1.

Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio College van Beroep voor het bedrijfsleven (Žalbeni sud za upravne sporove u gospodarstvu, Nizozemska) odnosi se na tumačenje, konkretno, članka 36. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 ( 2 ). Tužbu u glavnom postupku podnijela je udruga Pesticide Action Network Europe (PAN Europe) protiv Collegea voor de toelating van gewasbeschermingsmiddelen en biociden (Odbor za odobrenje sredstava za zaštitu bilja i biocida, Nizozemska; u daljnjem tekstu: CTB) u pogledu CTB‑ova odbijanja prigovora koji je udruga PAN Europe podnijela protiv CTB‑ove odluke o proširenju odobrenja za sredstvo za zaštitu bilja Closer, koje sadržava aktivnu tvar sulfoksaflor.

2.

Kao što je to istaknula Europska agencija za okoliš (EEA), „onečišćenje [sredstvima za zaštitu bilja (pesticidi)] dovodi do gubitka biološke raznolikosti u Europi. Uzrokuje znatno smanjenje populacija kukaca i time ugrožava njihovu ključnu ulogu u proizvodnji hrane”, dok je „izloženost ljudi kemijskim pesticidima povezana s kroničnim bolestima kao što su rak, bolesti srca te bolesti dišnog i živčanog sustava” ( 3 ). Ovaj je predmet važan jer se u njemu postavlja pitanje bi li države članice, prilikom donošenja odluke o izdavanju odnosno odbijanju odobrenja za sredstva za zaštitu bilja, trebale moći uzeti u obzir najnovije znanstvene i tehničke spoznaje o utjecaju tih sredstava za zaštitu bilja na naše živote.

3.

U tom je kontekstu cilj Unije, u okviru programa europskog zelenog plana (osobito strategije „od polja do stola”), do 2030. smanjiti upotrebu kemijskih sredstava za zaštitu bilja za 50 % radi osiguravanja „pravednog i zdravog prehrambenog sustava koji je prihvatljiv za okoliš”. U tom pogledu valja istaknuti da je Europski parlament 2018. procijenio da postoji gotovo 500 različitih sredstava za zaštitu bilja koja su odobrena i stavljena na tržište u cijeloj Uniji ( 4 ). Upravo ću u tom kontekstu pokušati razmotriti pitanja istaknuta u ovom zahtjevu za prethodnu odluku.

4.

Ovaj je predmet povezan sa spojenim predmetima C‑309/22 i C‑310/22, PAN Europe (Procjena svojstava endokrine disrupcije), u kojima je zahtjev za prethodnu odluku uputio isti nacionalni sud. U tim predmetima također danas iznosim mišljenje te bi ta dva mišljenja trebalo čitati zajedno.

5.

Člankom 1. te uredbe, naslovljenim „Predmet i svrha”, u stavcima 3. i 4. predviđa se sljedeće:

„3.   Svrha je ove Uredbe osigurati visoku razinu zaštite kako zdravlja ljudi i životinja tako i okoliša te poboljšati funkcioniranje unutarnjeg tržišta usklađivanjem pravila o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja poboljšavajući time poljoprivrednu proizvodnju.

4.   Odredbe ove Uredbe zasnivaju se na načelu predostrožnosti s ciljem osiguranja da aktivne tvari ili sredstva koji se stavljaju na tržište nemaju štetno djelovanje na zdravlje ljudi ili životinja ili na okoliš. Posebno se države članice ne smiju sprječavati u primjeni načela predostrožnosti ako postoji znanstvena nesigurnost vezano uz rizike za zdravlje ljudi ili životinja ili za okoliš od sredstava za zaštitu bilja koja se odobravaju na njihovom području.”

6.

Člankom 4. Uredbe br. 1107/2009, naslovljenim „Mjerila za odobravanje aktivnih tvari”, u stavcima 1. do 4. predviđa se sljedeće:

„1.   Aktivna se tvar odobrava u skladu s Prilogom II. kad se može očekivati na temelju sadašnjih znanstvenih i tehničkih saznanja da, uz uzimanje u obzir mjerila za odobravanje utvrđenih u točkama 2. i 3. tog Priloga, sredstva za zaštitu bilja koja sadrže tu aktivnu tvar ispunjavaju zahtjeve predviđene u stavcima 2. i 3.

Procjenom aktivne tvari najprije se utvrđuje jesu li ispunjena mjerila za odobravanje utvrđena u točkama od 3.6.2. do 3.6.4. i točkom 3.7. Priloga II. Ako su ta mjerila ispunjena, nastavlja se s procjenom kako bi se utvrdilo jesu li ispunjena i ostala mjerila za odobravanje utvrđena u točkama 2. i 3. Priloga II.

2.   Ostaci sredstava za zaštitu bilja moraju, slijedom primjene prema dobroj praksi zaštite bilja i uz pretpostavku realnih okolnosti primjene, ispunjavati sljedeće zahtjeve:

Za mjerenje ostataka koji imaju toksikološku, ekotoksikološku, ekološku relevantnost ili relevantnost za pitku vodu, moraju biti na raspolaganju metode koje su u općoj uporabi. Analitički standardi moraju biti opće dostupni.

3.   Sredstvo za zaštitu bilja mora slijedom primjene prema dobroj praksi zaštite bilja i uz pretpostavku realnih okolnosti primjene, ispunjavati sljedeće zahtjeve:

[…]

4.   Zahtjevi iz stavaka 2. i 3. vrednuju se u svjetlu jedinstvenih načela prema članku 29. stavku 6.”

7.

Poglavlje III. Uredbe br. 1107/2009, naslovljeno „Sredstva za zaštitu bilja”, sadržava odjeljak 1. naslovljen „Odobravanje”, koji sadržava pododjeljak 1. naslovljen „Zahtjevi i sadržaji”.

8.

Članak 29. te uredbe, koji se nalazi u navedenom pododjeljku, naslovljen je „Zahtjevi za odobrenje za stavljanje na tržište” i u njemu se predviđa sljedeće:

„1.   Ne dovodeći u pitanje članak 50., sredstvo za zaštitu bilja odobrava se samo kad ono zadovoljava sljedeća jedinstvena načela iz stavka 6. i ispunjava sljedeće zahtjeve:

[…]

[…]

[…]

2.   Podnositelj zahtjeva mora dokazati da su ispunjeni zahtjevi predviđeni u točkama (a) do (h) stavka 1.

3.   Ispunjavanje zahtjeva iz točke (b) i točaka (e) do (h) stavka 1. utvrđuje se službenim ili službeno priznatim pokusima i analizama koji se provode vezano uz poljoprivredne uvjete zdravlja bilja i ekološke uvjete, koji su mjerodavni za primjenu dotičnog sredstva za zaštitu bilja i reprezentativni za okolnosti koje prevladavaju u zoni u kojoj se sredstvo namjerava koristiti.

[…]”

9.

Pododjeljak 2., naslovljen „Postupak”, koji je dio poglavlja III. odjeljka 1. Uredbe br. 1107/2009, sadržava, među ostalim, članak 36.

10.

