1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 267. UFEU‑a.

2

Taj je zahtjev upućen u okviru kaznenog postupka pokrenutog protiv osobe M. R. i odnosi se na zakonitost zahtjeva za izuzeće suca koji je podnio Staatsanwaltschaft Berlin (Državno odvjetništvo u Berlinu, Njemačka).

3

Opći zahtjev žurnosti u kaznenim stvarima proizlazi iz načela vladavine prava utvrđenog u Grundgesetzu (Temeljni zakon).

4

Na temelju članka 24. Strafprozessordnunga (Zakon o kaznenom postupku), u verziji objavljenoj 7. travnja 1987. (BGBl. 1987. I, str. 1074., 1319.), kako je izmijenjen Zakonom od 27. ožujka 2024. (BGBl. 2024. I, br. 109.) (u daljnjem tekstu: StPO), državno odvjetništvo, privatni tužitelj ili okrivljenik može zatražiti izuzeće suca zbog opravdane sumnje u pristranost, to jest kada postoji opravdan razlog zbog kojeg se može posumnjati u nepristranost tog suca.

5

U skladu s člankom 27. stavkom 1. StPO‑a sudski sastav kojemu pripada sudac čije se izuzeće traži odlučuje o zahtjevu za izuzeće bez njegova sudjelovanja.

6

Člankom 121. stavkom 1. StPO‑a predviđeno je da se sve dok presuda nije donesena istražni zatvor po osnovi istog kaznenog djela može produljiti zbog istih činjenica za dulje od šest mjeseci samo ako posebna poteškoća ili opseg istrage ili drugi važan razlog još ne dopuštaju donošenje presude i opravdavaju zadržavanje u istražnom zatvoru. Međutim, na temelju članka 121. stavka 3. StPO‑a taj rok prestaje teći ako je rasprava započela prije isteka roka od šest mjeseci.

7

Glavni postupak odnosi se na optužbe protiv osobe M. R. zbog trgovine opojnim sredstvima. Te optužbe temelje se na informacijama dobivenim od korištenja podataka proizašlih iz prijenosnih telefona opremljenih softverom pod nazivom „EncroChat”, koji je omogućio komuniciranje šifrirano s‑kraja‑na‑kraj.

8

U okviru tog postupka izdan je uhidbeni nalog protiv osobe M. R. Ona je prvi put smještena u istražni zatvor 4. svibnja 2023.

9

Presudom od 29. lipnja 2023. Landgericht Berlin (Zemaljski sud u Berlinu, Njemačka) je, kao prvo, potvrdio optužnicu pokrenuvši glavni postupak radi održavanja rasprave. On je, kao drugo, prekinuo taj postupak kako bi Sudu uputio zahtjev za prethodnu odluku koji se odnosi na tumačenje Direktive 2014/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o Europskom istražnom nalogu u kaznenim stvarima (SL 2014., L 130, str. 1. i ispravak SL 2015., L 143., str. 16.), koji je u tajništvu Suda zaveden pod oznakom Staatsanwaltschaft Berlin II (C‑675/23). Naposljetku je, kao treće, poništio uhidbeni nalog koji se odnosio na osobu M. R., uzimajući u obzir neizvjesnost glede datuma na koji bi odluka Suda bila donesena.

10

Dana 30. lipnja 2023. Staatsanwaltschaft Berlin (Državno odvjetništvo u Berlinu) podnio je žalbu protiv te presude u dijelu u kojem je poništen uhidbeni nalog o kojemu je riječ. Generalstaatsanwaltschaft Berlin (Glavno državno odvjetništvo u Berlinu, Njemačka) pridružio se žalbi 10. srpnja 2023.

11

Odlukom od 24. srpnja 2023. Kammergericht Berlin (Visoki zemaljski sud u Berlinu, Njemačka) ukinuo je presudu od 29. lipnja 2023. u dijelu u kojem je poništen taj uhidbeni nalog i odredio njegovo izvršenje. U obrazloženju svoje odluke on je naveo da ta presuda, u dijelu u kojem se postupak prekida, ne sprečava izvršenje navedenog uhidbenog naloga. Smatrao je da će Landgericht Berlin (Zemaljski sud u Berlinu) imati, s druge strane, priliku ponovno razmotriti svoju ocjenu o prekidu postupka s obzirom na zahtjev žurnosti koji mu je nametnut u istražnozatvorskim predmetima te je podsjetio „za svaki slučaj” da se odluka o prekidu može osporavati žalbom državnog odvjetništva.

