26.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 126/11

1.

naglašava ključnu važnost i ulogu lokalne i regionalne razine u razvoju pristupa klimatskim promjenama i zajednicama budućnosti; stoga izražava duboko žaljenje zbog činjenice što u Zelenoj knjizi nema ni spomena o lokalnim i regionalnim vlastima kao ni o mjerama zaštite klime i štednje energije koje su one već provele;

2.

poziva Komisiju da upotrijebi razvojne, financijske i nadzorne programe usmjerene na rješavanje klimatskih i energetskih pitanja za potporu i poticanje lokalnih i regionalnih vlasti i država članica;

3.

smatra neophodnim da klimatske promjene budu ograničene na manje od dva stupnja zagrijavanja u usporedbi s razinama iz predindustrijskog doba;

4.

smatra da je neophodno da se postigne suglasnost o međunarodnom obvezujućem klimatskom sporazumu na UN-ovoj Konferenciji ugovornih stranaka (COP21) koja će se održati 2015. godine, kao što je odlučeno na konferenciji COP 17 u Durbanu 2011. godine;

5.

preporučuje da pravno obvezujući cilj za smanjenje emisije stakleničkih plinova (GHG) za EU kao cjelinu do 2030. bude postavljen na 50% razine iz 1990. i izričito smatra da bi se države članice trebale odvojeno dogovoriti o podjeli tereta smanjenja tih emisija;

6.

ističe da EU-ov jedini pravno obvezujući sustav za trgovinu emisijama (ETS) za proizvodnju fosilne energije pokriva više od 40% emisija država članica (isključujući trgovinu zrakoplovnim emisijama). Udio emisija obuhvaćenih trgovinom emisijama i uključenje novih potencijalnih sektora u trgovinu emisijama (npr. cestovnog i pomorskog prijevoza) trebalo bi dogovoriti u skladu s ciljem njihovog smanjenja. U svojom trenutnom obliku, sustav trgovine emisijama ne daje očekivane rezultate zbog niza sustavnih problema koji dovode do nedovoljno visoke cijene ugljika;

7.

izražava duboko žaljenje zbog izuzetno niske ambicije izražene u komunikaciji Europske komisije o „Okviru za klimatsku i energetsku politiku za razdoblje od 2020. do 2030.” (1) te smatra neophodnim da se, uz već postojeći opći cilj smanjenja emisija, postave obvezujući ciljevi za obnovljivu energiju (a ne samo sveeuropski cilj od 27% koji je dobrovoljan za države članice) i energetsku učinkovitost; naglašava da EU, ako želi ostvariti svoju ambiciju i postići stopu od 100% obnovljive energije do 2050. godine, mora postaviti realistične prijelazne ciljeve za 2030. i 2040. godinu.

8.

smatra neophodnim da nacionalni ciljevi za povećanje obnovljive energije i smanjenje potrošnje energije postanu obvezujući u svakoj državi članici te da zemlje u tu svrhu postave uvođenje regionalnih strategija kao osnovu; ovo bi bilo isplativije i u skladu s načelom supsidijarnosti kako na nacionalnoj tako i na lokalnoj razini;

9.

izražava duboku zabrinutost zbog nedostatka financijskih mogućnosti na lokalnoj i regionalnoj razini te zbog aktualne gospodarske krize, što otežava glavni zadatak lokalnih i regionalnih vlasti u ublažavanju klimatskih promjena i razvijanju mogućnosti prilagodbe;

10.

u kontekstu konkurentnosti, pozdravlja prijedlog Komisije za raspravu o korisnosti ciljeva štednje industrijske energije, koji bi se temeljili na energetskoj intenzivnosti povezanom s BDP-om ili bruto dodanom vrijednošću (BDV);

11.

napominje da, ukoliko EU želi postati istinski konkurentna, treba u potpunosti prihvatiti gospodarske, društvene, radne i ekološke mogućnosti koje nudi prijelaz u gospodarstvo s niskom razinom emisije ugljika. Stoga smatra da je neophodno omogućiti postupno ukidanje subvencija za neobnovljive izvore energije i njihovo preusmjeravanje na obnovljivu energiju i energetsku učinkovitost; sve aukcijske prihode od daljnje trgovine emisijama, kao i sve porezne prihode u slučaju uvođenja poreza na ugljik, države članice trebaju usmjeriti na učinkovite mjere kako bi se prilagodile klimatskim promjenama i ublažile ih;

