EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 15.5.2019.
COM(2019) 233 final
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA
o evaluaciji Sedmog programa djelovanja za okoliš
{SWD(2019) 181 final}
This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 52019DC0233
REPORT FROM THE COMMISSION TO THE EUROPEAN PARLIAMENT, THE COUNCIL, THE EUROPEAN ECONOMIC AND SOCIAL COMMITTEE AND THE COMMITTEE OF THE REGIONS on the evaluation of the 7th Environment Action Programme
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA o evaluaciji Sedmog programa djelovanja za okoliš
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA o evaluaciji Sedmog programa djelovanja za okoliš
COM/2019/233 final
EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 15.5.2019.
COM(2019) 233 final
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA
o evaluaciji Sedmog programa djelovanja za okoliš
{SWD(2019) 181 final}
Ukratko o Sedmom programu djelovanja za okoliš 1
EU dogovara programe djelovanja za okoliš kako bi dao strateške smjernice i osigurao predvidivo i usklađeno djelovanje u europskoj politici u području okoliša i klime. Sedmi program djelovanja za okoliš stupio je na snagu 2014. i traje do kraja 2020. U njemu se utvrđuje vizija za 2050. 2 zajedno s jasnim opisom integrirane politike u području okoliša koja pridonosi održivom gospodarskom rastu, zdravlju i dobrobiti ljudi. Program je potpuno usklađen s UN-ovim ciljevima održivog razvoja.
U Programu je utvrđeno devet prioritetnih ciljeva djelovanja:
– tri tematska prioriteta: zaštita, očuvanje i povećanje prirodnog kapitala Unije; pretvaranje Unije u resursno učinkovito, zeleno i konkurentno niskougljično gospodarstvo; zaštita građana Unije od pritisaka i opasnosti za njihovo zdravlje i blagostanje koji su povezani s okolišem,
– četiri takozvana „čimbenika potpore”: bolja provedba zakonodavstva, bolje informiranje poboljšanjem baze znanja, mudrije ulaganje, uključivanje pitanja okoliša u druge politike,
– dva horizontalna prioritetna cilja: učiniti gradove u Uniji održivijima i pomoći Uniji u rješavanju međunarodnih problema povezanih s okolišem i klimom.
U okviru tih devet prioritetnih ciljeva, u Sedmom programu djelovanja za okoliš navodi se 36 podciljeva i 60 konkretnih mjera koje trebaju ostvariti EU i njegove države članice, kao i poduzeća, skupine poslodavaca i radnika te pojedinci.
Programi djelovanja za okoliš dogovaraju se u skladu s člankom 192. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) te su EU i države članice zajednički odgovorni za njihovo ostvarivanje. U ovoj se evaluaciji uzimaju u obzir izvješće Europske agencije za okoliš o stanju okoliša i savjetovanje sa zainteresiranim dionicima.
I.Sedmi program djelovanja za okoliš – moderan instrument upravljanja za suvremene probleme povezane s okolišem
U Komisijinoj evaluaciji Sedmog programa djelovanja za okoliš pokazuje se da se tim programom daje strateški okvir kojim je uspješno utvrđen opis politike u području okoliša kojom se pokreće zeleni rast, poboljšava zdravlje planeta i povećava dobrobit ljudi. Svi dionici okupili su se kako bi utvrdili prioritete, čime se EU-u, državama članicama te lokalnim i regionalnim dionicima, uključujući poduzeća, omogućuje djelotvorno i učinkovito oblikovanje politike u području okoliša. Postojanje referentnog dokumenta na razini EU-a u koji su prihvatili svi dionici pridonijelo je većoj usklađenosti i zalaganju u okviru politika EU-a i država članica u području okoliša te djelovanju usmjerenom na poboljšanje stanja okoliša i dobrobiti ljudi.
Tijekom provedbe Sedmog programa djelovanja za okoliš povećala se opća osviještenost o činjenici da je zaštita okoliša usko povezana s održivim gospodarskim modelom kojim se stvaraju radna mjesta i povećava blagostanje. Politika EU-a u području okoliša razvijala se od ciljanih regulatornih intervencija prema stavljanju jačeg naglaska na uključivanje dimenzije okoliša u druge sektorske politike sa širom perspektivom održivosti, kao što su paket za kružno gospodarstvo 3 , okvir za klimatsku i energetsku politiku do 2030. 4 , strategija za biogospodarstvo 5 i akcijski plan za održivo financiranje 6 . Konsenzus o Sedmom programu djelovanja za okoliš pomogao je Europi da jedinstveno nastupa u globalnom kontekstu multilateralne suradnje, što je vidljivo, primjerice, u Programu održivog razvoja do 2030. i Pariškom sporazumu o borbi protiv klimatskih promjena.
