1.

Zahtjev za prethodnu odluku koji je tajništvu Suda podnesen 12. svibnja 2014. odnosi se na spor između, s jedne strane, Ostas celtnieks SIA (u daljnjem tekstu: Ostas celtnieks) i, s druge strane, Talsu novada pašvaldība (lokalno tijelo vlasti u okrugu Talsi, u daljnjem tekstu: Lokalno tijelo) i Iepirkumu uzraudzības birojs (Ured za kontrolu postupaka javne nabave, u daljnjem tekstu: Ured).

2.

Lokalno tijelo pokrenulo je postupak javne nabave radi poboljšanja cestovne infrastrukture kako bi se olakšao pristup Talsi. U dokumentaciji za nadmetanje u postupku javne nabave koji je pokrenulo Lokalno tijelo bilo je, među ostalim, određeno da prije sklapanja ugovora ponuditelj koji bi se oslanjao na sposobnosti drugih subjekata mora sklopiti ugovor o ortaštvu s tim subjektima ili osnovati javno trgovačko društvo. Ugovorom o ortaštvu trebala je, među ostalim, biti određena pojedinačna i solidarna odgovornost ponuditelja i drugih subjekata.

3.

Ostas celtnieks osporava zakonitost tih uvjeta iz dokumentacije za nadmetanje.

4.

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2004/18/EZ od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima [javnoj nabavi radova], ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama [javnoj nabavi usluga] ( 2 ). Sud koji je uputio zahtjev ima posebno dvojbe oko pitanja protivi li se ta Direktiva stavljanju u dokumentaciju za nadmetanje uvjeta poput onih u glavnom postupku.

5.

Uvodna izjava 45. Direktive 2004/18 navodi:

„Ova Direktiva omogućava državama članicama da sastave službene liste izvoditelja, dobavljača ili pružatelja usluga, ili sustav potvrđivanja od strane javnih ili privatnih tijela i predviđa odredbe za učinke takve registracije ili takvih potvrđivanja u postupcima dodjele ugovora u drugoj državi članici. Što se tiče službenih lista ovlaštenih gospodarskih subjekata važno je uzeti u obzir sudsku praksu Suda u slučajevima gdje gospodarski subjekt, član skupine, traži priznavanje ekonomske, financijske ili tehničke sposobnosti drugih društava u zajednici kao potporu svojoj prijavi za registraciju. U ovom slučaju, na gospodarskom je subjektu da dokaže kako će mu ti resursi biti stvarno na raspolaganju tijekom trajanja razdoblja valjanosti registracije. Za potrebe registracije država članica može odrediti razinu zahtjeva koji se trebaju ispuniti i posebno, npr. ako gospodarski subjekt polaže pravo na financijsku sposobnost nekog drugog društva u zajednici, može tražiti da se to društvo smatra odgovornim, ako je potrebno zajedno ili pojedinačno [solidarno].“

6.

U članku 4. stavku 2. Direktive 2004/18 navodi se:

„Skupine gospodarskih subjekata mogu podnijeti ponude ili nastupiti kao natjecatelji. Javni naručitelji ne mogu tražiti od ovih skupina da preuzmu određeni pravni oblik za podnošenje ponude ili zahtjeva za sudjelovanjem, međutim, od odabrane se skupine može tražiti da to učini kada se sklopi ugovor do mjere u kojoj je ta promjena nužna za zadovoljavajuće izvršenje ugovora.“

7.

U skladu s člankom 25. te direktive:

„U ugovornim dokumentima [dokumentaciji za nadmetanje] javni naručitelj može zahtijevati, ili država članica može od njega tražiti da zahtijeva, da ponuditelj u svojoj ponudi navede dio ugovora koji namjerava dati u podugovor trećim stranama i sve predložene podizvoditelje.

Ovaj navod ne utječe na pitanje odgovornosti glavnoga gospodarskog subjekta.“

8.

Prema članku 26. navedene direktive:

„Javni naručitelji mogu odrediti posebne uvjete vezane za izvršenje ugovora, pod uvjetom da su oni sukladni s pravom [Unije] i da su navedeni u pozivu na nadmetanje ili u specifikacijama [dokumentaciji za nadmetanje]. Uvjeti kojima se uređuje izvršenje ugovora mogu se, posebno, odnositi na socijalne i okolišne aspekte.“

9.