12.

smatra da bi energetska neovisnost i sigurnost opskrbe mogle biti dodatno ojačane daljnjim razvojem jedinstvenog energetskog tržišta uz pomoć novih sustava povezivanja, potrošača koji sami proizvode energiju na malo, pohrane energije i pametnih mreža te da bi raznolikost održivih izvora energije mogla djelovati kao zaštita od fluktuacije cijena, učiniti energetski sustav manje osjetljivim i smanjiti poremećaje u opskrbi; pri realizaciji jedinstvenog tržišta mora se pripaziti da se ne smanje mogućnosti širenja decentralizirane i lokalne opskrbe energijom;

13.

uvjeren je da bilo koja vrsta daljnjeg razvoja jedinstvenog energetskog tržišta pomoću novih sustava povezivanja mora uključivati poštenu raspodjelu troškova među regijama te da treba zadovoljiti uvjete prostornog planiranja. Pojedinačne regije i pejzaži ne smiju trpjeti nerazmjernu podjelu tog tereta.

14.

naglašava da, prilikom oblikovanja politika na razini EU-a i država članica, treba imati na umu održavanje razumnih cijena i upravljanje poreznim opterećenjem javnosti; Također smatra da države članice treba pozvati da usvoje posebne mjere za kućanstva i potrošače koji su osjetljivi u pogledu cijena energije;

15.

smatra da bi trebalo biti moguće bolje procijeniti dugoročne vanjske prednosti postupnog ukidanja neobnovljive energije, kao što su javno zdravstvo i nova radna mjesta, i angažirati ih u korist kreiranja politike;

16.

naglašava da bi rasprave o sveobuhvatnom okviru za klimatske i energetske politike trebale obuhvaćati i upotrebu održivo pohranjenog ugljika (uključujući i drvno graditeljstvo kao i drvne proizvode ili pluto) kao zamjenu za proizvode koji stvaraju emisije; nadalje, potrebno je uključiti sve ponore ugljika koji pospješuju šumske resurse te poljoprivredne, šumarske i pašnjačke proizvodne sustave, kao i organski uzgoj i uzgoj usmjeren na očuvanje okoliša;

17.

smatra da je ključno poboljšati savjete namijenjene različitim potrošačkim i demografskim skupinama (prema dobi, spolu, kulturnoj sredini, itd.) i povećati profesionalnu stručnost onih koji su odgovorni za korištenje energije;

18.

naglašava da su lokalne i regionalne vlasti uglavnom odgovorne za dugoročno prostorno planiranje te time i za strukturu zajednica u budućnosti, uključujući i usluge koje će koristiti stanovnici i poduzeća: čistu vodu, kanalizaciju, obradu otpada, proizvodnju i distribuciju energije, ICT mreže, ceste, javni prijevoz i opcije za korištenje mekog prijevoza. Ta osnovna infrastruktura omogućit će stanovnicima i poduzećima da usvoje odgovarajuće oblike ponašanja kojima će smanjiti emisije;

19.

naglašava da su lokalne i regionalne vlasti od širokog značaja i da igraju važnu ulogu u ublažavanju klimatskih promjena, pripremama za promjene, prilagodbi tim promjenama i rješavanju energetskih problema. Pružajući usluge stanovnicima, lokalne i regionalne vlasti same troše energiju i glavni su izvori javnih ugovora. Lokalna proizvodnja energije i lokalna ulaganja podupiru regionalno gospodarstvo i zapošljavanje;

20.

regionalna tržišta igraju ključnu ulogu na energetskom tržištu EU-a i izuzetno doprinose upotpunjavanju unutarnjeg energetskog tržišta;

21.

napominje da različiti sudionici (javnost, države članice, EU, međunarodne ustanove i organizacije) uviđaju da su u praksi lokalne i regionalne vlade važni čimbenici u pripremama za klimatske promjene i prilagodbi tim promjenama. Ekstremne vremenske pojave poput poplava i oluja, kao i prekidi opskrbe električnom energijom koje one mogu izazvati, lokalni su događaji koji uzrokuju ljudsku nevolju, ističući važnost vatrogasnih službi, službi spašavanja i upravljanja energijom. Ublažavanje klimatskih promjena i jačanje otpornosti zajednica nisu međusobno isključive već se uzajamno nadopunjuju;

