala za suradnju globalno partnerstvo treba promicati učinkovitije i uključivije oblike višedioničkog partnerstva koji djeluju na svim razinama te uključuju privatni sektor i civilno društvo, socijalne partnere, sveučilišta, zaklade, znanstvene institucije i tijela javne vlasti. Da bi program polučio uspjeh, treba postići usklađenost politika na svim razinama kako bi se osiguralo da se vladinim politikama podupiru smanjenje siromaštva i održivi razvoj. Globalnim partnerstvom trebalo bi se promicati održivo i učinkovito korištenje resursima, uključujući sve domaće resurse, međunarodne javne financije, financije iz privatnog sektora i inovativne financije.

Buduće globalno partnerstvo trebalo bi biti jasno usmjereno na postizanje mjerljivih, konkretnih i održivih rezultata kojima se izravno pridonosi dogovorenim ciljevima i namjerama i koji se mogu pretvoriti u strukturne reforme te u konačnici u pozitivne i održive ishode za ljude i planet. Transparentnost i razmjena informacija među svim dionicima trebale bi biti okosnica globalnog partnerstva, čime se naglašava važnost postojanog praćenja, odgovornosti i preispitivanja na svim razinama za sve građane i dionike te promiču davanje povratnih informacija i učenje.

U cilju ostvarenja programa za razdoblje nakon 2015. sve bi države članice trebale utvrditi odgovarajuće politike koje će im omogućiti provedbu ciljeva održivog razvoja u skladu s njihovim sposobnostima. Jednake bi napore trebalo usmjeriti na utvrđivanje ispravnih politika i na mobilizaciju odgovarajućih financijskih sredstava za provedbu zato što su oni međusobno ovisni: jasno političko okruženje usmjereno na rezultate neophodan je preduvjet kojim se omogućuje postizanje stvarnog učinka financiranja, koje bi isto tako trebalo aktivno pridonijeti jačanju i poticanju drugih načina provedbe, npr. s pomoću poticajnih politika, izgradnje kapaciteta, trgovine, inovacije i privatnih ulaganja.

Europska komisija u bliskoj će suradnji s državama članicama raditi na provedbi programa unutar EU-a te na podupiranju provedbe drugdje u svijetu s pomoću konstruktivne suradnje i partnerstva. Kako bi se program za razdoblje nakon 2015. proveo u potpunosti, EU će se trebati aktivno uključiti, a njegove će države članice morati poduzeti mjere na svim razinama. EU može ponuditi svoje iskustvo u provođenju politika koje odražavaju ključna načela programa kao što su održivost, suradnja i partnerstvo. Te politike sežu od strategije Europa 2020.[10], koje je cilj poticanje pametnog, održivog i uključivog rasta s pomoću integriranog i usklađenog skupa mjera politike, pa do usklađenosti politika za razvoj[11] i Sedmog akcijskog programa za zaštitu okoliša[12].

III. KLJUČNE SASTAVNICE GLOBALNOG PARTNERSTVA – NAČINI PROVEDBE

U nastavku su navedene ključne sastavnice koje bi globalno partnerstvo trebalo sadržavati. One uključuju mjere koje bi u cilju uspješne provedbe trebali poduzeti svi partneri te konkretne prijedloge o mogućim doprinosima EU-a.

3.1. Poticajno i povoljno političko okruženje na svim razinama

U svim je zemljama potreban koherentan skup učinkovitih politika, praksi, institucija i resursa radi stvaranja povoljnog domaćeg okruženja za provedbu programa za razdoblje nakon 2015. Dobro upravljanje na svim razinama ključno je sredstvo za provedbu programa i važan cilj samo po sebi.

Na nacionalnoj će razini sve vlade uz sveobuhvatno savjetovanje sa svojim građanima morati odlučiti kako će pridonijeti postizanju ciljeva i namjera, imajući na umu potrebu da se dopre do svih članova društva, posebno onih najosjetljivijih. Potpuna uključenost civilnog društva od ključne je važnosti. Novim bi se globalnim partnerstvom trebale potaknuti i razvojne mogućnosti lokalnih tijela te lokalnih dionika. Trebala bi se pojačati koordinacija među različitim razinama – globalnom, nacionalnom, regionalnom i lokalnom.

Za provedbu na nacionalnoj i lokalnoj razini svaka zemlja treba učinkovit zakonodavni i regulatorni okvir za postizanje ciljeva politike. Zemlje trebaju promicati učinkovite i odgovorne institucije, transparentne politike i sustave te odgovornost prema svojim građanima s pomoću demokratskih procesa utemeljenih na vladavini prava. To bi trebalo uključivati uspostavu pravednih i predvidivih pravnih okvira kojima se promiču i štite ljudska prava, temeljne radne norme i okoliš te osigurava održivo upravljanje prirodnim resursima. Ujedno je potrebno stvoriti stabilno okruženje za privatni sektor, među ostalim osigurati ravnopravne uvjete za tržišno natjecanje i poticati održiva ulaganja. Ključni su provedba i izvršenje zakonodavstva, uključujući suzbijanje nezakonitih djelatnosti, uklanjanje prepreka za provedbu, izgradnju kapaciteta za provedbu i podizanje javne svijesti, kako bi dionici mogli pozivati na odgovornost vlade i nadležna tijela. EU se zalaže za poboljšanje vlastitog regulatornog okvira i suradnju s partnerima kako bi izgradnjom kapaciteta i razmjenom znanja pomogao razviti i ojačati pravične, djelotvorne i transparentne regulatorne okvire kojima se unaprjeđuju učinkovitost, neovisnost i kvaliteta pravosudnih sustava.

Dobro upravljanje zahtijeva učinkovite sustave za donošenje proračuna, dodjelu financijskih sredstava i praćenje rashoda. Ti sustavi moraju biti u potpunosti transparentni i otvoreni za javnost kako bi se potaknuli sudioničko donošenje odluka, sudjelovanje privatnog sektora i suzbijanje korupcije. Učinkovite makroekonomske politike ključne su u osiguranju mobilizacije i učinkovitog trošenja potrebnih sredstava u skladu s ciljevima održivog razvoja.

Vlade moraju promicati održiv i uključiv rast koji koristi svim članovima društva, uključujući one marginalizirane i isključene. Regulatorne instrumente trebalo bi združiti s gospodarskim instrumentima, fleksibilnim i isplativim alatima koji mogu pomoći u postizanju zajedničkih ciljeva. Gospodarskim instrumentima kao što su porezni poticaji, zajamčene tarife i plaćanje usluga ekosustava može se potaknuti održivi rast, među ostalim i premještanjem poreznog opterećenja s rada na proizvode koji imaju negativan učinak na održivost te izdavanjem dozvola za trgovanje emisijama, kao što je to slučaj sa sustavom EU-a za trgovanje emisijama. Određivanje cijena ugljika djeluje kao velik poticaj za ulaganje u čiste tehnologije i rješenja s niskim emisijama ugljika, osobito u zemljama u razvoju; sve bi zemlje stoga trebale sudjelovati u određivanju cijena ugljika u cilju smanjenja emisija stakleničkih plinova.

Održiva javna nabava vladama omogućuje da iskoriste javnu potrošnju kako bi povećale potražnju za održivim proizvodima i uslugama, na temelju socijalnih i ekoloških kriterija, povećavajući njihov udio na tržištu i pružajući poduzećima opipljive poticaje.

Usklađenost politika okosnica je uistinu povoljnog političkog okruženja. Da bi globalno partnerstvo polučilo uspjeh, svim se politikama na nacionalnoj i podnacionalnoj razini treba dosljedno pridonositi postizanju ciljeva održivog razvoja u domaćem i međunarodnom okruženju.

Trebalo bi uzeti u obzir ključnu ulogu koju mnogi sektori, poput poljoprivrede, energetike i zdravstva, imaju u pružanju doprinosa nizu ciljeva i namjera. Od izuzetne su važnosti političke mjere kojima se pomaže omogućiti i promicati pristup pristojnim radnim mjestima s održivom i primjerenom socijalnom zaštitom za sve građane, kao i one kojima bi se olakšala ulaganja u ljudski kapital s pomoću obrazovanja, razvoja vještina i osposobljavanja. Rješavanje nejednakosti i socijalne isključenosti, posebno među najranjivijima, uključujući žene, djecu, starije osobe i osobe s invaliditetom, i dalje je važno, među ostalim uporabom alata kao što su oznake spola i dobi. 

Drugi je ključni korak reforma ili ukidanje subvencija štetnih za okoliš, kao što su subvencije za fosilna goriva, i njihova zamjena klimatski pametnim intervencijama koje su manje štetne za okoliš te učinkovitije pridonose smanjenju siromaštva. Usklađenost politika podrazumijeva i odgovarajuće koordinacijske mehanizme za dijalog među dionicima te praćenje i ocjenjivanje politika i rezultata.

Ne smije se previdjeti važnost regionalne razine. EU aktivno promiče regionalni razvoj i integraciju, čime se mogu potaknuti trgovina, ulaganja i mobilnost te promicati mir i stabilnost.

Na globalnoj će razini provedba programa za razdoblje nakon 2015. zahtijevati učinkovit međunarodni sustav upravljanja, stabilna financijska tržišta i gospodarsku suradnju, uključujući potrebne razine regulacije. Institucije za globalno upravljanje moraju biti učinkovite i transparentne te opremljene sustavima za ocjenjivanje napretka i izvješćivanje o njemu u usporedbi s ciljevima. Potrebno je nastaviti djelovati u cilju ostvarivanja boljeg upravljanja međunarodnim financijskim institucijama. Osim toga, programi skupina G7 i G20 primjeri su vrste političkih obveza s pomoću kojih bi se mogao ostvariti znatan doprinos.

Za globalna javna dobra isto su tako potrebne usklađene međunarodne politike i aktivnosti, uključujući s pomoću bolje provedbe međunarodnih sporazuma koji imaju središnju ulogu u postizanju nekoliko ciljeva održivog razvoja. Mnoga pitanja globalne su ili prekogranične naravi te su za njihovo rješavanje potrebni posebni sporazumi o međunarodnoj suradnji. Nacionalne politike isto tako moraju biti dosljedne i usklađene s međunarodnim sporazumima. EU aktivno podupire niz međunarodnih sporazuma i njihova je stranka te je spreman preuzeti vodeću ulogu i dodatno pridonijeti provedbenim mjerama u brojnim područjima kao što su multilateralni sporazumi o zdravstvu, multilateralni sporazumi o okolišu i međunarodno upravljanje oceanima.

