–

za Integritetsskyddsmyndigheten, C. Agnehall, A. Persson i D. Törngren, u svojstvu agenata,

–

za AB Storstockholms Lokaltrafik, J. Forzelius, advokat, i G. Tranvik, biträdande jurist,

–

za dansku vladu, D. Elkan, C. A.-S. Maertens, J. Sandvik Loft i M. Jespersen, u svojstvu agenata,

–

za austrijsku vladu, A. Posch, J. Schmoll i C. Gabauer, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, A. Bouchagiar, C. Faroghi i H. Kranenborg, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članaka 13. i 14. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL 2016., L 119, str. 1. i ispravci SL 2018., L 127, str. 2. i SL 2021., L 74, str. 35., u daljnjem tekstu: OUZP).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između Integritetsskyddsmyndighetena (Tijelo za zaštitu podataka, Švedska, u daljnjem tekstu: Tijelo) i AB Storstockholms Lokaltrafika (u daljnjem tekstu: SL), švedskog dioničkog društva za javni prijevoz, o upravnoj sankciji koja mu je izrečena zbog povrede članka 13. OUZP‑a prilikom prikupljanja osobnih podataka kamerom koju kontrolori karata koji rade za to društvo nose na tijelu.

3

Uvodne izjave 60. i 61. OUZP‑a glase:

4

Člankom 5. OUZP‑a, naslovljenim „Načela obrade osobnih podataka”, određuje se:

„1.   Osobni podaci moraju biti:

[…]

[…]”

5

Članak 12. OUZP‑a, naslovljen „Transparentne informacije, komunikacija i modaliteti za ostvarivanje prava ispitanika”, glasi kako slijedi:

„1.   Voditelj obrade poduzima odgovarajuće mjere kako bi se ispitaniku pružile sve informacije iz članaka 13. i 14. i sve komunikacije iz članaka od 15. do 22. i članka 34. u vezi s obradom u sažetom, transparentnom, razumljivom i lako dostupnom obliku, uz uporabu jasnog i jednostavnog jezika […]. Informacije se pružaju u pisanom obliku ili drugim sredstvima, među ostalim, ako je prikladno, elektroničkim putem. […]

[…]

5.   […] Ako su zahtjevi ispitanika očito neutemeljeni ili pretjerani, osobito zbog njihova učestalog ponavljanja, voditelj obrade može:

[…]

Teret dokaza očigledne neutemeljenosti ili pretjeranosti zahtjeva jest na voditelju obrade.

[…]”

6

Člankom 13. OUZP‑a, naslovljenim „Informacije koje treba dostaviti ako se osobni podaci prikupljaju od ispitanika”, određuje se:

„1.   Ako su osobni podaci koji se odnose na ispitanika prikupljeni od ispitanika, voditelj obrade u trenutku prikupljanja osobnih podataka ispitaniku pruža sve sljedeće informacije:

2.   Osim informacija iz stavka 1., voditelj obrade u trenutku kada se osobni podaci prikupljaju pruža ispitaniku sljedeće dodatne informacije potrebne kako bi se osigurala poštena i transparentna obrada:

3.   Ako voditelj obrade namjerava dodatno obrađivati osobne podatke u svrhu koja je različita od one za koju su osobni podaci dobiveni, voditelj obrade prije te dodatne obrade ispitaniku pruža informacije o toj drugoj svrsi te sve druge relevantne informacije iz stavka 2.

4.   Stavci 1., 2. i 3. ne primjenjuju se ako i u onoj mjeri u kojoj ispitanik već raspolaže informacijama.”

7

U skladu s člankom 14. OUZP‑a, naslovljenim „Informacije koje se trebaju dostaviti ako osobni podaci nisu dobiveni od ispitanika”:

„1.   Ako osobni podaci nisu dobiveni od ispitanika, voditelj obrade ispitaniku pruža sljedeće informacije:

2.   Osim informacija iz stavka 1. voditelj obrade ispitaniku pruža sljedeće informacije neophodne za osiguravanje poštene i transparentne obrade s obzirom na ispitanika:

3.   Voditelj obrade pruža informacije iz stavaka 1. i 2.:

4.   Ako voditelj obrade namjerava dodatno obrađivati osobne podatke u svrhu koja je različita od one za koju su osobni podaci dobiveni, voditelj obrade prije te dodatne obrade ispitaniku pruža informacije o toj drugoj svrsi te sve druge relevantne informacije iz stavka 2.