22.

ukazuje na najnovije zabrinjavajuće podatke koje je u rujnu 2013. objavilo Međuvladino tijelo za klimatske promjene (IPCC), po kojima će globalno zagrijavanje koje su uzrokovali ljudi dosegnuti otprilike 5o C do 2100. godine. Zagrijavanje u sjevernoj hemisferi možda je i veće od prosjeka, dok bi topljenje vječnog leda u područjima tundre moglo dodatno ubrzati globalno zagrijavanje. Sve učestalije suše i kiše ugrozit će proizvodnju hrane i ubrzati kretanje stanovništva. Ekstremne vremenske pojave uzrokuju ljudske patnje i značajnu štetu;

23.

vjeruje da bi UN-ova Konferencija ugovornih stranaka o klimatskim promjenama (COP21) koja će se održati 2015. godine trebala postići suglasnost o nadogradnji Protokola iz Kyota i pokriti što šire područje. Zemlje koje su se obvezale za drugo obvezujuće razdoblje Protokola iz Kyota od 2013. do 2020., proizvode 15% svjetskih emisija stakleničkih plinova. Značajno proširenje upotrebe protokola na ostala značajna industrijalizirana i brzorastuća gospodarstva, od ključne je važnosti za vjerodostojni nastavak protokola.

24.

treba uložiti odlučne napore za borbu protiv istjecanja ugljika i uzeti u obzir posljedice neodržive potrošnje na svjetskoj razini;

25.

primjećuje da je EU jedan od najvažnijih potpisnika svih klimatskih sporazuma, budući da je odgovoran za 10-11% ukupne svjetske emisije stakleničkih plinova. EU teži zelenom i održivom gospodarskom rastu i potrebnim strukturnim promjenama s jasnim ciljevima smanjenja emisija do 2030. Da bi mogao pregovarati o produljenju protokola, EU mora imati spremne ciljeve.

26.

napominje da, kako bi postigao svoj cilj smanjenja emisija za 20% do 2020., EU koristi zajednički obvezujući sustav trgovanja emisijama (ETS), obvezujuće nacionalne ciljeve za potrošnju obnovljive energije, ciljeve energetske učinkovitosti i povećanje korištenja biogoriva na 10% ukupnog udjela u svim prijevoznim gorivima. Postoji i suglasnost u Energetskom planu za 2050. o smanjenju emisija za 80-95%. Zeleno gospodarstvo s niskom razinom emisije ugljika stavljeno je u središte strategije Europa 2020.

27.

ističe da bi Direktiva o energetskoj učinkovitosti sada trebala biti u provedbi i da je Direktiva o energetskim svojstvima novih i postojećih zgrada usvojena kao zakon. Energija i klimatske promjene imale su istaknutu ulogu u istraživačkim i financijskim programima, poput Inteligentne energije Europe. Regionalni razvoj s niskom razinom emisije ugljika bit će prioritet u sljedećem programskom razdoblju strukturnih fondova. Bilo je također pokušaja da se sredstva ulaganja pribave iz sheme ELENA Europske investicijske banke. Potrošački uređaji našli su se na meti direktiva za ekološki dizajn i označavanje potrošnje energije, uz ohrabrujuće rezultate;

28.

ističe da sustav trgovanja emisijama EU-a obuhvaća industrije s višom razinom emisija ugljika te postrojenja za proizvodnju energije. Jedan dio emisijskih jedinica dodjeljuje se besplatno na temelju referentnih vrijednosti, dajući prednosti sektorima s istjecanjem ugljika (kojima prijeti premještaj proizvodnje u treće zemlje) te proizvodnji toplinske i rashladne energije u kogeneracijskim postrojenjima. Gornja granična vrijednost emisija linearno će se smanjivati za 1,74% godišnje. Prihodi od emisijskih certifikata prodanih na dražbi pripadaju državama članicama. Budući da je trenutna cijena jedne tone emisije stakleničkih plinova niža od pet eura, trgovanje emisijama ne može na politiku zaštite klime utjecati onako kako se očekivalo;