Članak 44. te direktive propisuje:

„1.   Ugovori se sklapaju [...] nakon što su javni naručitelji provjerili sposobnost gospodarskih subjekata koji nisu isključeni [...] u skladu s kriterijima ekonomske i financijske sposobnosti, stručnog i tehničkog znanja ili sposobnosti navedenima u člancima 47. do 52. [...].

2.   Javni naručitelji mogu tražiti od natjecatelja i ponuditelja da zadovolje minimalne razine sposobnosti u skladu s člancima 47. i 48.

Opseg informacija navedenih u člancima 47. i 48. i minimalne razine sposobnosti koje se zahtijevaju za određeni ugovor moraju biti vezani uz predmet ugovora te biti razmjerni predmetu ugovora.

[...]“

10.

Članak 47. Direktive 2004/18 u svojim stavcima 2. i 3. propisuje:

„2.   Gospodarski subjekt može se, po potrebi i za određene ugovore, osloniti na sposobnost drugih subjekata, bez obzira na pravnu prirodu njihova međusobna odnosa. U tom slučaju [gospodarski subjekt] mora javnom naručitelju dokazati da će imati na raspolaganju nužne resurse, primjerice, prihvaćanjem obveze drugih subjekata u tu svrhu.

3.   Pod istim uvjetima, zajednica gospodarskih subjekata navedena u članku 4. može se osloniti na sposobnost članova zajednice ili drugih subjekata.“

11.

Članak 48. te direktive u svojim stavcima 3. i 4. određuje:

3.   Gospodarski subjekt može se, po potrebi i za određene ugovore, osloniti na sposobnost drugih subjekata, bez obzira na pravnu prirodu njihova međusobna odnosa. U tom slučaju mora dokazati javnom naručitelju da će imati na raspolaganju resurse nužne za izvršenje ugovora, primjerice, prihvaćanjem obveze tih subjekata da će te resurse staviti na raspolaganje gospodarskom subjektu.

4.   Pod istim uvjetima, zajednica gospodarskih subjekata navedena u članku 4. može se osloniti na sposobnost članova zajednice ili drugih subjekata.“

12.

Zakon o javnoj nabavi (Publisko iepirkumu likums, Latvijas Vēstnesis, 2006, no 65. (3433)) u latvijsko pravo prenosi Direktivu 2004/18.

13.

Iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da prema članku 41. („Ekonomska i financijska sposobnost“) stavku 3. i članku 42. („Tehničke i/ili stručne sposobnosti“) stavku 3. ugovaratelj se, ako je to nužno radi izvršenja određenog ugovora o javnoj nabavi, može osloniti na sposobnosti drugih subjekata, bez obzira na pravnu prirodu njihova međusobna odnosa. U tom slučaju, ugovaratelj mora dokazati javnom naručitelju da će imati na raspolaganju nužne resurse podnošenjem potvrda ili ugovora s tim poduzetnicima u vezi s izvršenjem ugovora ( 3 ).

14.

Osnovna pravila ugovora o ortaštvu propisana su u šesnaestom poglavlju latvijskog Građanskog zakonika dok se uvjeti postavljeni gospodarskim subjektima u pogledu osnivanja i djelovanja javnog trgovačkog društva nalaze u glavi IX. Trgovačkog zakonika.

15.

Lokalno tijelo pokrenulo je postupak javne nabave radi poboljšanja cestovne infrastrukture.

16.

Točka 9.5. dokumentacije za nadmetanje, koja je odobrena 29. studenoga 2011., glasi:

„[…] u slučaju da se ponuditelj oslanja na sposobnosti drugih poduzetnika, mora ih sve navesti i dokazati da će imati na raspolaganju nužne resurse. Ako se odluči sklopiti ugovor o javnoj nabavi s tim ponuditeljem, on će prije sklapanja tog ugovora morati sklopiti ugovor o ortaštvu s navedenim poduzetnicima i dostaviti potonji ugovor javnom naručitelju.“

17.

Prema navodima suda koji je uputio zahtjev, ugovor o ortaštvu mora sadržavati:

Sklapanje ugovora o ortaštvu može se zamijeniti osnivanjem javnog trgovačkog društva.“

18.