U redovitim izvješćima o stanju okoliša u Europi upućuje se na određena poboljšanja 7 . EU će vjerojatno ostvariti svoje ciljeve za 2020. u pogledu stakleničkih plinova i energije iz obnovljivih izvora te je odredio ambiciozne ciljeve za 2030. 8 Potrebna su dodatna nastojanja kako bi se ispunili ciljevi u pogledu energetske učinkovitosti 9 . Komisija je predstavila i svoju viziju za ažuriranu strategiju EU-a za biogospodarstvo te klimatski neutralno gospodarstvo EU-a do 2050. u skladu s Pariškim sporazumom 10 . Poduzeća ostvaruju korist od kružnog gospodarstva, povećava se javno i privatno financiranje za klimatsku politiku i zaštitu okoliša, gospodarenje šumama u Europi postalo je održivije i poboljšava se kvaliteta vode za kupanje.
Međutim, u tom području i dalje postoje veliki problemi, a pojavljuju se i novi 11 . Kako se približavamo ograničenjima našeg planeta, koja smo u nekim područjima već i 'premašili, suočavamo se s globalnom ekološkom krizom. Komisija u svojem dokumentu za razmatranje Prema održivoj Europi do 2030. priznaje naš ekološki dug kao glavni nedostatak u Europi u pogledu održivosti 12 . Ta ekološka kriza izravno utječe na zdravlje ljudi. Mnogi gradovi u Europi ne ispunjavaju zajednički dogovorene i pravno obvezujuće standarde kvalitete zraka 13 . EU nije na dobrom putu da ostvari cilj zaustavljanja gubitka bioraznolikosti do 2020. i da obnovi potencijal ekosustava za pružanje usluga. Ekološki učinci sektora mobilnosti i prehrambenog sustava i dalje su previsoki.
Kako bi se ta negativna kretanja zaustavila, potreban je prije svega kontinuirani rad na provedbi postojećeg zakonodavstva 14 . Iako djelovanje ima svoju cijenu i zahtijeva snažne kolektivne napore, cijena nedjelovanja i s njim povezanih negativnih društvenih posljedica bila bi mnogo veća.
U tom kontekstu Sedmi program djelovanja za okoliš ima važnu ulogu u osiguravanju instrumenta upravljanja za oblikovanje politika u području okoliša u Europi. U ovoj se evaluaciji ističu glavna postignuća i nedostaci tog programa. Na temelju te analize, u evaluaciji se utvrđuju glavna stečena iskustva. U ovoj fazi provedbe općenito nisu ostvarene sve mjere. Iako je napredak ostvaren u svim područjima Programa – a u nekima je taj napredak bio veći od onog što je predviđeno u Programu – postoji jasna potreba za daljnjim radom na njegovoj provedbi.
II.Stečena iskustva
U ovoj evaluaciji Sedmog programa djelovanja za okoliš utvrđen je niz iskustava koja su važna za sve buduće programe djelovanja za okoliš.
·Postojanjem strategije za oblikovanje politike EU-a u području okoliša ostvaruje se dodana vrijednost. Sedmi program djelovanja za okoliš smatra se čvrstom strategijom koja je snažno povezana s nacionalnim strategijama za okoliš. Mnoge su države članice preuzele Sedmi program djelovanja za okoliš kao temelj za vlastite strategije politike ili konkretne mjere u području okoliša. Kao posljedica toga, Sedmi program djelovanja za okoliš pridonio je pružanju predvidljivijih, bržih i bolje koordiniranih mjera u politici u području okoliša. Predvidljivost je pomogla u ostvarenju mjera.