12

Dana 26. srpnja 2023. Staatsanwaltschaft Berlin (Državno odvjetništvo u Berlinu) podnijelo je žalbu protiv presude od 29. lipnja 2023. u dijelu u kojem je postupak prekinut, i to uz obrazloženje da su prekid i nepostojanje mjera za daljnje odvijanje postupka u suprotnosti sa zahtjevom žurnosti. Dana 9. kolovoza 2023. Staatsanwaltschaft Berlin (Državno odvjetništvo u Berlinu) također se pridružilo toj žalbi navevši da je čekanje na odluku Suda suprotno tom zahtjevu.

13

Odlukom od 13. rujna 2023., Kammergericht Berlin (Visoki zemaljski sud u Berlinu) ukinuo je presudu od 29. lipnja 2023. u dijelu u kojem je postupak prekinut. Naveo je da se prekid postupka u načelu ne može odrediti u svrhu razjašnjavanja pravnih pitanja. Međutim, čini se da se prekid postupka dok se ne riješi „ogledni postupak” povodom kojeg je došlo do zahtjeva za prethodnu odluku pred Sudom „može braniti kao iznimka”. Uzimajući u obzir zahtjev žurnosti, takva bi mogućnost, međutim, bila uvjetovana činjenicom da odluka Suda neposredno predstoji u okviru „oglednog postupka” i da odgoda ne dovodi do nerazumnih negativnih posljedica za okrivljenika. Kammergericht Berlin (Visoki zemaljski sud u Berlinu) zaključio je iz toga da je u tim okolnostima presuda od 29. lipnja 2023., u dijelu u kojem se postupak prekida, „očito zahvaćena pogreškom u ocjeni”, jer datum proglašenja odluke Suda nije poznat. Povrh toga, nije isključeno da bi se dopunski zahtjev za prethodnu odluku pokazao nužnim zbog posebnosti predmeta.

14

No, presudom od 20. listopada 2023. Landgericht Berlin (Zemaljski sud u Berlinu) ponovno je poništio uhidbeni nalog o kojemu je riječ pri čemu se pozvao na zahtjev žurnosti. Staatsanwaltschaft Berlin (Državno odvjetništvo u Berlinu) podnijelo je žalbu protiv te presude. Generalstaatsanwaltschaft Berlin (Glavno državno odvjetništvo u Berlinu) pridružilo se toj žalbi navevši da ako u slučaju ponovnog određivanja izvršenja tog uhidbenog naloga Landgericht Berlin (Zemaljski sud u Berlinu) brzo ne zakaže ročišta za raspravu, trebalo bi ispitati može li to opravdati podnošenje zahtjeva za izuzeće.

15

Odlukom od 6. prosinca 2023. Kammergericht Berlin (Visoki zemaljski sud u Berlinu) ukinuo je presudu od 20. listopada 2023. i ponovno odredio izvršenje navedenog uhidbenog naloga. U toj je odluci pojasnio da se ništa ne protivi brzom planiranju i zakazivanju rasprave. Nakon navedene odluke Staatsanwaltschaft Berlin (Državno odvjetništvo u Berlinu) pozvalo je Landgericht Berlin (Zemaljski sud u Berlinu) da što prije i brže zakaže raspravu.

16

Odlukom od 12. ožujka 2024. Kammergericht Berlin (Visoki zemaljski sud u Berlinu) poništio je uhidbeni nalog o kojemu je riječ presudivši da Landgericht Berlin (Zemaljski sud u Berlinu), od 1. siječnja 2024. pod nazivom Landgericht Berlin I (Zemaljski sud u Berlinu I), nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir zahtjev žurnosti time što nije zakazao raspravu. Smatrajući da se radi o „teškoj povredi strogih zahtjevâ ustavnog prava”, za koju je u cijelosti odgovoran Landgericht Berlin I (Zemaljski sud u Berlinu I), Kammergericht Berlin (Visoki zemaljski sud u Berlinu) smatrao je da je zahtjev žurnosti bio prekršen u toj mjeri da je zadržavanje na snazi uhidbenog naloga o kojemu je riječ neproporcionalno.

17

Sud koji je uputio zahtjev pojašnjava da osoba M. R. služi višegodišnju zatvorsku kaznu zbog činjenica koje se odnose na drugi predmet. Trajanje njezina zatvora određeno je u načelu do 28. svibnja 2026., ali bi se prijevremeno puštanje na slobodu nakon odsluženja dvije trećine kazne moglo razmotriti od 27. srpnja 2024.