U sve bolje povezanom svijetu sve države članice moraju sustavno u obzir uzimati i pozitivan i negativan učinak koji njihove politike mogu imati na druge zemlje. U tu bi se svrhu sve razvijene zemlje s visokim srednjim prihodima i gospodarstva u usponu trebali obvezati na uspostavu sustava za procjenu učinka koji donošenje novih politika ima na siromašnije zemlje. Usklađenost politika za razvoj za EU predstavlja zakonsku obvezu da u pogledu politika koje provodi, a koje bi mogle utjecati na zemlje u razvoju, u obzir uzima ciljeve razvojne suradnje. To podrazumijeva ublažavanje mogućih negativnih učinaka domaće politike na treće zemlje te poticanje sinergije među gospodarskim, socijalnim i ekološkim područjima politika.

3.2. Razvoj kapaciteta za ostvarivanje programa

Program za razdoblje nakon 2015. može zaživjeti samo ako svi partneri raspolažu djelotvornim institucijama i neophodnim ljudskim vještinama i kapacitetima za iskorjenjivanje siromaštva i postizanje održivog razvoja. To uključuje sposobnost procjene potreba, prikupljanja podataka, praćenja provedbe i preispitivanja strategija. Za postizanje ciljeva održivog razvoja potrebno je razviti dodatne i nove kapacitete i vještine na svim razinama i u svim zemljama, uključujući one u EU-u.

Razvoj kapaciteta, uključujući institucionalni i organizacijski razvoj, bit će učinkovit samo ako odgovornost za njega preuzmu i potiču ga oni kojima je potreban. Trebalo bi ga poticati s pomoću učenja i inicijativa utemeljenih na znanju, kao i trajnim, pravednim i konstruktivnim dijalogom o politikama i rezultatima razvoja. Taj bi se pristup trebao usredotočiti na razvoj ljudskih resursa te sustava i postupaka za planiranje, upravljanje i praćenje.

Svi partneri u međunarodnoj suradnji, uključujući međunarodne organizacije, trebali bi ojačati i poboljšati svoju podršku postupcima za razvoj kapaciteta, uključujući uporabu mreža i sustava za razmjenu znanja, uzajamno učenje i suradnju među svim razvojnim partnerima. Time se mogu obuhvatiti sve vrste partnerstva za suradnju, uključujući pristupe na osima sjever – jug i jug – jug te trostrane i regionalne pristupe, uz uključivanje javnih i privatnih dionika. Osobit napor treba uložiti u najslabije razvijenim zemljama te u nestabilnim državama, gdje je neophodno pripremiti uvjete za tranziciju i izgraditi otpornost najosjetljivijeg stanovništva.

EU se zalaže za poboljšanje potpore za razvoj kapaciteta i olakšavanje njezine dostupnosti u svim sektorima suradnje s pomoću višedioničke perspektive. EU smatra razvoj kapaciteta u partnerskim zemljama ključnim čimbenikom za poboljšanje učinkovitosti pomoći te već omogućuje procese uzajamnog učenja i umrežavanja u okviru inicijativa kao što su tehnička suradnja i institucijski razvojni programi. EU će pojačati izgradnju kapaciteta u području statistike i praćenja u partnerskim zemljama.

3.3. Mobilizacija i učinkovita uporaba domaćih javnih financija

Primarna odgovornost za provedbu održivih gospodarskih politika počiva na nacionalnim vladama. To uključuje odgovornost za učinkovitu mobilizaciju i uporabu javnih resursa, uključujući prirodne resurse.

Zahtijeva i savjesno upravljanje javnim financijama te pokretanje i jačanje mjera revizije i kontrole te mjera za borbu protiv prijevara i korupcije, snažnu poreznu upravu te izvješćivanje po zemljama radi unaprjeđivanja financijske transparentnosti i borbe protiv nezakonitih financijskih tokova.

Iako su nacionalni javni prihodi tijekom posljednjih nekoliko godina znatno porasli, porezni udio u mnogim je zemljama još uvijek nizak. Osim što se njime otvara fiskalni prostor za nacionalnu potrošnju na razvojne prioritete, učinkovitim i transparentnim ubiranjem i uporabom domaćih javnih financija osnažuje se odgovornost države i pridonosi zdravom odnosu između vlade i građana. Produbljivanje i proširivanje domaće resursne osnove te bolje upravljanje njome i njezina učinkovitija uporaba u svim zemljama stoga su ključni za iskorjenjivanje siromaštva i održivi razvoj.

Računovodstvo prirodnog kapitala može zemljama koje su bogate prirodnim resursima pomoći unaprijediti upravljanje tim resursima i transparentnost upravljanja, čime se poboljšava njihov doprinos gospodarskom rastu. Prelazak na zeleno gospodarstvo pruža izuzetne nove mogućnosti kao pokretač održivog gospodarskog rasta. EU se zalaže za jačanje svojih napora u tom području, i unutar vlastitih granica i u vidu podrške zemljama u razvoju.

Sve snažnija integracija međunarodnih financijskih tržišta i gospodarska globalizacija donose nove izazove u pogledu povećanja domaćih prihoda. Za poboljšanje mobilizacije domaćih prihoda stoga je potrebna međunarodna suradnja kojom će se osigurati transparentno, suradničko i pošteno porezno okruženje.

Dug je važan element i treba ga razmatrati u kontekstu ukupnih javnih financija. Održivo financiranje duga poduprto učinkovitim upravljanjem dugom kamen je temeljac financijske stabilnosti i održive fiskalne politike.

Sve bi se zemlje trebale obvezati na učinkovitu mobilizaciju i uporabu domaćih javnih financija, uključujući u pogledu globalnih javnih dobara kao što su klima i biološka raznolikost te u sektorima ključnima za iskorjenjivanje siromaštva i održivi razvoj, kao što su poljoprivreda i energetika. Sve bi zemlje trebale primjenjivati ekološke i socijalne zaštitne mjere te promicati i provoditi programe kojima se postiže veća otpornost i tako dugoročno smanjuju troškovi. Uključivanje klimatskih ciljeva u javno domaće financiranje ključno je i za povećanje sredstava za mjere u području klimatskih promjena i za izbjegavanje neodrživih ulaganja te negativnih dugoročnih troškova.

Sve bi se zemlje trebale obvezati na postizanje optimalne razine državnih prihoda, izražene, primjerice, omjerom poreza i bruto domaćeg proizvoda (BDP), uključujući jačanjem relevantnih institucija, povećanjem kapaciteta poreznih uprava i reformom nacionalnih poreznih sustava kako bi se proširila porezna osnovica gdje je to prikladno te uspostavile poštene i pravedne porezne politike.

Sve zemlje isto tako moraju osigurati uspostavu sustava za učinkovito, održivo i transparentno upravljanje svim javnim sredstvima, uključujući upravljanje dugom i riznicom te upravljanje prihodima od prirodnih resursa. To bi zahtijevalo provođenje programa reformi pod vodstvom vlade i jačanje institucija odgovornih za planiranje i nadzor proračuna, među ostalima neovisnih nacionalnih vrhovnih revizijskih institucija, parlamenata i civilnog društva. Trebalo bi poticati politike otvorenih podataka, uključujući razvoj nacionalnih portala otvorenih podataka.

Radi osiguranja ravnopravnih uvjeta oporezivanja za lokalna i međunarodna poduzeća potrebno je unaprijediti međunarodnu suradnju u borbi protiv nezakonitih financijskih tokova. Trebalo bi poboljšati transparentnost i odgovornost u ekstraktivnim industrijama, uključujući objavljivanje iznosa koje poduzeća isplaćuju vladama.

Ujedno bi trebalo poboljšati međunarodnu suradnju u pogledu oporezivanja. Sve bi zemlje trebale ispunjavati minimalne norme dobrog upravljanja u području oporezivanja (transparentnost, razmjena informacija i pravedno porezno tržišno natjecanje) i obvezati se na donošenje nacionalnih propisa za borbu protiv utaje poreza, izbjegavanja plaćanja poreza i agresivnog poreznog planiranja te u cilju izbjegavanja štetnog poreznog tržišnog natjecanja. Sve bi zemlje trebale raditi na provedbi preporuka o smanjenju porezne osnovice i preusmjeravanju dobiti.

3.4. Mobilizacija i učinkovita uporaba međunarodnih javnih financija

Međunarodno javno financiranje i dalje je važan i katalitički element cjelokupnog financiranja koje je dostupno zemljama u razvoju te će ga u cilju provedbe ovog ambicioznog programa tijekom sljedećih 15 godina trebati dodatno povećati. Kao što je navedeno u objedinjenom izvješću glavnog tajnika UN-a, program za razdoblje nakon 2015. trebao bi se temeljiti na načelima univerzalnosti, zajedničke odgovornosti i solidarnosti. Europska komisija stoga snažno podupire poziv glavnog tajnika UN-a svim razvijenim zemljama da ispune cilj UN-a od 0,7 % izdvajanja za službenu pomoć u BND-u te da se dogovore o konkretnim vremenskim rokovima za ispunjenje obveza u okviru službene razvojne pomoći.

Gospodarstva u razvoju i usponu tijekom posljednjeg su desetljeća bila pokretači globalnog rasta. S obzirom na nastavak gospodarskih i financijskih poboljšanja u mnogim zemljama u razvoju, javno međunarodno financiranje u razdoblju nakon 2015. treba razvijati kako bi postalo učinkovitije u ubrzavanju promjena i postizanju održivosti. Sve veći broj zemalja koje nisu članice Odbora za razvojnu pomoć OECD-a već pridonosi financiranju znatnim iznosima. Ti partneri pomažu preobraziti okruženje razvojnog financiranja s pomoću alternativnih strategija i načina suradnje te bi trebali pridonositi više kako bi poduprli najpotrebitije zemlje. S obzirom na svoju važnost i u skladu s prijedlozima objedinjenog izvješća glavnog tajnika UN-a, zemlje s visokim srednjim prihodima i gospodarstva u usponu trebali bi se obvezati na povećanje doprinosa međunarodnom javnom financiranju te na konkretne ciljeve i rokove u tom pogledu.

EU i njegove države članice pridonose više od 50 % ukupne službene razvojne pomoći i zadržat će visoku razinu zajedničke obveze. O rokovima za financijske obveze EU-a trebalo bi odlučivati u okviru prethodno navedene globalne obveze, čime bi se trebalo osigurati da sve zemlje s visokim prihodima, kao i zemlje s visokim srednjim prihodima i gospodarstva u usponu daju svoj pošten doprinos nastojanjima da se siromašnijim zemljama pruži potpora u postizanju međunarodno dogovorenih ciljeva.