5.   Stavci od 1. do 4. ne primjenjuju se ako i u mjeri u kojoj:

8

SL pruža usluge javnog prijevoza u Stockholmu (Švedska). To je društvo svoje kontrolore karata opremilo kamerama koje se nose na tijelu i koriste za snimanje putnika koji ne posjeduju valjanu kartu prilikom provjere karata i kojima se zbog toga izriče novčana kazna. Upotreba tih kamera služi sprečavanju i dokumentiranju prijetnji i nasilja nad kontrolorima i utvrđenju identiteta putnika na koje će se primijeniti takva kazna.

9

U okviru svojih nadzornih djelatnosti Tijelo je ispitalo je li prikupljanje osobnih podataka koje je SL provelo upotrebom kamera koje se nose na tijelu u skladu s pravilima OUZP‑a. Tijekom lipnja 2021. donijelo je odluku iz koje proizlazi da kontrolori nose kamere tijekom cijele smjene i neprestano snimaju videa sa slikom i zvukom.

10

Te kamere imaju takozvanu „kružnu” memoriju, što znači da se nakon određenog vremena sav snimljeni sadržaj automatski čisti. Nakon toga čišćenja snimljeni se sadržaj briše. Prvotno se snimljeni sadržaj pohranjivao dvije minute, ali je tijekom inspekcije Tijela ta pohrana skraćena na minutu. Međutim, pritiskom na tipku kontrolori karata mogu zaustaviti automatsko čišćenje i tako osigurati da se zapisani podaci neće izbrisati. U tom slučaju, podaci pohranjeni u kameri pohranjuju se i tehnologijom prethodnog snimanja koja snima podatke tijekom minute koja je prethodila trenutku u kojem je kontrolor pritisnuo tipku. Kontrolorima karata naloženo je da zaustave automatsko brisanje u svim slučajevima izricanja novčane kazne i prijetnji protiv njih.

11

Osim tih utvrđenja o uporabi i funkcioniranju kamera koje se nose na tijelu, Tijelo je u svojoj odluci smatralo da je SL od prosinca 2018. do datuma donošenja te odluke u lipnju 2021., koristeći se navedenim kamerama prilikom kontrole karata, obradio osobne podatke na način protivan nekoliko odredbi OUZP‑a. Prema njegovu mišljenju, SL ispitanicima nije pružio odgovarajuće informacije, čime je povrijedio članak 13. OUZP‑a. Zbog toga je to tijelo SL‑u naložilo plaćanje upravne novčane kazne u ukupnom iznosu od 16 milijuna švedskih kruna (SEK) (oko 1420670 eura), od čega 4 milijuna švedskih kruna (oko 355188 eura) zbog nepružanja odgovarajućih informacija ispitanicima.

12

SL je odluku Tijela pobijao pred Förvaltningsrättenom i Stockholm (Upravni sud u Stockholmu, Švedska), koji je odbacio tu tužbu u dijelu u kojem se odnosila na novčanu kaznu zbog nepružanja odgovarajućih informacija.

13

SL je zatim je podnio žalbu Kammarrättenu i Stockholm (Žalbeni upravni sud u Stockholmu, Švedska), koji je ukinuo presudu suda prvog stupnja i poništio odluku Tijela u dijelu koji se odnosio na izricanje te novčane kazne. Pozivajući se na presudu od 11. prosinca 2014., Ryneš (C‑212/13, EU:C:2014:2428), taj je sud presudio da se članak 13. OUZP‑a ne primjenjuje na spor koji se pred njim vodi i da stoga Tijelo nije moglo izreći SL‑u kaznenu upravnu sankciju zbog povrede te odredbe.