29.

napominje da je trgovanje emisijama, koje će se nastaviti do 2020., posljednjih mjeseci dovelo do cijena certifikata koje ne potiču ulaganja u tehnologije s nižom razinom emisija i stoga mogućnost suzbijanja problema vidi u političkom sporazumu o privremenoj odgodi plasiranja kvota na tržište (tzv. backloadingu) koja pruža vremenski rok za uklanjanje viška certifikata za emisije CO2. Na taj način može se osigurati kratkotrajna i privremena stabilizacija ETS-a;

30.

međutim, smatra da je, unatoč sporazumu o backloadingu, potrebna strukturna reforma ETS-a koji je moguće dugotrajno stabilizirati uz pomoć ambicioznih ciljeva klimatske politike EU-a i usporednim smanjenjem broja emisijskih certifikata. Pored toga, potrebno je pronaći rješenje za trajno uklanjanje viška certifikata s tržišta;

31.

napominje da se trenutno postižu ciljevi smanjenja emisija za 2020. na razini EU-a. Potrošnja energije u državama članicama je u opadanju i dolazi do pomaka prema obnovljivoj energiji. Politički instrumenti obuhvaćaju nacionalne poreze, ulagačke subvencije i zajamčene tarife. Nažalost, porezi se koriste prvenstveno za popravak državne bilance, a tek potom za usmjeravanje potrošnje energije. Recesija i strukturne promjene u industriji smanjile su potrošnju i emisiju nauštrb zapošljavanja;

32.

napominje da bi se obvezujući ciljevi za obnovljivu energiju i energetsku učinkovitost trebali međusobno nadopunjavati. S obzirom na to da je cjelokupni cilj smanjenje emisija stakleničkih plinova, energija bi se prvenstveno trebala štedjeti manjom potrošnjom fosilne energije, međutim jasno je da čak ni obnovljivu energiju ne treba rasipati i da je najjeftinija energija ona koja se ne koristi;

33.

izražava zabrinutost zbog mogućih posljedica propisa o državnoj potpori koji se odnose na ETS i koji bi, počevši od 2013., omogućili državama članicama da sektorima s najvišom potrošnjom električne energije nadoknađuju dio neizravnih troškova ETS-a. Slaže se s Komisijom da se okvir propisa o državnoj potpori za 2013. treba pozabaviti ovim pitanjem.

34.

naglašava da cilj povećanja obnovljivosti energetske proizvodnje u sklopu ETS-a treba uskladiti s nastojanjima da se potrošače energije potakne na ulaganje u vlastitu obnovljivu energiju ili na smanjenje vlastite potrošnje. Cijena emisijskih jedinica mora biti dovoljno visoka kako bi se potaklo preusmjeravanje proizvodnje na obnovljivu energiju;

35.

smatra da bi do 2030. cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova (GHG) trebalo postaviti na 50% razine iz 1990. i učiniti ga obvezujućim. Obvezujući cilj za sve emisije, kao i ciljevi vezani uz energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije, bi u javnosti, poduzećima i kod kreatora politika stvorio povjerenje da će emisija stakleničkih plinova postojano opadati;

36.

ustraje u tome da bi države članice trebale postići suglasnost o podjeli tereta pri ispunjavanju ciljeva za smanjenje emisija do 2030. Taj bi teret trebalo podijeliti na pravedan način, vodeći računa o gospodarstvu svake države članice, prevladavajućoj strukturi emisija, već poduzetim mjerama i ekološkim uvjetima. Dio cilja može se ispuniti upotrebom mehanizama iz klimatskog sporazuma UN-a.