·Sedmi program djelovanja za okoliš općenito je usklađen s praksom dobrog upravljanja. Program ima čvrste analitičke temelje i političke obveze, odgovarajuća sredstva te jasnu viziju i ciljeve. Njime se osiguravaju i praćenje, stalno učenje i poboljšanja. Međutim, u okviru Sedmog programa djelovanja za okoliš mogle su se ostvariti veće koristi da je u njemu bilo više strateških mjera, što konkretnije utvrđenih kako bi se omogućila analiza stanja, te da su u njemu bolje određeni prioriteti utvrđivanjem ograničenog broja mjera, a ne obuhvaćanjem širokog spektra pravila EU-a u području okoliša. Provedbi Sedmog programa djelovanja za okoliš pridonijelo bi i postojanje mehanizma za praćenje radi osiguravanja preuzimanja i ispunjenja obveza te postojanje jasnih i dogovorenih pokazatelja za mjerenje napretka u provedbi mjera.
·Od presudne je važnosti široko sudjelovanje dionika, kako prije pokretanja programa djelovanja za okoliš tako i tijekom njegove provedbe. Tako se povećava prihvaćanje programa i mjera za daljnje praćenje. Sedmi program djelovanja za okoliš izrađen je u okviru širokog postupka savjetovanja te je donesen redovnim zakonodavnim postupkom (postupkom suodlučivanja). Zbog toga ga je prihvatio veći broj različitih dionika i donositelja odluka. Međutim, razina aktivnog sudjelovanja koja je postojala prije pokretanja programa mogla se održavati tijekom cijelog razdoblja provedbe Sedmog programa djelovanja za okoliš.
·Sedmi program djelovanja za okoliš uvelike je usklađen s političkim programom na europskoj i na globalnoj razini. Međutim, moglo se učiniti više za uključivanje pitanja povezanih s okolišem u druga područja politika EU-a. Dionici se slažu da bi programi djelovanja za okoliš trebali biti u potpunosti usklađeni s političkim prioritetima institucija EU-a, čime se jamči prihvaćanje političke odgovornosti za njih. To se moglo bolje postići povezivanjem trajanja provedbe programa s izbornim ciklusom Europskog parlamenta te s drugim ključnim dugoročnim strateškim okvirima kao što su Pariški sporazum i Program održivog razvoja do 2030.
III.Metodologija evaluacije
U ovoj se evaluaciji razmatra u kojoj su mjeri struktura, oblik i strateška uloga dogovorenog okvira za djelovanje pomogli u osiguravanju bolje politike u području okoliša i bolje klimatske politike u Europi. Komisija je pritom ispitala što određenu strategiju čini dobrom te u kojoj mjeri Sedmi program djelovanja za okoliš ispunjava te kriterije uspješnosti. Opći zaključci temelje se na toj analizi i ocjeni ostvarenih ciljeva i provedenih mjera, pri čemu se vodi računa o Komisijinim načelima za bolju regulativu 15 .
U evaluaciji se, koliko je to moguće, uzima u obzir napredak ostvaren na terenu u obliku čišćeg zraka i vode, boljeg gospodarenja otpadom, manje izloženosti otrovnim kemikalijama itd. – osobito na temelju izvješća Europske agencije za okoliš. Međutim, budući da je za ostvarivanje napretka u području okoliša općenito potrebno više od pet godina te s obzirom na poteškoće u pripisivanju ostvarenog napretka određenom programu djelovanja za okoliš, cilj je ove evaluacije ispitati dodanu vrijednost koju postojanje strateškog okvira i zajednički dogovorenih prioriteta ima za usmjeravanje oblikovanja politike EU-a u području okoliša.
Osim toga, Sedmi program djelovanja za okoliš samo je jedan u nizu pokretača politike u području okoliša pa nije lako utvrditi pojedinačni doprinos svakog od njih. Pristup u ovoj evaluaciji temeljio se na postavljanju niza evaluacijskih pitanja, pri čemu je kao referentna točka služila pretpostavka o nepostojanju programa djelovanja za okoliš. Evaluacija Sedmog programa djelovanja za okoliš obuhvaća postignuća u razdoblju 2014. – 2018. te se temelji na nizu studija, savjetovanja i pregleda u kojima se razmatrao napredak koji je do danas ostvaren u okviru tog programa.
