This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 62025CC0033
Opinion of Advocate General Szpunar delivered on 4 June 2026.###
Mišljenje nezavisnog odvjetnika Szpunara iznesen 04. lipnja 2026.
Mišljenje nezavisnog odvjetnika Szpunara iznesen 04. lipnja 2026.
ECLI identifier: ECLI:EU:C:2026:461
Privremena verzija
MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
MACIEJA SZPUNARA
od 4. lipnja 2026.(1)
Predmet C-33/25
T vof
protiv
Stichting Bloembollenkeuringsdienst
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio College van Beroep voor het Bedrijfsleven (Žalbeni sud za upravne sporove u gospodarstvu, Nizozemska))
„Zahtjev za prethodnu odluku – Direktiva 98/56/EZ – Područje primjene – Sadnja lukovica cvijeća zaraženih virusom – Provedba – Novčane kazne – Očuvanje genetske raznolikosti”
I. Uvod
1. Kraljevina Nizozemska 1636. i 1637. godine svjedočila je „tulipomaniji”, koja se općenito smatra prvim gospodarskim balonom u povijesti. Tijekom tog razdoblja cijena jedne lukovice tulipana mogla je premašiti cijenu nekretnine ili umjetničkog djela. Čini se da je taj balon pokrenuo „šareni (mozaični) tulipan”, rijedak, tajanstven i lijep dvobojni cvijet zbog kojega je potražnja naglo porasla. Tek je 1928. otkriveno da je ta boja zapravo bila posljedica virusa – virusa šarenila cvijeta tulipana (u daljnjem tekstu: TBV)(2).
2. U glavnom postupku utvrđeno je da je nekoliko serija tulipana bilo zaraženo TBV-om. Nadležno tijelo zabranilo je njihovu ponovnu sadnju, neovisno o tome jesu li tako dobivene lukovice bile namijenjene stavljanju na tržište.
3. Sud koji je uputio zahtjev stoga traži pojašnjenje područja primjene Direktive 98/56/EZ(3). Želi znati primjenjuju li se zahtjevi u pogledu zdravstvenog stanja i kvalitete propisani tom direktivom isključivo na fazu stavljanja na tržište ili i na fazu sadnje te mogu li, ako se primjenjuju isključivo na fazu stavljanja na tržište, države članice te zahtjeve proširiti na fazu sadnje.
4. Može se reći da ovaj predmet ilustrira propast šarenog (mozaičnog) tulipana: od luksuzne robe do nepoželjnog pa čak i zabranjenog predmeta(4).
II. Pravni okvir
A. Pravo Unije
5. Uvodne izjave 3., 8., 9. i 10. Direktive 98/56 glase:
„(3) budući da će utvrđivanje usklađenih uvjeta na razini [Unije] osigurati da kupci širom [Unije] dobiju zdrav i kvalitetan poljoprivredni reprodukcijski materijal;
[...]
(8) budući da je u prvom redu obveza dobavljača poljoprivrednog reprodukcijskog materijala da osiguraju da njihovi proizvodi ispunjavaju uvjete utvrđene u ovoj Direktivi;
(9) budući da nadležna tijela država članica pri obavljanju nadzora i inspekcije trebaju osigurati da dobavljači te uvjete ispunjavaju;
(10) budući da treba uvesti mjere nadzora kako bi se u svim državama članicama osigurala jedinstvena primjena odredaba utvrđenih u ovoj Direktivi;”
6. Prema članku 1. stavku 1. prvoj rečenici, „ova se Direktiva primjenjuje na stavljanje na tržišta poljoprivrednog reprodukcijskog materijala ukrasnog bilja u [Uniji]”.
7. Članak 2. stavci 2. i 3. propisuju:
„Za potrebe ove Direktive primjenjuju se ove definicije:
[…]
2. ,Dobavljač’: svaka fizička ili pravna osoba koja se profesionalno bavi stavljanjem na tržište ili uvozom poljoprivrednog reprodukcijskog materijala.
3. ,Stavljanje na tržište’: prodaja ili isporuka od strane dobavljača drugoj osobi. ,Prodaja’ uključuje da je proizvod dostupan ili ga ima na zalihi, izložen za prodaju te ponuđen na prodaju”.
8. Članak 3. te direktive propisuje:
„1. Dobavljači poljoprivredni reprodukcijski materijal mogu staviti na tržište samo ako on ispunjava uvjete utvrđene u ovoj Direktivi.
2. Stavak 1. ne primjenjuje se na poljoprivredni reprodukcijski materijal namijenjen:
[...]
(c) očuvanju genetske raznolikosti.
3. Detaljna pravila za primjenu stavka 2. mogu se donijeti u skladu s postupkom utvrđenim u članku 17.”.
9. Članak 5. stavci 1., 2. i 4. te direktive propisuju:
„1. [...] poljoprivredni reprodukcijski materijal, kad se stavlja na tržište, mora:
– barem prema vizualnom pregledu biti u osnovi bez ikakvih štetnih organizama koji narušavaju kvalitetu ili bilo kakvih njihovih znakova ili pokazatelja koji smanjuju njegovu korisnost,
[...]
– ako se stavlja na tržište upućivanjem na sortu na temelju članka 9., imati zadovoljavajući sortne značajke i čistoću.
2. Svaki poljoprivredni reprodukcijski materijal koji na temelju vidljivih znakova ili pokazatelja nije posve slobodan od štetnih organizama mora se odgovarajuće tretirati ili, ako je to primjenjivo, ukloniti.
[...]
4. U slučaju lukovica cvijeća moraju se ispuniti ovi zahtjevi:
– poljoprivredni reprodukcijski materijal mora potjecati izravno od materijala koji je u uzgojnom stadiju pregledan i u kojem u osnovi nije bilo štetnih organizama i bolesti, odnosno njihovih znakova ili pokazatelja”.
10. U skladu s člankom 7. stavcima 1. i 2. te direktive:
„1. Dobavljači u proizvodnji poljoprivrednog reprodukcijskog materijala moraju:
– utvrditi i nadzirati kritične točke u proizvodnom procesu koje utječu na kvalitetu materijala,
– čuvati podatke o nadzoru utvrđenom u prvoj alineji potrebne za pregled koji može zatražiti nadležno službeno tijelo,
– kad je to potrebno, uzimati uzorke za laboratorijsku analizu odgovarajućom opremom i stručnošću,
– osigurati da tijekom proizvodnje serije reprodukcijskog materijala ostanu prepoznatljive.
2. U slučaju da se u prostoru dobavljača koji se bavi proizvodnjom reprodukcijskog materijala pojavi štetni organizam naveden u Direktivi 77/93/EEZ[(5)] ili štetni organizam u mjeri utvrđenoj na temelju članka 5. stavka 5., dobavljač o tome mora izvijestiti nadležno službeno tijelo te provesti sve mjere koje to tijelo predviđa.”
11. Članak 8. stavci 1. i 2. te direktive propisuju:
„1. Poljoprivredni reprodukcijski materijal stavlja se na tržište u serijama. [...]
2. Prilikom stavljanja na tržište, poljoprivredni reprodukcijski materijal mora biti popraćen oznakom ili drugim dokumentom koji ispostavi dobavljač.”
12. Članak 12. stavak 1. propisuje:
„Države članice moraju od dobavljača zahtijevati da poduzmu sve potrebne mjere kako bi jamčili usklađenost sa zahtjevima ove Direktive. U tom smislu države članice moraju osigurati da se reprodukcijski materijal službeno pregleda:
– barem slučajnim pregledima, i
– barem pri nuđenju na prodaju osobama koje se profesionalno bave proizvodnjom ili prodajom ukrasnog bilja ili poljoprivrednog reprodukcijskog materijala,
kako bi provjerile usklađenost sa zahtjevima. [...]
[...]”
13. Članak 13. propisuje:
„1. Ako se tijekom službene provjere iz članka 12. [...] utvrdi da poljoprivredni reprodukcijski materijal ne ispunjava zahtjeve ove Direktive, odgovorno službeno tijelo mora osigurati da dobavljač poduzme odgovarajuće popravne radnje ili, ako to nije moguće, zabraniti stavljanje na tržište tog reprodukcijskog materijala u [Uniji].
2. Ako se utvrdi da poljoprivredni reprodukcijski materijal koji određeni dobavljač stavlja na tržište ne ispunjava zahtjeve ove Direktive, dotična država članica mora osigurati da se prema tom dobavljaču poduzmu odgovarajuće mjere.
3. Svaka mjera koja se poduzme u skladu sa stavkom 2. mora se povući čim se s dovoljno sigurnosti utvrdi da će se na poljoprivredni reprodukcijski materijal koji je dobavljač namijenio stavljanju na tržište u budućnosti primjenjivati zahtjevi i uvjeti ove Direktive.”
14. Članak 15. te direktive propisuje da „stavljanje na tržište reprodukcijskog materijala koji je u skladu sa zahtjevima ove Direktive ne podliježe nikakvim ograničenjima s obzirom na dobavljača, kvalitetu, zdravstveno stanje bilja, označivanje i pakiranje, osim onih utvrđenih u ovoj Direktivi”.
B. Nizozemsko zakonodavstvo
15. Člankom 1. Landbouwkwaliteitsbesluita 2007 (Uredba o kvaliteti poljoprivrednih proizvoda iz 2007.) u nizozemsko zakonodavstvo prenesene su određene definicije iz članka 2. Direktive 98/56. Definicija „stavljanja na tržište” istovjetna je onoj predviđenoj tom direktivom.