18

U tom je kontekstu, dopisom od 28. ožujka 2024. Staatsanwaltschaft Berlin (Državno odvjetništvo u Berlinu) podnijelo zbog sumnje u pristranost zahtjev za izuzeće predsjednice sudskog sastava Landgerichta Berlin I i(Zemaljski sud u Berlinu I) koji je donio presude o kojima je riječ (u daljnjem tekstu: predsjednica). U potporu svojem zahtjevu ono navodi da predsjednica još uvijek nije zakazala ročište za raspravu, unatoč tomu što je okrivljenik još u istražnim zatvoru i što je Kammergericht Berlin (Visoki zemaljski sud u Berlinu) ustrajao na hitnosti zakazivanja takvog ročišta.

19

Staatsanwaltschaft Berlin (Državno odvjetništvo u Berlinu) smatra da se na temelju okolnosti da je predsjednica namjerno zanemarila to upozorenje i time snosi odgovornost za poništenje uhidbenog naloga o kojemu je riječ može zaključiti da ona od sada donosi svoje odluke, a da u obzir ne uzima smjernice koje su dali viši sudovi, nego slijedi samo vlastite interese. Ti su interesi povezani s pitanjem koje je ona postavila i koje smatra odlučujućim za ishod postupka, a odnosi se na to mogu li se određeni dokazi upotrijebiti. Ona ne uzima u obzir obvezu dužne pažnje i zahtjev žurnosti koji su joj nametnuti jer je način na koji organizira taj postupak određen samo njezinim odbijanjem da razmotri bilo kakvo zakazivanje rasprave prije nego što Sud odluči o njezinu zahtjevu za prethodnu odluku u predmetu Staatsanwaltschaft Berlin II (C‑675/23).

20

U skladu s člankom 27. stavkom 1. StPO‑a vijeće Landgerichta Berlin I (Zemaljski sud u Berlinu I), kojemu predsjednica pripada, mora odlučiti o zahtjevu iz točke 18. ovog rješenja. Predsjednicu zamjenjuje njezin zamjenik.

21

U tom kontekstu Landgericht Berlin I (Zemaljski sud u Berlinu I), koji je sud koji je uputio zahtjev, u sastavu navedenom u prethodnoj točki ovog rješenja, ističe da je presude donesene u okviru glavnog postupka predsjednica zasnovala na sudskoj praksi Suda. Iz toga proizlazi da sudac koji je podnio zahtjev za prethodnu odluke ne može prije dovršetka postupka pred Sudom biti dužan da po uputi žalbenog suda ili na poticaj zbog prijetnje „stegovnim sankcijama” nastavi glavni postupak. Naprotiv, taj sudac mora čekati odluku Suda i može do tada samo obaviti postupovne akte koji nisu povezani s prethodnim pitanjima. Isto važi za druge istražnozatvorske predmete.

22

Sud koji je uputio zahtjev smatra da se ta sudska praksa Suda primjenjuje i u kaznenim stvarima, s obzirom na mogućnost Suda da odluči u okviru hitnog ili ubrzanog prethodnog postupka.

23

U tim je okolnostima Landgericht Berlin I (Zemaljski sud u Berlinu I) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

24

U svojem zahtjevu za prethodnu odluku sud koji je uputio zahtjev zatražio je od Suda da se o ovom predmetu odluči u ubrzanom postupku predviđenom u članku 105. Poslovnika Suda ili, podredno, u ubrzanom postupku na temelju članka 53. stavka 3. tog Poslovnika.

25

S obzirom na odluku Suda da se u predmetu odluči obrazloženim rješenjem u skladu s člankom 99. Poslovnika, nije potrebno odlučiti o tom zahtjevu.

26

Na temelju članka 99. svojeg Poslovnika, kad se odgovor na prethodno pitanje može jasno izvesti iz sudske prakse, Sud može u svakom trenutku, na prijedlog suca izvjestitelja te nakon što sasluša nezavisnog odvjetnika, odlučiti obrazloženim rješenjem.

27

U ovom slučaju, Sud smatra da se tumačenje prava Unije koje je sud koji je uputio zahtjev zatražio u okviru svojih triju prethodnih pitanja može jasno izvesti iz sudske prakse Suda i da u ovom predmetu stoga treba primijeniti članak 99. Poslovnika.