U skladu s člankom 36. te uredbe, naslovljenim „Razmatranje radi odobrenja”:

„1. Država članica koja razmatra zahtjev poduzima neovisnu, objektivnu i transparentnu procjenu u svjetlu najnovijih znanstvenih i tehničkih saznanja služeći se svim smjernicama na raspolaganju u trenutku podnošenja zahtjeva. Ona omogućuje svim državama članicama u zoni da daju svoje primjedbe koje će se uzimati u obzir u procjeni.

Ona primjenjuje u članku 29. stavku 6. navedena jedinstvena načela za ocjenjivanje i odobravanje sredstava za zaštitu bilja, kako bi se što je bolje moguće utvrdilo ispunjava li sredstvo za zaštitu bilja zahtjeve iz članka 29. u istoj zoni, ako se upotrebljava u skladu s člankom 55. i prema realnim uvjetima uporabe.

Država članica koja razmatra zahtjev svoju procjenu daje na raspolaganje drugim državama članicama iz iste zone. Format izvještaja o procjeni određuje se u skladu sa savjetodavnim postupkom prema članku 79. stavku 2.

2. Dotične države članice daju ili odbijaju dati odobrenje na temelju zaključaka procjene države članice koja prema člancima 31. i 32. razmatra zahtjev.

3. Odstupajući od stavka 2. i ovisno o pravu [Unije], mogu se utvrditi odgovarajući uvjeti u odnosu na zahtjeve iz članka 31. stavaka 3. i 4. i na druge mjere smanjivanja rizika koje proizlaze iz posebnih uvjeta uporabe.

Ako se zabrinutost jedne države članice u vezi sa zdravljem ljudi i životinja [ili okolišem] ne može riješiti utvrđivanjem nacionalnih mjera za smanjenje rizika iz prvog podstavka, država članica može odbiti izdati odobrenje za sredstvo za zaštitu bilja na svom području, ako zbog posebnih ekoloških ili poljoprivrednih prilika raspolaže opravdanim razlozima za pretpostavku da dotično sredstvo predstavlja neprihvatljiv rizik za zdravlje ljudi i životinja ili za okoliš.

Ta država članica odmah obavještava podnositelja zahtjeva i Komisiju o svojoj odluci i o tome dostavlja tehničko ili znanstveno obrazloženje.

Države članice predviđaju mogućnost davanja prigovora na odluku o odbijanju odobrenja takvih sredstava pred nacionalnim sudovima ili drugim prizivnim instancijama.”

11.

Pododjeljak 4., naslovljen „Produljenje, povlačenje te izmjena”, koji je dio poglavlja III. odjeljka 1. Uredbe br. 1107/2009, sadržava, među ostalim, članak 44.

12.

U skladu s člankom 44. te uredbe, naslovljenim „Povlačenje ili izmjena odobrenja”:

„1. Države članice mogu u svakom trenutku preispitati odobrenje ako ima naznaka da pojedini zahtjev iz članka 29. više nije ispunjen.

[…]

2. Ako država članica namjerava povući ili izmijeniti neko odobrenje, ona obavještava vlasnika odobrenja i daje mu mogućnost da podnese primjedbe ili daljnje informacije.

3. Država članica povlači ili izmjenjuje odobrenje, prema potrebi, ako:

4. Ako država članica povuče odnosno izmijeni neko odobrenje prema stavku 3., ona odmah o tome obavještava [vlasnika odobrenja, ostale] države članice, [Europsku k]omisiju i [EFSA‑u]. Ostale države članice koje pripadaju istoj zoni shodno tome povlače odnosno izmjenjuju odobrenje, uzimajući u obzir nacionalne uvjete i mjere smanjenja rizika osim u slučajevima kad su primijenjeni drugi, treći ili četvrti podstavak članka 36. stavka 3. Primjenjuje se prema potrebi članak 46.”

13.

Closer je sredstvo za zaštitu bilja koje sadržava aktivnu tvar sulfoksaflor. Sulfoksaflor je Provedbenom uredbom (EU) 2015/1295 ( 5 ) odobren za upotrebu u Europskoj uniji kao aktivna tvar u skladu s Uredbom br. 1107/2009.

14.

Društvo Dow AgroScience BV (u daljnjem tekstu: Dow) podnijelo je 30. travnja 2015. u Nizozemskoj zahtjev za proširenje odobrenja za Closer za upotrebu u uzgoju kupusa i krumpira na otvorenom. Isti je zahtjev u pogledu zone Centar (koja obuhvaća Nizozemsku) podnijelo i u Belgiji, Češkoj Republici, Njemačkoj, Irskoj, Mađarskoj, Austriji, Poljskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj i Ujedinjenoj Kraljevini.

15.

Irska je razmotrila zahtjev kao država članica izvjestiteljica iz te zone na temelju Smjernica EFSA‑e iz 2002. ( 6 ), te je 2016. dovršila razmatranje. Međutim, Irska se pritom nije koristila (tada) „novim” Smjernicama iz 2013. za procjenu rizika za pčele ( 7 ), koje je EFSA na zahtjev Komisije izradila radi procjene rizika za pčele.

16.

Na temelju procjene rizika koju je provela Irska, CTB je odlukom od 5. travnja 2019. odlučio proširiti odobrenje za Closer kako bi obuhvaćalo zatraženu upotrebu, pri čemu je predvidio sljedeće mjere smanjenja rizika: „Opasno za pčele i bumbare. Kako bi se zaštitile pčele i drugi kukci oprašivači, nemojte upotrebljavati ovaj proizvod tijekom cvjetanja kultura ili za kulture koje nisu u cvatnji, kada ih aktivno oblijeću pčele i bumbari. Upotreba je dopuštena tek nakon cvjetanja krumpira. Nemojte upotrebljavati ovaj proizvod u blizini biljaka koje se same razmnožavaju. Uklonite biljke koje se same razmnožavaju prije njihova cvjetanja”.

17.

PAN Europe podnio je prigovor protiv odluke od 5. travnja 2019. Odlukom od 5. veljače 2020. (u daljnjem tekstu: sporna odluka) CTB je odbio taj prigovor kao neosnovan. Protiv te je odluke PAN Europe sudu koji je uputio zahtjev podnio tužbu za poništenje.

18.

U postupku pred sudom koji je uputio zahtjev PAN Europe tvrdi da CTB nije smio proširiti odobrenje za Closer na zatraženu upotrebu na nizozemskom tržištu. PAN Europe tvrdi da se procjena koju je provela Irska, i na koju se pozvao CTB, nije temeljila na najnovijim znanstvenim i tehničkim spoznajama. Smjernice iz 2002. više nisu aktualne i ne odnose se na subletalne učinke, kronične učinke, izlaganje preko trava, učinke na razmnožavanje, kao ni na učinke na bumbare i divlje pčele. PAN Europe smatra da se, s obzirom na to da su Smjernice iz 2002. zastarjele, kao što to proizlazi iz činjenice da je postojala potreba za ažuriranjem tog dokumenta i objavljivanjem Smjernica iz 2013. koje sadržavaju nove znanstvene spoznaje, procjena trebala temeljiti na potonjem dokumentu. PAN Europe tvrdi da, u praksi, nekoliko država članica ne prihvaća Smjernice iz 2013. zbog mogućnosti da se na temelju njih zabrane određena sredstva za zaštitu bilja.

19.