37.

smatra da bi trebalo donijeti odluku o produljenju zajedničkih i obvezujućih sustava EU-a za trgovinu emisijama i nakon 2020., a posebice odluku o tome kako podijeliti smanjenje emisija između sektora trgovine emisijama i drugih područja djelovanja. Trgovanje emisijama utječe na proizvodnju energije. Prihode od dražbi jedinica emisija trebalo bi upotrijebiti za financiranje mjera za učinkovitiju prilagodbu klimatskim promjenama i njihovo ublažavanje;

38.

napominje da se specifični državni podciljevi za obnovljivu energiju i energetsku učinkovitost mogu koristiti uz trgovanje emisijama za postizanje zajedničkog obvezujućeg cilja za smanjenje emisija. Ti se ciljevi moraju formulirati tako da osiguraju okvirni izbor instrumenata budući da među zemljama postoje razlike. To je najbolji način da se osigura isplativost, odabir najprikladnijih mjera i redoslijed njihovog provođenja te da se izbjegne mogućnost preklapanja i sukoba između različitih mjera i politika, kao u slučaju trgovanja emisijama;

39.

ističe da se uvjeti za korištenje izvora obnovljive energije razlikuju od države do države, ovisno o čimbenicima poput sirovina, prirodnog okoliša i njihovih sustava za proizvodnju i prijenos energije. Znatne su i razlike u energetskim svojstvima zgrada;

40.

smatra da će specifični državni podciljevi gospodarstvima i poduzećima država članica omogućiti razvoj vještina, tehnologije i novih inovacija, razvoj pravila za integraciju malih proizvođača energije u mreže ili za njihovu vlastitu potrošnju te upotrebu njima najprikladnijih lokalnih prirodnih resursa. Rezultati će se primjenjivati i u ostalim državama članicama putem unutarnjeg tržišta. To također jamči poštivanje načela supsidijarnosti.

41.

smatra da bi glavni ciljevi klimatske i energetske politike EU-a trebali biti osiguranje opskrbe energijom koja je ekološki, društveno i ekonomski održiva te sigurna i pouzdana. To podrazumijeva veću energetsku učinkovitost, upotrebu lokalnih obnovljivih izvora energije te razvoj i provedbu inovativnih energetskih tehnologija. To će pomoći u smanjenju emisije stakleničkih plinova i poboljšati zdravlje ljudi i stanje okoliša, istovremeno stvarajući radna mjesta;

42.

ističe da energija poskupljuje zbog globalnih tržišnih cijena, trgovanja emisijama, ali i trenutnog sustava financiranja povećanja energetske učinkovitosti, promicanja obnovljivih izvora energije, nove tehnologije i oporezivanja, odnosno zbog različitih kombinacija tih čimbenika. Poskupljenje energije svakako je pozitivna pojava budući da potiče smanjenje emisija i razvoj alternativnih obnovljivih energija i štednju same energije, iako je potrebno poduzeti odgovarajuće korake kako troškovi ne bi pretjerano pogodili ranjive skupine stanovništva ili poduzeća; Racionalna primjena učinkovitih instrumenata tržišnog gospodarstva, utemeljenih na načelu tržišnog natjecanja, u energetskom sektoru može svesti porast cijena na neophodni minimum;

43.

traži od Europske komisije da promiče mjere koje olakšavaju širenje energetske mikroproizvodnje i njezinu integraciju u distribucijske mreže te da osigura da u tom postupku potrošači mogu ostvariti potpunu korist od pristupačne energije;

44.

napominje da potrošači energije mogu utjecati na vlastiti izbor i upotrebu energije. Stoga je nepristrano savjetovanje pojedinaca ili mobiliziranje različitih potrošačkih skupina vrlo važno. Obračuni energije ukazuju na potencijalnu uštedu energije koja bi se mogla ostvariti poboljšanjem održavanja i informacijskih sustava. Pored toga, informacijski sustavi mogli bi pružati podatke o postignutim uštedama energije;

45.

vjeruje da energetska neovisnost i različitost ublažavaju promjenu cijena, poboljšavaju gospodarsku i političku neovisnost i održavaju gospodarsku aktivnost. Inovacije na području obnovljive energije i energetske štednje donose vitalnost i nove poslovne aktivnosti na lokalnoj razini;

46.

poziva na to da predložene mjere Europske komisije budu dovoljne za jačanje položaja potrošača i borbu protiv energetskog siromaštva te zahtijeva da se posebna pažnja posveti zaštiti osjetljivih potrošača;

47.