14

Tijelo je podnijelo žalbu protiv presude Kammarrättena i Stockholm (Žalbeni upravni sud u Stockholmu) Högsta förvaltningsdomstolenu (Vrhovni upravni sud, Švedska), koji je sud koji je uputio zahtjev, zahtijevajući od njega ukidanje te presude u dijelu u kojem se odnosi na novčanu kaznu izrečenu tom društvu zbog nepružanja odgovarajućih informacija ispitanicima.

15

Sud koji je uputio zahtjev pojašnjava, prije svega, da je pitanje koje se postavlja primjenjuju li se članci 13. i 14. OUZP‑a kada se osobni podaci prikupljaju kamerom koja se nosi na tijelu. Prema njegovu mišljenju, odgovor na to pitanje bitan je s dva aspekta. S jedne strane, važno je odrediti koje podatke treba dostaviti ispitaniku, u kojem trenutku nastaje obveza pružanja informacija tom ispitaniku i koje su iznimke od te obveze. S druge strane, valja utvrditi je li Tijelo imalo pravo izreći novčanu kaznu SL‑u zbog toga što to društvo nije ispunilo obvezu pružanja informacija, kako je propisana člankom 13. OUZP‑a.

16

Nadalje, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, nije jasno ni u kojoj se mjeri razlike između tih članaka 13. i 14. OUZP‑a u pogledu obveze pružanja informacija uređene tim odredbama, moraju uzeti u obzir prilikom određivanja koji se od ta dva članka primjenjuje na određenu vrstu prikupljanja osobnih podataka. U tom pogledu pojašnjava da se stranke ne slažu o posljedicama tih razlika.

17

Naposljetku, sud koji je uputio zahtjev dvoji o važnosti koju valja dati Smjernicama o transparentnosti u skladu s Uredbom (EU) 2016/679, koje je 29. studenoga 2017. u revidiranoj verziji od 11. travnja donijela radna skupina osnovana člankom 29. Direktive 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL 1995., L 281, str. 31.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 7., str. 88.), kojima se u točki 26. predviđa da se članak 13. OUZP‑a primjenjuje na videonadzor.

18

U tim je okolnostima Högsta förvaltningsdomstolen (Vrhovni upravni sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Je li na prikupljanje osobnih podataka kamerom koja se nosi na tijelu primjenjiv članak 13. ili pak članak 14. OUZP‑a?”

19

Nakon objave mišljenja nezavisne odvjetnice 1. kolovoza 2025., SL je zatražio, aktom podnesenim tajništvu Suda 23. rujna 2025., ponovno otvaranje usmenog dijela postupka, u skladu s člankom 83. Poslovnika Suda.

20

U prilog tom zahtjevu SL ističe da Sud nema dovoljno podataka o činjenicama iz glavnog postupka i o važnosti odluke u ovom predmetu za voditelje obrade koji upotrebljavaju sustave videonadzora. Osobito smatra da u mišljenju nezavisne odvjetnice nisu pravilno razgraničena područja primjene članaka 13. i 4. OUZP‑a.

21

U tom pogledu valja podsjetiti na to da na temelju članka 252. drugog stavka UFEU‑a, nezavisni odvjetnik, djelujući posve nepristrano i neovisno, javno iznosi obrazložena mišljenja o predmetima u kojima se u skladu sa Statutom Suda Europske unije zahtijeva njegovo sudjelovanje. Sud nije vezan ni mišljenjem ni obrazloženjem nezavisnog odvjetnika (presuda od 4. rujna 2025., Nissan Iberia, C‑21/24, EU:C:2025:659, t. 30. i navedena sudska praksa).