PAN Europe smatra da je, time što nije uzeo u obzir Smjernice iz 2013., CTB ugrozio visoku razinu zaštite zdravlja ljudi i životinja te okoliša koja se nastoji osigurati Uredbom br. 1107/2009. Ističe da je taj dokument dostupan od njegove objave 2013. i da se navedenom uredbom ne zahtijeva da među državama članicama postoji većinsko stajalište kako bi se smjernice mogle primjenjivati. PAN Europe napominje da Belgija primjenjuje Smjernice iz 2013. od studenoga 2016.

20.

Za razliku od proširenja odobrenja za sredstvo za zaštitu bilja Closer, odobrenje aktivne tvari sulfoksaflora izdano je 2015. na temelju Smjernica iz 2013. Na temelju podataka koje je dostavilo društvo Dow utvrđen je visok rizik za pčele. Ti se podaci nisu uzeli u obzir prilikom procjene o kojoj je riječ. Da ih je CTB uzeo u obzir, utvrdio bi iste rizike. Predviđena mjera smanjenja rizika nedostatna je te se, osim toga, ne može primijeniti, poštovati ni provesti. Iz načela opreznosti proizlazi da je, u slučaju nesigurnosti u pogledu učinaka, potrebno provesti dodatna istraživanja prije nego što se sredstvo za zaštitu bilja može odobriti.

21.

Budući da smatra da je za rješenje spora u glavnom postupku potrebno tumačenje članka 36. Uredbe br. 1107/2009 i članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, College van Beroep voor het bedrijfsleven (Žalbeni sud za upravne sporove u gospodarstvu) odlučio je prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

22.

Pisana očitovanja podnijeli su PAN Europe, Corteva Agriscience (prije Dow AgroScience BV), njemačka i grčka vlada, Irska, nizozemska vlada te Komisija. Rasprava nije održana.

23.

Na zahtjev Suda, ovo će se mišljenje odnositi samo na prvo, četvrto i peto prethodno pitanje.

24.

Prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev želi doznati može li država članica o kojoj je riječ, prilikom donošenja odluke o odobrenju sredstva za zaštitu bilja na temelju članka 36. stavka 2. Uredbe br. 1107/2009, odstupiti od procjene rizika koju je država članica izvjestiteljica iz određene zone (u daljnjem tekstu: država članica izvjestiteljica) provela u suradnji s drugim državama članicama u toj zoni. Četvrtim i petim pitanjem nastoji se utvrditi koju vrstu smjernica te znanstvenih i tehničkih spoznaja treba uzeti u obzir, u skladu s člankom 36. stavkom 1. Uredbe br. 1107/2009, prilikom procjene rizika koju provodi država članica izvjestiteljica.

25.

U okviru tih pitanja od Suda se traži da pruži smjernice u pogledu proturječja koje očito postoji između svrhe Uredbe br. 1107/2009, a to je „osigurati visoku razinu zaštite kako zdravlja ljudi i životinja tako i okoliša”, i stroge primjene postupaka koje države članice provode u skladu s tom uredbom. Osim toga, ovaj predmet nije jedini takav slučaj. U drugim su državama članicama (primjerice u Francuskoj) ista pitanja koja se odnose na istu aktivnu tvar i isto sredstvo za zaštitu bilja također dovela do sporova. Tribunal administratif de Nice (Upravni sud u Nici, Francuska) suspendirao je 2017. odobrenje za dva sredstva za zaštitu bilja proizvođača Dow Chemical, pri čemu se pozvao na nesigurnosti u pogledu rizika za okoliš, uključujući učinke tih sredstava na pčele ( 8 ). Presudom u postupku privremene pravne zaštite taj sud poništio je odluku Agence nationale de sécurité sanitaire de l’alimentation, de l’environnement et du travail (Nacionalna agencija za zdravstvenu sigurnost u području prehrane, okoliša i rada, Francuska; u daljnjem tekstu: ANSES) kojom se izdalo odobrenje za sredstva za zaštitu bilja Closer (proizvod o kojem je riječ u ovom predmetu) i Transform, koja sadržavaju aktivnu tvar sulfoksaflor (o kojoj je također riječ u ovom predmetu). Ovaj je predmet proizašao iz tvrdnji skupina za zaštitu okoliša prema kojima se odobrenje za prethodno navedene proizvode u Francuskoj postupno ukida zbog postojanja mogućnosti da imaju utjecaj na smanjenje populacija pčela. Kao što sam to prethodno navela, Europska unija odobrila je sulfoksaflor 2015. Slijedom toga, ANSES je izdao odobrenje za upotrebu sredstva Closer, koje sadržava sulfoksaflor, za strne žitarice kao što je pšenica i za kulture voća i povrća, no zabranio je njegovu upotrebu za kulture koje privlače kukce oprašivače i za sve kulture tijekom razdoblja cvatnje, pri čemu je istaknuo moguće toksične učinke tog sredstva na pčele.

26.

S obzirom na problematiku opisanu u točkama 18. do 20. ovog mišljenja, sud koji je uputio zahtjev želi doznati može li država članica o kojoj je riječ (u ovom slučaju Nizozemska), u okviru odlučivanja o odobrenju sredstva za zaštitu bilja, odstupiti od procjene koju je država članica izvjestiteljica (u ovom slučaju Irska) provela u skladu s člankom 36. stavkom 1. Uredbe br. 1107/2009.

27.

Sud koji je uputio zahtjev ističe kako se čini da se člankom 36. stavkom 2. te uredbe propisuje da države članice o kojima je riječ u načelu svoju odluku o odobrenju moraju temeljiti na zaključcima procjene države članice izvjestiteljice.

28.

Sud koji je uputio zahtjev napominje da, iako se člankom 36. stavkom 3. Uredbe br. 1107/2009 propisuje da se, odstupajući od stavka 2., mogu utvrditi odgovarajući uvjeti u odnosu na zahtjeve iz članka 31. stavaka 3. i 4. te uredbe i na druge mjere smanjivanja rizika, ti zahtjevi moraju proizlaziti iz posebnih uvjeta upotrebe. Međutim, u predmetu u glavnom postupku postavlja se pitanje je li državi članici o kojoj je riječ dopušteno da, u okviru razmatranja zahtjeva za odobrenje sredstva za zaštitu bilja na njezinu području, provede vlastitu procjenu na temelju drugih relevantnih znanstvenih i tehničkih spoznaja (konkretno, na temelju smjernica novijih od onih koje je upotrijebila država članica izvjestiteljica). Iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da je sud koji je uputio zahtjev smatrao da obveza uzimanja u obzir procjene države članice izvjestiteljice kao činjenice nije u skladu s načelom opreznosti. Stoga je smatrao da ne bi bilo logično da se od države članice o kojoj je riječ zahtijeva da automatski postupa u skladu s procjenom države članice izvjestiteljice.

29.

Prema mojem mišljenju, korisno je ukratko podsjetiti na postupak odobravanja sredstava za zaštitu bilja po zonama, kao što je utvrđen u članku 33. i sljedećim člancima Uredbe br. 1107/2009.

30.

U okviru tog postupka podnositelj zahtjeva iznosi prijedlog u pogledu države članice za koju očekuje da djeluje kao izvjestiteljica. Nakon što se taj prijedlog prihvati, podnositelj zahtjeva podnosi državi članici izvjestiteljici zahtjev za odobrenje u toj zoni, pri čemu navodi druge države članice u toj zoni u kojima također želi podnijeti zahtjev ( 9 ). Podnositelj zahtjeva istodobno podnosi zahtjev u svim državama članicama o kojima je riječ. Potrebna dokumentacija navodi se u članku 33. Uredbe br. 1107/2009.