Ostas celtnieks pokrenuo je postupak pred Uredom radi osporavanja više uvjeta iz dokumentacije za nadmetanje, a posebno točke 9.5.

19.

Odlukom od 13. veljače 2012. Ured je prihvatio nekoliko argumenata Ostas celtnieksa, ali je odbio prigovore u vezi s točkom 9.5. dokumentacije za nadmetanje. Ured je naglasio da je tom točkom javni naručitelj odredio kako ugovaratelj može javnom naručitelju dokazati da će tijekom čitavog razdoblja trajanja ugovora imati na raspolaganju nužne resurse na koje se oslanja.

20.

Ostas celtnieks podnio je tužbu na Administratīvā rajona tiesa (Okružni upravni sud) radi utvrđenja djelomične nezakonitosti odluke Ureda u pogledu više točaka, a posebno u vezi s točkom 9.5. dokumentacije za nadmetanje.

21.

Odlukom od 7. svibnja 2013. Administratīvā rajona tiesa presudio je da je točka 9.5. dokumentacije za nadmetanje djelomično nezakonita.

22.

Prema shvaćanju tog suda, ni iz latvijskog Zakona o javnoj nabavi ni iz Direktive 2004/18 ne proizlazi da javni naručitelj može postaviti obvezu ponuditelju prema kojoj mora sklopiti ugovor o ortaštvu s drugim subjektima na čije se sposobnosti oslanja i zahtijevati da sklopi sličan ugovor ili da s njima osnuje javno trgovačko društvo. Prema mišljenju Administratīvā rajona tiesa, gospodarski subjekt može se za potrebe određenog postupka javne nabave osloniti na sposobnosti drugih subjekata bez obzira na pravnu prirodu njihova međusobna odnosa.

23.

Lokalno tijelo i Ured pokrenuli su protiv te odluke postupak revizije pred sudom koji je uputio zahtjev. U njemu tvrde da je točka 9.5. dokumentacije za nadmetanje opravdana kako bi se smanjila opasnost od neizvršavanja ugovora o javnoj nabavi jer bez obveze da se sklopi ugovor o ortaštvu javni naručitelj ne može jamčiti da će se ugovor izvršiti u skladu s podnesenom ponudom i da poduzetnici na čije se sposobnosti ugovaratelj oslanja neće izigrati svoje obveze.

24.

Prema mišljenju Lokalnog tijela i Ureda, izraz „bez obzira na pravnu prirodu njihova međusobna odnosa“ ( 4 ) tiče se odnosa koji općenito postoji između ugovaratelja i poduzetnika na čije se sposobnosti oslanja. Smatraju da latvijsko pravo javne nabave ne određuje način na koji ugovaratelj može javnom naručitelju dokazati da će imati na raspolaganju nužne resurse i da je stoga to prepušteno diskreciji javnog naručitelja.

25.

Također smatraju da, s obzirom na to da je latvijsko pravo javne nabave prenijelo odredbe Direktive 2004/18, valja voditi računa o tumačenju odredaba te direktive u sudskoj praksi Suda. Isto tako ističu da je u presudama Ballast Nedam Groep (C‑389/92, EU:C:1994:133) i Ballast Nedam Groep (C‑5/97, EU:C:1997:636), Sud rekao da kako bi se opasnosti kojima je izložen što više smanjile, javni naručitelj mora provjeriti da ponuditelji doista imaju na raspolaganju potrebne resurse.

26.

Sud koji je uputio zahtjev ističe da u skladu s nekoliko presuda Suda javni naručitelj također mora provjeriti sposobnosti za izvršenje ugovora ( 5 ) podizvoditelja.

27.

Među ostalim naglašava da je u točki 33. presude Swm Costruzioni 2 i Mannocchi Luigino (C‑94/12, EU:C:2013:646), Sud rekao „da Direktiva 2004/18 dopušta kumuliranje sposobnosti više gospodarskih subjekata radi ispunjenja minimalnih zahtjeva sposobnosti koje je utvrdio javni naručitelj pod uvjetom da mu natjecatelj ili ponuditelj, koji se oslanjaju na sposobnosti jednog ili više drugih subjekata, dokažu da će stvarno raspolagati njihovim resursima, a koji su nužni za izvršenje ugovora“.