22

U tom kontekstu, valja podsjetiti na to da Statut Suda Europske unije i Poslovnik ne predviđaju mogućnost da stranke ili zainteresirane osobe iz članka 23. tog Statuta podnesu očitovanja na mišljenje nezavisnog odvjetnika. Neslaganje neke od stranaka ili takve zainteresirane osobe s mišljenjem nezavisnog odvjetnika, bez obzira na pitanja koja je ondje razmatrao, ne može stoga samo za sebe biti opravdan razlog za ponovno otvaranje usmenog dijela postupka (presuda od 4. rujna 2025., Nissan Iberia, C‑21/24, EU:C:2025:659, t. 31. i navedena sudska praksa).

23

Iz toga slijedi da se, s obzirom na to da zahtjev za ponovno otvaranje usmenog dijela postupka koji je podnio SL ima za cilj da mu se omogući da odgovori na stajalište nezavisne odvjetnice u njezinu mišljenju, taj zahtjev ne može prihvatiti.

24

Međutim, Sud na temelju članka 83. Poslovnika može u svakom trenutku, nakon što sasluša nezavisnog odvjetnika, odrediti ponovno otvaranje usmenog dijela postupka, osobito ako smatra da stvar nije dovoljno razjašnjena ili ako stranka po zatvaranju tog dijela postupka iznese novu činjenicu koja je takve prirode da ima odlučujući utjecaj na odluku Suda ili pak ako je u predmetu potrebno odlučiti na temelju argumenta o kojem se nije raspravljalo među strankama ili zainteresiranim osobama iz članka 23. Statuta Suda Europske unije.

25

U ovom slučaju Sud ipak smatra, nakon što je saslušao nezavisnu odvjetnicu, da raspolaže svim elementima potrebnima za odgovor na pitanja koja je postavio sud koji je uputio zahtjev, a u ovom predmetu nije potrebno odlučiti na temelju argumenta o kojem se nije raspravljalo među zainteresiranim osobama. Usto, zahtjev za ponovno otvaranje usmenog dijela postupka ne otkriva nikakvu novu činjenicu koja bi mogla imati odlučujući utjecaj na odluku koju Sud treba donijeti u ovom predmetu.

26

U tim okolnostima nije potrebno odrediti ponovno otvaranje usmenog dijela postupka.

27

Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članke 13. i 14. OUZP‑a tumačiti na način da su u situaciji u kojoj se osobni podaci koje kontrolori u javnom prijevozu prikupljaju kamerama koje nose na tijelu, podaci ispitanikâ uređeni člankom 13. ili člankom 14. OUZP‑a.

28

Kako bi se odgovorilo na to pitanje, na temelju ustaljene sudske prakse Suda valja uzeti u obzir ne samo tekst tih odredaba nego i kontekst u kojem se te odredbe nalaze te ciljeve propisa kojeg su dio (presuda od 28. studenoga 2024., Másdi, C‑169/23, EU:C:2024:988, t. 39.).

29

Kada je riječ, kao prvo, o tekstu članaka 13. i 14. OUZP‑a, valja podsjetiti na to da je materijalno područje primjene članka 14. negativno definirano u odnosu na područje primjene članka 13. OUZP‑a. Kao što to proizlazi iz samih naslova tih odredbi, članak 13. odnosi se na informacije koje treba dostaviti ako se osobni podaci prikupljaju od ispitanika, dok se članak 14. odnosi na one koje se trebaju dostaviti ako osobni podaci nisu dobiveni od ispitanika (presuda od 28. studenoga 2024., Másdi, C‑169/23, EU:C:2024:988, t. 48.).

30

Za potrebe razlikovanja područja primjene navedenih odredaba nije odlučujuća okolnost da u određenim jezičnim verzijama članka 14. OUZP‑a, osobito u verziji na švedskom jeziku, nije preuzet pojam „prikupljeni” („samlas in”) koji se nalazi u članku 13. te uredbe.