To uključuje:
-savjetovanje s dionicima (internetsko javno savjetovanje, javne radionice i ciljano savjetovanje),
-Komisijin Pregled aktivnosti u području okoliša 16 ,
-godišnja izvješća Europske agencije za okoliš o ekološkim pokazateljima (2016. – 2018.) 17 ,
-izvješća Europskog parlamenta i Odbora regija, uključujući ocjenu Europskog parlamenta o provedbi Sedmog programa djelovanja za okoliš (studeni 2017.) 18 .
IV.Sažetak analize
Nakon temeljite analize, možemo izvući sljedeće zaključke o uspješnosti Sedmog programa djelovanja za okoliš u odnosu na kriterije za bolju regulativu 19 u pogledu dobrog upravljanja.
1.Djelotvornost: ostvarili smo određen napredak u postizanju ciljeva iz Sedmog programa djelovanja za okoliš. Sedmi program djelovanja za okoliš pridonio je predvidljivijem, bržem i bolje koordiniranom djelovanju u politici u području okoliša. Predvidljivost je pomogla u provedbi.
U analizi provedbe 60 mjera navedenih u Sedmom programu djelovanja za okoliš Komisija zaključuje da je ostvaren određen napredak u ostvarenju ciljeva (ocjena 3 na ljestvici od 1 do 5 20 ). Najveći napredak Komisija vidi u mjerama povezanima s drugim prioritetnim ciljem – postizanjem resursno učinkovitog niskougljičnog gospodarstva. Za razliku od toga, najmanji je napredak zasad ostvaren u mjerama koje se odnose na zaštitu prirode, okoliš i zdravlje te uključivanje. Europska agencija za okoliš u svojim neovisnim procjenama 21 iznosi sličan prikaz stanja: iako je djelomično ostvaren znatan napredak, u mnogim područjima napredak je spor. Čini se da ciljevi povezani sa zaštitom prirode vjerojatno neće biti ostvareni (pokazatelji o npr. hranjivim tvarima, bioraznolikosti, slatkoj ili morskoj vodi) i nije sigurno hoćemo li ostvariti sve ciljeve koji se odnose na okoliš i zdravlje. EU dobro napreduje u ostvarivanju svojeg cilja za 2020. u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova (20 % do 2020. u odnosu na razine iz 1990.) i svojeg cilja za energiju iz obnovljivih izvora. Međutim, ako se želi ostvariti cilj za energetsku učinkovitost za 2020., kretanja u potrošnji energije moraju se promijeniti.
Sedmim programom djelovanja za okoliš povećana je politička odgovornost za politiku u području okoliša sustavnim uključivanjem dionika u proces osmišljavanja politike, nakon čega se ona dogovara s Vijećem i Europskim parlamentom. Dionici se slažu da se Programom osigurava veća predvidljivost politike u području okoliša i klime te se državama članicama olakšava koordiniranje politika. Međutim, eventualni problemi u tom pogledu proizlazili su iz činjenice da donošenje Sedmog programa djelovanja za okoliš i njegovo razdoblje provedbe nisu usklađeni s institucijskim ciklusom Unije.
Predvidljivost i opsežne političke rasprave u okviru zakonodavnog postupka donošenja pomogle su u provedbi određenih mjera kao što su provođenje pregleda aktivnosti u području okoliša, određivanje malih opskrbljivača vodom za piće, rješavanje problema invazivnih stranih vrsta i naknadno postupanje na temelju programa s konferencije Rio+20 22 , što je naposljetku dovelo do sporazuma o UN-ovim ciljevima održivog razvoja.
Kao i u većini sveobuhvatnih strategija, neke predviđene mjere nisu ostvarene, primjerice strategija za netoksični okoliš do 2018. i glavni cilj za smanjenje otpada u moru. Istodobno su provedene neke dodatne mjere, primjerice strategija EU-a za plastiku i proširenje koncepta resursne učinkovitosti na program za kružno gospodarstvo. U cjelini, Sedmi program djelovanja za okoliš povoljno je ocijenjen u odnosu na kriterije za dobro upravljanje i oblikovanje takvih strategija 23 .
2.Učinkovitost: struktura Sedmog programa djelovanja za okoliš, a osobito njegov okvir za potporu, pomogla je u stvaranju sinergija. Usmjerenošću programa na bolje uključivanje i provedbu podupiru se mjere politike usmjerene na smanjenje troškova i poboljšanje učinkovitosti.