28.

Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, javni naručitelj ne samo može, nego i mora provjeriti sposobnost ponuditelja za izvršavanje ugovora. Međutim, smatra da nije jasno odgovoreno na pitanje može li javni naručitelj odlučiti da su jedini dopušteni načini za pozivanje na dodatne sposobnosti udruživanje u određenu vrstu trgovačkog društva ili sklapanje ugovora o ortaštvu ili pak, s druge strane, podizvoditelj može slobodno odabrati način na koji će udružiti svoje sposobnosti.

29.

U tim je okolnostima Augstākā tiesa odlučio prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Trebaju li se odredbe Direktive 2004/18 tumačiti na način da dopuštaju da se, radi smanjenja opasnosti od neizvršenja ugovora, u dokumentaciji za nadmetanje utvrdi pravilo da je, ako se ugovor dodjeli ponuditelju koji se poziva na sposobnosti ostalih subjekata, taj ponuditelj prije dodjele tog ugovora dužan s navedenim subjektima sklopiti ugovor o ortaštvu (u kojem moraju biti sadržane konkretne točke naznačene u dokumentaciji za nadmetanje) ili s njima osnovati javno trgovačko društvo?“

30.

Latvijska i grčka vlada te Europska komisija podnijeli su pisana očitovanja. Ostas celtnieks, latvijska vlada i Komisija dali su i usmena očitovanja na raspravi održanoj 16. travnja 2015.

31.

Valja istaknuti da iako pitanje koje je Sudu postavio sud koji je uputio zahtjev ne navodi nijednu konkretnu odredbu Direktive 2004/18, zahtjev za prethodnu odluku upućuje na članak 25. („Podizvođenje“), članak 26. („Uvjeti za izvršenje ugovora“), članak 47. („Ekonomska i financijska sposobnost“), članak 48. („Tehnička i/ili stručna sposobnost“) i uvodnu izjavu 45.

32.

Usto, iz odluke o upućivanju zahtjeva proizlazi da se spor u glavnom postupku odnosi samo na točku 9.5. sporne dokumentacije za nadmetanje prema kojoj u slučaju da se ponuditelj oslanja na sposobnosti drugih subjekata, on mora navesti te subjekte i javnom naručitelju dokazati da će imati na raspolaganju sve resurse koji su nužni za izvršenje ugovora i to podnošenjem obvezujućih izjava tih subjekata da će sklopiti ugovor o ortaštvu ( 6 ) ili da će, prije sklapanja ugovora o javnoj nabavi, s ponuditeljem osnovati javno trgovačko društvo.

33.

Smatram, dakle, da pitanjem koje je Sudu postavio, sud koji je uputio zahtjev želi saznati protivi li se članak 47. stavak 2. Direktive 2004/18 (o ekonomskoj i financijskoj sposobnosti gospodarskih subjekata koji sudjeluju u postupku javne nabave) i članak 48. stavka 3. te direktive (o tehničkim i/ili stručnim sposobnostima tih subjekata) odredbi dokumentacije za nadmetanje koja ponuditelja koji se oslanja na sposobnosti drugih subjekata obvezuje da s njima sklopi ugovor o ortaštvu ili da s njima osnuje javno trgovačko društvo prije sklapanja ugovora o javnoj nabavi.

34.

Međutim, prema mišljenju Komisije, tekst te točke dokumentacije za nadmetanje upućuje na to da se posebna odredba o sklapanju ugovora o ortaštvu ili osnivanju javnog trgovačkog društva odnosi samo na fazu nakon odabira i prije sklapanja ugovora o javnoj nabavi kao i da se tiče samo odabranog ponuditelja s kojim javni naručitelj namjerava sklopiti ugovor o javnoj nabavi. Stoga je ta posebna odredba u skladu s pretpostavkama za izvršenje ugovora o javnoj nabavi kako su definirane u članku 26. Direktive 2004/18.

35.