16. U skladu s člankom 9. te uredbe, „poljoprivredni reprodukcijski materijal lukovica cvijeća smije se stavljati na tržište samo ako je to u skladu s člancima 3. do 9. Direktive [98/56] i pravilima utvrđenima ovom uredbom ili na temelju nje.”
III. Činjenice, postupak i prethodna pitanja
17. Društvo T vof (u daljnjem tekstu: tužitelj) je vennootschap onder firma (javno trgovačko društvo) i bavi se uzgojem lukovica cvijeća. Povezano je sa Stichting Bloembollenkeuringsdienstom (Zaklada za kontrolu lukovica cvijeća, Nizozemska; u daljnjem tekstu: BKD).
18. U proljeće 2020., nakon kontrola na terenu tužitelja, BKD je utvrdio da je pet serija tulipana, svaka različite sorte, zaraženo TBV-om (u daljnjem tekstu: predmetne serije). Stoga su te serije proglašene neprikladnima za uzgoj.
19. U Registratii voorjaarsgewassenu 2021. (Registar proljetnih kultura 2021.) tužitelj je naveo da je ponovno posadio predmetne serije.
20. Dopisom od 20. siječnja 2021. BKD je zatražio pojašnjenje u vezi s tim. Tužitelj je porukom elektroničke pošte od 21. siječnja 2021. odgovorio da je registrirao više od 400 sorti, ali ne i pet predmetnih serija. Osim toga, zatražio je odobrenje izuzeća za sadnju tih pet serija.
21. Dopisom od 25. siječnja 2021. BKD je tužitelju naložio da uništi tri predmetne serije jer će u protivnom predmet uputiti Tuchtgerechtu voor de Bloembollensector (Stegovni sud za sektor lukovica cvijeća, Nizozemska). Dodatno, odobrio je pod određenim uvjetima izuzeće za jednokratnu uvjetnu sadnju ostalih dviju serija. BKD je obavijestio tužitelja da će predmet zbog prijevremene sadnje i nepravodobnog podnošenja zahtjeva uputiti stegovnom sudu na odlučivanje.
22. Sljedećeg je dana tužitelj zatražio dopuštenje da sanira serije tako da identificira i ukloni lukovice tulipana kontaminirane TBV-om, što je BKD odbio. Stoga je tužitelj, nakon što je iskopao lukovice cvijeća, iz dviju predmetnih serija identificirao i uklonio one kontaminirane TBV-om, a preostale tri serije uništio.
23. U izjavi iz stegovnog postupka BKD je tužitelju stavio na teret da je ujesen 2020., s namjerom da ubere ili barem proizvede u komercijalne svrhe, posadio ili barem uzgajao lukovice tulipana predmetnih serija, a koje nisu potekle izravno od materijala koji je u uzgojnom stadiju pregledan i u kojem u osnovi nije bilo štetnih organizama i bolesti, odnosno njihovih znakova ili pokazatelja, u smislu članka 9. Uredbe o kvaliteti poljoprivrednih proizvoda iz 2007., u vezi s člankom 3. stavkom 1. i člankom 5. stavkom 4. Direktive 98/56/EZ.
24. U odluci od 13. siječnja 2022. Tuchtgerecht voor de Bloembollensector (Stegovni sud za sektor lukovica cvijeća) proglasio je te optužbe dokazanima i tužitelju izrekao novčanu kaznu od 12 500 eura.
25. Tužitelj je podnio žalbu protiv te odluke Collegeu van Beroep voor het bedrijfsleven (Žalbeni sud za upravne sporove u gospodarstvu, Nizozemska), odnosno sudu koji je uputio zahtjev.
26. Pred tim sudom tužitelj tvrdi da je jedini uzgajivač predmetnih sorti, od kojih postoji samo malen broj lukovica. Stoga bi uništenje lukovica dovelo do uništenja sorte. Kada se u tako rijetkoj sorti tulipana otkriju bolesti, uzgajivač pokušava identificirati i ukloniti zaražene lukovice kako bi spriječio nestanak sorte. Iz čisto komercijalnih razloga bilo bi razumnije uništiti sve zaražene lukovice ili ih barem ne posaditi ponovno jer troškovi njihova identificiranja i uklanjanja često premašuju ostvarene prihode. Iako je tužitelj predmetne serije posadio 2020., nakon toga ih nije stavio na tržište niti je to namjeravao učiniti.
27. BKD pak tvrdi da se sadnjom serija koje su proglašene neprikladnima za uzgoj krši članak 3. stavak 1. Direktive 98/56, u vezi s njezinim člankom 5. stavkom 4. Prema njegovu mišljenju, definicija „stavljanje na tržište” iz članka 2. stavka 3. te direktive uključuje „da je proizvod dostupan”. Lukovice cvijeća bile su „dostupne” jer ih je tužitelj uzgajao i time ih stavio na tržište. To znači da se primjenjuju zahtjevi koje poljoprivredni reprodukcijski materijal mora ispunjavati, utvrđeni člancima 3. do 9. Direktive 98/56 i na koje upućuje članak 9. Uredbe o kvaliteti poljoprivrednih proizvoda iz 2007.
28. U tim je okolnostima sud koji je uputio zahtjev odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1. Treba li dio rečenice ‚da je proizvod dostupan ili ga ima na zalihi’ u članku 2. stavku 3. [Direktive 98/56/EZ] tumačiti na način da to obuhvaća i slučaj u kojem je reprodukcijski materijal u obliku lukovica cvijeća posađen, ali još nije ubran, tako da i sadnja lukovica cvijeća predstavlja njihovo stavljanje na tržište u smislu te odredbe?
2. Primjenjuje li se izuzeće iz članka 3. stavka 2. točke (c) [Direktive 98/56/EZ] i u slučaju da uzgajivač lukovica cvijeća posadi lukovice cvijeća u svrhu očuvanja određene sorte?[(6)]
3. Može li se izuzeće iz članka 3. stavka 2. točke (c) [Direktive 98/56/EZ] primijeniti i ako još nisu donesena detaljna pravila za primjenu u smislu članka 3. stavka 3. te direktive?
4. Dopušta li [Direktiva 98/56/EZ] – također s obzirom na svoju desetu uvodnu izjavu – državama članicama da u nacionalnim pravnim propisima koji služe prenošenju te direktive i u kojima se upućuje na njezine članke 3. do 9. pojam ‚stavljanje na tržište’ odrede šire nego što je on određen u definiciji iz članka 2. stavka 3. Direktive, tako da se i sadnja lukovica cvijeća smatra ‚stavljanjem na tržište’, a povrede nacionalnih pravnih propisa mogu se kažnjavati novčanim kaznama?”
29. Pisana očitovanja podnijele su grčka i nizozemska vlada te Europska komisija. Te su stranke uz tužitelja sudjelovale na raspravi održanoj 5. ožujka 2026.
IV. Ocjena
A. Prvo i četvrto prethodno pitanje
1. Uvodne napomene
30. Uvodno valja istaknuti da je prema ustaljenoj sudskoj praksi, u okviru postupka suradnje između nacionalnih sudova i Suda predviđenog člankom 267. UFEU‑a, dužnost Suda da nacionalnom sudu da odgovor koji mu biti od koristi i omogućiti rješavanje spora koji se pred njim vodi. U tom smislu Sud mora, ako je to potrebno, preoblikovati upućena prethodna pitanja. Sud može također smatrati potrebnim razmotriti odredbe prava Unije na koje se nacionalni sud nije pozvao u svojem pitanju(7).
31. Osim toga, činjenica da se sud koji je uputio zahtjev u svojim pitanjima formalno pozvao na određene posebne odredbe prava Unije ne sprečava Sud da mu pruži sve elemente tumačenja koji mogu biti korisni za odlučivanje u glavnom postupku, izvodeći iz svih elemenata koje mu je dostavio taj sud, a osobito iz obrazloženja odluke kojom se upućuje prethodno pitanje, elemente prava Unije koje je potrebno tumačiti s obzirom na predmet spora(8).
32. U tom smislu, s obzirom na njegov tekst, prvo prethodno pitanje odnosi se isključivo na to obuhvaća li definicija „stavljanje na tržište” iz članka 2. stavka 3. Direktive 98/56, a osobito izraz „da je proizvod dostupan ili ga ima na zalihi”, sadnju lukovica cvijeća koje još nije ubrano. Ako je odgovor na to pitanje niječan, sud koji je uputio zahtjev svojim četvrtim pitanjem želi doznati može li država članica proširiti tu definiciju kako bi obuhvatila i sadnju lukovica cvijeća, tako da se povreda nacionalnog zakonodavstva koja se odnosi na članke 3. do 9. Direktive 98/56 može kažnjavati novčanom kaznom.
33. Međutim, iz spisa kojim Sud raspolaže, kao i iz argumenata iznesenih na raspravi, jasno proizlazi da je pitanje u glavnom postupku šire od onoga koje proizlazi iz teksta pitanja jer se odnosi i na područje usklađivanja koje nalaže Direktiva 98/56, a osobito njezin članak 5. stavak 4.
34. Naime, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, pitanje je je li Tuchtgerecht voor de Bloembollensector (Stegovni sud za sektor lukovica cvijeća) pravilno zaključio da je tužitelj, ponovnom sadnjom predmetnih serija koje su proglašene neprikladnima za uzgoj zbog prisutnosti TBV-a, prekršio članak 3. stavak 1. u vezi s člankom 5. stavkom 4. Direktive 98/56.