28

Osim toga, s obzirom da sud koji je uputio zahtjev svojim trećim pitanjem pita jesu li odgovori dani na prvo i drugo pitanje primjenjivi i u okviru istražnozatvorskog predmeta u kaznenoj stvari, koji podliježe posebnom zahtjevu žurnosti, taj aspekt treba uzeti u obzir prilikom obrade prvog i drugog pitanja i ne treba ga se zasebno razmotriti.

29

Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 267. UFEU‑a tumačiti na način da mu se protivi to da u okviru kaznenog postupka koji podliježe zahtjevu žurnosti zbog zatvaranja okrivljenika nacionalni sud koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku nastavi glavni postupak dok čeka odgovor Suda na taj zahtjev, tako da obavlja postupovne akte koji su povezani s upućenim prethodnim pitanjima.

30

Kao prvo, valja podsjetiti na to da je glede članka 267. UFEU‑a temelj tako zamišljenog pravosudnog sustava uspostavljenog Ugovorima postupak povodom zahtjeva za prethodnu odluku, predviđen tom odredbom, koji uspostavljanjem dijaloga između sudova, odnosno između Suda i sudova država članica, ima za cilj osigurati jedinstveno tumačenje prava Unije, omogućujući tako osiguranje njegove usklađenosti, njegova punog učinka i njegove autonomije kao i u konačnici posebne naravi prava uspostavljenog Ugovorima (vidjeti u tom smislu mišljenje od 2/13 (Pristupanje Unije EKLJP‑u) od 18. prosinca 2014., EU:C:2014:2454, t. 176., kao i presude od 29. ožujka 2022., Getin Noble Bank, C‑132/20, EU:C:2022:235, t. 71., i od 17. svibnja 2023., BK i ZhP (Djelomični prekid glavnog postupka), C‑176/22, EU:C:2023:416, t. 26.).

31

Kako bi se zajamčio koristan učinak tog postupka, rješenje ili presuda koje Sud donese u okviru odgovora na zahtjev za prethodnu odluku koji mu je nacionalni sud uputio obvezuje taj sud u pogledu tumačenja prava Unije radi rješavanja spora koji je pred njim pokrenut (vidjeti u tom smislu presude od 3. veljače 1977., Benedetti, 52/76, EU:C:1977:16, t. 26., i od 17. svibnja 2023., BK i ZhP (Djelomični prekid glavnog postupka), C‑176/22, EU:C:2023:416, t. 27.).

32

Iz sudske prakse Suda proizlazi da se taj učinak ne može ugroziti kada navedeni sud donese postupovne akte između datuma na koji je zahtjev za prethodnu odluku upućen Sudu i datuma na koji je potonji odgovorio na taj zahtjev, a koji su nužni i odnose se na aspekte koji nisu povezani s postavljenim pitanjima, odnosno postupovne akte koji ne sprečavaju isti sud da u okviru postupka koji je pokrenut pred njim postupi u skladu s kasnijom odlukom Suda (vidjeti u tom smislu presudu od 17. svibnja 2023., BK i ZhP (Djelomični prekid glavnog postupka), C‑176/22, EU:C:2023:416, t. 28. i 30.).

33

S druge strane, takvi postupovni akti ne mogu se donijeti kada mogu dovesti do toga da prethodna pitanja upućena Sudu postanu bespredmetna i do toga da nema interesa za njihovo rješavanje, s obzirom na spor koji je u tijeku pred nacionalnim sudom. Naime, takvi akti mogu spriječiti taj sud da postupi u skladu s odlukom kojom će Sud odgovoriti na ta pitanja. U takvom bi slučaju koristan učinak mehanizma suradnje predviđenog u članku 267. UFEU‑a bio ugrožen jer Sud u prethodnom postupku nije, usto, nadležan dati savjetodavne odgovore (vidjeti u tom smislu presudu od 6. lipnja 2024., AVVA i dr. (Provođenje postupka putem videokonferencije bez izdavanja Europskog istražnog naloga), C‑255/23 i C‑285/23, EU:C:2024:462, t. 38. do 40.).

34

Kao drugo, treba podsjetiti na to da se, što se tiče sudskog postupka, pravo optuženika da se njihov slučaj ispita u razumnom roku zajamčeno člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisane u Rimu 4. studenoga 1950., i člankom 47. drugim stavkom Povelje Europske unije o temeljnim pravima, treba poštovati u području kaznenog prava, ne samo tijekom tog postupka, nego i tijekom prethodnog dijela postupka od trenutka kada je dotična osoba optužena (vidjeti u tom smislu presudu od 5. lipnja 2018., Kolev i dr., C‑612/15, EU:C:2018:392, t. 71., i rješenje od 12. veljače 2019., RH, C‑8/19 PPU, EU:C:2019:110, t. 32.).