Ja pak smatram, što sud koji je uputio zahtjev treba provjeriti, da se kriteriji postavljeni točkom 9.5. dokumentacije za nadmetanje odnose na minimalnu razinu, s jedne strane, ekonomske i financijske sposobnosti i, s druge strane, tehničke i stručne sposobnosti koju javni naručitelj traži, u smislu članka 44. stavka 2. i članaka 47. i 48. Direktive 2004/18, koje ponuditelj mora ispuniti kako bi se njegova ponuda uzela u razmatranje ( 7 ), a ne na pretpostavke za izvršenje ugovora o javnoj nabavi u smislu članka 26. iste direktive. Naime, iako na temelju članka 26. javni naručitelji u pozivu na nadmetanje ili u dokumentaciji za nadmetanje mogu postaviti posebne uvjete za izvršenje ugovora, jasno je da se taj članak, s obzirom na primjere uvjeta za izvršenje koji se ondje navode, to jest da se oni „mogu [...], posebno, odnositi na socijalne i okolišne aspekte“ ( 8 ), ne odnosi na ekonomsku i financijsku sposobnost ili tehničku i/ili stručnu sposobnost ponuditelja za izvršenje ugovora jer se ti uvjeti navode u članku 44. stavku 2. te člancima 47. i 48. Direktive 2004/18.

36.

Nadalje, obveze ponuditelja koji se oslanja na sposobnosti drugih subjekata, s jedne strane, da dokaže javnom naručitelju da će imati na raspolaganju sve resurse koji su nužni za izvršenje ugovora i to podnošenjem obvezujućih izjava tih subjekata da će sklopiti ugovor o ortaštvu i, s druge strane, da s tim subjektima sklopi ugovor o ortaštvu ili osnuje javno trgovačko društvo prije sklapanja ugovora o javnoj nabavi usko su povezane te ih se ne smije umjetno razdvajati.

37.

Te obveze odnose se na ekonomsku i financijsku sposobnost ponuditelja kao i na stručnu i tehničku sposobnost, a osobito na način na koji ponuditelj u skladu s člancima 47. i 48. Direktive 2004/18 mora dokazati da će imati na raspolaganju nužna sredstva za izvršenje ugovora, osobito ako se oslanja na podizvoditelje. Nepoštovanje tih obveza razlog je za isključenje iz postupka javne nabave.

38.

Pravila Europske unije ne zahtijevaju da osoba koja s javnim naručiteljem sklapa ugovor mora biti u stanju izravno, vlastitim resursima ispuniti ugovorenu činidbu. Dovoljno je da može ostvariti ispunjenje činidbe o kojoj je riječ, uz pružanje nužnih jamstava u tom pogledu. Iz pravila Unije kao i sudske prakse Suda proizlazi da u postupku javne nabave ponudu može podnijeti ili nastupiti kao natjecatelj bilo koja osoba ili subjekt koji, s obzirom na uvjete navedene u pozivu na nadmetanje, drže da su sposobni jamčiti izvršenje ugovora o javnoj nabavi izravno ili s podizvoditeljima. Stvarna sposobnost tog subjekta za ispunjenje uvjeta određenih u pozivu na nadmetanje ocjenjuje se u kasnijoj fazi postupka u skladu s kriterijima koji su određeni u člancima 44. do 52. Direktive 2004/18 ( 9 ).

39.

„Na temelju članka 44. stavka 2. podstavka 1. Direktive 2004/18, javni naručitelj može tražiti od natjecatelja ili ponuditelja da zadovolje minimalne razine ekonomske i financijske te tehničke i profesionalne sposobnosti u skladu s člancima 47. i 48. navedene direktive. U tu svrhu, javni naručitelj mora uzeti u obzir pravo koje članak 47. stavak 2. i članak 48. stavak 3. Direktive 2004/18 priznaju svakom gospodarskom subjektu, da se za određeni ugovor može osloniti na sposobnost drugih subjekata, bez obzira na pravnu prirodu njihovog međusobnog odnosa, pod uvjetom da dokaže javnom naručitelju da će imati na raspolaganju resurse nužne za izvršenje ugovora.“ ( 10 ).

40.

U tom pogledu naglašavam da iako svaki gospodarski subjekt ima pravo da se za određeni ugovor može osloniti na sposobnost drugih subjekata, on mora dokazati da stvarno raspolaže sredstvima i resursima tih organizacija ili poduzetnika koji nisu njegovi, a nužni su za izvršenje tog ugovora ( 11 ).

41.