31.

Zatim država članica izvjestiteljica razmatra zahtjev u skladu s člankom 35. te uredbe. Ta država članica treba poduzeti „neovisnu, objektivnu i transparentnu procjenu u svjetlu najnovijih znanstvenih i tehničkih saznanja služeći se svim smjernicama na raspolaganju u trenutku podnošenja zahtjeva” ( 10 ).

32.

Od države članice izvjestiteljice zahtijeva se da primjenjuje jedinstvena načela za ocjenjivanje i odobravanje sredstava za zaštitu bilja ( 11 ), kako bi se što je bolje moguće utvrdilo ispunjava li sredstvo za zaštitu bilja zahtjeve iz članka 29. u istoj zoni, ako se upotrebljava u skladu s člankom 55. i prema realnim uvjetima upotrebe ( 12 ).

33.

Države članice o kojima je riječ obustavljaju postupak razmatranja zahtjeva sve dok država članica izvjestiteljica ne dovrši svoju procjenu ( 13 ).

34.

U okviru provedbe procjene država članica izvjestiteljica priprema nacrt izvještaja o procjeni i dostavlja ga državama članicama iz te zone radi podnošenja primjedbi ( 14 ). Nakon isteka roka za podnošenje primjedbi država članica izvjestiteljica donosi odluku o izdavanju odnosno odbijanju odobrenja za sredstvo za zaštitu bilja o kojem je riječ na svojem području te donosi izvještaj o procjeni. Zatim taj izvještaj i kopiju odobrenja prosljeđuje drugim državama članicama u toj zoni.

35.

Nadalje, države članice o kojima je riječ odlučuju o zahtjevu u skladu s člankom 36. stavcima 2. i 3. Uredbe br. 1107/2009 u roku od 120 dana od primitka tog izvještaja i kopije odobrenja ( 15 ).

36.

U kontekstu sustava odobravanja, kako je prethodno objašnjen, sada ću se posvetiti tumačenju članka 36. te uredbe, o kojem je riječ u ovom predmetu.

37.

U uvodnoj izjavi 12. Uredbe br. 1107/2009 pojašnjava se da EFSA „provodi procjenu rizika”, dok Komisija „ima ulogu upravljanja rizikom te donosi konačnu odluku o pojedinoj aktivnoj tvari”. Tekst članka 36. te uredbe upućuje na to da postoji slična podjela uloga u okviru postupka odobravanja sredstava za zaštitu bilja: ovoga puta država članica izvjestiteljica „provodi procjenu rizika”, a država članica o kojoj je riječ „ima ulogu upravljanja rizikom te donosi konačnu odluku [o takvom sredstvu]” u pogledu svojeg područja. Kako bi se odgovorilo na pitanje suda koji je uputio zahtjev, potrebno je, kao prvo, utvrditi prirodu odnosa tih dviju uloga.

38.

U članku 36. stavku 2. Uredbe br. 1107/2009 navodi se da država članica o kojoj je riječ daje ili odbija dati odobrenje „na temelju zaključaka procjene” koju je provela država članica izvjestiteljica. Izraz „na temelju” povezuje dvije faze tog postupka i opisuje odnos uloge procjenitelja rizika i uloge upravitelja rizikom tako što pokazuje da su te dvije zadaće međusobno povezane, ali istodobno svaka od njih ima vlastitu svrhu.

39.

Točno je da se sustav odobravanja sredstava za zaštitu bilja temelji na uzajamnom povjerenju među državama članicama te da se njime nastoji izbjeći udvostručenje rada koji obavljaju države članice. Kako bi se postigao taj cilj, prethodno navedenom uredbom predviđa se temeljit i svrhovit postupak koji se odvija u fazama i uz jasnu podjelu zadaća među uključenim tijelima. U skladu s tim postupkom država članica izvjestiteljica provodi prvu obveznu fazu tog upravnog postupka, u okviru koje donosi procjenu za potrebe odobrenja sredstva za zaštitu bilja u zoni. Zatim slijedi iduća, neodvojivo povezana faza postupka, koju provodi država članica o kojoj je riječ. Stoga je procjena države članice izvjestiteljice preduvjet za izvršavanje ovlasti države članice o kojoj je riječ u okviru tog sustava, odnosno za donošenje konačne odluke o odobrenju tog sredstva za zaštitu bilja na njezinu području. Očito je da su faza koju provodi država članica izvjestiteljica i faza koju provodi država članica o kojoj je riječ povezane.

40.

Kao drugo, na temelju utvrđene prirode tog odnosa potrebno je pojasniti ovlasti države članice o kojoj je riječ. Prije svega, povezanost između tih dviju faza upućuje na to da država članica izvjestiteljica i svaka država članica o kojoj je riječ u različitim fazama sudjeluju u jednom upravnom postupku koji je pokrenuo podnositelj zahtjeva. Stoga država članica o kojoj je riječ, koja dovršava taj postupak, nema ovlasti za preispitivanje zaključaka procjene koju je provela država članica izvjestiteljica. Slijedom toga, ona ne može provoditi nadzor zakonitosti tih zaključaka države članice izvjestiteljice ( 16 ) jer bi to bilo protivno uzajamnom povjerenju i cjelovitosti postupka koji su sastavni dio sustava uspostavljenog Uredbom br. 1107/2009.

41.

Međutim, činjenica da su faza postupka koja uključuje državu članicu izvjestiteljicu i faza postupka koja uključuje državu članicu o kojoj je riječ povezane te činjenica da potonja država članica ne može preispitivati zaključke procjene koju je provela prva država članica ne znače da država članica o kojoj je riječ nema nikakvu marginu prosudbe. Upravo suprotno, sam tekst članka 36. stavka 2. Uredbe br. 1107/2009, „daju ili odbijaju dati […] na temelju zaključaka procjene [koju je provela država članica izvjestiteljica]”, upućuje na to da je ta procjena, iako je važna, samo jedan od dokumenata koji država članica o kojoj je riječ mora uzeti u obzir; ona nije konačna odluka o odobrenju tog sredstva za zaštitu bilja u svim državama članicama u zoni. Kao što je to njemačka vlada pravilno istaknula, s obzirom na to da država članica o kojoj je riječ donosi odluku „na temelju zaključaka”, prethodno navedenom odredbom predviđa se određena mogućnost odstupanja, u opravdanim slučajevima, od odluke države članice izvjestiteljice. Stoga mi se čini da iz teksta koji je odabrao zakonodavac Unije jasno proizlazi da se od države članice o kojoj je riječ ne zahtijeva da izda ili odbije izdati odobrenja tako što će automatski slijediti pristup države članice izvjestiteljice.

42.

Naime, odstupanje od zaključaka procjene države članice izvjestiteljice već se izričito predviđa u članku 36. stavku 3. Uredbe br. 1107/2009, što pokazuje da metaforičke ruke države članice o kojoj je riječ nisu u potpunosti vezane procjenom države članice izvjestiteljice.

43.