ističe da su energetski izvori različiti u svakoj zemlji članici. Energetska neovisnost može se unaprijediti razvojem unutarnje politike energetskog tržišta. Sigurnost opskrbe električnom energijom može se poboljšati i razdoblja maksimalne potrošnje ujednačiti povezivanjem prijenosnih mreža različitih zemalja. Za energiju vjetra i sunca, povezivanje pametnih mreža ili pohrana energije pomažu ujednačavanje razdoblja maksimalne proizvodnje;

48.

smatra da, ako se želi postići cilj smanjenja emisija do 2030., on treba biti u skladu s drugim politikama Unije u koje ga treba uvesti i integrirati. Obećavajući primjer za to je posvećenost razdoblju od 2014. do 2020. Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR), kao dio napora koji se ulažu u prijelaz na društvo s niskom razinom emisije ugljika;

49.

napominje da su mnogi europski gradovi i naselja vlastitim inicijativama pokrenuli ambiciozne programe i praktične projekte za usporavanje klimatskih promjena. Međunarodni primjeri lokalnih projekata uključuju Agendu 21, pokrenutu na Svjetskom sastanku na vrhu (Earth Summit) 1992., koja je u posljednja dva desetljeća omogućila da gotovo deset tisuća lokalnih tijela vlasti provede politike i inicijative usmjerene na održivi razvoj i, posebice, poboljšanje stanja okoliša, smanjenje emisija stakleničkih plinova i prilagodbu klimatskim promjenama, zatim Klimatsko udruženje (Climate Alliance) i projekt Udruženja lokalnih vlada za održivost (Local Governments for Sustainability, ICLEI) pod nazivom „Gradovi za zaštitu klime” (Cities for Climate Protection). Skupina Gradovi energije (Energy Cities) radi koristan posao na području energije. Program pod nazivom „Europska nagrada za energiju”, namijenjen energetski učinkovitim lokalnim vlastima, koji ih svojim sveobuhvatnim pristupom potiče na veću energetsku učinkovitost, zaštitu klime i korištenje obnovljivih energija. Za njega se prijavilo već više od tisuću lokalnih vlasti. Vijeće europskih općina i regija (Council of European Municipalities and Regions, CEMR) izdalo je publikaciju za lokalne donosioce odluka pod naslovom „Štedimo energiju, sačuvajmo klimu, uštedimo novac”. Jedan od primjera mnogih lokalnih inicijativa za postizanje ugljične neutralnosti plan je švedske općine Växjö da do 2030. postigne ugljičnu neutralnost. U Finskoj, pak, 14 općina bez ugljičnog otiska („HINKU”) surađuje s lokalnim poduzećima, kreatorima politika i stanovnicima s ciljem postizanja smanjenja emisija od 80%, uz istovremeno promicanje zelenog gospodarstva. Općinska kampanja za zaštitu klime (CCP Finska) obuhvaća 53 lokalne vlasti a 115 lokalnih vlasti ima klimatske strategije. Inicijativa Sporazum gradonačelnika obuhvaća tisuće gradova i naselja koji imaju akcijske planove za održivu energiju i programe smanjenja emisija. Mnoge lokalne i regionalne energetske agencije uspostavljene sredstvima iz fondova EU-a sada pomažu davanjem savjeta o energiji.

50.

ukazuje na zadruge potrošača za proizvodnju energije, poput one u Beckerichu, u Luksemburgu, i na mikroproizvodnju energije u domaćinstvima i malim poduzećima koja se sama snabdijevaju energijom, kao neke od primjera novog pristupa. Takvi primjeri prisiljavaju tradicionalne proizvođače energije na promjenu pravila za pristup mrežama i troškova proizvodnje energije povezanih s tim novim metodama, dok sami potrošači energije postaju proizvođači energije. Na primjer, dvosmjerni električni prijenos mogao bi biti moguć i putem postojećih energetskih mreža.