Uloga i važnost međunarodnog javnog financiranja razlikuju se među zemljama. Sredstva bi trebalo usmjeriti tamo gdje je potreba najveća i gdje će imati najveći učinak. U tom je pogledu ključan napor svih pružatelja financiranja kako bi se preokrenuo trend opadanja pomoći najsiromašnijim zemljama. Kako navodi glavni tajnik UN-a, sve zemlje s visokim prihodima trebale bi poštovati cilj UN-a od 0,15 % BND-a za razvojnu pomoć najslabije razvijenim zemljama kako je utvrđeno u Istanbulskom programu djelovanja[13]. Zemlje s visokim srednjim prihodima i gospodarstva u usponu isto bi se tako trebali obvezati na povećanje svojih doprinosa najslabije razvijenim državama te odrediti ciljeve i rokove u tom pogledu.

Međunarodna javna sredstva svih pružatelja moraju se osigurati i upotrebljavati učinkovito, u skladu s načelima vlasništva, usmjerenosti na rezultate, uključivog partnerstva, transparentnosti i uzajamne odgovornosti. Svi pružatelji financiranja trebaju poduzeti konkretne mjere kojima bi se poboljšala transparentnost, unaprijedili pružanje sredstava i odgovornost, poduprli mjerenje i iskazivanje održivih rezultata, provodile smjernice za situacije sukoba i ranjivosti[14] te smanjila rascjepkanost strukture međunarodne pomoći.

U vrijeme ekonomskih ograničenja ključno je u potpunosti iskoristiti potencijal javnog financiranja. Dobro osmišljenom i provedenom službenom razvojnom pomoći mogu se potaknuti drugi načini provedbe. S pomoću potpore poboljšanim poreznim i fiskalnim politikama može se umnogostručiti domaće javno financiranje, mješovitim sredstvima i javno-privatnim partnerstvima mogu se pokrenuti infrastrukturni projekti te se mogu promicati znanstvene i tehnološke razmjene.

Budući da program za razdoblje nakon 2015. mora biti u potpunosti usklađen s klimatskim ciljevima i podupirati ih, važno je osigurati potpunu usklađenost i poravnanost financijskog okvira programa za razdoblje nakon 2015. s financijskim sredstvima za borbu protiv klimatskih promjena, kao što je istaknuto u objedinjenom izvješću glavnog tajnika UN-a. U tom kontekstu valja napomenuti da je EU već odlučio u razdoblju 2014. – 2020. izdvojiti 20 % proračuna, uključujući dio za vanjska djelovanja, za projekte i politike povezane s klimom. EU se i dalje zalaže za ispunjavanje svojih obveza u okviru međunarodnih konvencija, uključujući one o biološkoj raznolikosti i drugim ključnim globalnim pitanjima.

3.5. Poticanje trgovine radi iskorjenjivanja siromaštva i promicanja održivog razvoja

Trgovina je ključan čimbenik za uključivi rast i održivi razvoj te stoga predstavlja važno sredstvo provedbe programa za razdoblje nakon 2015.

EU priznaje prvenstvo Svjetske trgovinske organizacije (WTO) u pogledu trgovinskih pitanja na globalnoj razini te smatra da multilateralni trgovinski sustav koji se temelji na pravilima ima neprocjenjivu ulogu u osiguranju ravnopravnih uvjeta za sve zemlje, posebno one u razvoju. EU stoga i dalje u potpunosti podržava Razvojni plan iz Dohe i provedbu Paketa iz Balija, osobito Sporazum o olakšavanju trgovine i elemente koji se odnose na najslabije razvijene zemlje, čime će se promicati daljnja integracija najslabije razvijenih zemalja u međunarodna tržišta i globalne lance vrijednosti. EU će se konstruktivno uključiti u predstojeće pregovore o programu rada nakon Balija u cilju pravovremenog završetka pregovora.

Mnoge su zemlje, osobito gospodarstva u usponu, uspješno iskoristile potencijal otvorenog sustava trgovanja za povećanje trgovine i postizanje održive stope rasta BDP-a. Iako su te promjene pomogle iz siromaštva izbaviti stotine milijuna ljudi, u takvim koristima nisu uživale sve zemlje u razvoju. Osobito su najslabije razvijene zemlje i dalje marginalizirane u svjetskoj trgovini.

Svaka zemlja snosi primarnu odgovornost za to da dobrim upravljanjem, zdravim unutarnjim politikama i reformama poveća potencijal trgovine u odnosu na uključivi rast i održivi razvoj. Cilj je stvoriti stabilno regulatorno okruženje koje je poticajno za privatni sektor i ulaganja te kojim se pridonosi integraciji zemlje u regionalne i globalne lance vrijednosti. Zemlje istovremeno moraju za radnu snagu osigurati međunarodno prihvaćene radne norme i odgovarajuće vještine te promicati prelazak na zeleno gospodarstvo.

Međutim, najranjivije zemlje svijeta, osobito najslabije razvijene zemlje, suočene su s određenim preprekama povezanima s nedostatkom kapaciteta, neprimjerenom infrastrukturom ili nedostatnom raznolikošću proizvodnje. Trebaju potporu kojom bi se olakšala njihova integracija u svjetski trgovinski sustav i ostvarile najveće moguće gospodarske, socijalne i ekološke koristi. Poboljšani pristup tržištu i pomoć za trgovinu u tom pogledu imaju ključnu ulogu.

Tržište EU-a izuzetno je otvoreno za zemlje u razvoju. EU je pojednostavio svoja pravila o podrijetlu i poboljšao informiranje najpotrebitijih zemalja o načinima pristupa njegovu tržištu. EU provodi i jednostrane instrumente za potporu održivom razvoju, uključujući Opći sustav povlastica (OSP). U okviru sustava OSP+ osigurava dodatne trgovinske povlastice ranjivim gospodarstvima koja su se obvezala na učinkovitu provedbu 27 ključnih međunarodnih konvencija o ljudskim pravima i pravima radnika, zaštiti okoliša i dobrom upravljanju. Nadalje, u okviru inicijative „Sve osim oružja” odobrava se bescarinski i beskvotni pristup za sve proizvode iz najslabije razvijenih zemalja osim oružja i streljiva. Sve razvijene zemlje i gospodarstva u usponu trebali bi odobriti bescarinski i beskvotni pristup svojim tržištima za proizvode iz najslabije razvijenih zemalja.

EU i njegove države članice ujedno su najveći svjetski pružatelji pomoći za trgovinu, pridonoseći trećinu ukupnog svjetskog iznosa. To uključuje jačanje kapaciteta radi ispunjavanja norma EU-a i iskorištavanje svih prednosti trgovinskih sporazuma te jednostranih trgovinskih povlastica EU-a. EU će nastojati ažurirati svoju strategiju pomoći za trgovinu uzimajući u obzir ishode pregovora za razdoblje nakon 2015. Sve razvijene zemlje i gospodarstva u usponu trebali bi povećati svoju pomoć za trgovinu za najslabije razvijene zemlje i pružati je u skladu s načelima razvojne učinkovitosti.

Kako bi se ostvario puni potencijal trgovine, sve zemlje moraju u okviru svojih trgovinskih politika u obzir uzeti pitanja „iza granica”. Ta pitanja uključuju: olakšavanje trgovine, tehničke propise i norme, propise o radu i zaštiti okoliša, ulaganja, usluge, prava intelektualnog vlasništva i javnu nabavu. EU se tim pitanjima bavi u svojim trgovinskim sporazumima, uključujući one sa zemljama u razvoju. Nadalje, sve bi zemlje trebale procijeniti učinak trgovinskih sporazuma na održivost i na najslabije razvijene zemlje.

EU je poboljšao uvrštavanje održivog razvoja u svoju trgovinsku politiku. To obuhvaća sustavno uključivanje odredaba o održivom razvoju, uključujući radne i ekološke aspekte, u sve trgovinske sporazume i s razvijenim partnerima i s partnerima u razvoju. Uključivanje predstavnika civilnog društva u provedbu tih odredbi ključno je za postizanje rezultata. Sve bi zemlje trebale poboljšati uvrštavanje održivog razvoja u svoje trgovinske politike.

Uzajamno jačanje trgovine i održivog razvoja može se poticati i smanjivanjem ili ukidanjem carinskih i necarinskih zapreka za ekološke proizvode, tehnologije i usluge, kao i za ekološki prihvatljive proizvode. U tom pogledu EU se snažno zalaže za žurno sklapanje plurilateralnog sporazuma o ekološkim proizvodima i uslugama („sporazum o zelenim proizvodima”) te poziva ostale zemlje da se pridruže tekućim pregovorima.

Radi postizanja ciljeva održivog razvoja potrebno je trgovinskim programom za korjenite promjene poboljšati odgovorno ponašanje i zakonodavstvo te transparentnost u svim lancima nabave. Iskorištavanje prirodnih resursa i trgovanje njima pokretači su razvoja, ali treba uložiti dodatne napore u promicanje zakonite, odgovorne, održive i transparentne nabave i uporabe prirodnih resursa i sirovina te trgovine njima, uključujući s pomoću zakonodavstva EU-a o izvješćivanju po zemljama te bilateralnih sporazuma poput onih sa zemljama izvoznicama drvne sirovine. Europska komisija nedavno je predstavila i prijedlog za odgovornu nabavu minerala iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja.[15]

Treba pojačati međunarodne mjere za suzbijanje nezakonite trgovine štetne za okoliš (poput trgovine divljim biljnim i životinjskim vrstama, opasnim tvarima i prirodnim resursima) – dobri primjeri mogućih djelovanja uključuju sporazume o dobrovoljnom partnerstvu o kojima EU trenutačno pregovara u okviru svoje inicijative o provedbi zakona, upravljanju i trgovini u području šumarstva.

Gospodarske, ekološke i socijalne koristi mogu nastati i razvojem međunarodnih smjernica i norma, kao i javnih i privatnih programa održivosti (poput sustava pravedne trgovine).

3.6. Poticanje korjenitih promjena s pomoću znanosti, tehnologije i inovacija

Rješenja dobivena primjenom znanosti, tehnologije i inovacija važni su pokretači za provedbu vizije svijeta nakon 2015. Primjenom znanosti, tehnologije i inovacija, uključujući digitalizaciju, mogu se u relativno kratkom vremenskom razdoblju ostvariti korjenite promjene, ali ne i samim time riješiti socijalni i ekološki problemi. Svi dionici moraju iskoristiti potencijal znanosti, tehnologije i inovacija kako bi postigli pametan, održiv i uključiv razvoj. Svi partneri stoga moraju poticati inovacije kojima će se pomoći građanima da izbjegnu siromaštvo, stvoriti kvalitetna radna mjesta, optimizirati složeni sustavi i lanci vrijednosti, promicati održivi obrasci potrošnje i proizvodnje, smanjiti osjetljivost na katastrofe i druge šokove te promicati učinkovita uporaba ograničenih resursa. Sve zemlje moraju razvijati bolje ili posebne vještine potrebne za promicanje i podupiranje znanosti, tehnologije i inovacija. Osobito bi u zemljama u razvoju trebalo u potpunosti iskoristiti potencijal informacijskih i komunikacijskih tehnologija i njihove primjene u vidu pokretača održivog i uključivog rasta, inovacija i poduzetništva.