U članku 36. stavku 3. prvom podstavku navodi se da se, „[o]dstupajući od [članka 36.] stavka 2. i ovisno o pravu [Unije], mogu […] utvrditi odgovarajući uvjeti u odnosu na zahtjeve iz članka 31. stavaka 3. i 4. i na druge mjere smanjivanja rizika koje proizlaze iz posebnih uvjeta uporabe”.

44.

Zatim se u članku 36. stavku 3. drugom podstavku pojašnjava da, „[a]ko se zabrinutost jedne države članice u vezi sa zdravljem ljudi i životinja [ili okolišem] ne može riješiti utvrđivanjem nacionalnih mjera za smanjenje rizika iz prvog podstavka, država članica može odbiti izdati odobrenje za sredstvo za zaštitu bilja na svom području, ako zbog posebnih ekoloških ili poljoprivrednih prilika raspolaže opravdanim razlozima za pretpostavku da dotično sredstvo predstavlja neprihvatljiv rizik za zdravlje ljudi i životinja ili za okoliš”.

45.

U članku 36. stavku 3. drugom podstavku upotrebljava se izraz „može odbiti”, što podrazumijeva marginu prosudbe države članice o kojoj je riječ. Međutim, postoje određena ograničenja koja se nalažu tim člankom: „ako zbog posebnih ekoloških ili poljoprivrednih prilika raspolaže opravdanim razlozima za pretpostavku da dotično sredstvo predstavlja neprihvatljiv rizik za zdravlje ljudi i životinja ili za okoliš”.

46.

Stoga je, u skladu s tekstom članka 36. stavka 3., državi članici o kojoj je riječ dopušteno da odstupi od procjene države članice izvjestiteljice. Takvim izričitim priznavanjem pravâ države članice o kojoj je riječ pojašnjava se okvir u kojem zakonodavac Unije predviđa ulogu upravljanja rizikom koju ta država članica treba ispuniti u postupku odobravanja.

47.

Stoga je važno da se članak 36. stavak 2. ne tumači izdvojeno ( 17 ). Prikladno je primijeniti sustavan pristup i tumačiti tu odredbu u kontekstu u kojem se nalazi, odnosno uz uzimanje u obzir njezina mjesta u cjelovitom skupu prava dodijeljenih državi članici o kojoj je riječ za potrebe nadzora nad time koja se sredstva za zaštitu bilja mogu staviti na tržište te države članice i zadržati na njemu.

48.

Takav nadzor ne podrazumijeva samo dopuštanje stavljanja na tržište sredstava za zaštitu bilja, nego i preispitivanje i povlačenje bilo kojeg izdanog odobrenja. Člankom 44. Uredbe br. 1107/2009 propisuju se postupak i uvjeti za povlačenje ili izmjenu odobrenja za sredstvo za zaštitu bilja, čime se dopunjuje skup ovlasti dodijeljenih državi članici o kojoj je riječ. Članak 36. stavak 2. stoga treba tumačiti u kontekstu tih odredbi. Očito je da ta dva članka čine međusobno povezane elemente sustava odobravanja, s obzirom na to da se u članku 44. stavku 4. izričito upućuje na članak 36. stavak 3. i predviđa slično odstupanje, ali u situaciji u kojoj je odobrenje već izdano i sada se povlači ili mijenja.

49.

Međutim, bit sustava odobravanja sredstava za zaštitu bilja i njihova nadzora te opseg prava dodijeljenih državi članici o kojoj je riječ jasno proizlaze iz teksta članka 44. stavaka 1. i 3. Uredbe br. 1107/2009. Na temelju tih odredbi države članice mogu u svakom trenutku preispitati odobrenje, osobito ako ima naznaka da bilo koji od „zahtjev[a] iz članka 29. [te uredbe] ni[je] ispunje[n] ili više ni[je] ispunje[n]” ( 18 ). Ako država zaključi da ti zahtjevi više nisu ispunjeni, obvezna je povući ili izmijeniti odobrenje.

50.

Osim toga, u članku 44. navodi se da je za preispitivanje, povlačenje ili izmjenu odobrenja odgovorna „država članica” te se u njemu utvrđuje iscrpan popis uvjeta za ostvarivanje tih prava. Njime se ne predviđa da je za takvo preispitivanje, povlačenje ili izmjenu potrebno da država članica izvjestiteljica prethodno unese izmjene u svoju procjenu. Iz toga proizlazi da to pravo „države članice” predstavlja samostalno pravo koje država članica o kojoj je riječ ostvaruje neovisno o državi članici izvjestiteljici. Za potrebe ovog predmeta važno je napomenuti da se jedan od uvjeta za obvezno povlačenje odobrenja utvrđuje u članku 44. stavku 3. točki (a) te se njime zahtijeva da država članica preispita i povuče ili izmijeni odobrenje ako „zahtjevi iz članka 29. nisu ispunjeni ili više nisu ispunjeni”.

51.

Kao što je Sud na to podsjetio u presudi Blaise ( 19 ), „iz članka 44. stavaka 1. i 3. [Uredbe br. 1107/2009] proizlazi da se odobrenje sredstva za zaštitu bilja može preispitati, a potom izmijeniti odnosno povući ako je, među ostalim, na temelju razvoja znanstvenih i tehničkih spoznaja jasno da navedeno sredstvo nije ili više nije sukladno zahtjevima za odobrenje stavljanja na tržište propisanima u članku 29. te uredbe, osobito onom nepostojanja [izravnih ili odgođenih štetnih učinaka] na zdravlje ljudi”.

52.

Stoga se člankom 36. stavkom 2., kada ga se tumači u kontekstu cjelokupnog sustava odobravanja, izmjene i povlačenja sredstava za zaštitu bilja uspostavljenog Uredbom br. 1107/2009, a osobito u kontekstu članka 44., zahtijeva da se prava država članica o kojima je riječ koja proizlaze iz članka 36. stavka 2. tumače dovoljno široko kako bi se tim državama članicama omogućilo postupanje u skladu s člankom 29. te uredbe prilikom odlučivanja o zahtjevu za odobrenje sredstva za zaštitu bilja. Ako se odobrenje može povući ( 20 ) kada znanstvene i tehničke spoznaje koje su dostupne državi članici upućuju na to da bi moglo doći do štetnih učinaka na zdravlje ljudi ili životinja ili do neprihvatljivih učinaka na okoliš, iste bi ovlasti trebale biti dostupne državi članici o kojoj je riječ u okviru razmatranja zahtjeva za novo odobrenje, kako bi se u samom početku izbjegli takvi štetni učinci. Međutim, takvo pravo ovisi o postojanju najnovijih znanstvenih ili tehničkih spoznaja u pogledu štetnih učinaka na koje se prethodno upućuje, a koje država članica izvjestiteljica nije uzela u obzir u svojem postupku procjene.

53.