Javni naručitelj, kako se navodi u članku 44. stavku 1. Direktive 2004/18, mora provjeriti sposobnost ponuditelja kako bi javnom naručitelju pružio jamstvo da će se doista moći koristiti sredstvima bilo koje vrste na koja se oslanja tijekom razdoblja trajanja ugovora ( 12 ).

42.

U okviru te provjere, Direktiva 2004/18 ne dopušta ni da se a priori isključe određeni načini dokazivanja ni da se pretpostavlja da ponuditelj ima na raspolaganju sredstva nužna za izvršenje ugovora ( 13 ).

43.

Naime, iako se u članku 47. stavku 2. i članku 48. stavku 3. Direktive 2004/18 „primjerice“ navodi podnošenje obvezujuće izjave tih subjekata da će nužna sredstva staviti na raspolaganje ponuditelju kao jedan od načina prihvatljivog dokaza, te odredbe nikako ne isključuju druge oblike dokazivanja ( 14 ).

44.

Određivanjem obveze da ponuditelj mora sklopiti ugovor o ortaštvu sa subjektima na čiju sposobnost se oslanja ili da mora osnovati trgovačko društvo prije sklapanja ugovora o javnoj nabavi (točka 9.5. dokumentacije za nadmetanje) daje mu samo jednu jedinu mogućnost dokazivanja da raspolaže sredstvima drugih subjekata.

45.

Ta obveza čini mi se protivna samom tekstu članka 47. stavka 2. i članka 48. stavka 3. Direktive 2004/18 koji samo primjerice navodi način dokazivanja koji gospodarski subjekt može odabrati kako bi se za određeni ugovor mogao osloniti na sposobnosti drugih subjekata, što po definiciji znači ne samo da to nije jedini način nego i to da nije isključena mogućnost drugih.

46.

Štoviše, obvezom koju određuje, točka 9.5. dokumentacije za nadmetanje zabranjuje primjenu načina dokazivanja koji se navodi u člancima 47. i 48. Direktive 2004/18.

47.

Osim toga, smatram da određivanjem jednog jedinog načina na koji ponuditelj može dokazati da je kvalificiran i da ima na raspolaganju sredstva drugih subjekata, članak 9.5. dokumentacije za nadmetanje krši načelo proporcionalnosti ( 15 ).

48.

Naime, iako je jamstvo izvršenja ugovora legitiman cilj od općeg interesa, obveza koju određuje točka 9.5. dokumentacije za nadmetanje očito prelazi ono što je nužno za postizanje tog cilja. Postavljanjem ograničenja između ponuditelja i drugih subjekata koje je angažirao, utemeljenog na pravnom obliku njihova međusobnog odnosa koje nije propisano člankom 47. stavkom 2. i člankom 48. stavkom 3. Direktive 2004/18, točka 9.5. dokumentacije za nadmetanje postaje znatno i neopravdano ograničenje u pogledu ponuditeljeva prava da se osloni na sposobnosti tih subjekata, a time i u pogledu sudjelovanja što je moguće većeg broja ponuditelja ( 16 ) u postupcima javne nabave dok interes Unije u području slobode poslovnog nastana i slobodnog pružanja usluga traži da se javna nabava otvori što je moguće širem tržišnom natjecanju ( 17 ).

49.

Nadalje, obveza ponuditelja da sa subjektima na koje se oslanja, primjerice, u pogledu tehničkih i/ili stručnih sposobnosti sklopi ugovor o ortaštvu ili da osnuje javno trgovačko društvo prije sklapanja ugovora o javnoj nabavi i da u ugovor o ortaštvu unese odredbu o pojedinačnoj i solidarnoj odgovornosti ponuditelja i ostalih subjekata za izvršenje ugovora o javnoj nabavi, neovisno o dijelu ugovora koje on namjerava prepustiti podizvoditeljima, jasno ima odvraćajući učinak na taj oblik gospodarske suradnje ( 18 ). Može se i posumnjati u djelotvornost te mjere u pogledu postizanja cilja da se jamči izvršenje ugovora jer je teško zamisliti da bi neki poduzetnik na čije se tehničke i stručne sposobnosti oslanja prihvatio solidarnu financijsku odgovornost, iako mu je prepušten samo mali dio ugovora.

50.