S obzirom na to da je većina tehnologija u vlasništvu poduzeća, njihov prijenos može se izvršiti samo u uzajamno dogovorenim uvjetima, a moraju se poštovati i njihova prava intelektualnog vlasništva. Vlade bi trebale poticati lakše širenje, razmjenu i prijenos tehnologija s pomoću stvaranja povoljnog okruženja te poticaja na nacionalnoj razini koji su usmjereni na održivost i pružaju odgovarajuću zaštitu prava intelektualnog vlasništva u skladu s pravilima WTO-a. Trebalo bi promicati javno-privatna partnerstva i ulaganja u istraživanja i razvoj, istovremeno osiguravajući njihov doprinos održivom razvoju.

Sve zemlje trebale bi poboljšati bilateralnu, regionalnu i multilateralnu suradnju u području znanosti, tehnologije i inovacija te u području istraživanja usmjerenih na rješenja, uključujući informacijske i komunikacijske tehnologije, radi promicanja provedbe ciljeva održivog razvoja. Kako bi se olakšao razvoj ključnih i ekološki prihvatljivih tehnologija te pristup njima, potrebna je suradnja na osi sjever – jug, ali i na osi jug – jug te trostrana suradnja, posebno za najslabije razvijene zemlje. Gospodarstva u usponu imaju važnu ulogu u razvoju i prijenosu tehnologija te u razvoju kapaciteta za najslabije razvijene zemlje, kao i u znanstvenoj i tehnološkoj suradnji.

Suradnja u području prijenosa tehnologija trebala bi nadilaziti čisti tehnološki razvoj i obuhvaćati dugoročnija ulaganja prilagođena lokalnim prilikama, uključivati zajednice i korisnike te jamčiti uzimanje u obzir potreba ljudi i okoliša („dizajn primjeren ljudskim i ekološkim potrebama”).

UN bi trebao nastaviti olakšavati pristup informacijama o postojećim tehnologijama i promicati usklađenost i koordinaciju među tehnološkim mehanizmima, uključujući nove mehanizme. Kako bi se osigurala dodatna vrijednost i izbjeglo udvostručivanje, Europska komisija predlaže da svaki novi mehanizam djeluje kao središnja točka za razmjenu informacija za postojeće inicijative u cilju promicanja koordinacije i sinergije među njima, istodobno osiguravajući sudjelovanje svih relevantnih dionika. Uspostavom internetske platforme koja se temelji na postojećim inicijativama i dopunjuje ih, kao što je predloženo u objedinjenom izvješću glavnog tajnika UN-a, moglo bi se pridonijeti tom cilju.

EU se zalaže za poticanje znanosti, tehnologije i inovacija i unutar Unije i u suradnji s međunarodnim partnerskim zemljama i regijama. Obzor 2020. program je EU-a za istraživanja i inovacije iz čijeg je proračuna 60 % sredstava namijenjeno za podršku održivom razvoju i u kojem mogu sudjelovati zemlje iz cijelog svijeta. EU promiče otvoreni pristup publikacijama i, u obliku pilot-projekta, podacima dobivenima javno financiranim istraživanjima u okviru programa Obzor 2020. kako bi se olakšala razmjena znanja i osnažili istraživački i inovacijski kapaciteti, uključujući one u zemljama u razvoju. U okviru svoje razvojne suradnje EU podupire kapacitete za inovacije i prijenos tehnologija s pomoću programa visokog obrazovanja, posebno u području održive poljoprivrede i sigurnosti hrane, u cilju poboljšanja održivosti dovođenjem poljoprivredne proizvodnje na put održivog rasta i pretvaranjem rezultata istraživanja u praktična rješenja. Svojim sudjelovanjem u različitim partnerstvima EU ujedno pridonosi sprječavanju kriza i katastrofa te pripravnosti i odgovaranju na njih.

3.7. Mobilizacija domaćeg i međunarodnog privatnog sektora

Poduzeća i potrošači bit će ključni dionici u prelasku na održivi razvoj zato što je privatni sektor, koji seže od malih dionika do najvažnijih multinacionalnih poduzeća, važan pokretač inovacija, održivog rasta, stvaranja radnih mjesta, trgovine i smanjenja siromaštva. On ujedno ima središnju ulogu u ulaganju u učinkovitost resursa i infrastrukturu, poput održivih prometnih sustava, energetskih mreža i digitalnih infrastruktura koje su od ključne važnosti za gospodarski rast zemlje. Za provedbu programa za razdoblje nakon 2015. stoga je potrebno poslovno okruženje kojim se pogoduje inicijativama privatnog sektora, podupiru mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća, osnažuju žene i produbljuje financijska uključenost. Boljim informiranjem o značajkama održivosti proizvoda, uključujući promicanjem i uporabom oznaka o održivosti, potrošačima bi trebalo omogućiti donošenje odluka utemeljenih na informacijama. Normama i kriterijima održivosti podupire se niz mjera za postizanje ciljeva održivog razvoja, kao što su porezni poticaji, javna nabava, podnošenje izvješća poduzeća i označivanje proizvoda.

Iako su rezultati poduzeća sve bolji kada je riječ o smanjenju ekološkog i socijalnog učinka, u privatnom sektoru postoji ogromni potencijal za dodatno povećanje doprinosa iskorjenjivanju siromaštva i održivom razvoju. Poduzeća bi analizom životnog ciklusa trebala sustavno analizirati ekološki i socijalni učinak proizvoda koje upotrebljavaju i proizvode. Na raspolaganju im je mnoštvo norma, načela i smjernica, a program za razdoblje nakon 2015. predstavlja sjajnu priliku za početak rješavanja tih problema. Jedan od primjera rad je na razvoju smjernica za odgovorne lance opskrbe u poljoprivredi.

Vlade i privatni sektor moraju surađivati na postizanju zajedničke vizije održivog i uključivog rasta, pri čemu vlade moraju uspostaviti regulatorno okruženje, osigurati izvršenje zakonodavstva i davati poticaje, dok privatni sektor mora ponuditi održivija ulaganja. Omjer miješanja javnih sredstava sa zajmovima međunarodnih financijskih institucija i sredstvima iz privatnog sektora narednih će desetljeća nastaviti rasti, uključujući u okviru održivih ulaganja u klimatski pametne infrastrukture i poduzeća te radi produbljivanja financijske uključenosti.

Važan preduvjet za razvoj privatnog sektora je pristup financiranju, zajedno s odgovarajućim pravnim okvirima i pravosudnim strukturama. Jednostavna, transparentna i stabilna pravila te institucije, uz podršku funkcionalnog pravosudnog sustava i sustava za rješavanje sporova, ključni su elementi za uključivo i povoljno poslovno okruženje i promicanje održivih ulaganja. Stvaranje uvjeta za poticanje postupne formalizacije neformalnog sektora (što bi rezultiralo boljim uslugama i rastom poreznih prihoda), a da se pritom ne obeshrabruju dinamika i inovacije, predstavlja izazov za lokalne i nacionalne vlasti.

Kao sredstvo za postizanje održivog i uključivog rasta treba poticati inovativne poslovne modele kojima se siromašni uključuju na tržišta, ili kao potrošači ili kao proizvođači. Poduzeća treba poticati da nastave s uspješnim inicijativama kojih je cilj poboljšanje radnih uvjeta i ekoloških prilika, poput Dogovora o vatrogasnoj i građevinskoj sigurnosti u Bangladešu[16] i Platforme EU-a za poslovanje i biološku raznolikost[17].

Privatni sektor isto tako može pokretati promjene rješavanjem pitanja kao što su transparentnost, uvjeti rada, zdravlje i sigurnost na radu, pristup socijalnoj zaštiti, mogućnost izražavanja i osnaživanje te otpad, zagađenje, učinkovitost resursa i zaštita okoliša. Ujedno može aktivno podupirati jačanje vladavine prava. Povećana učinkovitost resursa usmjerena prema kružnom gospodarstvu razborita je i u gospodarskom smislu. Pojačanom odgovornošću za poslovanje i proizvode, posebno u sektorima sa snažnim multiplikativnim učincima, primjerice u poljoprivredi, energetici, digitalnoj tehnologiji, infrastrukturi i ekološkom sektoru, privatni sektor ostvarit će ogroman utjecaj i pridonijeti postizanju održivog i uključivog rasta. To će pak proizvesti pozitivne odjeke jer će otklanjanje nedostataka, primjerice u prometnoj ili energetskoj infrastrukturi, ukloniti uska grla koja su ključna za gospodarski rast u mnogim najslabije razvijenim zemljama te za njihov ulazak u globalne lance vrijednosti.

Za jačanje poslovnih inicijativa potrebna su višedionička partnerstva. Mala i srednja poduzeća glavni su pokretači stvaranja radnih mjesta, no često im nedostaju ekonomija razmjera i kapacitet za ulaganje u inovativne tehnologije ili potpuno sudjelovanje u programima održivosti. Partnerstva s velikim multinacionalnim poduzećima, primjerice u okviru Globalnog sporazuma UN-a[18], mogu pomoći malim i srednjim poduzećima u ostvarivanju inovacijskog i održivog razvojnog potencijala.

EU već čini mnogo toga kako bi olakšao sudjelovanje privatnog sektora u zemljama u razvoju te će nastaviti s ulaganjem tih napora. U okviru razvojne suradnje EU promiče sudjelovanje poduzeća u sektorima održive energetike, održive poljoprivrede, ribarstva, šumarstva i poljoprivredne proizvodnje, informacijskih i komunikacijskih tehnologija te u sektorima održive infrastrukture, zelene infrastrukture i zelenoga gospodarstva. EU potiče poduzeća da ulažu više i odgovornije u zemlje u razvoju, uključujući s pomoću raznolikih i posebnih pristupa u nestabilnim zemljama pogođenim sukobima u kojima su hitno potrebna radna mjesta i gospodarske prilike kako bi se ponovno uspostavili socijalna kohezija, mir i politička stabilnost. EU surađuje s partnerskim vladama na stvaranju povoljnog poslovnog okruženja, uključujući jačanjem potpore za mala i srednja poduzeća, među ostalim i promicanjem eko-poduzetništva, osnaživanjem žena u ulozi poduzetnica i radnica te produbljivanjem financijske uključenosti.