Doista, država članica ne može imati više prava u pogledu povlačenja odobrenja nego što ih ima u pogledu izdavanja ili odbijanja odobrenja ( 21 ). Budući da je zakonodavac Unije izričito obvezao državu članicu da djeluje kako bi se uklonili bilo kakvi štetni učinci koje odobreno sredstvo za zaštitu bilja može imati na zdravlje ljudi ili životinja ili svi neprihvatljivi učinci koje to sredstvo može imati na okoliš, kada najnovije znanstvene ili tehničke spoznaje upućuju na takve učinke, podrazumijeva se da ista obveza postoji u okviru postupka odobravanja kako bi se izbjeglo pojavljivanje takvih učinaka. Kao što se to ističe u uvodnom dijelu ovog mišljenja, onečišćenje sredstvima za zaštitu bilja dovodi do gubitka biološke raznolikosti i znatnog smanjenja populacija kukaca, čime se ugrožava njihova ključna uloga u proizvodnji hrane. Osim toga, potvrđeno je da je izloženost kemijskim sredstvima za zaštitu bilja povezana s kroničnim bolestima kao što su rak, bolesti srca te bolesti dišnog i živčanog sustava ( 22 ). Stoga bi država članica o kojoj je riječ trebala imati ovlasti za sprečavanje nastanka takvih učinaka ili za njihovo svođenje na najmanju moguću mjeru.

54.

Iz tih razmatranja proizlazi da tekst „na temelju zaključaka procjene” iz članka 36. stavka 2. treba tumačiti na način da obuhvaća ovlast države članice o kojoj je riječ da odbije izdati odobrenje ako je, na temelju razvoja znanstvenih ili tehničkih spoznaja, jasno da sredstvo za zaštitu bilja ne ispunjava zahtjeve utvrđene u članku 29. i članku 4. stavku 3. te uredbe, uključujući zahtjev prema kojem ne bi trebalo biti štetnih učinaka na zdravlje ljudi ili životinja ili neprihvatljivih učinaka na okoliš.

55.

Drugim riječima, činjenica da se Uredbom br. 1107/2009 izričito predviđa mogućnost da država članica na temelju znanstvenih ili tehničkih spoznaja povuče ili izmijeni odobrenje podrazumijeva da ta država članica isto tako treba imati pravo da uopće ne izda takvo odobrenje.

56.

Stoga država članica o kojoj je riječ može odbiti izdati odobrenje za sredstvo za zaštitu bilja o kojem je riječ u smislu članka 36. stavka 2. Uredbe br. 1107/2009 u situaciji u kojoj najnovije znanstvene ili tehničke spoznaje upućuju na to da „zahtjevi iz članka 29. [te uredbe] nisu ispunjeni ili više nisu ispunjeni” ( 23 ).

57.

Nadalje, prethodno izneseno tumačenje proizlazi iz same prirode načela opreznosti, prema kojem je potrebno poduzeti preventivne mjere kako bi se izbjegli mogući rizici za zdravlje ljudi ili životinja ili za okoliš.

58.

Naime, u članku 1. stavku 4. Uredbe br. 1107/2009 navodi se da se odredbe te uredbe „zasnivaju […] na načelu predostrožnosti s ciljem osiguranja da aktivne tvari ili sredstva koji se stavljaju na tržište nemaju štetno djelovanje na zdravlje ljudi ili životinja ili na okoliš. Posebno se države članice ne smiju sprječavati u primjeni načela predostrožnosti ako postoji znanstvena nesigurnost vezano uz rizike za zdravlje ljudi ili životinja ili za okoliš od sredstava za zaštitu bilja koja se odobravaju na njihovom području” ( 24 ).

59.

Kad je riječ o načelu opreznosti, Sud je već u nekoliko navrata presudio da „[…] pravilna primjena tog načela u području obuhvaćenom [Uredbom br. 1107/2009] pretpostavlja, kao prvo, identifikaciju mogućih negativnih posljedica korištenja aktivnih tvari i sredstava za zaštitu bilja koja ulaze u njezino područje primjene na zdravlje [ili okoliš] i, kao drugo, sveobuhvatnu procjenu rizika za zdravlje [ili okoliš] temeljenu na najpouzdanijim znanstvenim podacima i najnovijim rezultatima međunarodnih istraživanja” ( 25 ).

60.

Slažem se s mišljenjem suda koji je uputio zahtjev ( 26 ), prema kojem prihvaćanje argumenta da država članica o kojoj je riječ gotovo i ne treba učiniti ništa više nego sustavno slijediti zaključke procjene države članice izvjestiteljice ne bi bilo u skladu s načelom opreznosti.

61.

U tom se pogledu može istaknuti da je Opći sud već imao priliku presuditi, u pogledu iste aktivne tvari kao što je ona o kojoj je riječ u ovom predmetu (sulfoksaflor), u biti da države članice raspolažu značajnom marginom prosudbe, osobito kad je riječ o složenim tehničkim procjenama i određivanju zahtjevâ za odobrenje s obzirom na konkretne okolnosti na njihovu području ( 27 ).

62.

Kao što je to Sud potvrdio u nedavnoj presudi ( 28 ), „mora se utvrditi, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 24. Uredbe br. 1107/2009, da se odredbama za izdavanje odobrenja mora jamčiti visoka razina zaštite, i da prilikom izdavanja odobrenja za sredstva za zaštitu bilja ‚prednost mora imati’ cilj zaštite zdravlja ljudi i životinja te okoliša pred ciljem poboljšanja uzgoja bilja”.

63.

Iz prethodnih razmatranja proizlazi da na prvo pitanje treba odgovoriti na sljedeći način: Članak 36. stavak 2. Uredbe br. 1107/2009 treba tumačiti na način da se njime državi članici o kojoj je riječ dopušta da, prilikom razmatranja zahtjeva za odobrenje sredstva za zaštitu bilja, odstupi od procjene države članice izvjestiteljice te na način da joj se njime daje pravo da odbije izdati zatraženo odobrenje u situaciji u kojoj najnovije znanstvene ili tehničke spoznaje upućuju na to da zahtjev prema kojem predmetno sredstvo za zaštitu bilja ne smije imati štetne učinke na zdravlje ljudi ili životinja ili neprihvatljive učinke na okoliš nije ili više nije ispunjen.

64.

S obzirom na četvrto pitanje, sud koji je uputio zahtjev nije siguran kako bi trebalo tumačiti izraz „najnovij[a] znanstven[a] i tehničk[a] saznanja služeći se svim smjernicama na raspolaganju u trenutku podnošenja zahtjeva”. Prema mišljenju CTB‑a, koji se poziva na članak 77. i članak 79. stavak 2. Uredbe br. 1107/2009, tim se tekstom državu članicu izvjestiteljicu obvezuje da provede svoju procjenu uzimajući u obzir smjernice koje je donijela Komisija. Suprotno tomu, PAN Europe smatra da je dovoljno da su smjernice objavljene, a ne da ih Komisija mora i donijeti, te da Smjernice iz 2013. sadržavaju najnovije znanstvene i tehničke spoznaje relevantne za ovaj predmet.

65.

Kad je riječ o petom pitanju, pod pretpostavkom da država članica izvjestiteljica ne može ograničiti svoju procjenu isključivo na donesene smjernice, sud koji je uputio zahtjev želi doznati je li dovoljno da ta država članica provede procjenu na temelju dostupnih smjernica ili treba uzeti u obzir sve znanstvene i tehničke spoznaje, uključujući one koje nisu sadržane u smjernicama.

66.