Na kraju, time što, primjerice, krši pravo ponuditelja na angažiranje podizvoditelja u skladu s člankom 25. Direktive 2004/18, točka 9.5. dokumentacije za nadmetanje ograničava pristup malih i srednjih poduzetnika tržištu javne nabave ( 19 ).

51.

Latvijska vlada smatra da su s gledišta javnog naručitelja gospodarski subjekti, kao i eventualni podizvoditelji na čije se sposobnosti ponuditelj oslanja, zajednica gospodarskih subjekata koja je potencijalno izvršitelj ugovora. Ističe da u skladu s člankom 4. stavkom 2. Direktive 2004/18: „Javni naručitelji ne mogu tražiti od ovih skupina da preuzmu određeni pravni oblik za podnošenje ponude ili zahtjeva za sudjelovanjem, međutim, od odabrane se skupine može tražiti da to učini kada se sklopi ugovor do mjere u kojoj je ta promjena nužna za zadovoljavajuće izvršenje ugovora.“ Latvijska vlada napominje da iz te odredbe jasno proizlazi da radi jamstva za izvršenje ugovora javni naručitelj ima pravo zahtijevati od zajednice gospodarskih subjekata da se udruže u određeni pravni oblik. Drugim riječima, na toj osnovi legalno je to što točka 9.5. predmetne dokumentacije za nadmetanje obvezuje gospodarske subjekte koji žele angažirati podizvoditelje ( 20 ) da s njima oforme zajednicu gospodarskih subjekata.

52.

Na samom početku želio bih naglasiti da je po mojem mišljenju obveza, onako kako je propisana člankom 4. stavkom 2. Direktive 2004/18, prema kojoj zajednice gospodarskih subjekata moraju poprimiti određeni pravni oblik nakon sklapanja ugovora „do mjere u kojoj je ta promjena nužna za zadovoljavajuće izvršenje ugovora“ ( 21 ) iznimka koja se primjenjuje samo ako se pokaže da je objektivno nužna i uz poštovanje načela proporcionalnosti. U konkretnom predmetu nije istaknut nijedan od tih elemenata.

53.

Još važnije, iako javni naručitelji u nekim slučajevima mogu zahtijevati određeni pravni oblik nakon sklapanja ugovora sa zajednicom gospodarskih subjekata, oni ne mogu tražiti da ponuditelj i podizvoditelji koje je angažirao moraju formirati takvu zajednicu jer Direktiva 2004/18 ponuditeljima ostavlja izbor da dio ugovora da u podugovor trećim stranama (članak 25.) ili da se s drugim subjektima udruže u zajednicu gospodarskih subjekata i tako zajedno podnesu ponudu za konkretan ugovor o javnoj nabavi (članak 4. stavak 2.).

54.

Međutim, točka 9.5. dokumentacije za nadmetanje vezuje te dvije mogućnosti koje su očito različite ( 22 ) i barem, prema izjavi latvijske vlade, obvezuje ponuditelja koji angažira podizvoditelje da preoblikuju taj način suradnje u zajednicu gospodarskih subjekata.

55.

Na kraju, u skladu s člankom 47. stavkom 2. i člankom 48. stavkom 3. Direktive 2004/18, ponuditelj koji sudjeluje u postupku odabira ima pravo izabrati način suradnje s drugim subjektima kako bi ispunio zahtjeve u pogledu ekonomske i financijske sposobnosti o kojima je riječ.

56.

Slijedom toga, točka 9.5. članku 47. stavku 2. i članku 48. stavku 3. Direktive 2004/18 posve oduzima koristan učinak i na neodgovarajući način primjenjuje odredbe članka 4. stavka 2. te direktive.

57.

S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na prethodno pitanje koje je uputio Augstākā tiesa (Latvija) odgovori na sljedeći način:

Članak 47. stavak 2. i članak 48. stavak 3. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2004/18/EZ od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima [javnoj nabavi radova], ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama [javnoj nabavi usluga] treba tumačiti na način da se protive uvjetu iz dokumentacije za nadmetanje koji ponuditelja koji se oslanja na sposobnosti drugih subjekata obvezuje da s njima sklopi ugovor o ortaštvu ili da s njima osnuje javno trgovačko društvo prije sklapanja ugovora o javnoj nabavi.