EU poduzima korake u cilju poboljšanja tržišnih nagrada za korporativnu društvenu i ekološku odgovornost, širenja dobre prakse, poboljšanja procesa samoregulacije i zajedničke regulacije  te poticanja poduzeća na iznošenje socijalnih i ekoloških informacija. Ujedno će u dijalogu s partnerskim zemljama nastaviti promicati smjernice za održivost, uključujući one o korporativnoj društvenoj odgovornosti. EU aktivno promiče smisleni angažman poduzeća i usvajanje međunarodno dogovorenih načela i smjernica, uključujući vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima.

3.8. Iskorištavanje pozitivnih učinaka migracije

Među svjetskim kretanjima koja će imati velike i složene posljedice na program za razdoblje nakon 2015. migracija predstavlja primjer problema kojim se može upravljati na način koji pozitivno pridonosi ostvarenju ciljeva održivog razvoja.

Za pojedince migracija može biti jedna od najsnažnijih i najizravnijih strategija za smanjenje siromaštva.  Ljudi se sele kako bi izbjegli siromaštvo i sukobe, prilagodili se klimatskim promjenama te ekološkim i gospodarskim šokovima, potražili zaštitu od progona ili ozbiljne opasnosti te unaprijedili dohodak, zdravlje i obrazovanje svojih obitelji. Iako je migracija nesumnjivo pridonijela napretku u ostvarivanju mnogih milenijskih razvojnih ciljeva, prisilna ili loše vođena migracija može uzrokovati osobne poteškoće, povećati rizik od dospijevanja migranata u ruke trgovaca ljudima, opteretiti kapacitete u odredišnim zemljama i povećati socijalne napetosti. Sve zemlje trebaju uložiti napore u učinkovito upravljanje migracijama uz potpuno poštovanje prava i dostojanstva migranata, čime se smanjuje njihova ranjivost. S obzirom na to da se migracija odvija u svim smjerovima, za bolje upravljanje migracijama bit će potrebno pojačano partnerstvo među državama i drugim dionicima.

Novim globalnim partnerstvom trebao bi se potaknuti naglašeniji suradnički pristup kako bi se povećale koristi koje održivi razvoj ubire od međunarodnih migracija te kako bi se smanjila ranjivost. Međunarodna zajednica trebala bi se obvezati na suradnju kako bi se razvio sveobuhvatan okvir za rješavanje zakonite i nezakonite migracije u matičnim, tranzitnim i odredišnim državama, obuhvaćajući ujedno aspekte kao što su zdravstvo, obrazovanje i zapošljavanje. Potrebne su inicijative kojima će se legalnim migrantima omogućiti da zadrže veći dio zarade, posebno smanjenjem doznaka i troškova zapošljavanja, da ostvare pravo na prijenos ostvarenih naknada iz sustava socijalne sigurnosti te da daju svoj puni doprinos tako što će im se priznati vještine i kvalifikacije, uz istovremeno suzbijanje diskriminacije. Međunarodna odgovornost za upravljanje migracijama mora biti zajednička. Međunarodna zajednica mogla bi promicati i mjere za pristup javnim uslugama, zdravstvenoj skrbi, obrazovanju i ostalim uslugama. EU je prvi donio uravnoteženu i sveobuhvatnu vanjsku migracijsku politiku u obliku Globalnog pristupa migraciji i mobilnosti[19]. Taj se pristup razvio u učinkovit okvir unutar kojeg se treće zemlje i regije na obostranu korist uključuju u rješavanje pitanja migracija i azila. U okviru tog pristupa EU je ostvario pozitivna iskustva u osiguravanju usklađenosti između migracije i razvojnih ciljeva. Kako bi otišla korak dalje, Europska komisija radi na razvoju Europskog migracijskog programa koji će obuhvaćati uravnotežen i sveobuhvatan pristup u cilju boljeg povezivanja migracijske politike EU-a s njegovim vanjskim politikama, uključujući razvojnu politiku, čime bi se potaknula bolja unutarnja i vanjska suradnja.

IV. KLJUČNE SASTAVNICE GLOBALNOG PARTNERSTVA – PRAĆENJE, ODGOVORNOST I PREISPITIVANJE

Budući da uspjeh programa za razdoblje nakon 2015. ovisi o suradnji zemalja i njihovom poštovanju obveza, važno je pratiti i preispitivati napredak provedbe. Okvir za praćenje, utvrđivanje odgovornosti i preispitivanje trebao bi biti sastavni dio programa te se zasnivati na načelima transparentnosti, uključivosti i prilagodljivosti te učinkovitosti i uspješnosti. Njime treba obuhvatiti sve aspekte ciljeva održivog razvoja, kao i sve načine provedbe, uključujući sve aspekte financiranja. Tim bi se procesom zemljama trebalo olakšati i poticati ih na postizanje što većeg napretka, osmišljavanje i ocjenjivanje uspješnih politika, razmjenu iskustava i primjenu najboljih praksi. Međutim, proces mora biti i učinkovit i uspješan te se njime mora dodavati vrijednost, a da se pritom ne udvostručuju uloženi napori ili resursi. Okvir bi se trebao temeljiti na već uspostavljenim sustavima za praćenje i utvrđivanje odgovornosti, poput onih koji su ustanovljeni u skladu s međunarodnim sporazumima.

Kao što je navedeno u objedinjenom izvješću glavnog tajnika UN-a, novi program mora postati dijelom ugovora među ljudima, uključujući civilno društvo, privatni sektor i vlade. Okvir bi se trebao temeljiti na višeslojnom pristupu koji djeluje na lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini, osiguravajući dosljednost među njima i uključujući predstavnike svih skupina dionika te potičući njihovo sudjelovanje i u području praćenja i u području odgovornosti. Trebalo bi posvetiti pozornost potrebama diskriminiranih skupina i osoba u ranjivim situacijama. Nacionalne vlade moraju odgovarati i domaćim dionicima za napredak na nacionalnoj razini i međunarodnoj zajednici za doprinos globalnim ciljevima i namjerama. Sve će vlade, potaknute globalnim ambicijama, program za razdoblje nakon 2015. morati pretvoriti u ambiciozne nacionalne mjere, uzimajući u obzir nacionalne okolnosti i kapacitete. Nacionalno planiranje trebalo bi biti uključivo i transparentno. Prilikom ažuriranja podataka o napretku trebalo bi uzeti u obzir stajališta civilnog društva te ih učiniti javno dostupnima kako bi se osiguralo sudjelovanje šire javnosti u programu za razdoblje nakon 2015.

Regionalna razina mogla bi predstavljati koristan forum za stručni pregled i učenje te bi se na njoj zemljama mogao dati podstrek za postavljanje ambicioznih ciljeva i poticanje provedbe. Radom na regionalnoj razini moglo bi se pridonijeti osiguranju napretka u rješavanju prekograničnih pitanja, kao što je integrirano upravljanje riječnim slivom, te postizanju zajedničkih ciljeva, kao što su energetska učinkovitost, obnovljiva energija i zdravlje ribljih stokova. Na globalnoj bi se razini napredak u ostvarivanju globalnih ciljeva i namjera trebao procjenjivati na temelju nacionalnih izvješća, potkrijepljenih drugim izvješćima, primjerice o posebnim ciljevima ili tematskim područjima.

Politički forum UN-a na visokoj razini o održivom razvoju glavni je forum u tom kontekstu i ima ključnu nadzornu ulogu u cilju održavanja političke predanosti te omogućivanja preispitivanja napretka i najboljih praksi, uključujući preporuke za daljnje djelovanje na nacionalnoj ili međunarodnoj razini. U okviru Foruma moglo bi se u cijelosti iskoristiti iskustvo iz Globalnog partnerstva za učinkovitu razvojnu suradnju, koje donosi korisne metodologije, uključujući višestrani dijalog, prikupljanje podataka i praćenje pod vodstvom zemalja. Tim se metodologijama iskazuje preobražajni potencijal koji postupak uključivog praćenja ima kada je riječ o ponašanju i razinama ambicije. Valja napomenuti da nekoliko drugih sektorskih tijela UN-a može dati znatan doprinos praćenju i preispitivanju programa za razdoblje nakon 2015. te da ta tijela već prate provedbu postojećih međunarodnih obveza. Izvješće o globalnom održivom razvoju moglo bi pružiti sveobuhvatan pregled napretka. Trebalo bi uzeti u obzir i rad Foruma za razvojnu suradnju, a različita tijela trebala bi pridonijeti jedinstvenom pristupu UN-a izvješćivanju.

Kada je riječ o sveobuhvatnijim naporima za osiguravanje pouzdanog praćenja i preispitivanja, programu za razdoblje nakon 2015. trebalo bi s pomoću moderniziranog okvira za mjerenje OECD-a/DAC-a omogućiti usklađeno praćenje vanjskih financijskih sredstava za sve globalne ciljeve. Njime bi trebalo i primjereno vrednovati povratna sredstva te odrediti ispravne poticaje za financiranje razvoja. Na sastanku DAC-a na visokoj razini održanom u prosincu 2014. ostvaren je napredak u prilagodbi današnjoj praksi vanjskog financiranja za razvoj i uklanjanju nepoticajnih mjera za davanje zajmova najpotrebitijim zemljama. Treba postići trajni napredak u preostalim područjima rada.

Učinkovito praćenje, preispitivanje i utvrđivanje odgovornosti ovise o pouzdanim podacima i informativnim pokazateljima napretka koji se mogu usporediti po zemljama i regijama. Trebalo bi utvrditi središnji skup primjerenih i na rezultate usmjerenih pokazatelja koji nadilaze BDP te omogućuju i kvantitativno i kvalitativno mjerenje napretka. Europska komisija podupire prijedlog glavnog tajnika UN-a o razvoju pokazatelja na temelju postupka predvođenog tehničkim stručnjacima pod vodstvom sustava UN-a, a kojem je EU spreman pridonositi. Izvješća o napretku trebala bi se temeljiti na otvorenim, pouzdanim i pravodobnim podacima, uglavnom dobivenim iz nacionalnih statističkih sustava i, kad god je to moguće, raščlanjenim prema razinama i skupinama.