35

Budući da to pravo treba tim više poštovati u slučaju pritvaranja ili zatvaranja, u članku 267. četvrtom stavku UFEU‑a predviđeno je da ako se prethodno pitanje postavi u predmetu koji je u tijeku pred sudom neke države članice u pogledu osobe kojoj je oduzeta sloboda, Sud mora djelovati u najkraćem mogućem roku.

36

Osim toga, upravo se radi ostvarenja navedenog prava treba zajamčiti da se ubrzani i hitni postupci, uvedeni člankom 23.a Statuta Suda Europske unije, mogu pokrenuti kada zahtjev za prethodnu odluku koji se odnosi na osobu koja se nalazi u istražnom zatvoru može utjecati na puštanje te osobe na slobodu (vidjeti u tom smislu rješenje od 12. veljače 2019., RH, C‑8/19 PPU, EU:C:2019:110, t. 33. do 35., i presudu od 17. ožujka 2021., JR (Uhidbeni nalog – Osuđujuća presuda u trećoj državi, članici EGP‑a), C‑488/19, EU:C:2021:206, t. 36. do 40.).

37

S druge strane, puka činjenica da osoba izdržava kaznu oduzimanja slobode zbog osuđujuće presude koja nije povezana s predmetom u okviru kojeg je zahtjev za prethodnu odluku upućen ne može sama po sebi dovesti do toga da se u tom predmetu hitno postupa (vidjeti u tom smislu rješenje predsjednika Suda od 1. listopada 2018., Miasto Łowicz i Prokurator Generalny w Płocku, C‑558/18 i C‑563/18, EU:C:2018:923, t. 23.).

38

Usto, valja također podsjetiti na to da je prije svega na nacionalnom sudu koji odlučuje o hitnom sporu, koji je u najboljem položaju da ocijeni konkretnu problematiku koja se odnosi na stranke te koji smatra nužnim uputiti Sudu prethodna pitanja o tumačenju prava Unije, da u očekivanju odluke Suda donese sve prikladne privremene mjere kako bi se zajamčila puna učinkovitost odluke koju on sam mora donijeti, ali i učinkovitost prava osoba o kojima je riječ (vidjeti u tom smislu presudu od 10. rujna 2014., Kušionová, C‑34/13, EU:C:2014:2189, t. 66., i rješenje predsjednika Suda od 10. travnja 2018., Gómez del Moral Guasch, C‑125/18, EU:C:2018:253, t. 15., kao i rješenje predsjednika Suda od 25. veljače 2021., Sea Watch, C‑14/21 i C‑15/21, EU:C:2021:149, t. 33.).

39

Iz toga slijedi da iako je nacionalni sud koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku dužan čekati odgovor Suda na svoj zahtjev za prethodnu odluku, ništa ga ne sprečava da donese bilo koju mjeru koja je alternativna u odnosu na istražni zatvor i kojom se može zajamčiti poštovanje temeljnih prava osumnjičenika ili okrivljenika (vidjeti u tom smislu rješenje od 12. veljače 2019., RH, C‑8/19 PPU, EU:C:2019:110, t. 41.).

40

S obzirom na sve prethodne razloge, na prvo pitanje valja odgovoriti da članak 267. UFEU‑a treba tumačiti na način da mu se protivi to da u okviru kaznenog postupka koji podliježe zahtjevu žurnosti zbog zatvaranja okrivljenika nacionalni sud koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku nastavi glavni postupak dok čeka odgovor Suda na taj zahtjev, tako da obavlja postupovne akte koji su povezani s upućenim prethodnim pitanjima.

41

Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 267. UFEU‑a tumačiti na način da mu se protivi to da se izuzeće može ishoditi protiv suca samo iz razloga što on čeka odluku Suda o zahtjevu za prethodnu odluku koji mu je uputio, iako se glavni postupak tiče osobe koja se nalazi u istražnom zatvoru.

42

Članak 267. UFEU‑a daje nacionalnim sudovima najširu mogućnost obraćanja Sudu ako smatraju da predmet koji je pred njima u tijeku postavlja pitanja koja zahtijevaju tumačenje ili ocjenu valjanosti odredbi prava Unije nužnih za rješavanje podnesenog im spora (presude od 16. siječnja 1974., Rheinmühlen‑Düsseldorf, 166/73, EU:C:1974:3, t. 3., i od 2. ožujka 2021., A. B. i dr. (Imenovanje sudaca Vrhovnog suda – Pravno sredstvo), C‑824/18, EU:C:2021:153, t. 91.).