Uvodno valja istaknuti da sud koji je uputio zahtjev u četvrtom i petom pitanju ne navodi konkretne članke Uredbe br. 1107/2009 čije tumačenje traži i kojima se predviđa obveza uzimanja u obzir relevantnih smjernica na koju se upućuje u tim pitanjima. Međutim, prema sudskoj praksi Suda, „[u] okviru postupka suradnje predviđenog člankom 267. UFEU‑a, čak i ako je sud koji je uputio zahtjev formalno ograničio svoje pitanje na tumačenje određene odredbe prava Unije, ta okolnost ne sprečava Sud da mu pruži sve elemente tumačenja prava Unije koji mogu biti korisni za rješavanje predmeta koji se pred njim vodi, bez obzira na to je li se taj sud u tekstu svojeg pitanja na njih pozvao. U tom pogledu na Sudu je da iz svih podataka koje je dostavio sud koji je uputio zahtjev, a osobito iz obrazloženja odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku, utvrdi one elemente prava Unije koje je, s obzirom na predmet glavnog postupka, potrebno protumačiti” ( 29 ). Iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku jasno proizlazi da se dva prethodna pitanja o kojima je riječ odnose na tumačenje članka 36. stavka 1. te uredbe, konkretno izraza „najnovij[a] znanstven[a] i tehničk[a] saznanja služeći se svim smjernicama na raspolaganju u trenutku podnošenja zahtjeva”.

67.

U tim okolnostima valja smatrati da sud koji je uputio zahtjev četvrtim i petim pitanjem, na koja treba odgovoriti zajedno, od Suda traži da utvrdi može li se država članica izvjestiteljica na temelju članka 36. stavka 1. Uredbe br. 1107/2009 ograničiti na procjenu utemeljenu isključivo na donesenim smjernicama, čak i ako znanstvene i tehničke spoznaje sadržane u njima više nisu aktualne, ili ta država članica treba uzeti u obzir sve dostupne znanstvene i tehničke spoznaje, uključujući one koje nisu sadržane u smjernicama.

68.

Kao prvo, člankom 29., naslovljenim „Zahtjevi za odobrenje za stavljanje na tržište”, u stavku 1. točki (e) predviđa se da se, „[n]e dovodeći u pitanje članak 50., sredstvo za zaštitu bilja odobrava […] samo kad ono zadovoljava sljedeća jedinstvena načela iz stavka 6. i ispunjava sljedeće zahtjeve: […] u svjetlu najnovijih znanstvenih i tehničkih spoznaja, ono ispunjava zahtjeve predviđene u članku 4. stavku 3.”.

69.

Kad je riječ o tom tekstu, Sud je u presudi Blaise (t. 71.) pojasnio da se „na temelju članka 29. stavka 1. točke (e) Uredbe br. 1107/2009 među zahtjevima potrebnima da bi sredstvo za zaštitu bilja bilo odobreno nalazi onaj da ono mora u svjetlu najnovijih znanstvenih i tehničkih spoznaja ispunjavati zahtjeve predviđene u članku 4. stavku 3. te uredbe”.

70.

Kao što je to istaknuo sud koji je uputio zahtjev, načelo opreznosti također ide u prilog uzimanju u obzir svih dostupnih znanstvenih i tehničkih spoznaja jer se tim načelom zahtijeva sveobuhvatna procjena koja se temelji na najpouzdanijim raspoloživim znanstvenim podacima i najnovijim rezultatima međunarodnih istraživanja ( 30 ).

71.

Kao drugo, kad je riječ o „jedinstvenim načelima”, ta su načela utvrđena u Uredbi (EU) br. 546/2011 ( 31 ) o provedbi Uredbe br. 1107/2009. U Prilogu prvonavedenoj uredbi („Jedinstvena načela za ocjenjivanje i odobravanje sredstava za zaštitu bilja, kako je predviđeno u članku 29. stavku 6. Uredbe br. [1107/2009]”) dijelu I. („Jedinstvena načela za ocjenjivanje i odobravanje kemijskih sredstava za zaštitu bilja”) odjeljku A („Uvod”) točki 2. predviđa se da „[p]rilikom ocjenjivanja zahtjeva i davanja odobrenja države članice: […] (c) razmatraju druge relevantne stručne i znanstvene podatke koji su dostupni, u pogledu učinkovitosti sredstva ili mogućih štetnih učinaka sredstva, njegovih sastojaka ili ostataka” (moje isticanje). Osim toga, u tom se prilogu u njegovu dijelu I. odjeljku B („Ocjenjivanje”) točki 1. („Opća načela”) podtočki 1.1., navodi da, „[u]zimajući u obzir trenutna znanstvena i tehnička saznanja, države članice ocjenjuju podatke iz točke 2. [odjeljka] A […]” (moje isticanje).

72.

Ističem i obvezu podnositelja zahtjeva, u skladu s člankom 33. Uredbe br. 1107/2009, da dostavi informacije, dokaze i dokumente na kojima se temelji njegov zahtjev za odobrenje sredstva za zaštitu bilja (uključujući sve informacije o mogućim štetnim učincima sredstva na zdravlje ljudi i životinja ili na okoliš, kao i o poznatim i očekivanim kumulativnim i sinergijskim učincima koji proizlaze iz takvog uzajamnog djelovanja) ( 32 ) te mogućnost, u skladu s člankom 37. te uredbe, da država članica izvjestiteljica tijekom svojeg razmatranja zahtjeva, prilikom kojeg nije ograničena na razmatranje informacija i dokaza koje je dostavio podnositelj tog zahtjeva, zatraži dodatne informacije.

73.

Kao što je to istaknula njemačka vlada, s obzirom na tekst članka 36. stavka 1. te uredbe, u skladu s kojim „država članica […] poduzima […] procjenu u svjetlu najnovijih znanstvenih i tehničkih saznanja služeći se svim smjernicama na raspolaganju u trenutku podnošenja zahtjeva” (moje isticanje), tu odredbu treba tumačiti na način da, osim dostupnih smjernica (odnosno donesenih smjernica i smjernica koje su objavljene, ali još nisu donesene), prilikom donošenja odluke o odobrenju treba uzeti u obzir i druge novije informacije. U tom pogledu treba imati na umu činjenicu da se člankom 36. stavkom 1. ne predviđa samo služenje smjernicama, nego i uzimanje u obzir „najnovijih znanstvenih i tehničkih saznanja”. U članku 44. stavku 3. (koji se odnosi na povlačenje ili izmjenu odobrenja) također se upućuje na ta saznanja.

74.

Važno je imati na umu da je svrha smjernica ona na koju i upućuje njihov naziv: njima se nastoje pružiti smjernice, ali one kao takve nisu utvrđene Uredbom br. 1107/2009 kao conditio sine qua non. Smjernice predstavljaju neobvezujuće pravo koje postoji kako bi se državama članicama pomoglo u primjeni primjenjivih pravila i načela (primjerice, u okviru procjene i odobrenja sredstava za zaštitu bilja) na dosljedan, ujednačen i transparentan način. To se potvrđuje u članku 77. te uredbe, u kojem se izričito navodi da Komisija „može” donositi takve smjernice. Iz toga proizlazi da, ako smjernice ne postoje ili ako su postojeće smjernice zastarjele (odnosno više ne predstavljaju „najnovije znanstvene i tehničke spoznaje”), države članice dužne su, na temelju te uredbe, provoditi procjene i donositi odluke o odobrenju na temelju drugih dostupnih izvora koji stvarno sadržavaju najnovije znanstvene i tehničke spoznaje.