51.

naglašava potrebu jačanja utjecaja inicijativa EU-a na lokalnu održivost poput Sporazuma gradonačelnika, Inicijative za pametne gradove i zajednice i ostalih projekata koje financira EU, lokalne Agende 21, kao i utjecaj mreže za prilagodbu lokalnih i regionalnih vlasti, koja je predložena u strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama. U tom pogledu, nužno je pojačati rad na uvođenju zajedničke metodologije za provedbu planova prilagodbe i na poticanju objedinjavanja iskustava lokalnih i regionalnih vlasti;

52.

napominje da na zgrade otpada oko 40% potrošnje energije i preko jedne trećine emisija ugljičnog dioksida u zemljama EU-a. Zbog financijskih razloga i maksimalnog smanjenja razdoblja nenastanjivosti prostorija, obnavljanja se namjerno izvode postepeno, zgradu po zgradu. Potrošnja energije novih zgrada trebala bi biti približna nuli.

53.

napominje da posebnu pažnju treba obratiti na dizajn, izgradnju i praćenje novih zgrada i onih zgrada koje je potrebno renovirati, budući da se energija rasipa zbog loše upotrebe i navika. Važno je koristiti dobre prakse za štednju energije poput redovitog održavanja, obnavljanja i nadzora postrojenja koja stvaraju i troše energiju, a od ključne važnosti je i savjetovanje korisnika ili stanara zgrada. Treba naglasiti važnost prikupljanja primjera najboljih praksi u zemljama EU-a;

54.

preporučuje da države članice, a posebno lokalne i regionalne vlasti, usvoje programe namijenjene smanjenju potrošnje energije u javnim zgradama. Takvi programi trebali bi obuhvaćati ne samo energetska postrojenja već i uvođenje metodologija koje bi u mjere energetske štednje i učinkovitosti uključile i korisnike.

55.

smatra da su centralizirane metode grijanja u naseljenim područjima, poput grijanja na daljinu i kogeneracije (CHP), energetski učinkovite i preporučljive u pogledu kvalitete zraka. Daljinsko hlađenje je energetski najučinkovitija metoda hlađenja jer, npr., koristi hladnije temperature vodnih putova. Daljinsko hlađenje štedi znatnu količinu električne energije u usporedbi s odvojenim sustavima hlađenja za zgrade i prostorije. Važno je da poziv na izgradnju zgrada s gotovo nultom stopom potrošnje energije bude formuliran na način da ne diskriminira te zajedničke sustave opskrbe energijom;

56.

napominje da obnovljivi i prerađeni drvni proizvodi mogu zamijeniti beton i čelik, čija proizvodnja zahtijeva znatnu količinu energije, kao i neobnovljive prirodne resurse poput šljunka i ugljena. Korištenje drveta u izgradnji omogućava dugoročno smanjenje ugljika i povezano je s niskim emisijama životnog ciklusa.

57.

ističe da na prijevoz otpada gotovo 20% emisija stakleničkih plinova u zemljama članicama, od čega 60% dolazi od osobnih vozila. S prijedlogom Komisije za Direktivu o alternativnim pogonskim sustavima, veliki izbor goriva će postati dostupan za cestovni promet. Još uvijek nije sigurno koja potencijalna tehnologija ili tehnologije će se pokazati učinkovitim i utrživim u različitim državama članicama. Lokalne vlasti mogu zahtijevati upotrebu goriva s niskim razinama emisije u javnom prijevozu;

58.

ističe da se sve veća važnost pridaje planiranju održive upotrebe zemljišta koja u ovim vremenima klimatskih promjena mora uzimati u obzir bioklimatske čimbenike koji utječu na potrošnju energije u urbanim područjima i prometu, kao i kvalitetu života ljudi;

59.

naglašava da je, pored razvoja goriva s niskom razinom emisija, alternativnih pogonskih sustava i preispitivanja upotrebe javnog prijevoza, potrebno obratiti veću pozornost na urbano planiranje, gospodarske i socijalne mjere koje mogu smanjiti promet (e-vlada, rad na daljinu) i promijeniti ponašanje ljudi (dijeljenje automobila, samoograničavanje);

60.

ističe da je, na području energetske proizvodnje i distribucije, ali i u pogledu javnog prijevoza, potrebna veća usredotočenost na participativne modele kako bi se postigla veća suglasnost stanovništva i ubrzale promjene u načinima potrošnje;

61.

naglašava važnost daljnjeg razvijanja pametnih mreža i jačanja koncepta daljinske opskrbe energijom kako bi se osigurala kontrolirana i učinkovita distribucija električne energije, topline i klimatiziranog zraka.