i.

činjenice da je dobavljač tijekom razdoblja protutržišnog djelovanja redovno, općenito i bez izmjena utvrđivao i propisivao trgovinske uvjete koje distrubuteri moraju poštovati prilikom preprodaje od njega nabavljenih proizvoda, konkretno, cijene koje naplaćuju svojim kupcima, prije svega minimalne ili prosječne minimalne cijene;

ii.

obavijesti o preprodajnim cijenama naloženima usmeno ili u pisanom obliku (elektroničkom poštom);

iii.

nemogućnosti distributera da samostalno utvrde svoje preprodajne cijene;

iv.

uobičajene i općenite prakse u skladu s kojom dobavljačevi zaposlenici od distributera traže (u telefonskom razgovoru ili uz fizičku prisutnost) da se pridržavaju navedenih cijena;

v.

činjenice da su se distributeri općenito pridržavali preprodajnih cijena koje je utvrdio dobavljač (osim rijetkih iznimaka) i da je dobavljač uglavnom provjeravao je li postupanje distributera na tržištu u skladu s uvjetima koje je utvrdio;

vi.

okolnosti da su sami distributeri, kako ne bi povrijedili utvrđene uvjete, često od dobavljača tražili da im istakne preprodajne cijene;

vii.

utvrđenja da se distributeri često žale na dobavljačeve cijene umjesto da jednostavno odrede druge;

viii.

činjenice da je dobavljač utvrđivao (smanjene) distribucijske marže i da su distributeri prihvaćali to da navedene marže odgovaraju iznosu naknade za njihove poslove;

ix.

utvrđenja da dobavljač uvođenjem niskih marži nameće minimalnu preprodajnu cijenu jer bi distribucijske marže u suprotnom bile negativne;

x.

politike popusta koje dobavljač odobrava distributerima s obzirom na preprodajne cijene koje oni doista primjenjuju, pri čemu je minimalna cijena koju je dobavljač prethodno utvrdio cijena koja se nadoknađuje prilikom sell outa;

xi.

potrebe da se distributeri, često s obzirom na negativnu distribucijsku maržu, pridržavaju razina preprodajnih cijena koje je naložio dobavljač; praksa nižih preprodajnih cijena primjenjuje se samo u vrlo iznimnim slučajevima i kad distributeri od dobavljača zatraže novi popust prilikom sell outa;

xii.

činjenice da je dobavljač utvrđivao, a distributeri poštovali, najviše iznose popusta koji se mogu primijeniti na kupce, iz kojih proizlazi minimalna preprodajna cijena, jer bi distribucijske marže u suprotnom bile negativne;

xiii.

dobavljačeva izravnog kontakta s kupcima distributerâ i utvrđivanja uvjeta preprodaje koji se naknadno nalažu distributerima;

xiv.

dobavljačeve intervencije na inicijativu distributerâ, tako da dobavljač odlučuje o odobravanju određenih trgovinskih popusta ili pregovara o trgovinskim uvjetima preprodaje; te

xv.

zahtjeva distributera dobavljaču da im dopusti izvršavanje određene transakcije pod određenim uvjetima kako bi osigurali distribucijsku maržu?