Zbog neuspjeha u provedbi zakonodavstva u području okoliša, gospodarstvo EU-a svake godine snosi troškove od približno 55 milijardi EUR s obzirom na zdravstvene troškove i izravne troškove za okoliš 24 . U nalazima evaluacije upućuje se na nekoliko primjera smanjenja troškova u politici u području okoliša tijekom cijelog razdoblja provedbe Sedmog programa djelovanja za okoliš. Usprkos sve ambicioznijim ciljevima zaštite okoliša u mnogim područjima politika, potrošnja na zaštitu okoliša u Europi dugi je niz godina ostala relativno nepromijenjena (približno 2 % BDP-a 25 ).
Od 2014., kad je Sedmi program djelovanja za okoliš stupio na snagu, ostvaren je napredak u povećanju uključivanja pitanja povezanih s okolišem horizontalno (među područjima politika) i vertikalno (između razina vlasti), a time se podupiru mjere usmjerene na smanjenje troškova i poboljšanje učinkovitosti.
Komisija i države članice nastojale su poboljšati način na koji prikupljaju i razmjenjuju informacije o okolišu 26 , čime su omogućile pojedincima da se informiraju o industrijskim emisijama i buci iz okoliša, smanjujući pritom opterećenje za poduzeća u pogledu pružanja informacija i osiguravajući djelotvorniju suradnju uprave na nacionalnoj razini i razini EU-a. Države članice mogle su biti transparentnije u razmjeni informacija koje prikupljaju kroz evaluacije i aktivnosti u okviru programa za bolju regulativu kako bi omogućile ostvarivanje dodatnih sinergija u cijelom EU-u.
3.Relevantnost: Sedmi program djelovanja za okoliš obuhvaća odgovarajuća područja te je njegova vizija za 2050. i dalje valjana. Međutim, bit će potrebne prilagodbe kako se budu pojavljivali novi izazovi.
Postoji široka suglasnost o tome da Sedmi program djelovanja za okoliš obuhvaća odgovarajuća tri tematska prioritetna cilja, pri čemu su neki čimbenici potpore mogli biti jasnije uzeti u obzir, primjerice digitalizacija i upravljanje okolišem kao sredstva za povećanje učinkovitosti politike. Vizija za 2050. utvrđena u Sedmom programu djelovanja za okoliš bila je od pomoći te je i dalje valjana.
Cjelokupna struktura ograničenog broja tematskih ciljeva, koje podupire veći broj operativnih i konkretnih podciljeva i mjera, pomogla je u ostvarenju prioritetnih ciljeva. Podupire se načelo višerazinskog programa djelovanja za okoliš 27 i ono odražava dobru praksu, ali ostaju neriješena pitanja stupnja složenosti ili dubine, što ujedno otežava praćenje određenih mjera.
4.Usklađenost: Sedmi program djelovanja za okoliš na europskoj je i na globalnoj razini uvelike usklađen s programom oblikovanja politike u području okoliša i klime.
Kao strategija, Sedmi program djelovanja za okoliš interno je usklađen. Njime je utvrđen program te on čini okosnicu svakodnevnog rada Komisije u području okoliša. To se odnosi na strateški plan upravljanja i redovito godišnje izvješćivanje o aktivnostima te na nove inicijative kao što je pregled aktivnosti u području okoliša. Iako je okvirom za potporu ostvaren pozitivan doprinos tematskim ciljevima, poveznice s horizontalnim prioritetnim ciljevima za lokalne, regionalne i globalne izazove manje su vidljive.
Kad je riječ o usklađenosti s drugim područjima politika i političkim prioritetima, postoje određene jasne (i dobrodošle) poveznice između Sedmog programa djelovanja za okoliš i deset prioriteta Komisije, kao što su zajednički cilj provođenja klimatske politike i jačanje uloge EU-a kao međunarodnog aktera. Oni se općenito međusobno podupiru, pri čemu se u okviru Sedmog programa djelovanja za okoliš nastoji utvrditi kako politike u području okoliša mogu pridonijeti održivom rastu i stvaranju radnih mjesta. Nekoliko je primjera usklađenosti između Sedmog programa djelovanja za okoliš i drugih područja politika, primjerice navođenje problema povezanih s okolišem (osobito emisija ugljika i onečišćenja zraka) u izvješćima za pojedine zemlje u okviru europskog semestra te rad koji se odnosi na održive gradove i plan za gradove. Međutim, potreban je dodatni rad kako bi se postiglo integrirano oblikovanje politika.