75.

Dvojbe suda koji je uputio zahtjev mogle bi djelomično proizlaziti i iz činjenice da se nizozemska jezična verzija članka 36. stavka 1. Uredbe br. 1107/2009 čini pogrešnom, ili barem nepreciznom, u usporedbi s drugim jezičnim verzijama. Naime, ona glasi „van de stand van de wetenschappelijke en technische kennis” („stanje znanstvenih i tehničkih spoznaja”), pri čemu je ispušten nizozemski ekvivalent riječi „najnovijih”, dok se, primjerice, u francuskoj, talijanskoj, njemačkoj i engleskoj verziji navode „à la lumière des connaissances scientifiques et techniques actuelles” („aktualne”), „conoscenze scientifiche e techniche attuali” („aktualne”), „des neuesten Stands von Wissenschaft und Technik” („najnovije”) i „current scientific and technical knowledge” („najnovije”).

76.

Stoga smatram da, iako je točno da su „dostupne” smjernice (vidjeti točku 73. ovog mišljenja) referentna točka u smislu znanstvenih i tehničkih spoznaja koje države članice trebaju uzeti u obzir u okviru razmatranja zahtjeva za odobrenje sredstva za zaštitu bilja, ni država članica izvjestiteljica koja priprema procjenu rizika ni države članice o kojima je riječ, koje razmatraju zahtjev za odobrenje, nisu ograničene na taj izvor informacija prilikom ocjenjivanja u svjetlu „najnovijih znanstvenih i tehničkih spoznaja” na temelju, konkretno, članka 36. stavaka 1. i 2. te članka 29. stavka 1. točke (e) Uredbe br. 1107/2009 ( 33 ).

77.

Iz toga proizlazi da u obzir treba uzeti sve informacije koje se smatraju najnovijim i relevantnim „znanstvenim i tehničkim spoznajama”.

78.

Taj pristup potvrđuju ciljevi Uredbe br. 1107/2009. Sud je na te ciljeve već podsjetio u presudi Pesticide Action Network Europe i dr. ( 34 ).

79.

U toj je presudi smatrao da je „ci[lj] Uredbe br. 1107/2009 […], kako je pojašnjeno u njezinu članku 1. stavcima 3. i 4., i što se odražava i u njezinoj uvodnoj izjavi 8., posebice osigurati visoku razinu zaštite zdravlja ljudi i životinja, kao i okoliša” (t. 46.).

80.

U tom je pogledu istaknuo da se „te odredbe temelje na načelu opreznosti koje predstavlja jedan od temelja politike visokog stupnja zaštite koju Unija provodi u području okoliša, u skladu s člankom 191. stavkom 2. prvim podstavkom UFEU‑a, kako bi se izbjeglo da aktivne tvari ili sredstva koja se stavljaju na tržište ne ugrožavaju zdravlje ljudi i životinja ili okoliš” (t. 47.).

81.

Osim toga, podsjetio je na to da se, „kao što to proizlazi iz uvodne izjave 24. Uredbe br. 1107/2009, […] odredbama za izdavanje odobrenja mora jamčiti visoka razina zaštite, i da prilikom izdavanja odobrenja za sredstva za zaštitu bilja ‚prednost mora imati’ cilj zaštite zdravlja ljudi i životinja te okoliša pred ciljem poboljšanja uzgoja bilja” (t. 48.).

82.

Stoga je Sud presudio da se, „kao što se pojašnjava u toj uvodnoj izjavi, prije stavljanja na tržište sredstava za zaštitu bilja mora dokazati da ona predstavljaju izrazitu korist za uzgoj bilja te, povrh toga, da nemaju nikakvih štetnih učinaka na zdravlje ljudi i životinja” (t. 49.).

83.

Prethodno navedeni cilj može se postići samo ako država članica izvjestiteljica prilikom provedbe procjene i država članica o kojoj je riječ prilikom donošenja odluke o izdavanju ili odbijanju odobrenja za sredstvo za zaštitu bilja uzimaju u obzir najnovije (odnosno aktualne) znanstvene i tehničke spoznaje. To je jedini način na koji država članica može dokazati da, prema njezinim saznanjima, predmetno sredstvo za zaštitu bilja nema štetne učinke na zdravlje ljudi ili životinja ili na okoliš.

84.

Kao što je to istaknuo sud koji je uputio zahtjev, takvo tumačenje potvrđuje postojeća sudska praksa Suda.

85.

U presudi Bayer CropScience i Bayer/Komisija ( 35 ) Sud je smatrao da se „u okviru preispitivanja odobrenja aktivne tvari zaključak o tomu da više nisu ispunjena mjerila za odobravanje iz članka 4. Uredbe br. 1107/2009 može temeljiti na bilo kojoj novoj spoznaji, pod uvjetom da je ona znanstvene odnosno tehničke prirode, pri čemu nije važan izvor odnosno dokument iz kojeg potječe” (moje isticanje).

86.

Kao što je to pravilno istaknula Irska, činjenica da se taj predmet odnosio na preispitivanje odobrenja aktivne tvari nije odlučujuća. Doista, nema razloga smatrati da se isti zaključak ne bi mogao primijeniti na razmatranje zahtjeva za odobrenje sredstva za zaštitu bilja, s obzirom na to da suprotno tumačenje ne bi bilo u skladu s načelom opreznosti, na kojem se temelji Uredba br. 1107/2009.

87.

Iz prethodnih razmatranja proizlazi da na četvrto i peto pitanje treba odgovoriti na način da, prilikom razmatranja zahtjeva za odobrenje sredstva za zaštitu bilja na temelju članka 36. stavka 1. Uredbe br. 1107/2009, država članica treba uzeti u obzir sve relevantne i pouzdane najnovije (odnosno aktualne) znanstvene i tehničke spoznaje, pri čemu nije važan izvor odnosno dokument iz kojeg one potječu.

88.

Predlažem Sudu da na prvo, četvrto i peto prethodno pitanje koje je uputio College van Beroep voor het bedrijfsleven (Žalbeni sud za upravne sporove u gospodarstvu) odgovori kako slijedi:

Prvo pitanje:

Članak 36. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ

treba tumačiti na način da se njime državi članici o kojoj je riječ dopušta da, prilikom razmatranja zahtjeva za odobrenje sredstva za zaštitu bilja, odstupi od procjene države članice izvjestiteljice iz određene zone te na način da joj se njime daje pravo da odbije izdati zatraženo odobrenje u situaciji u kojoj najnovije znanstvene ili tehničke spoznaje upućuju na to da zahtjev prema kojem predmetno sredstvo za zaštitu bilja ne smije imati štetne učinke na zdravlje ljudi ili životinja ili neprihvatljive učinke na okoliš nije ili više nije ispunjen.

Četvrto i peto pitanje:

Članak 36. stavak 1. Uredbe br. 1107/2009

treba tumačiti kako slijedi: prilikom razmatranja zahtjeva za odobrenje sredstva za zaštitu bilja na temelju te odredbe, država članica treba uzeti u obzir sve relevantne i pouzdane najnovije (odnosno aktualne) znanstvene i tehničke spoznaje, pri čemu nije važan izvor odnosno dokument iz kojeg one potječu.