35. Osim toga, čini se da sud koji je uputio zahtjev daje prednost tumačenju definicije „stavljanje na tržište” iz članka 2. stavka 3. Direktive 98/56 koje ne uključuje aktivnosti koje se odvijaju u fazi sadnje lukovica cvijeća(9), odnosno u fazi proizvodnje, u kojoj one još nisu gotov proizvod. To stajalište dijele grčka vlada i Komisija. Na raspravi je nizozemska vlada priznala da, stricto sensu, faza sadnje ne ulazi u područje primjene pojma „stavljanje na tržište”. Ipak, tvrdila je da Direktiva 98/56 utvrđuje pravila koja se primjenjuju na fazu sadnje.
36. Nadalje, navođenjem uvodnih izjava 10. i 18. Direktive 98/56 u svojem četvrtom pitanju i u obrazloženju, sud koji je uputio zahtjev traži pojašnjenje o stupnju usklađivanja koji nalaže ta direktiva i o nadležnosti koju su države članice zadržale za uređivanje područja poljoprivrednog reprodukcijskog materijala ukrasnog bilja.
37. Iz toga slijedi da sud koji je uputio zahtjev svojim prvim pitanjem u biti pita treba li članak 3. stavak 1. i članak 5. stavak 4. Direktive 98/56 tumačiti na način da im se protivi ponovna sadnja materijala za koji je u uzgojnom stadiju utvrđeno da nije u osnovi bez štetnih organizama i bolesti, neovisno o tome je li tako dobiveni poljoprivredni reprodukcijski materijal namijenjen stavljanju na tržište, kako je to definirano člankom 2. stavkom 3. te direktive.
38. Ako se na to pitanje odgovori niječno, sud koji je uputio zahtjev svojim četvrtim pitanjem u biti pita treba li Direktivu 98/56 tumačiti na način da se njome državama članicama dopušta da zabrane ponovnu sadnju materijala za koji je u uzgojnom stadiju utvrđeno da nije u osnovi bez štetnih organizama i bolesti, neovisno o tome je li tako dobiveni poljoprivredni reprodukcijski materijal namijenjen stavljanju na tržište.
2. Prvo prethodno pitanje
a) Usmjerenost uvodnih odredbi Direktive 98/56 na „stavljanje na tržište” poljoprivrednog reprodukcijskog materijala
39. Direktiva 98/56 utvrđuje zahtjeve koje mora ispunjavati sâm poljoprivredni reprodukcijski materijal (glava III.), zahtjeve koje moraju ispunjavati dobavljači poljoprivrednog reprodukcijskog materijala (glava IV.) te zahtjeve u pogledu njegova stavljanja na tržište i označivanja (glava V.).
40. Ti se zahtjevi trebaju primjenjivati unutar određenog područja primjene. U skladu s člankom 1. stavkom 1. Direktive 98/56 (koji se nalazi u glavi I., naslovljenoj „Područje primjene”), ta se direktiva primjenjuje na stavljanje poljoprivrednog reprodukcijskog materijala ukrasnog bilja na tržište u Uniji.
41. Pritom je „stavljanje na tržište” u članku 2. stavku 3. Direktive 98/56 definirano kao „prodaja ili isporuka od strane dobavljača drugoj osobi. ‚Prodaja’ uključuje da je proizvod dostupan ili ga ima na zalihi, izložen za prodaju te ponuđen na prodaju”. Isto tako, u skladu s člankom 2. stavkom 2. te direktive, „dobavljač” je „svaka fizička ili pravna osoba koja se profesionalno bavi stavljanjem na tržište ili uvozom poljoprivrednog reprodukcijskog materijala”.
42. Osim toga, u skladu s člankom 3. stavkom 1. Direktive 98/56, dobavljači poljoprivredni reprodukcijski materijal mogu staviti na tržište samo ako on ispunjava uvjete utvrđene tom direktivom.
43. Prema mojem mišljenju, zajedničko tumačenje tih uvodnih odredbi upućuje na to da je područje primjene Direktive 98/56 ograničeno na stavljanje poljoprivrednog reprodukcijskog materijala na tržište te da se, stoga, ne odnosi na proizvodnju tog materijala.
44. Međutim, članak 5. stavak 4. Direktive 98/56 zahtijeva da se poljoprivredni reprodukcijski materijal pregleda u uzgojnom stadiju, čime se otvara pitanje primjenjuje li se zahtjev zdravstvenog stanja utvrđen tom odredbom i na fazu proizvodnje.
45. Kako bi se odgovorilo na pitanje suda koji je uputio zahtjev, potrebno je, stoga, razmotriti kontekst u kojem se nalaze prethodno navedene odredbe i ciljeve Direktive 98/56. Nastanak odredbi prava Unije može se također pokazati važnim za njihovo tumačenje(10).
b) Razvoj od Direktive 91/682/EEZ do Direktive 98/56
46. Kad je riječ o nastanku Direktive 98/56, iz njezinih uvodnih izjava 19. do 23. proizlazi da se tom direktivom nastoji pojednostavniti sustav uspostavljen prethodnom Direktivom 91/682/EEZ(11), i to osobito pojašnjavanjem osoba koje podliježu nadzoru na okviru tog pravnog sustava(12).
47. U tu je svrhu definicija „dobavljača” izmijenjena kako bi obuhvaćala znatno manje aktivnosti(13). Dok je na temelju članka 3. točke (c) Direktive 91/682 ta definicija obuhvaćala „umnožavanje, proizvodnju, čuvanje i/ili obradu te stavljanje na tržište” poljoprivrednog reprodukcijskog materijala ili ukrasnog bilja, definicija iz članka 2. stavka 2. Direktive 98/56 obuhvaća samo aktivnosti „stavljanja na tržište ili uvoza”.
48. Međutim, također ću istaknuti da se, u skladu s člankom 1. stavkom 1. Direktive 91/682, ta direktiva primjenjivala na stavljanje na tržište poljoprivrednog reprodukcijskog materijala ukrasnog bilja i ukrasnog bilja.
49. Kako bi se u potpunosti razumjelo je li područje primjene Direktive 91/682 bilo šire od područja primjene Direktive 98/56, potrebno je usporediti opću strukturu obiju direktiva.
c) Opća struktura Direktive 91/682
50. Kad je riječ o općoj strukturi Direktive 91/682, želim odmah istaknuti da, kao i članak 3. točka (c) te direktive o definiciji „dobavljača”, nekoliko drugih njezinih odredbi upućuje na to da su se zahtjevi koje je propisivala primjenjivali jednako na fazu stavljanja na tržište kao i na fazu proizvodnje.
51. Kao prvo, članak 5. stavak 1. Direktive 91/682 propisivao je da „države članice moraju od dobavljača zahtijevati da poduzmu sve potrebne mjere kako bi se osigurala usklađenost sa standardima iz ove Direktive u svim fazama proizvodnje i stavljanja na tržište [...]”(14).
52. Kao drugo, članak 17. Direktive 91/682 propisivao je da „države članice moraju osigurati da se poljoprivredni reprodukcijski materijal i ukrasno bilje službeno pregleda tijekom proizvodnje i stavljanja na tržište, barem slučajnim pregledima, kako bi se provjerila usklađenost sa zahtjevima i uvjetima iz ove Direktive”(15).
53. Kao treće, i u svakom slučaju, sve odredbe Direktive 91/682 kojima su se nametali zahtjevi u pogledu kvalitete i zdravstvenog stanja poljoprivrednog reprodukcijskog materijala bile su upućene „dobavljačima”, čime su neizbježno obuhvaćale sve aktivnosti navedene u točki 47. ovog mišljenja.
54. To me dovodi do ocjene opće strukture Direktive 98/56.
d) Opća struktura Direktive 98/56
55. Kao što je prethodno navedeno, glava III. Direktive 98/56, koja obuhvaća njezine članke 3. do 5., utvrđuje zahtjeve koje mora ispunjavati poljoprivredni reprodukcijski materijal.
56. U tom smislu članak 3. stavak 1. Direktive 98/56 opća je odredba kojom se određuje posljedica neispunjavanja zahtjeva utvrđenih u glavi III., odnosno da dobavljači ne mogu stavljati poljoprivredni reprodukcijski materijal na tržište. S druge strane, stavak 2. tog članka odstupanje je od njegova stavka 1., s obzirom na to da predviđa da dobavljači mogu stavljati na tržište poljoprivredni reprodukcijski materijal namijenjen svrhama navedenima u alinejama (a) do (c), čak i ako taj materijal ne ispunjava te zahtjeve(16).
57. Članci 4. i 5. Direktive 98/56 glavne su odredbe kojima se utvrđuju zahtjevi koje poljoprivredni reprodukcijski materijal mora ispunjavati. Mogu se razlikovati dvije skupine zahtjeva relevantnih za ovaj predmet: (i.) zahtjevi koji se primjenjuju na sav materijal, utvrđeni člankom 4. i člankom 5. stavkom 1., i (ii.) zahtjev koji se primjenjuje na lukovice cvijeća, na temelju članka 5. stavka 4. S obzirom na njezinu važnost za ovaj predmet, potonju ću odredbu analizirati zasebno.