Primjerice, u Sedmom programu djelovanja za okoliš mogla su se više u obzir uzeti socijalna pitanja, na temelju postojećih poveznica između okoliša i socijalne politike kad je riječ npr. o učinku na ranjive skupine, radna mjesta, socijalnu uključenost i nejednakost.
Sedmi program djelovanja za okoliš uvelike je usklađen s međunarodnim obvezama. Iako je Sedmi program djelovanja za okoliš donesen gotovo dvije godine prije Programa UN-a do 2030., u njemu je predviđen pristup koji postoji u okviru UN-ovih ciljeva održivog razvoja (te je utjecao na njih) i u okviru kojeg se ističe da gospodarska i socijalna dobrobit ovisi o zdravoj bazi prirodnih resursa. Sedmi program djelovanja za okoliš može se smatrati jednim od mehanizama za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja, iako se u njemu moglo jače naglasiti poziv na „pravednu tranziciju”, koji postoji u UN-ovim ciljevima.
5.Dodana vrijednost: Sedmim programom djelovanja za okoliš povećana je djelotvornost i učinkovitost politike u području okoliša. Dionici ga podržavaju i smatraju ga stabilnom strategijom koja je snažno povezana s nacionalnim strategijama za okoliš.
Sedmi program djelovanja za okoliš služi kao „zvijezda vodilja” različitim dionicima na razini EU-a te na nacionalnoj i lokalnoj razini koji su uključeni u rješavanje problema u području okoliša u EU-u. Politikom u području okoliša često se utvrđuje okvir, ali se odgovornost za njegovu provedbu potom raspoređuje među različitim razinama vlasti, u skladu s načelom supsidijarnosti. Ta međusobna povezanost politike u području okoliša i decentraliziranog donošenja odluka djelomično objašnjava mišljenje dionika o vrijednosti Sedmog programa djelovanja za okoliš.
Sedmi program djelovanja za okoliš ispunjava kriterije dobre prakse za izradu strategije i dobro je povezan s nacionalnim strategijama za okoliš u Europi. Iako su dionici široko prihvatili strukturu i sadržaj Sedmog programa djelovanja za okoliš, njegova se provedba mogla poboljšati jačom redovitom analizom stanja i jačim mehanizmom za praćenje.
V.Zaključci
Komisija smatra da evaluacija Sedmog programa djelovanja za okoliš pokazuje da je taj program olakšao važnu promjenu u oblikovanju politike – sada je šire prihvaćeno da su zaštita okoliša, društvene koristi i održiv gospodarski rast usko povezani. Taj program podupire važne nove programe kao što su kružno gospodarstvo i ciljevi održivog razvoja. Utvrđivanje dugoročne vizije, koja je prvi put uvedena u neki program djelovanja za okoliš, pokazalo se kao koristan instrument za oblikovanje politike – kao dopuna kratkoročnijim ciljevima politike i kao element koji svi dionici mogu koristiti za usmjeravanje svojih aktivnosti. Okvirom za potporu pozornost i resursi usmjeravali su se na jedinstven način na glavne izazove s kojima se suočavamo u politici EU-a u području okoliša: nedostatnu provedbu te nedostatno informiranje, ulaganje i uključivanje. Na nalazima iz ove evaluacije temeljit će se buduće odluke o programu djelovanja za okoliš koji će biti sljednik ovog programa, u skladu s člankom 192. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije 28 .
Komisijin dokument za razmatranje o provedbi UN-ovih ciljeva održivog razvoja (30. siječnja 2019.): „Najozbiljniji nedostatak u pogledu održivosti i naš najveći izazov ekološki je dug, koji se povećava i do kojeg dolazi zbog prekomjernog korištenja i iscrpljivanja našeg prirodnog kapitala, čime dovodimo u opasnost našu sposobnost da zadovoljimo potrebe budućih naraštaja u okviru ograničenja našeg planeta. U cijelom svijetu postoje pritisci na ključne resurse, od izvora slatke vode do obradivog zemljišta, što dovodi u opasnost opstanak ljudske vrste.”