Kako bi se to postiglo, treba poboljšati dostupnost i kvalitetu podataka. Trebalo bi iskoristiti mogućnosti koje pruža tehnološki napredak, posebno nove informacijske i komunikacijske tehnologije, za obrađivanje velike količine podataka („big data”) te jačanje praćenja u stvarnom vremenu i prikupljanje raščlanjenih podataka. Osim društveno-gospodarskih podataka, pridonijeti mogu i geoprostorne informacije (kao što su podaci preuzeti iz programa EU-a Kopernik, Globalnog sustava svih sustava motrenja Zemlje te Globalnog sustava motrenja klime), kao i praćenje na licu mjesta. Globalni trend prema otvorenijim podacima predstavlja priliku za poboljšanje transparentnosti, učinkovitog upravljanja, donošenja politika na temelju dokaza i odgovornosti.

„Podatkovnom revolucijom” – promjenom načina na koji se podaci proizvode i upotrebljavaju za poticanje održivog razvoja – povećali bi se transparentnost i javni pristup te poboljšale kvaliteta i usporedivost nacionalnih službenih statistika te bi se istraživanja i tehnologije iskoristili za prikupljanje i analizu podataka. Praćenje napretka mora biti izvedivo i za najslabije razvijene zemlje, a da se pritom ne umanji ambicija programa za uvođenje korjenitih promjena. Potrebno je uložiti dodatne napore i primijeniti inovativne pristupe za prikupljanje podataka u nestabilnim i sukobima pogođenim okruženjima.

EU će se i dalje zalagati za uspostavu i provedbu snažnog i ambicioznog postupka praćenja, utvrđivanja odgovornosti i preispitivanja. Pouke iz strategije Europa 2020. mogu biti korisne za praćenje i preispitivanje s obzirom na to da je EU uspostavio pokazatelje za određivanje i usporedbu napretka među državama članicama te za davanje smjernica kojima se državama članicama pomaže ubrzati napredak prema ciljevima.

V. DALJNJI KORACI

Na temelju prethodnih zaključaka Vijeća o programu za razdoblje nakon 2015. kojim bi se uvele korjenite promjene, u ovoj Komunikaciji predstavit će se stajališta EU-a tijekom priprema za treću konferenciju o financiranju razvoja u Adis Abebi u srpnju 2015. i za UN-ov sastanak na vrhu o razdoblju nakon 2015. koji će se održati u New Yorku u rujnu 2015. Njome će se ujedno pridonijeti pripremama za 21. konferenciju ugovornih stranaka Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime koja će se održati u Parizu u prosincu 2015. EU i njegove države članice nastavit će razvijati podrobnija zajednička stajališta tijekom pregovora kako bi EU nastupao jedinstveno[20].

EU je predan svojoj konstruktivnoj ulozi u međuvladinim pregovorima tijekom 2015. te svojem doprinosu donošenju uistinu preobražajnog programa. Europska komisija spremna je dati svoj doprinos kako bi se taj program u cijelosti proveo i unutar samog EU-a i u okviru njegovog vanjskog djelovanja, uz pomoć Europske službe za vanjsko djelovanje ako je potrebno te u suradnji s njegovim partnerima.

[1] A/68/970, „Izvješće otvorene radne skupine Opće skupštine o ciljevima održivog razvoja”, 12. kolovoza 2014.

[2] A/69/315*, „Izvješće Međuvladinog odbora stručnjaka za financiranje održivog razvoja”, 15. kolovoza 2014.

[3] A/69/700, „Put prema dostojanstvu do 2030.: okončanje siromaštva, preobrazba svih života i zaštita planeta”, 4. prosinca 2014.

[4] COM(2013) 92, „Pristojan život za sve: okončanje siromaštva i pružanje održive budućnosti svijetu”, 27. veljače 2013.

[5] COM(2013) 531, „Razdoblje nakon 2015.: prema sveobuhvatnom i cjelovitom pristupu financiranja mjera za suzbijanje siromaštva i održivog razvoja”, 16. srpnja 2013.

[6] COM(2014) 335, „Pristojan život za sve: od vizije do zajedničkog djelovanja”, 2. lipnja 2014.

[7] 11559/13 „Sveobuhvatni program za razdoblje nakon 2015.”, 25. lipnja 2013.

[8] 17553/13 „Financiranje iskorjenjivanja siromaštva i održivog razvoja nakon 2015.”, 12. prosinca 2013.

[9] 16827/14 „Program za razdoblje nakon 2015. kojim bi se uvele korjenite promjene”, 16. prosinca 2014.

[10] COM(2010) 2020, „Europa 2020. Strategija za pametan, održiv i uključiv rast”, 3. ožujka 2010.

[11] Članak 208. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije: „... Unija uzima u obzir ciljeve razvojne suradnje u politikama koje provodi, a koje bi mogle utjecati na zemlje u razvoju.“

[12] Odluka br. 1386/2013/EU o Općem programu djelovanja Unije za okoliš do 2020. „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta”, 20. studenoga 2013.

[13] A/CONF.219/7, „Izvješće s četvrte konferencije Ujedinjenih naroda o najslabije razvijenim zemljama”, 9. – 13. svibnja 2011.

[14] Primjeri su Novi dogovor za angažman u nestabilnim državama (2012.) i Načela primjerene međunarodne intervencije u ranjivim državama i u situacijama ranjivosti (OECD, 2007.).

[15] COM(2014) 111, „Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju sustava Unije za samocertificiranje odgovornih uvoznika kositra, tantala i volframa, njihovih ruda i zlata koji potječu iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja postupanjem s dužnom pažnjom u lancu opskrbe“, 5. ožujka 2014.

[16] Vidjeti http://bangladeshaccord.org/.

[17] Vidjeti http://ec.europa.eu/environment/biodiversity/business/index_en.html.

[18] Vidjeti https://www.unglobalcompact.org/.

[19] COM(2011) 0743, „Globalni pristup migraciji i mobilnosti”, 18. studenoga 2011. i zaključci Vijeća 9417/2012 na temu „Globalni pristup migraciji i mobilnosti”, 3.svibnja 2012.

[20] Vidjeti 16827/14 „Program za razdoblje nakon 2015. kojim bi se uvele korjenite promjene”, 16. prosinca 2014.

PRILOG

U ovom se Prilogu navodi niz mogućih mjera kojima bi se moglo pridonijeti učinkovitoj provedbi programa za razdoblje nakon 2015. U njemu su ujedno predstavljeni prijedlozi mjera koje bi mogao provesti sȃm EU, pod uvjetom da je postignut dogovor o općem okviru i načinu njegove provedbe.

1. Poticajno i povoljno političko okruženje na svim razinama

Mjere za sve dionike:

· Uspostava poticajnog političkog okruženja radi ostvarenja posebnih namjera i ciljeva održivog razvoja s pomoću integriranog i usklađenog skupa mjera politike koje se temelje na načelima ljudskih prava, dobrog upravljanja, vladavine prava, potpore demokratskim institucijama, uključenosti, nediskriminacije i ravnopravnosti spolova.

· Razmjena iskustava povezanih s učinkovitim gospodarskim instrumentima, regulatornim okvirima i provedbom, nacionalnim politikama i najboljim praksama održivosti (kao što su porezni poticaji, preispitivanje subvencija i nabava).

· Sve razvijene zemlje i gospodarstva u usponu trebali bi se obvezati na uspostavu sustava za sustavnu procjenu učinka koji donošenje novih politika ima na zemlje u razvoju.

· Poticanje javnih tijela na održivu nabavu u najvećoj mogućoj mjeri, na primjer uporabom kriterija u cilju stvaranja i povećanja potražnje za održivim proizvodima i uslugama te poticanja razmjene najboljih praksi.

· Poboljšanje usklađenosti politika na nacionalnoj i međunarodnoj razini kako bi se osiguralo da se njima podupire provedba programa za razdoblje nakon 2015.

· Podupiranje razvoja i jačanje poticajnih politika i institucijskih okruženja u drugim zemljama, uključujući one u nestabilnim situacijama.

· Uspostava neovisnih i učinkovitih pravosudnih sustava.

· Jačanje međunarodnih sporazuma i okvira te njihove provedbe (uključujući temeljne konvencije Međunarodne organizacije rada, multilateralne sporazume o okolišu, sporazume o globalnim javnim dobrima, Desetogodišnji okvirni program održive potrošnje i proizvodnje, Međunarodne zdravstvene propise te okvir UN-a za smanjenje rizika od katastrofa) radi njihove bolje međusobne integracije i koordinacije.

· Podupiranje razvoja međunarodnih norma održivosti.

Nastojanje da se osigura usklađeni rad multilateralnih institucija uz uzajamno nadopunjavanje.

Mjere EU-a:

Dodatno:

· Poticanje veće međunarodne uporabe pristupa utemeljenog na usklađenosti politika za razvoj.

· Osiguravanje usklađenosti između programa za razdoblje nakon 2015. i strategije Europa 2020. za rast i radna mjesta, posebno u pogledu klimatskih promjena, obnovljivih izvora energije, oceana, otpada i učinkovitosti resursa.

· Aktivan doprinos dijalozima i pružanje potpore partnerskim zemljama u njihovim naporima za jačanje regulatornih okvira, pravosudnih sustava, gospodarskih instrumenata, socijalnih uvjeta, održive javne nabave i drugih povezanih politika te za provedbu i primjenu zakonodavstva, uključujući u okviru međunarodnih partnerstva, razmjene znanja i izgradnje kapaciteta.

· Doprinos jačanju međunarodnih sporazuma i njihove provedbe, uključujući sporazume o globalnim javnim dobrima, npr. klimi, biološkoj raznolikosti i oceanima, radi postizanja bolje integracije i koordinacije među njima (posebno niza multilateralnih sporazuma o okolišu).

· Doprinos razvoju međunarodnih norma održivosti.

2. Razvoj kapaciteta za ostvarivanje programa

Mjere za sve dionike:

· Svi partneri u međunarodnoj suradnji trebali bi podržavati ostale u razvoju njihovih kapaciteta s pomoću obrazovnih inicijativa i mreža.

· Praćenje i preispitivanje određenih rezultata u području razvoja kapaciteta te njihovo uvrštavanje u politički dijalog prema potrebi.

Mjere EU-a:

Dodatno:

· Poboljšanje potpore za razvoj kapaciteta i olakšavanje njezine dostupnosti, posebno za najslabije razvijene zemlje, u svim sektorima suradnje s pomoću višedioničke perspektive.

· Omogućivanje procesa uzajamnog učenja i umrežavanja u okviru inicijativa kao što su twinning i institucijski razvojni programi.

· Poboljšanje vlastitih sustava za potporu za razvoj kapaciteta s posebnim naglaskom na višedionička partnerstva.

· Korištenje postupcima kao što je revizija strategije Europa 2020. radi razmjene najboljih praksi te unaprjeđivanja znanja i svijesti među državama članicama EU-a kako bi se ubrzao napredak EU-a u provedbi ciljeva održivog razvoja.