43

Tako pravilo nacionalnog prava ili nacionalna praksa ne može spriječiti nacionalni sud da se koristi navedenom mogućnošću jer je ta mogućnost, naime, svojstvena sustavu suradnje između nacionalnih sudova i Suda, utvrđenom u članku 267. UFEU‑a, kao i funkcijama suda nadležnog za primjenu prava Unije koje su tom odredbom dodijeljene nacionalnim sudovima (vidjeti u tom smislu presude od 16. siječnja 1974., Rheinmühlen‑Düsseldorf, 166/73, EU:C:1974:3, t. 4., i od 5. travnja 2016., PFE, C‑689/13, EU:C:2016:199, t. 32. i 33., kao i presudu od 2. ožujka 2021., A. B. i dr. (Imenovanje sudaca Vrhovnog suda – Pravno sredstvo), C‑824/18, EU:C:2021:153, t. 93.). Isto tako, kako bi se osigurala učinkovitost te mogućnosti, nacionalni sud mora moći ostati pri prethodnom pitanju nakon njegova podnošenja (presuda od 2. ožujka 2021., A. B. i dr. (Imenovanje sudaca Vrhovnog suda – Pravno sredstvo), C‑824/18, EU:C:2021:153, t. 93.).

44

Iz prethodno navedenih razmatranja Sud je zaključio da nacionalno pravilo ili praksa koji, među ostalim, mogu imati za posljedicu to da se nacionalni sudac radije suzdrži od postavljanja prethodnih pitanja Sudu kako bi izbjegao svoje izuzeće, negativno utječe na ovlasti koje su nacionalnim sudovima priznate člankom 267. UFEU‑a i, slijedom toga, na učinkovitost suradnje između Suda i nacionalnih sudova uspostavljene mehanizmom prethodnog postupka (vidjeti, među ostalim, presude od 5. srpnja 2016., Ognyanov, C‑614/14, EU:C:2016:514, t. 25., i od 2. ožujka 2021., A. B. i dr. (Imenovanje sudaca Vrhovnog suda – Pravno sredstvo), C‑824/18, EU:C:2021:153, t. 94.).

45

Otklanjanje nadležnosti za spor upravo je posljedica izuzeća. Prema tome, ako bi se nacionalnog suca moglo izuzeti samo iz razloga što je odbio zakazati raspravu za suđenje u meritumu spora koji se vodi pred njim prije nego što je Sud odgovorio na zahtjev za prethodnu odluku koji mu je on uputio u tom sporu, ta bi mogućnost mogla navesti neke nacionalne suce da se suzdrže od postavljanja prethodnih pitanja Sudu.

46

Osim toga, nadležnost upućivanja zahtjeva za prethodnu odluku Sudu, koja se na temelju članka 267. UFEU‑a dodjeljuje svakom nacionalnom sudu, ne može dovesti u pitanje primjenu nacionalnih pravnih pravila koja dopuštaju nacionalnom sudu pred kojim je pokrenut žalbeni postupak da izmijeni odluku kojom se upućuje prethodno pitanje Sudu, odbije taj zahtjev i naloži sudu koji je donio navedenu odluku da nastavi s postupkom nacionalnog prava koji je bio prekinut (presuda od 16. prosinca 2008., Cartesio, C‑210/06, EU:C:2008:723, t. 98., i rješenje od 12. veljače 2019., RH, C‑8/19 PPU, EU:C:2019:110, t. 40.).

47

Niti okolnost da se osoba koja je predmet glavnog postupka nalazi u zatvoru ne može izmijeniti doseg ovlasti priznatih nacionalnom sudu u članku 267. UFEU‑a i to zbog razloga navedenih u točkama 35., 36., 38. i 39. ovog rješenja.

48

S obzirom na sve prethodno navedene razloge, na drugo pitanje valja odgovoriti tako da članak 267. UFEU‑a treba tumačiti na način da mu se protivi to da se izuzeće može ishoditi protiv suca samo iz razloga što on čeka odluku Suda o zahtjevu za prethodnu odluku koji mu je uputio, iako se glavni postupak tiče osobe koja se nalazi u istražnom zatvoru.

49

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka.

Slijedom navedenog, Sud (osmo vijeće) rješava: