4.4.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 118/9

1.

Treba li Direktivu Vijeća 93/13/EEZ (1) od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, s obzirom na članke 38. i 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (2), tumačiti na način da se protive tome kako sudska praksa tumači zakonsku odredbu države članice, poput članka 1535. španjolskog Građanskog zakonika, koji primjenu tog članka ograničava na postupak o meritumu do donošenja presude, a sprečava njegovu primjenu u postupku izvršenja nakon donošenja presude ili proteka roka za osporavanje zahtjeva, a u međuvremenu vjerovnikova tražbina nije u cijelosti ispunjena?

2.

Jesu li protivni pravilima Europske unije navedenima u prvom pitanju pravila nacionalnog prava, poput članka 1535. španjolskog Građanskog zakonika, koja omogućuju da se trećoj osobi ustupi sporna tražbina između poduzetnika i potrošača, a da se pritom ne zahtijeva da navedeni potrošač bude uredno obaviješten o samoj činjenici ustupa, njegovoj pravnoj osnovi ili razlogu i da pritom nije potrebno (u svakom slučaju) navesti dokumentiranu točnu cijenu koja je isplaćena za tražbinu uz navođenje primijenjenog popusta ili sniženja?

3.

Treba li presudu Suda Europske unije od 9. ožujka 1978. u predmetu [106/77], Simmenthal (3), razumjeti na način da, radi ostvarenja cilja direktive navedene u prvom pitanju, s obzirom na članke 38. i 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, nacionalni sud ne smije primijeniti odredbe nacionalnog prava, poput članka 1535. španjolskog Građanskog zakonika, koje zabranjuju otkup spornih tražbina u istom postupku u kojem se izvršava ustupljena tražbina i od potrošača zahtijevaju da radi izvršenja prava otkupa pokrene novi postupak o meritumu u prekluzivnom roku od 9 dana od obavijesti o ustupu protiv novog imatelja ustupljene tražbine te da snosi troškove koji iz toga proizlaze (odvjetnik, pravni zastupnik, sudske pristojbe, određivanje nadležnog suda kad primatelj nema prebivalište u Španjolskoj…)?