3. Mobilizacija i učinkovita uporaba domaćih javnih financija

Mjere za sve dionike:

· Obvezivanje na postizanje optimalnih razina državnih prihoda (izraženih omjerom poreza i BDP-a), među ostalim i s pomoću:

o jačanja potrebnih institucija, uključujući razvoj kapaciteta poreznih uprava i pravosuđa;

o promicanja razvoja i uporabe instrumenata ili inicijativa za javno vrednovanje radi poboljšanja prikupljanja prihoda;

o reforme nacionalnih poreznih sustava kako bi se proširila porezna osnova i uspostavile poštene, pravedne i održive porezne politike;

o donošenja nacionalnih propisa za borbu protiv nezakonitih financijskih tokova;

o donošenja nacionalnih propisa u cilju ispunjavanja minimalnih norma dobrog upravljanja u području poreza (transparentnost, razmjena informacija i pravedno porezno tržišno natjecanje), borbe protiv utaje poreza, izbjegavanja plaćanja poreza i agresivnog poreznog planiranja te izbjegavanja štetnog poreznog tržišnog natjecanja;

o sudjelovanja u regionalnim i međunarodnim inicijativama za poreznu suradnju kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti oporezivanja za lokalna i međunarodna poduzeća;

o utvrđivanja i provedbe globalne norme za automatsku razmjenu poreznih informacija, pridajući posebnu pozornost podršci najslabije razvijenim zemljama;

o provedbe preporuka o smanjenju porezne osnovice i preusmjeravanju dobiti te

o jačanja glasa civilnog društva radi transparentnosti i odgovornosti.              

Uspostava sustava za učinkovito, održivo i transparentno upravljanje svim državnim sredstavima, među ostalim i s pomoću:

o jačanja institucija odgovornih za planiranje i nadzor proračuna, uključujući neovisne nacionalne vrhovne revizijske institucije, parlamente i civilno društvo;

o promicanja razvoja i uporabe instrumenata ili inicijativa za javno vrednovanje radi unaprjeđenja sustava upravljanja javnim financijama te radi oblikovanja i provedbe vjerodostojnih i relevantnih programa reforme javnih financija koje pokreće i provodi država;

o osiguravanja dugoročne održivosti i transparentnosti javnih financija, među ostalim i s pomoću primjene strategija za upravljanje dugom i riznicom, održivog i transparentnog upravljanja prihodima od prirodnih resursa te jačanja relevantnih institucija;

o osiguravanja usklađene uporabe državnih resursa u cilju postizanja dogovorenih ciljeva, potičući održiva ulaganja i pristupe te izbjegavajući izdatke za subvencije štetne za okoliš;

o ulaganja u upravljanje okolišem te izgradnje otpornosti ekosustava i klime, kao i otpornosti na katastrofe radi smanjenja troškova raščišćavanja i obnove.

Mjere EU-a:

Dodatno:

Jačanje potpore nacionalnim naporima u provedbi politike javnih financija i upravnih reformi te u promicanju transparentnog, suradničkog i poštenog međunarodnog poreznog okruženja. Time je obuhvaćena podrška izgradnji kapaciteta u području javnih financija, za dublju analizu učinaka promjena politike te za uspostavu međunarodne porezne norme. Preispitivanje provedbe Računovodstvene direktive i Direktive o transparentnosti, uključujući izvješćivanje multinacionalnih poduzeća po zemljama, najkasnije do 2018. Provedba politika za suzbijanje smanjenja porezne osnovice i preusmjeravanja dobiti, uspostava automatske razmjene informacija te povećanje odgovornosti i financijske uključenosti.

4. Mobilizacija i učinkovita uporaba međunarodnih javnih financija

Mjere za sve dionike:

Sve zemlje trebale bi dati svoj pošten doprinos nastojanjima da se siromašnijim zemljama pruži potpora u postizanju međunarodno dogovorenih ciljeva.

i. EU i sve zemlje s visokim prihodima trebali bi izdvajati 0,7 % BND-a u vidu službene razvojne pomoći.

ii. Zemlje s visokim srednjim prihodima i gospodarstva u usponu trebali bi se obvezati na povećanje svojih doprinosa međunarodnim javnim financijama te poštovati ciljeve i rokove u tom pogledu.

iii. O rokovima za postizanje tih ciljeva trebalo bi odlučivati u okviru globalnih obveza zemalja navedenih u točkama i. i ii. EU je spreman pridonijeti više i ostvarivati brži napredak, pod uvjetom da su i prethodno navedene zemlje voljne preuzeti obveze slične razine ambicioznosti.

iv. U okviru te obveze EU i sve zemlje s visokim prihodima trebali bi ostvariti cilj UN-a prema kojem treba izdvojiti 0,15 % BND-a za pružanje razvojne pomoći najslabije razvijenim zemljama, dok bi zemlje s visokim srednjim prihodima i gospodarstva u usponu isto trebali povećati pomoć najslabije razvijenim zemljama.

Svi donatori, uključujući nove donatore, trebali bi sve više pružati razvojnu pomoć u skladu s načelima razvojne učinkovitosti.

Mjere EU-a:

Dodatno:

· EU i njegove države članice zalažu se za poboljšanje učinkovitosti svojih politika razvojne suradnje u skladu sa svojim obvezama u okviru Globalnog partnerstva za učinkovitu razvojnu suradnju te za poštovanje načela učinkovitosti pomoći i razvoja iz Busana.

· EU će provesti posebne obveze dogovorene u okviru Globalnog partnerstva za učinkovitu razvojnu suradnju, s naglaskom na: poboljšanju transparentnosti; smanjenju rascjepkanosti donatora; jačanju isporuke, odgovornosti, mjerenja i prikaza održivih rezultata; provedbu dogovorenog pristupa u situacijama sukoba i nestabilnosti; produbljivanje javno-privatne suradnje kako bi se povećao utjecaj na razvoj.

· EU će raditi na usklađivanju strukture međunarodne pomoći i smanjenju njezine rascjepkanosti, uključujući međunarodno financiranje globalnih ekoloških dobara.

· EU se i dalje zalaže za ispunjavanje svojih obveza u okviru međunarodnih konvencija, uključujući one o klimatskim promjenama, biološkoj raznolikosti, oceanima i drugim ključnim globalnim pitanjima te poziva sve zemlje da učine isto. U tom kontekstu EU je već odlučio u razdoblju 2014. – 2020. izdvojiti 20 % proračuna za projekte i politike povezane s klimom.

5. Poticanje trgovine radi iskorjenjivanja siromaštva i promicanja održivog razvoja

Mjere za sve dionike:

· Sve razvijene zemlje i gospodarstva u usponu trebaju, kao što to EU već čini, odobriti bescarinski i beskvotni pristup za sve proizvode iz svih najslabije razvijenih zemalja osim oružja i streljiva.

Provedba paketa iz Balija, uključujući Sporazum o olakšavanju trgovine i elemente koji se odnose na najslabije razvijene zemlje:

o provedbu smjernica Svjetske trgovinske organizacije o povlaštenim pravilima o podrijetlu za najslabije razvijene zemlje;

o promicanje operacionalizacije prethodno dogovorenog povlaštenog pristupa za usluge za najslabije razvijene zemlje;

postizanje napretka u „ambicioznom, žurnom i preciznom” rješavanju pitanja pamuka u okviru pregovora o poljoprivredi.

· Povećanje pomoći za trgovinu kako bi se pružila podrška razvojnim prioritetima zemalja korisnica, transparentno i u skladu s načelima razvojne učinkovitosti.

· Procjena učinka trgovinskih sporazuma na održivost i na najslabije razvijene zemlje.

· Uvrštavanje dimenzije održivog razvoja u trgovinsku politiku, među ostalim s pomoću sustavnog uključivanja odredaba o održivom razvoju u trgovinske sporazume, uključujući odredbe o radnim i ekološkim aspektima.

· Promicanje multilateralnih i plurilateralnih inicijativa kao što su pregovori o liberalizaciji trgovine ekološkim proizvodima i uslugama te olakšavanje trgovine njima i ulaganja u njih.

· Jačanje aktivnosti u okviru međunarodnih tijela za normizaciju (kao što je Međunarodna organizacija za normizaciju, ISO) u pogledu trgovine i održivosti.

· Obnavljanje zajedničkih napora u promicanju intraregionalne trgovine, osobito u Africi, uključujući mjere olakšavanja trgovine.

· Jačanje međunarodnih mjera za suzbijanje nezakonite trgovine, kao što su suzbijanje nezakonite trgovine divljim biljnim i životinjskim vrstama, nezakonite sječe te nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova.

Mjere EU-a:

Dodatno:

· Praćenje primjene Općeg sustava povlastica EU-a i izvješćivanje o njoj.

· Nastavak sustavnog uključivanja odredaba o održivom razvoju u sve trgovinske sporazume, uključujući odredbe o radnim i ekološkim aspektima te zalaganje za učinkovitu provedbu tih odredaba.

· Rad na unaprjeđivanju pregovora o plurilateralnom sporazumu o ekološkim proizvodima i uslugama („Sporazum o zelenim proizvodima”).

· Ispunjenje obveze u pogledu daljnjeg financiranja olakšavanja trgovine, uključujući doprinos međunarodnom instrumentu za olakšavanje trgovine.

· Poboljšanje pristupa pomoći za trgovinu za najslabije razvijene zemlje.

· Preispitivanje strategije pomoći za trgovinu EU-a uzimajući u obzir ishode pregovora za razdoblje nakon 2015.

· Nastavak promicanja inovativnih integriranih višedioničkih partnerstva u cilju poboljšanja radnih, zdravstvenih i sigurnosnih uvjeta za radnike.

· Nastavak podrške naporima u integraciji regionalne trgovine u svim dijelovima svijeta, osobito u vidu trgovinske tehničke pomoći i izgradnje kapaciteta, primjerice za olakšavanje trgovine, poboljšanje sanitarnih i fitosanitarnih sustava, industrijskih norma i sustava upravljanja kvalitetom te za pružanje potpore u sudjelovanju u programima i standardima održivosti.

6. Poticanje korjenitih promjena s pomoću znanosti, tehnologije i inovacija

Mjere za sve dionike:

· Poboljšanje bilateralne, regionalne i multilateralne suradnje u području znanosti, tehnologije i inovacija te u području istraživanja usmjerenih na rješenja.

· Podizanje svijesti vlade, poduzeća i istraživača o uporabi prava intelektualnog vlasništva za poticanje rasta.