31

Naime, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da odredbe prava Unije treba tumačiti i primjenjivati ujednačeno uzimajući u obzir verzije sastavljene na svim jezicima Europske unije, a u slučaju neslaganja između tih različitih verzija predmetnu odredbu treba tumačiti s obzirom na opću strukturu i cilj propisa kojeg je ona dio (presuda od 13. veljače 2025., Verbraucherzentrale Berlin (Pojam prvotnog obvezujućeg razdoblja), C‑612/23, EU:C:2025:82, t. 31. i navedena sudska praksa).

32

U tom pogledu Sud je već pojasnio da, kada je riječ o uporabi pojma „dobio” („erhållande”) iz članka 14. stavka 5. točke (c) OUZP‑a koji se, u verziji na švedskom jeziku, koristi i u tekstu toga članka 14. i u njegovu stavku 1. („erhållits”), taj pojam obuhvaća zapravo podatke „dobivene” od osobe koja nije ispitanik i one koje je voditelj podataka, u okviru izvršavanja svoje zadaće, generirao iz takvih podataka (vidjeti u tom smislu presudu od 28. studenoga 2024., Másdi, C‑169/23, EU:C:2024:988, t. 47.).

33

Usto, kao što je to nezavisna odvjetnica istaknula u točki 28. svojega mišljenja, pojam „prikupljeni” podaci od ispitanika u smislu članka 13. stavka 1. OUZP‑a ne zahtijeva posebno djelovanje ispitanika, nego samo voditelja obrade, iako je stupanj aktivnosti ispitanika nevažan za razgraničenje područja primjene te odredbe u odnosu na područje primjene članka 14. te uredbe.

34

To je razmatranje istaknuto i u Smjernicama o transparentnosti navedenima u točki 18. ove presude, iz koje proizlazi da se članak 13. OUZP‑a primjenjuje kada ispitanik svjesno pruža osobne podatke voditelju obrade ili kada on prikuplja podatke od ispitanika opservacijom, osobito kamerama.

35

Vodeći računa o tekstu članka 14. stavku 2. točki (f) OUZP‑a, u vezi s uvodnom izjavom 61. te uredbe, valja smatrati da je samo izvor osobnih podataka relevantan kriterij za razgraničenje područja primjene članaka 13. i 14. OUZP‑a. Naime, u skladu s navedenim člankom 14. stavkom 2. točkom (f), ako podaci nisu dobiveni od ispitanika, voditelj obrade mora ga obavijestiti o izvoru osobnih podataka.

36

Iz toga slijedi da doslovno tumačenje članaka 13. i 14. OUZP‑a, u vezi s uvodnom izjavom 61. te uredbe, govori u prilog primjeni tog članka 13. na prikupljanje osobnih podataka kamerom koja se nosi na tijelu jer u tom slučaju ti podaci nisu dobiveni od izvora koji nije ispitanik, nego izravno od njega.

37

Kao drugo, takvo je tumačenje potkrijepljeno kontekstom u kojem se nalaze te odredbe.

38

U tom pogledu, iz članka 5. OUZP‑a proizlazi da obrada osobnih podataka mora, među ostalim, ispunjavati konkretne zahtjeve u pogledu transparentnosti u pogledu osobe na koju se takva obrada odnosi (presuda od 11. srpnja 2024., Meta Platforms Ireland (Predstavnička tužba), C‑757/22, EU:C:2024:598, t. 53.)

39

Kao što je to Komisija u bitnome istaknula u svojim pisanim očitovanjima, time što je propisala priopćavanje ispitaniku podataka koji se na njega odnose ili se od njega dobiju, člankom 13. OUZP‑a daje se poseban izraz pravu te osobe da bude informirana. Nasuprot tomu, članak 14. te uredbe donesen je pak kako bi se riješile situacije u kojima voditelj obrade nije u izravnom kontaktu s ispitanikom nego prikuplja osobne podatke iz drugog izvora, tako da je priopćavanje podataka koje je obuhvaćeno tom odredbom u trenutku kada su oni dobiveni u praksi otežano odnosno nemoguće. Neizravnost takvog opravdanog prikupljanja i potonja odredba predviđaju mogućnost odgode ispunjenja obveze obavještavanja tog voditelja.