58. Stoga, ne dovodeći u pitanje obvezu poštovanja relevantnih uvjeta utvrđenih drugim aktima prava Unije(17), kad se stavlja na tržište, sav poljoprivredni reprodukcijski materijal mora ispunjavati zahtjeve utvrđene u članku 5. stavku 1. Direktive 98/56, čija prva alineja zahtijeva da poljoprivredni reprodukcijski materijal, barem prema vizualnom pregledu, bude u osnovi bez ikakvih štetnih organizama koji narušavaju kvalitetu ili bilo kakvih njihovih znakova ili pokazatelja koji smanjuju njegovu korisnost.
59. U tom smislu, u skladu s člankom 5. stavkom 2. Direktive 98/56, ako materijal na temelju vidljivih znakova ili pokazatelja nije posve slobodan od štetnih organizama, mora se odgovarajuće tretirati ili, ako je to primjenjivo, ukloniti.
60. U tom kontekstu, nizozemska vlada članak 5. stavak 2. Direktive 98/56 u biti tumači na način da se zahtjevi iz članka 5. te direktive primjenjuju neovisno o tome je li materijal namijenjen stavljanju na tržište.
61. Ne slažem se s tim stajalištem.
62. Kao prvo, kao što pokazuje sličan tekst u članku 5. stavku 1. prvoj alineji i u članku 5. stavku 2. Direktive 98/56, te dvije odredbe odnose se na isti zahtjev, pri čemu ova druga određuje posebnu posljedicu neispunjavanja zahtjeva koji je utvrđen prvom. Kao drugo, članak 5. stavak 2. te direktive ne može se tumačiti odvojeno od njezina članka 5. stavka 1. i članka 3. stavka 1., prema kojima se zahtjevi koje ta direktiva nameće primjenjuju samo na poljoprivredni reprodukcijski materijal kad se stavlja na tržište.
63. Stoga članak 5. stavak 2. Direktive 98/56 u biti nudi alternativu zabrani stavljanja na tržište. Ako se materijal odgovarajuće tretira, može se ipak staviti na tržište. Ta mogućnost postoji samo u odnosu na zahtjev iz članka 5. stavka 1. prve alineje Direktive 98/56 jer je to jedini zahtjev koji se može ispuniti tretiranjem poljoprivrednog reprodukcijskog materijala. Nasuprot tomu, ostale četiri alineje članka 5. stavka 1. te direktive odnose se na aspekte koji se ne mogu uspješno tretirati (kao što su nedostaci ili nezadovoljavajuća snaga, dimenzije, postotak klijavosti ili sortne značajke i čistoća). Stoga neispunjavanje tih zahtjeva može dovesti samo do zabrane stavljanja tog materijala na tržište, u skladu s člankom 3. stavkom 1. te direktive.
64. To tumačenje potvrđuje članak 7. stavak 2. Direktive 98/56. Članak 7., koji se nalazi u glavi IV. o zahtjevima koje moraju ispunjavati dobavljači(18), nameće posebne zahtjeve dobavljačima koji se bave proizvodnjom poljoprivrednog reprodukcijskog materijala. Konkretno, prema stavku 2., ako se štetni organizam naveden u Uredbi 2016/2031(19) ili u bilo kojoj mjeri utvrđenoj na temelju članka 5. stavka 5. Direktive 98/56 pojavi u prostorima dobavljača koji se bavi proizvodnjom poljoprivrednog reprodukcijskog materijala, on o tome mora izvijestiti nadležno službeno tijelo te provesti sve mjere koje to tijelo predviđa.
65. Dakle, članak 7. stavak 2. Direktive 98/56 izričito predviđa poduzimanje provedbenih mjera u fazi proizvodnje ako nastupe okolnosti navedene u toj odredbi. Prema mojem mišljenju, izvan tog okvira takva provedba nije moguća. U ovom predmetu iz spisa kojim Sud raspolaže ne proizlazi da se BKD pozvao na primjenu te odredbe.
66. Sada ću razmotriti glavu V. Direktive 98/56, naslovljenu „Stavljanje na tržište i označivanje”. Taj bi naslov mogao stvoriti dojam da se drugi zahtjevi, primjerice, oni navedeni u glavi III. koje poljoprivredni reprodukcijski materijal mora ispunjavati, primjenjuju i na druge faze. Međutim, mislim da to nije tako. Odredbe glave V. u biti zahtijevaju da se poljoprivredni reprodukcijski materijal stavlja na tržište u serijama (članak 8. stavak 1.), upućivanjem na sortu ako su ispunjeni uvjeti iz članka 9. te popraćen oznakom (članak 8. stavak 2.). I zahtjevi iz glave III. i oni iz glave V. stoga se odnose na aspekte koji su sastavni dio proizvoda(20) i primjenjuju se na fazu stavljanja na tržište. Jedina je razlika u tome što su zahtjevi iz glave III. svojstvo poljoprivrednog reprodukcijskog materijala, dok su zahtjevi iz glave V. vanjski u odnosu na njega.
67. Konačno, glava VIII. Direktive 98/56 obuhvaća mjere nadzora i opće odredbe, od kojih su članci 12. i 13. osobito relevantni za potrebe ovog predmeta. Dok se članak 12. odnosi na preglede radi provjere usklađenosti sa zahtjevima te direktive, članak 13. odnosi se na provedbu.
68. U tom smislu, prema članku 12. stavku 1. Direktive 98/56, države članice moraju osigurati da dobavljači(21) poduzmu sve potrebne mjere kako bi jamčili usklađenost sa zahtjevima te direktive. U tu svrhu, u skladu s drugom alinejom te odredbe, one moraju osigurati da se poljoprivredni reprodukcijski materijal službeno pregleda barem pri nuđenju na prodaju osobama koje se profesionalno bave proizvodnjom ili prodajom ukrasnog bilja ili poljoprivrednog reprodukcijskog materijala.
69. Svi zainteresirani intervenijenti pred Sudom usredotočili su se na izraze „barem” i „pri nuđenju na prodaju”, tvrdeći da se pregledi mogu provoditi i tijekom faze proizvodnje. Iako je to tumačenje moguće, čini mi se da naglasak treba staviti na vrstu stavljanja na tržište u vezi s kojim su pregledi obvezni(22).
70. Ovo drugo tumačenje potvrđuje tekst članka 12. stavka 1. druge alineje, u vezi s člankom 6. stavkom 2. i člankom 8. stavcima 3. i 4. Direktive 98/56. U skladu s tim odredbama, „stavljanje na tržište reprodukcijskog materijala za osobe koje se profesionalno ne bave proizvodnjom ili prodajom ukrasnog bilja ili poljoprivrednog reprodukcijskog materijala” oslobođeno je određenih zahtjeva nametnutih tom direktivom. To pokazuje da drugu alineju članka 12. stavka 1. treba promatrati kao cjelinu, umjesto usredotočivanja na dihotomiju između „stavljanja na tržište” i „proizvodnje”.
71. Također, ako bi područje primjene Direktive 98/56 obuhvaćalo i proizvodnju, pregledi u toj fazi ne bi bili fakultativni.
72. U svakom slučaju, jedno je sigurno: dok je članak 17. Direktive 91/682 zahtijevao službene preglede tijekom proizvodnje i stavljanja na tržište, Direktiva 98/56 odnosi se samo na stavljanje na tržište(23).
73. Naposljetku, članak 13. stavak 1. Direktive 98/56 utvrđuje opće posljedice neispunjavanja zahtjeva te direktive koje uključuju osiguravanje da dobavljač poduzme odgovarajuće popravne radnje(24) ili, ako to nije moguće, određivanje zabrane stavljanja na tržište. U skladu s člankom 13. stavka 2., ako dobavljač ne ispunjava zahtjeve te direktive, moraju se poduzeti odgovarajuće mjere u odnosu na tog dobavljača, podložno uvjetima utvrđenima u članku 13. stavku 3.
74. Ukratko, čini se da se Direktiva 91/682 primjenjivala i na fazu proizvodnje i na fazu stavljanja na tržište. Nasuprot tomu, čini se da se Direktiva 98/56 primjenjuje samo na fazu stavljanja na tržište, ne dovodeći u pitanje njezin članak 7., koji se posebno primjenjuje na dobavljače koji se bave proizvodnjom poljoprivrednog reprodukcijskog materijala.
75. Taj je zaključak ipak doveden u pitanje člankom 5. stavkom 4. Direktive 98/56(25) koji zahtijeva da se lukovice cvijeća pregledaju u uzgojnom stadiju. Stoga je potrebno pojasniti doseg te posebne pravne odredbe.
e) Doseg članka 5.stavka 4. Direktive 98/56
76. Iz prethodno navedenog proizlazi da samo dvije odredbe Direktive 98/56, odnosno članak 7. i članak 5. stavak 4., dovode u pitanje inače jednoznačan zaključak da se ta direktiva primjenjuje isključivo na stavljanje poljoprivrednog reprodukcijskog materijala ukrasnog bilja na tržište.
77. Kad je riječ o članku 7. Direktive 98/56, njegov je tekst ipak prilično jasan. Slijedom toga, zahtjevi nametnuti proizvođačima dobro su definirani. Nasuprot tomu, članak 5. stavak 4. te direktive nije posve jasan ni u pogledu vrste materijala na koji se odnosi ni u pogledu pravnih posljedica neispunjavanja zahtjeva koje on nameće.
78. Treba podsjetiti na to da, u skladu s potonjom odredbom, koja se primjenjuje na lukovice cvijeća, poljoprivredni reprodukcijski materijal mora potjecati izravno od materijala koji je u uzgojnom stadiju pregledan i u kojem u osnovi nije bilo štetnih organizama i bolesti, odnosno njihovih znakova ili pokazatelja.
79. Kao što je to Komisija istaknula na raspravi, članak 5. stavak 4. Direktive 98/56 upućuje na dvije vrste materijala, odnosno na roditeljski (ili izvorni) materijal i na dobiveni poljoprivredni reprodukcijski materijal. S jedne strane, kontrole u uzgojnom stadiju i zdravstveni uvjeti utvrđeni tom odredbom odnose se na roditeljski materijal. S druge strane, ta se odredba primjenjuje na dobiveni poljoprivredni reprodukcijski materijal kada se on stavlja na tržište.
80. U biti, upravo roditeljski materijal mora biti pregledan u uzgojnom stadiju i za njega mora biti utvrđeno da je u osnovi bez štetnih organizama i bolesti, odnosno njihovih znakova ili pokazatelja, neovisno o tome hoće li se taj roditeljski materijal stavljati na tržište. Nasuprot tomu, u skladu s općom strukturom Direktive 98/56, a osobito njezinim člankom 5. stavkom 1., dobiveni poljoprivredni reprodukcijski materijal koji je namijenjen stavljanju na tržište mora potjecati od roditeljskog materijala koji ispunjava taj zdravstveni uvjet.
81. Iz toga slijedi da se roditeljski materijal koji je pregledan i u kojem u osnovi nije bilo štetnih organizama i bolesti, odnosno njihovih znakova ili pokazatelja, ne može ponovno posaditi radi dobivanja poljoprivrednog reprodukcijskog materijala namijenjenog stavljanju na tržište. Nasuprot tomu, ako dobiveni poljoprivredni reprodukcijski materijal nije namijenjen stavljanju na tržište, zahtjev utvrđen člankom 5. stavku 4. Direktive 98/56 na njega se ne primjenjuje.
82. To je tumačenje osobito u skladu s tumačenjem članka 7. stavka 2. Direktive 98/56, navedenog u točkama 64. i 65. ovog mišljenja. U tom pogledu članak 7. stavak 2. te direktive tumačim kao posebnu odredbu u odnosu na njezin članak 5. stavak 4. S jedne strane, prva odredba odnosi se, među ostalim, na biljni materijal zaražen štetnim organizmom navedenim u Uredbi 2016/2031, u kojem slučaju dobavljači moraju provesti sve mjere koje odredi odgovorno službeno tijelo, neovisno o tome hoće li taj materijal biti ponovno posađen radi dobivanja poljoprivrednog reprodukcijskog materijala namijenjenog stavljanju na tržište. S druge strane, članak 5. stavak 4. Direktive 98/56 odnosi se na materijal kontaminiran bilo kojim „štetnim organizmima i bolestima” koji nisu nužno navedeni u Uredbi 2016/2031. U tom slučaju nisu predviđene nikakve mjere koje se odnose na kontaminirani roditeljski materijal jer se ta pravna odredba ne primjenjuje na roditeljski materijal, nego na dobiveni poljoprivredni reprodukcijski materijal, kao što sam to naveo u točki 79. ovog mišljenja.
83. Štoviše, tumačenje koje predlažem u točkama 80. i 81. ovog mišljenja ne narušava koristan učinak Direktive 98/56 kojom se nastoji osigurati da kupci dobiju zdrav i kvalitetan poljoprivredni reprodukcijski materijal(26).
84. Naime, Direktiva 98/56 uključuje mehanizme za praćenje podrijetla poljoprivrednog reprodukcijskog materijala, čime se osigurava da on potječe od zdravog roditeljskog materijala. Konkretno, u skladu s njezinim člankom 6., dobavljači se moraju registrirati za djelatnost koju obavljaju(27). Osim toga, na temelju članka 8. stavka 1. dobavljači moraju voditi evidenciju o sastavu i podrijetlu različitih serija. Isto tako, na temelju članka 8. stavka 2., prilikom stavljanja na tržište, poljoprivredni reprodukcijski materijal mora biti popraćen oznakom ili drugim dokumentom koji ispostavi dobavljač(28).
85. U tom pogledu ovaj predmet treba razlikovati od predmeta u kojem je donesena presuda Bundesminister für Gesundheit(29), na koju se nizozemska vlada pozvala u svojim pisanim očitovanjima.
86. U zahtjevu za prethodnu odluku u tom predmetu Sud je bio upitan treba li članak 23. stavak 2. Direktive 2014/40/EU(30), u vezi s njezinim člankom 2. točkom 40., tumačiti na način da se obveza nametnuta državama članicama da osiguravaju da se na tržište ne stavljaju duhanski proizvodi čija su jedinična pakiranja označena na način koji nije u skladu s propisima o predstavljanju tih proizvoda odnosi samo na isporuku tih proizvoda potrošaču na maloprodajnom mjestu, što isključuje veletrgovčevu isporuku navedenog proizvoda maloprodajnom mjestu.
87. Na temelju članka 23. stavka 2. Direktive 2014/40, države članice osiguravaju da se duhanski i srodni proizvodi koji nisu usklađeni sa zahtjevima te direktive, uključujući u njoj predviđene provedbene i delegirane akte, ne stavljaju na tržište. Članak 2. točka 40. navedene direktive definira pojam „stavljanje na tržište” kao činjenje proizvoda, bez obzira na mjesto proizvodnje, dostupnim potrošačima u Uniji besplatno ili uz plaćanje, uključujući prodajom na daljinu(31).
88. Oslanjajući se na kontekstualno i teleološko tumačenje predmetnih odredbi Direktive 2014/40, Sud je presudio da se obveza nametnuta državama članicama da osiguravaju da se na tržište ne stavljaju duhanski proizvodi čija su jedinična pakiranja označena na način koji nije u skladu s propisima o predstavljanju tih proizvoda ne odnosi samo na trenutak isporuke tih proizvoda potrošaču na maloprodajnom mjestu(32).
89. Nekoliko aspekata sprečava primjenu te presude u ovom predmetu. Kao prvo, u predmetu u kojem je donesena presuda Bundesminister für Gesundheit kontrola zahtjeva Direktive 2014/40 u fazi veleprodaje bila je nužna kako bi se spriječilo da se proizvodi koji su neusklađeni sa zahtjevima u konačnici učine dostupnima potrošačima. U tom pogledu bilo bi beskorisno ispuniti zahtjeve te direktive samo u fazi isporuke duhanskih proizvoda potrošačima na maloprodajnom mjestu jer prethodne faze nužno dovode do stavljanja na tržište u smislu te direktive(33).
90. Nasuprot tomu, kao što to tužitelj tvrdi u ovom predmetu, sadnja poljoprivrednog reprodukcijskog materijala ukrasnog bilja ne dovodi nužno do stavljanja na tržište jer može imati druge ciljeve, primjerice, sprečavanje nestanka određene sorte(34). Prema mojem mišljenju, tu razliku potvrđuje tekst članka 23. stavka 2. Direktive 2014/40 i članka 13. stavka 1. Direktive 98/56. Prva je odredba općenitija obveza, a njezin koristan učinak može zahtijevati intervenciju na drugim razinama opskrbnog lanca; druga je odredba konkretnija i usmjerenija obveza, ograničena na zabranu stavljanja na tržište. Osim toga, kao što je to navedeno u točki 84. ovog mišljenja, koristan učinak Direktive 98/56 jamče mehanizmi praćenja koje ona uspostavlja.
91. Kao drugo, poljoprivredni reprodukcijski materijal ukrasnog bilja i duhan su u osnovi različiti proizvodi. Slijedom toga, Direktiva 2014/40 i Direktiva 98/56 nastoje ostvariti različite ciljeve i slijede posve različitu logiku. Konkretno, duhanski proizvodi nisu uobičajena roba te bi, s obzirom na posebno štetne posljedice duhana za zdravlje ljudi, zaštiti zdravlja trebalo dati veliku važnost, osobito kako bi se smanjio broj pušača među mladim osobama(35). Stoga je Direktiva 2014/40 donesena na temelju članka 114. UFEU-a, uzimajući kao polazište visoku razinu zaštite ljudskog zdravlja. Taj je aspekt imao odlučujuću ulogu u obrazloženju Suda(36). Suprotno tomu, Direktiva 98/56 donesena je na temelju tadašnjeg članka 43. UEZ-a o zajedničkoj poljoprivrednoj politici(37).
92. Stoga predlažem da se na prvo prethodno pitanje odgovori tako da članak 3. stavak 1. i članak 5. stavak 4. Direktive 98/56 treba tumačiti na način da im se ne protivi ponovna sadnja materijala za koji je u uzgojnom stadiju utvrđeno da nije u osnovi bez štetnih organizama i bolesti, pod uvjetom da tako dobiveni poljoprivredni reprodukcijski materijal nije namijenjen stavljanju na tržište, kako je ono definirano člankom 2. stavkom 3. te direktive.
3. Četvrto prethodno pitanje
93. S obzirom na odgovor koji predlažem dati na prvo prethodno pitanje, sljedeće pitanje koje treba razmotriti jest mogu li države članice proširiti zahtjev iz članka 5. stavka 4. Direktive 98/56 tako da se on odnosi i na poljoprivredni reprodukcijski materijal koji nije namijenjen stavljanju na tržište i u skladu s time provesti taj zahtjev.
94. Kako bi se odgovorilo na to pitanje, potrebno je razlikovati stupanj usklađivanja od područja usklađivanja.
95. Što se tiče stupnja usklađivanja, iz članka 15. Direktive 98/56 jasno proizlazi da je ta direktiva, kao što je to tvrdila Komisija, mjera maksimalnog ili potpunog usklađivanja u pogledu stavljanja poljoprivrednog reprodukcijskog materijala na tržište, što znači da države članice ne smiju nametati stroža ograničenja u pogledu dobavljača, kvalitete, zdravstvenog stanja bilja, označivanja i pakiranja od onih utvrđenih tom direktivom(38).
96. Međutim, primijenjeni stupanj usklađivanja ne omogućuje da se odgovori na pitanje smiju li države članice proširiti zahtjeve Direktive 98/56 na uzgojni stadij. To ovisi o tome je li zakonodavac Unije donošenjem te direktive iscrpio cijelo područje poljoprivrednog reprodukcijskog materijala ukrasnog bilja(39).
97. U tom smislu, s obzirom na odgovor koji predlažem dati na prvo prethodno pitanje nužno slijedi da Direktiva 98/56 nije iscrpno uredila područje poljoprivrednog reprodukcijskog materijala ukrasnog bilja jer se uspostavljeni sustav odnosi samo na stavljanje tog materijala na tržište(40).
98. Slijedom toga, kada države članice u svojem nacionalnom pravu predvide zahtjeve u pogledu zdravstvenog stanja i kvalitete koje mora ispunjavati poljoprivredni reprodukcijski materijal koji nije namijenjen stavljanju na tržište, takvi zahtjevi ulaze u nadležnost koju su zadržale države članice i nisu uređeni Direktivom (41).
99. Ipak, potrebne su dvije dodatne napomene.
100. Kao prvo, prema ustaljenoj sudskoj praksi, država članica ne smije primjenjivati nacionalne odredbe koje bi mogle ugroziti ostvarenje ciljeva direktive i time je lišiti korisnog učinka(42). Osim toga, nacionalne odredbe moraju biti u skladu sa zahtjevima koje državama članicama nameće pravo Unije(43).
101. Kao drugo, okolnosti ovog predmeta imaju određene sličnosti s onima u kojima, uređujući situacije izvan područja primjene akta prava Unije, nacionalno zakonodavstvo nastoji izravno i bezuvjetno preuzeti ista rješenja kao ona koja su usvojena u tom aktu. U tom pogledu Sud je dosljedno presuđivao da tada očito postoji određeni interes Unije da se preuzete odredbe akta prava Unije tumače ujednačeno. To znači da se mogu spriječiti buduće razlike u tumačenju i osigurati istovjetno postupanje s unutarnjim situacijama i situacijama obuhvaćenima tim odredbama. Stoga postoji jasan interes da Sud odluči o prethodnom pitanju upućenom u takvim okolnostima(44).
102. Prema mojem mišljenju, ta sudska praksa znači da, kada države članice odluče primijeniti zahtjeve u pogledu zdravstvenog stanja i kvalitete utvrđene Direktivom 98/56 na uzgojni stadij, ti se zahtjevi moraju tumačiti na isti način kao i onda kada se primjenjuju na fazu stavljanja na tržište.
103. Slijedom toga, odgovor koji predlažem dati na četvrto prethodno pitanje jest da države članice mogu zabraniti ponovnu sadnju materijala za koji je u uzgojnom stadiju utvrđeno da nije u osnovi bez štetnih organizama i bolesti, neovisno o tome je li tako dobiveni poljoprivredni reprodukcijski materijal namijenjen stavljanju na tržište, pod uvjetom da je taj propis u skladu s pravom Unije.
B. Drugo i treće prethodno pitanje
104. Svojim drugim i trećim pitanjem, koja treba ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li se odstupanje predviđeno člankom 3. stavkom 2. točkom (c) Direktive 98/56 tumačiti na način da se primjenjuje i na određene sorte lukovica cvijeća namijenjene očuvanju genetske raznolikosti, iako nisu donesena detaljna pravila za primjenu te odredbe na temelju članka 3. stavka 3. te direktive.
1. Nužnost odgovora na pitanja
105. Članak 3. stavak 2. točka (c) Direktive 98/56 primjenjuje se samo na situacije koje ulaze u područje primjene te direktive. Naime, svrha te odredbe jest omogućiti stavljanje na tržište određenih količina poljoprivrednog reprodukcijskog materijala, unatoč tomu što one ne ispunjavaju povezane zahtjeve u pogledu zdravstvenog stanja bilja i kvalitete, ako je cilj tog stavljanja na tržište pridonijeti očuvanju genetske raznolikosti(45). Drugim riječima, na to se odstupanje može pozivati samo u odnosu na materijal koji je namijenjen stavljanju na tržište.
106. U odgovoru koji predlažem dati na prvo pitanje zaključujem da sadnja lukovica cvijeća koje nisu namijenjene stavljanju na tržište ne ulazi u područje primjene Direktive 98/56. Ako Sud prihvati taj predloženi odgovor, može se zaključiti da odgovor na drugo i treće pitanje nije potreban.
107. Međutim, iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku ne proizlazi da se odgovor na ta pitanja traži samo za slučaj da Sud utvrdi da sadnja lukovica cvijeća ulazi u područje primjene Direktive 98/56.
108. Osim toga, u odgovoru koji predlažem dati na četvrto prethodno pitanje također zaključujem da države članice načelno mogu proširiti zahtjeve utvrđene Direktivom 98/56 na uzgojni stadij. Iz istih razloga koji su doveli do tog zaključka treba dodati da države članice također mogu primijeniti odstupanje iz članka 3. stavka 2. točke (c) te direktive na taj stadij.
109. Stoga, s obzirom na sudsku praksu navedenu u točki 101. ovog mišljenja, predlažem da Sud u svakom slučaju odgovori na drugo i treće pitanje.
2. Analiza
110. Na prvome mjestu, što se tiče pitanja može li se odstupanje predviđeno člankom 3. stavkom 2. točkom (c) Direktive 98/56 primijeniti na očuvanje genetske raznolikosti, i to ne samo cijele vrste nego i određene sorte(46), čini se da ništa u tekstu te odredbe ne sprečava takvu primjenu. Naprotiv, samo upućivanje na „očuvanje genetske raznolikosti”, bez daljnjih pojašnjenja ili zahtjeva, ukazuje na to da ga treba tumačiti na način da uključuje i očuvanje sorte.
111. To tumačenje, kao prvo, potvrđuje kontekst u kojem se nalazi članak 3. stavak 2. točka (c) Direktive 98/56. Interes za zaštitu sorti te za osiguranje njihova identiteta i čistoće jasno proizlazi iz teksta članka 5. stavka 1. posljednje alineje i članka 9. te direktive, u vezi s njezinom uvodnom izjavom 11.
112. Kao drugo, iako Direktiva 98/56 nastoji osigurati da kupci dobiju zdrav i kvalitetan poljoprivredni reprodukcijski materijal, čini se da su njezini ciljevi širi od pukog osiguravanja zaštite potrošača. U tom pogledu važno je podsjetiti na to da je pravna osnova na temelju koje je ta direktiva donesena bio sadašnji članak 43. UFEU-a, koji se odnosi na zajedničku poljoprivrednu politiku.
113. Kao treće, s obzirom na velik broj sorti lukovica tulipana, od kojih nekima prijeti rizik od nestanka, tumačenje članka 3. stavka 2. točke (c) Direktive 98/56 prema kojem on obuhvaća samo očuvanje genetske raznolikosti vrsta, ali ne i sorti, lišilo bi odstupanje koje je u njemu utvrđeno njegova korisnog učinka.
114. Na drugome mjestu, što se tiče pitanja može li se članak 3. stavak 2. točka (c) Direktive 98/56 primijeniti i ako detaljne mjere nisu donesene na temelju njezina članka 3. stavka 3., treba najprije uzeti u obzir tekst te odredbe.
115. U tom kontekstu, članak 3. stavak 3. Direktive 98/56 propisuje da se detaljna pravila za primjenu članka 3. stavka 2. „mogu”(47) utvrditi u skladu s postupkom komitologije propisanim člankom 17. te direktive. Glagol „mogu” ukazuje da donošenje takvih detaljnih pravila nije obvezno. Čini se da je zakonodavac Unije prepustio Komisiji diskrecijsku ovlast u pogledu toga hoće li donijeti ta pravila(48).
116. Zatim treba podsjetiti na to da se konkretan doseg provedbe koji zahtijeva direktiva određuje prema prirodi njezinih odredbi. U tom je pogledu članak 3. stavak 2. Direktive 98/56 dovoljno precizan i bezuvjetan da se na njega može pozivati bez potrebe da bude razrađen drugim odredbama prava Unije ili nacionalnog prava(49). Naime, ta odredba dopušta dobavljačima da stavljaju poljoprivredni reprodukcijski materijal na tržište bez ispunjavanja zahtjeva utvrđenih tom direktivom, pod uvjetom da je taj materijal namijenjen jednoj od svrha navedenih u njezinim točkama (a) do (c)(50). Osim toga, kao što to proizlazi iz teksta članka 3. stavka 3. Direktive 98/56, detaljna pravila koja se u njemu navode namijenjena su samo osiguranju pravilne i jednostavne primjene odstupanja utvrđenog u članku 3. stavku 2. te direktive a da pritom ne dovode u pitanje bezuvjetnost te odredbe(51).
117. Takvo tumačenje dodatno potvrđuje usporedba teksta članka 3. stavka 3. Direktive 98/56 s tekstom drugih odredbi te direktive koje zahtijevaju donošenje pravila u skladu s njezinim člankom 17. To je slučaj s člankom 8. stavkom 3., člankom 11. stavkom 1. i člankom 14. stavcima 4. i 6. te direktive, u kojima se, za razliku od članka 3. stavka 3., upotrebljavaju glagoli „moraju”(52), „odlučuje”, „donosi” i „određuje”.
118. Grčka i nizozemska vlada ipak tvrde da je to tumačenje protivno ciljevima Direktive 98/56 jer bi se njime ugrozilo poštovanje zahtjeva koji su u njoj utvrđeni. Konkretno, potreba za osiguranjem kvalitete i zdravstvenog stanja poljoprivrednog reprodukcijskog materijala zahtijevala bi, u najmanju ruku, donošenje propisa na razini Unije ili na nacionalnoj razini kojima bi se propisalo mjesto na kojem se nalazi materijal obuhvaćen odstupanjem, kao i načini njegova držanja odvojeno od drugog materijala koji podliježe zahtjevima iz te direktive.
119. Što se tiče donošenja detaljnih pravila na razini Unije, dovoljno je navesti da ako, prema ustaljenoj sudskoj praksi, smisao odredbe prava Unije nedvosmisleno proizlazi iz samog njezina teksta, Sud ne može odstupiti od tog smisla(53). Stoga ponavljam svoje zapažanje da se čini da zakonodavac Unije nije smatrao potrebnim donijeti ta pravila na razini Unije, nego je Komisiji u tom pogledu radije dodijelio određenu marginu prosudbe.
120. Međutim, ako država članica smatra da su za pravilnu provedbu članka 3. stavka 2. Direktive 98/56 poželjna detaljna pravila, čini mi se da ih može donijeti.
121. U tom kontekstu treba, kao prvo, podsjetiti na to da je, kada akt Unije ne sadržava posebnu odredbu, njegova provedba, prije svega, na državama članicama(54). U ovom predmetu, s obzirom na fakultativnu prirodu donošenja detaljnih pravila na razini Unije, smatram da se takva pravila načelno mogu donijeti na nacionalnoj razini.
122. Kao drugo, podsjećam na to da se detaljna pravila na razini Unije moraju donijeti u skladu s postupkom komitologije, koji je u biti mehanizam nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije, u smislu članka 291. stavka 3. UFEU-a. Prema mojem mišljenju, to ukazuje na namjeru zakonodavca da u svim okolnostima osigura sudjelovanje država članica.
123. Kao treće, čini se da donošenje detaljnih pravila na nacionalnoj razini i posljedični nedostatak ujednačenih postupaka na razini Unije ne ugrožavaju ciljeve Direktive 98/56 ni, konkretnije, koristan učinak odstupanja na temelju članka 3. stavka 2. točke (c) te direktive. Takav pristup može zapravo poštovati posebne nacionalne zahtjeve koji se odnose na očuvanje genetske raznolikosti, poput potrebe za stjecanjem statusa registriranog konzervatora kako bi se moglo pozvati na tu odredbu, kako je navela grčka vlada, ili na zahtjeve u pogledu lokacije radi smanjenja rizika od kontaminacije, kako je istaknula nizozemska vlada(55). Međutim, detaljna pravila koja se donose ne smiju nametnuti prekomjeran teret dobavljačima koji se bave očuvanjem genetske raznolikosti.
124. Kao četvrto, donošenjem detaljnih pravila radi provedbe članka 3. stavka 2. točke (c) Direktive 98/56 država članica postupa u skladu s člankom 4. stavkom 3. drugim podstavkom UEU-a, člankom 288. trećim stavkom UFEU-a i člankom 291. stavkom 1. UFEU-a.
125. Suprotno tomu, država članica koja smatra da su detaljna pravila potrebna za provedbu članka 3. stavka 2. Direktive 98/56, ali ih nije donijela, ne može jednostavno na štetu pojedinca odbiti primijeniti nacionalne odredbe kojima se prenosi taj članak, pozivajući se na nepostojanje detaljnih pravila na razini Unije. Kada bi tako postupila, ta država članica povrijedila bi načelo lojalne suradnje, zajamčeno člankom 4. stavkom 3. UEU-a(56).
126. Stoga odgovor koji predlažem dati na drugo i treće prethodno pitanje jest da odstupanje iz članka 3. stavka 2. točke (c) Direktive 98/56 treba tumačiti na način da se ono primjenjuje i na određene sorte lukovica cvijeća namijenjene očuvanju genetske raznolikosti, iako nisu donesena detaljna pravila za primjenu te odredbe na temelju članka 3. stavka 3. te direktive.
V. Zaključak
127. S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na prethodna pitanja koja je uputio College van Beroep voor het bedrijfsleven (Žalbeni sud za upravne sporove u gospodarstvu, Nizozemska) odgovori na sljedeći način:
1. Članak 3. stavak 1. i članak 5. stavak 4. Direktive Vijeća 98/56/EZ od 20. srpnja 1998. o stavljanju poljoprivrednog reprodukcijskog materijala ukrasnog bilja na tržište
treba tumačiti na način da im se ne protivi ponovna sadnja materijala za koji je u uzgojnom stadiju utvrđeno da nije u osnovi bez štetnih organizama i bolesti, pod uvjetom da tako dobiveni poljoprivredni reprodukcijski materijal nije namijenjen stavljanju na tržište, kako je ono definirano člankom 2. stavkom 3. te direktive.
2. Države članice mogu zabraniti ponovnu sadnju materijala za koji je u uzgojnom stadiju utvrđeno da nije u osnovi bez štetnih organizama i bolesti, neovisno o tome je li tako dobiveni poljoprivredni reprodukcijski materijal namijenjen stavljanju na tržište, pod uvjetom da je taj propis u skladu s pravom Unije.
3. Članak 3. stavak 2. točku (c) i članak 3. stavak 3. Direktive 98/56
treba tumačiti na način da se odstupanje iz članka 3. stavka 2. točke (c) primjenjuje i na određene sorte lukovica cvijeća namijenjene očuvanju genetske raznolikosti, iako nisu donesena detaljna pravila za primjenu te odredbe na temelju članka 3. stavka 3. te direktive.
1 Izvorni jezik: engleski
2 Schipper, C., „Broken tulips: The beautiful curse”, mrežna stranica Amsterdamskog muzeja tulipana, 6. prosinca 2017., dostupno na https://amsterdamtulipmuseum.com/blogs/tulip-facts/broken-tulips-the-beautiful-curse. Za detaljan prikaz povijesti tulipana, vidjeti Dash, M., Tulipomania: The Story of the World’s Most Coveted Flower & the Extraordinary Passions it Aroused, Three Rivers Press, New York, 2000.
3 Direktiva Vijeća od 20. srpnja 1998. o stavljanju poljoprivrednog reprodukcijskog materijala ukrasnog bilja na tržište (SL 1998., L 226, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 54., str. 18.)
4 Schipper, C., op. cit. u bilješci 2., i Schipper, C., „How dangerous is the tulip breaking virus?”, mrežna stranica Amsterdamskog muzeja tulipana, 25. prosinca 2017., dostupno na https://amsterdamtulipmuseum.com/blogs/tulip-facts/how-dangerous-is-the-tulip-breaking-virus
5 Direktiva Vijeća od 21. prosinca 1976. o zaštitnim mjerama protiv unošenja u države članice organizama štetnih za bilje ili biljne proizvode (SL 1977., L 26, str. 20.), stavljena izvan snage i zamijenjena Uredbom (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje i o izmjeni uredaba (EU) br. 228/2013, (EU) br. 652/2014 i (EU) br. 1143/2014 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 69/464/EEZ, 74/647/EEZ, 93/85/EEZ, 98/57/EZ, 2000/29/EZ, 2006/91/EZ i 2007/33/EZ (SL 2016., L 317, str. 4.)
6 Sud koji je uputio zahtjev pojmove „kultivar” i „sorta” upotrebljava naizmjenično. U ovom mišljenju upotrebljavat ću samo pojam „sorta”
7 Presude od 20. ožujka 1986., Tissier (35/85, EU:C:1986:143, t. 9.), i od 26. ožujka 2026., Isergartler (C-618/24, EU:C:2026:251, t. 24. i navedena sudska praksa)
8 Presude od 29. studenoga 1978., Redmond (83/78, EU:C:1978:214, t. 26.), i od 26. ožujka 2026., Isergartler (C-618/24, EU:C:2026:251, t. 25. i navedena sudska praksa)
9 Radi lakšeg snalaženja, izraze „proizvodnja” i „sadnja” upotrebljavat ću naizmjenično.
10 Presude od 3. listopada 2013., Inuit Tapiriit Kanatami i dr./Parlament i Vijeće (C-583/11 P, EU:C:2013:625, t. 50. i navedena sudska praksa) i od 26. ožujka 2026., Gonrieh (C-819/25 PPU, EU:C:2026:252, t. 47. i navedena sudska praksa)
11 Direktiva Vijeća od 19. prosinca 1991. o stavljanju na tržište poljoprivrednog reprodukcijskog materijala ukrasnog bilja i ukrasnog bilja (SL 1991., L 376, str. 21.)
12 Vidjeti uvodnu izjavu 22. Direktive 98/56
13 Vidjeti Komunikaciju Komisije Vijeću i Europskom parlamentu – Inicijativa SLIM (COM(1996.) 559 final), Izvješće Komisije o pilot-projektu SLIM, str. 7. i Prilog 1.D, str. 11.