· Jačanje kapaciteta u području znanosti, tehnologije, inovacija, istraživanja i digitalizacije u zemljama u razvoju te promicanje svjetske i međusektorske mobilnosti i otvorenog pristupa publikacijama iz javno financiranih istraživanja.

Poboljšanje pristupa obrazovanju i osposobljavanju u zemljama u razvoju u cilju pružanja potpore razvoju vještina potrebnih za inovacije, stvaranje radnih mjesta i rast.

· Na razini UN-a, daljnje olakšavanje pristupa informacijama o postojećim tehnologijama te promicanje usklađenosti i koordinacije među mehanizmima povezanima s tehnologijom, uključujući nove tehnološke mehanizme.

Mjere EU-a:

Dodatno:

· Promicanje otvorenog pristupa publikacijama i, u obliku pilot-projekta, podacima dobivenima javno financiranim istraživanjima u okviru programa Obzor 2020.

· Olakšavanje razmjene znanja i izgradnja istraživačkih kapaciteta, uključujući u zemljama u razvoju.

· Poticanje inovacija i tehnološkog razvoja u suradnji sa zemljama s niskim i srednje visokim prihodima, u područjima kao što su zdravstvo i bolesti povezane sa siromaštvom, održiva poljoprivreda i sigurnost hrane te s pomoću inovacija na razini zajednice.

· Podupiranje kapaciteta za inovacije i prijenos tehnologija s pomoću programa visokog obrazovanja.

· Konstruktivna i otvorena suradnja sa svim ostalim partnerima na prijedlozima kojima se podupiru znanost, tehnologija i inovacije i izgradnja kapaciteta za najslabije razvijene zemlje.

· Daljnji doprinos relevantnim globalnim inicijativama poput Globalnog sustava svih sustava motrenja Zemlje, Međuvladinog odbora za klimatske promjene i Svjetskog saveza za kronične bolesti te daljnja potpora relevantnim suradnjama EU-a s partnerima izvan EU-a, poput drugog Partnerstva europskih zemalja i zemalja u razvoju za klinička istraživanja.

· Potpora osposobljavanju vlada, poduzeća i istraživača za uporabu prava intelektualnog vlasništva te tehnička pomoć vladama za relevantne zakonodavne projekte.

7. Mobilizacija domaćeg i međunarodnog privatnog sektora

Mjere za privatni sektor:

· Zaštita ljudskih prava, među ostalim s pomoću poboljšanja uvjeta rada, zdravlja i sigurnosti na radu, pristupa socijalnoj zaštiti, mogućnosti izražavanja i osnaživanja te rješavanja rodnih pitanja.

· Donošenje i promicanje održivih i odgovornih modela ulaganja te postupno poboljšanje održivosti i učinkovitosti proizvoda i usluga.

· Sudjelovanje u programima za trgovanje emisijama i doprinos mobilizaciji financijskih sredstava za prilagodbu klimatskim promjenama i očuvanje biološke raznolikosti.

· Sveobuhvatno izvješćivanje o društvenoj i ekološkoj učinkovitosti i uvjetima rada te razmjena najboljih praksi u međunarodnim poslovnim mrežama.

· Razvoj pouzdanih i usporedivih informacija o održivosti te norma i programa održivosti (poput sustava pravedne trgovine), kao i oznaka za proizvode i usluge kojima se mogu ostvariti gospodarske, ekološke i socijalne koristi.

· U financijskom sektoru, uporaba inovativnih metoda u cilju proširenja financijske uključenosti, među ostalima i na mikropoduzeća te na mala i srednja poduzeća.

· Razvoj i provedba korporativnih politika u cilju povećanja transparentnosti, suzbijanja korupcije, sprečavanja mita i utaje poreza te razvoja sustava za procjenu rizika i ublažavanje mogućih negativnih učinaka pri radu u zemljama u razvoju ili ulaganju u njih.

Mjere za sve dionike:

· Stvaranje poslovnog okruženja kojim se pogoduje inicijativama privatnog sektora, uz predvidljiv pravni okvir, pojačanu potporu mikropoduzećima te malim i srednjim poduzećima, promicanje prelaska iz neformalnog u formalno gospodarstvo, promicanje ekološkog poduzetništva, osnaživanje žena u ulozi poduzetnica i radnica te produbljivanje financijske uključenosti.

· Potpora razvoju i produbljivanju financijskih tržišta i razvoj odgovarajućih regulatornih okvira kojima se osigurava stabilnost financijskog sustava i pružaju poticaji za održiva ulaganja.

· Pružanje financijskih i regulatornih poticaja za odgovorne poslovne prakse i jačanje tržišno utemeljenih rješenja za održivi razvoj, primjerice s pomoću propisa i potpore ekološkom dizajnu, duži životni vijek proizvoda i povećane mogućnosti recikliranja.

· Olakšavanje sudjelovanja privatnog sektora, posebno u područjima održive energije, održive poljoprivrede, šumarstva i poljoprivredne proizvodnje, održive infrastrukture, zelene infrastrukture i zelenoga gospodarstva.

· Promicanje inovativnih načina uporabe javnog financiranja razvoja radi iskorištavanja boljih sredstava za postizanje ciljeva održivog razvoja i pružanje potpore razvoju lokalnoga privatnog sektora.

Promicanje uporabe i širenja označivanja u održivosti. Daljnje promicanje smjernica za izvješćivanje o održivosti kroz dijalog s partnerskim zemljama i poduzećima.

Mjere EU-a:

Dodatno:

· Zalaganje za inovativne načine uporabe razvojnog financiranja EU-a radi iskorištavanja povećanih sredstava za postizanje razvojnih ciljeva i pružanje potpore razvoju lokalnoga privatnog sektora u gospodarstvima najslabije razvijenih zemalja.

· Promicanje sudjelovanja poduzeća u uporabi i širenju programa i oznaka održivosti i u EU-u i širom svijeta.

· Promicanje uvrštavanja pitanja biološke raznolikosti u poslovne prakse i uloge poduzeća u očuvanju biološke raznolikosti.

· Promicanje odgovornosti za održivost i izvješćivanja o njoj (među ostalim i s pomoću smjernica o korporativnoj društvenoj odgovornosti) u okviru dijaloga s partnerskim zemljama, poduzećima i socijalnim partnerima.

· Zahtijevanje od velikih poduzeća da objavljuju informacije o politikama, rizicima i ishodima u pogledu ekoloških pitanja, socijalnih i kadrovskih pitanja, poštovanja ljudskih prava, suzbijanja mita i korupcije te raznolikosti.

· Potpora razvoju održive prometne infrastrukture, provedbi međunarodnih konvencija i sporazuma o prijevozu i olakšavanju trgovine te razvoj potrebnog proizvodnog kapaciteta kako bi se poboljšala konkurentnost prometa. U Planu za učinkovitu uporabu resursa predlaže se da se do 2050. uspostavi siguran i konkurentan prometni sustav s niskom emisijom ugljika i učinkovitom uporabom resursa kojim se promiče čista, moderna i učinkovita prometna mreža.

· Potpora naporima za regionalnu suradnju.

8. Iskorištavanje pozitivnih učinaka migracije

Mjere za sve dionike:

· Razvoj usklađenih i sveobuhvatnih politika za upravljanje migracijom u svim njezinim aspektima.

· Smanjenje troškova za doznake koje plaćaju migranti na manje od 3 %, kao i smanjenje troškova zapošljavanja.

· Povećanje mogućnosti za prekogranično priznavanje vještina i kvalifikacija te za prijenos ostvarenih naknada.

· Poduzimanje mjera u cilju smanjenja prisilne migracije, uključujući izgradnju otpornosti na vanjske utjecaje, među ostalima sukobe i klimatske promjene.

· Zaštita prava radnika migranata u skladu s normama i standardima Međunarodne organizacije rada te s pravima raseljenih osoba.

· Potpora integraciji migranata.

Mjere EU-a:

Dodatno:

· Poboljšanje upravljanja migracijom s pomoću operativne suradnje s partnerskim zemljama, npr. kroz regionalne i bilateralne dijaloge u okviru vanjske migracijske politike EU-a.

9. Praćenje, odgovornost i preispitivanje

Mjere za sve dionike:

· Pretvaranje programa za razdoblje nakon 2015. u nacionalne mjere, uzimajući u obzir nacionalne prioritete, okolnosti i kapacitete. Razinom globalne ambicije trebalo bi potaknuti postavljanje ambicioznih nacionalnih ciljeva.

· Utvrđivanje uključivog i transparentnog postupka planiranja za provedbu programa za razdoblje nakon 2015. uz javno dostupne podatke o napretku kako bi se potaknulo sudjelovanje šire javnosti u procesu nakon 2015.

· Podizanje svijesti među građanima o programu za razdoblje nakon 2015. i mjerama koje se poduzimaju na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

· Zalaganje za višedionički postupak preispitivanja, potpuno uključivanje dionika u postupak praćenja i uspostava sustava za utvrđivanje odgovornosti na nacionalnoj razini.

· Sudjelovanje u praćenju, uzajamnoj odgovornosti i preispitivanju na globalnoj razini na kojoj se procjenjuje napredak u ostvarivanju ciljeva na temelju nacionalnih izvješća, potkrijepljenih drugim izvješćima, primjerice o posebnim ciljevima ili tematskim područjima, kao što je računovodstvo prirodnog kapitala.

· Suradnja na utvrđivanju ciljeva koji nisu na putu ostvarenja na globalnoj ili regionalnoj razini ili za pojedine države te predlaganje korektivnih mjera.

· Poboljšanje dostupnosti, kvalitete i analize podataka, npr. podupiranjem napora u prikupljanju i praćenju podataka, jačanje praćenja i prikupljanja raščlanjenih podataka u stvarnom vremenu te poticanje politika otvorenih podataka.

Mjere EU-a:

Dodatno:

· Aktivno sudjelovanje u utvrđivanju i provedbi snažnog i ambicioznog postupka praćenja, utvrđivanja odgovornosti i preispitivanja na globalnoj razini, razmjena iskustava EU-a u tom području i davanje ključnih doprinosa izvješću o globalnom održivom razvoju.

· Jačanje izgradnje kapaciteta u području statistike i praćenja u partnerskim zemljama. Pridonošenje smanjenju razlika u dostupnosti statističkih i geoprostornih podataka širom svijeta i pružanje savjeta o politikama utemeljenih na dokazima s pomoću istraživanja i inovacija EU-a.

· Daljnje uključivanje dionika u provedbu i preispitivanje napretka u ostvarenju ciljeva održivog razvoja, uzimajući u obzir potrebe diskriminiranih skupina i osoba u ranjivim situacijama.