40

Kao treće, članke 13. i 14. OUZP‑a valja tumačiti s obzirom na zadani cilj te uredbe, koji je, među ostalim, osigurati visoku razinu zaštite temeljnih prava i sloboda fizičkih osoba, osobito njihova prava na zaštitu osobnih podataka, utvrđenog u članku 16. UFEU‑a i zajamčenog kao temeljno pravo u članku 8. Povelje o temeljnim pravima Europske unije, kojim se dopunjuje pravo na privatni život zajamčeno njezinim člankom 7. (presuda od 27. veljače 2025., Dun & Bradstreet Austria i dr., C‑203/22, EU:C:2025:117, t. 51. i navedena sudska praksa).

41

Ako bi se priznalo da se članak 14. OUZP‑a primjenjuje u slučajevima prikupljanja osobnih podataka kamerom koja se nosi na tijelu, ispitanik ne bio dobio nikakvu informaciju u trenutku tog prikupljanja, iako je on zapravo izvor tih podataka, što omogućava voditelju obrade da navedenoj osobi te informacije ne pruži odmah. Stoga zbog takvog tumačenja nastaje rizik da ispitanik ne primijeti prikupljanje osobnih podataka i da se provode prakse prikrivenog nadzora. Takva je posljedica nespojiva s ciljem, navedenim u prethodnoj točki, osiguranja visoke razine zaštite temeljnih prava i sloboda fizičkih osoba.

42

S obzirom na to valja istaknuti da se tom cilju ne protivi to da se, kao što je to navedeno u Smjernicama 3/2019 Europskog odbora za zaštitu podataka (EDPB) o obradi osobnih podataka putem videouređaja, donesenih 29. siječnja 2020., obveze pružanja informacija na temelju članka 13. OUZP‑a provode u okviru slojevitog pristupa. Prema tim smjernicama, najvažnija bi se informacija namijenjena ispitaniku mogla prikazati, u prvom sloju, na znaku upozorenja, dok se druge obvezne pojedinosti mogu pružiti, u drugom sloju, prikladno i cjelovito, na lako dostupnom mjestu.

43

Naposljetku, valja još pojasniti, kao odgovor na dvojbu koju je Kammarrätten i Stockholm (Žalbeni upravni sud u Stockholmu, Švedska) izrazio u pogledu dosega točke 34. presude od 11. prosinca 2014., Ryneš (C‑212/13, EU:C:2014:2428), navedene u točki 13. ove presude, da se Sud u navedenoj točki 34., nije izjasnio o području primjene članka 11. Direktive 95/46, kojemu odgovara članak 14. OUZP‑a, u odnosu na članak 10. te direktive, kojemu odgovara članak 13. te uredbe, nego je samo pojasnio da zbog različitih ograničenja i iznimaka koje se predviđaju tom direktivom, njezina primjena omogućava uzimanje u obzir legitimnih interesa voditelja obrade.

44

Stoga se iz točke 34. navedene presude ne može izvesti zaključak da se Sud već izjasnio o razlikovanju između područja primjene članka 13. OUZP‑a, s jedne strane i područja primjene članka 14. te uredbe, s druge strane.

45

S obzirom na prethodna razmatranja, na postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da članke 13. i 14. OUZP‑a treba tumačiti na način da su u situaciji u kojoj se osobni podaci prikupljaju kamerama koje kontrolori u javnom prijevozu nose na tijelu, podaci ispitanika uređeni člankom 13. OUZP‑a, a ne njegovim člankom 14.

46

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (prvo vijeće) odlučuje:

Članke 13. i 14. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ

treba tumačiti na način da su:

u situaciji u kojoj se osobni podaci prikupljaju kamerama koje kontrolori u javnom prijevozu nose na tijelu, podaci ispitanika uređeni člankom 13. OUZP‑a, a ne njegovim člankom 14.