14 Moje isticanje
15 Moje isticanje
16 Vidjeti u tom pogledu presudu od 29. rujna 2021., Società agricola Vivai Maiorana i dr./Komisija (T-116/20, EU:T:2021:632, t. 104. i 106.)
17 Relevantni uvjeti u pogledu zdravstvenog stanja bilja na temelju Uredbe 2016/2031 (vidjeti članak 4. Direktive 98/56 te točku 10. i bilješku 5. ovog mišljenja) kao i zahtjevi koji proizlaze iz Uredbe Vijeća (EZ) br. 338/97 od 9. prosinca 1996. o zaštiti vrsta divlje faune i flore uređenjem trgovine njima (SL 1997., L 61, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 7., str. 59.) i Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 94/62/EZ od 20. prosinca 1994. o ambalaži i ambalažnom otpadu (SL 1994., L 365, str. 10.) (SL, posebno zdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 64., str. 12.) (vidjeti članak 5. stavak 1. Direktive 98/56, u vezi s drugom rečenicom članka 1. stavka 1. te direktive)
18 Kako su definirani člankom 2. stavkom 2. Direktive 98/56
19 Vidjeti točku 10. i bilješku 5. ovog mišljenja
20 Vidjeti, po analogiji, presudu od 24. studenoga 1993., Keck i Mithouard (C-267/91 i C-268/91, EU:C:1993:905, t. 15.), u kojoj se ne pravi nikakva razlika u pogledu zahtjeva koji se odnose na naziv, oblik, dimenzije, težinu, sastav, prezentaciju, označavanje ili pakiranje.
21 Vidjeti Izvješće Komisije Vijeću od 23. prosinca 2002. o rezultatima primjene članka 12. Direktive Vijeća 98/56/EZ od 20. srpnja 1998. o stavljanju poljoprivrednog reprodukcijskog materijala ukrasnog bilja na tržište (COM(2002) 761 final) (u daljnjem tekstu: Izvješće Komisije od 23. prosinca 2002.), str. 2., u kojem se ističe da pojam „dobavljač” označava osobe koje se profesionalno bave stavljanjem na tržište ili uvozom poljoprivrednog reprodukcijskog materijala
22 Vidjeti u istom smislu Izvješće Komisije od 23. prosinca 2002., str. 4.
23 Vidjeti točku 52 ovog mišljenja
24 Primjeri popravnih radnji mogu uključivati primjerene postupke tretiranja, primjereno označivanje ili neupućivanje na sorte ako nisu ispunjeni uvjeti iz članka 9. Direktive 98/56
25 Direktiva 91/682 nije sadržavala takvu odredbu
26 Uvodna izjava 3. Direktive 98/56
27 Vidjeti prilog Izvješću Komisije od 23. prosinca 2002., str. 8.
28 Vidjeti u tom pogledu Direktivu Komisije 1999/66/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju zahtjeva za oznaku ili za drugi dokument koji sastavlja dobavljač sukladno Direktivi 98/56 (SL 1999., L 164, str. 76.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 54., str. 30. i 31.); iz obveznih podataka na oznaci trebalo bi stoga biti moguće ući u trag roditeljskom materijalu. Vidjeti u istom smislu i Izvješće Komisije od 23. prosinca 2002., str. 4.
29 Presuda od 15. svibnja 2025. (C-717/23, u daljnjem tekstu: presuda Bundesminister für Gesundheit, EU:C:2025:351)
30 Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o proizvodnji, predstavljanju i prodaji duhanskih i srodnih proizvoda i o stavljanju izvan snage Direktive 2001/37/EZ (SL 2014., L 127, str. 1.)
31 Presuda Bundesminister für Gesundheit (t. 34.)
32 Presuda Bundesminister für Gesundheit (t. 52.)
33 Vidjeti presudu Bundesminister für Gesundheit (t. 51.) i moje mišljenje u tom predmetu (EU:C:2025:29, t. 70.)
34 Vidjeti točku 26. ovog mišljenja
35 Uvodna izjava 8. Direktive 2014/40
36 Presuda Bundesminister für Gesundheit (t. 49. do 51.)
37 Ta odredba kasnije je postala članak 37. UEZ-a. Danas odgovara članku 43. UFEU‑a.
38 Vidjeti po analogiji presudu od 5. travnja 1979., Ratti (148/78, EU:C:1979:110, t. 26. i 27.). U pravnoj literaturi vidjeti Barnard, C., The Substantive Law of the EU: The Four Freedoms, 7. izdanje, Oxford University Press, Oxford, 2022., str. 581., i Slot, P. J., „Harmonisation”, European Law Review, br. 21(5), 1996., str. 378. do 387., str. 382. i 383.
39 Vidjeti u tom smislu presudu od 19. ožujka 2026., Almirall (C-589/24, EU:C:2026:217, t. 41.). U literaturi vidjeti Slot, P. J., bilješku 37., op. cit., str. 388., i Weatherill, S., „Maximum versus minimum harmonization: Choosing between unity and diversity in the search for the soul of the internal market”, u Nic Shuibhne, N. i Gormley, L.W. (ur.), From Single Market to Economic Union: Essays in Memory of John A. Usher, Oxford University Press, Oxford, 2012., str. 192.
40 Vidjeti po analogiji presude od 5. listopada 1994., Centre d’insémination de la Crespelle (C-323/93, EU:C:1994:368, t. 34. i 35.) i od 4. listopada 2024., AFAÏA (C-228/23, EU:C:2024:829, t. 71.)
41 Vidjeti po analogiji presudu od 19. ožujka 2026., Almirall (C-589/24, EU:C:2026:217, t. 40. i navedenu sudsku praksu)
42 Vidjeti u tom smislu presudu od 19. studenoga 2019., TSN i AKT (C-609/17 i C-610/17, EU:C:2019:981, t. 51. i navedenu sudsku praksu), i moje mišljenje u predmetu Almirall (C-589/24, EU:C:2025:776, t. 60. i navedena sudska praksa)
43 Vidjeti u tom smislu presude od 8. studenoga 1979., Denkavit Futtermittel (251/78, EU:C:1979:252, t. 14. do 20.), i od 10. srpnja 1984., Campus Oil i dr. (72/83, EU:C:1984:256, t. 27. do 31.) te moje mišljenje u predmetu Almirall (C-589/24, EU:C:2025:776, t. 60. i navedenu sudsku praksu)
44 Presude od 18. listopada 1990., Dzodzi (C-297/88 i C-197/89, EU:C:1990:360, t. 36. i 37.), i od 5. ožujka 2026., AESTE (C-210/24, EU:C:2026:145, t. 33. i navedena sudska praksa)
45 Vidjeti točku 56. ovog mišljenja, osobito upućivanje na presudu od 29. rujna 2021., Società agricola Vivai Maiorana i dr./Komisija (T-116/20, EU:T:2021:632, t. 104. i 106.)
46 Vidjeti točku 26. ovog mišljenja. Iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da tužitelj nastoji očuvati genetsku raznolikost predmetnih sorti kao takvih, odnosno bez TBV-a
47 „Können” u njemačkoj jezičnoj verziji, „podrán” u španjolskoj jezičnoj verziji, „peuvent” u francuskoj jezičnoj verziji, „possono” u talijanskoj jezičnoj verziji, „można” u poljskoj jezičnoj verziji i „podem” u portugalskoj jezičnoj verziji
48 Vidjeti a contrario presudu od 16. prosinca 2015., Švedska/Komisija (T-521/14, EU:T:2015:976, t. 50., 52., 53. i 70.)
49 Presuda od 16. prosinca 2015., Švedska/Komisija (T-521/14, EU:T:2015:976, t. 53.)
50 U pogledu točne prirode članka 3. stavka 2. Direktive 98/56, vidjeti po analogiji presudu od 19. siječnja 1982., Becker (8/81, EU:C:1982:7, t. 27.)
51 Vidjeti po analogiji presudu od 19. siječnja 1982., Becker (8/81, EU:C:1982:7, t. 32. i 33.)
52 „Devem” u portugalskoj jezičnoj verziji članka 8. stavka 3. Direktive 98/56. U portugalskoj jezičnoj verziji dviju drugih navedenih odredbi, kao i u njemačkoj, španjolskoj, talijanskoj, francuskoj i poljskoj jezičnoj verziji triju navedenih odredbi, koriste se izrazi koji podrazumijevaju obvezu djelovanja.
53 Presuda od 29. srpnja 2024., HDI Global i MS Amlin Insurance (C-771/22 i C-45/23, EU:C:2024:644, t. 56. i navedena sudska praksa)
54 Presuda od 23. studenoga 1995., Nutral/Komisija (C-476/93 P, EU:C:1995:401, t. 14.). Vidjeti, u pravnoj literaturi, Lenaerts, K. i Van Nuffel, P., EU Constitutional Law, Oxford University Press, Oxford, 2021., str. 565.
55 Vidjeti točku 118. ovog mišljenja
56 Vidjeti presudu od 19. siječnja 1982., Becker (8/81, EU:C:1982:7, t. 33.). Vidjeti također, po analogiji, presude od 5. travnja 1979., Ratti (148/78, EU:C:1979:110, t. 22.), i od 3. rujna 2014., GMAC UK (C-589/12, EU:C:2014:2131, t. 39. i navedena sudska praksa)