–

za JS eK, A. Meisterernst, Rechtsanwalt,

–

za Europsku komisiju, E. Schmidt, F. van Schaik i H. van Vliet, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 8. stavka 3. Direktive 2014/40/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o proizvodnji, predstavljanju i prodaji duhanskih i srodnih proizvoda i o stavljanju izvan snage Direktive 2001/37/EZ (SL 2014., L 127, str. 1. i ispravci SL 2015., L 150, str. 24. i SL 2017., L 123, str. 135.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između udruge Pro Rauchfrei eV i društva JS eK, u vezi s korištenjem tog društva samoposlužnih uređaja s pakiranjima cigareta čiji je učinak skrivanje potrošačima zdravstvenih upozorenja koja se nalaze na pakiranjima cigareta.

3

Člankom 1. Direktive 2014/40, naslovljenim „Predmet”, određuje se:

„Cilj ove Direktive je usklađivanje zakona i drugih propisa država članica o:

[…]

[…]

kako bi se olakšalo neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta za duhanske i srodne proizvode, uzimajući kao polazište visoku razinu zaštite ljudskog zdravlja, pogotovo za mlade ljude, te kako bi se zadovoljile obveze Unije prema Okvirnoj konvenciji Svjetske zdravstvene organizacije o nadzoru nad duhanom.”

4

U skladu s člankom 2. te direktive, naslovljenim „Definicije”:

„Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

[…]

[…]

[…]”

5

Glava II. navedene direktive, naslovljena „Duhanski proizvodi”, sadržava poglavlje II., naslovljeno „Označivanje i pakiranje”, u kojem se nalazi članak 8., pod naslovom „Opće odredbe”. Taj članak u stavcima 1., 3. i 8. propisuje:

„1.   Svako jedinično pakiranje duhanskog proizvoda i sva vanjska pakiranja moraju sadržavati zdravstvena upozorenja predviđena u ovom Poglavlju na službenom jeziku ili jezicima države članice u kojoj se proizvod stavlja na tržište.

[…]

3.   Države članice dužne su osigurati da zdravstvena upozorenja na jediničnim i svim vanjskim pakiranjima budu otisnuta tako da ih nije moguće ukloniti, da budu neizbrisiva i u cijelosti vidljiva te da ne budu djelomično ni u potpunosti skrivena ili prekinuta poreznim biljezima, oznakama cijene, sigurnosnim obilježjima, ovicima, košuljicama, kutijama ili drugim elementima, kada se duhanski proizvodi stave na tržište. Na jediničnim pakiranjima duhanskih proizvoda, osim cigareta i duhana za samostalno motanje u vrećicama, zdravstvena upozorenja mogu se pričvrstiti naljepnicama, pod uvjetom da su takve naljepnice neuklonjive. Zdravstvena upozorenja moraju ostati netaknuta otvaranjem jediničnog pakiranja, osim na pakiranjima s preklopnim poklopcem, gdje se zdravstvena […] upozorenja mogu rascijepiti otvaranjem, ali samo na način koji osigurava grafičku cjelovitost i vidljivost teksta, fotografija i podataka o prestanku pušenja.

[…]

8.   Slike jediničnih pakiranja i svih vanjskih pakiranja koja su usmjerena na potrošače u Uniji moraju biti usklađene s odredbama ovog poglavlja.”

6

Društvo JS, koje upravlja dvama samoposluživanjima u Münchenu (Njemačka), postavilo je pokraj blagajni u tim samoposluživanjima od 20. svibnja 2017. samoposlužne uređaje s pakiranjima cigareta. Pakiranja cigareta nalazila su se unutar tih uređaja, tako da kupci nisu mogli vidjeti ta pakiranja. Pritiskom na tipke za odabir navedenih uređaja svakako je bilo moguće prepoznati različite marke cigareta jer su ih one grafički prikazivale, no one nisu prikazivale zakonom propisana zdravstvena upozorenja.

7

Kako bi kupio pakiranje cigareta, kupac je od osoblja na blagajni morao zatražiti da odblokira uređaj. Zatim je sam morao pritisnuti tipku koja je odgovarala odabranom pakiranju cigareta, koje se zatim izravno prenosilo na pokretnu traku blagajničkog pulta kako bi ga kupac mogao platiti.

8

Pro Rauchfrei neprofitna je udruga koja štiti prava pasivnih pušača. Ona je Landgerichtu München I (Zemaljski sud u Münchenu I, Njemačka) podnijela tužbu kako bi se društvu JS zabranilo da nudi na prodaju duhanske proizvode, osobito cigarete, na način da su prilikom ponude zdravstvena upozorenja koja se nalaze na jediničnim pakiranjima i na vanjskom pakiranju duhanskih proizvoda skrivena, upotrebom uređaja poput onoga koji je opisan u točki 6. ove presude. Udruga Pro Rauchfrei podredno je zatražila da se društvu JS zabrani da nudi na prodaju takve proizvode putem uređaja koji prikazuje samo sliku jediničnih pakiranja cigareta, a ne i zdravstvena upozorenja koja se na njima moraju nalaziti.

9

Landgericht München I (Zemaljski sud u Münchenu I) odbio je tu tužbu.

10

Udruga Pro Rauchfrei podnijela je žalbu protiv te odluke Oberlandesgerichtu München (Visoki zemaljski sud u Münchenu, Njemačka), koji ju je također odbio. U tim je okolnostima ta udruga odlučila Bundesgerichtshofu (Savezni vrhovni sud, Njemačka), odnosno sudu koji je uputio zahtjev, podnijeti reviziju protiv te presude.

11

Smatrajući da ishod tog pravnog sredstva ovisi o tumačenju članka 8. stavka 3. prve rečenice i članka 8. stavka 8. Direktive 2014/40, taj je sud uputio Sudu zahtjev za prethodnu odluku, upisan pod brojem C‑370/20, kojim je postavio Sudu četiri prethodna pitanja.

12

U svojoj presudi od 9. prosinca 2021., Pro Rauchfrei (C‑370/20, EU:C:2021:988) Sud je odgovorio na treće i četvrto pitanje. Tako je presudio, s jedne strane, da članak 8. stavak 8. Direktive 2014/40 treba tumačiti na način da je „slika jediničnog pakiranja” u smislu te odredbe slika koja nije vjerni prikaz jediničnog pakiranja cigareta, ali koju potrošač zbog njezina dizajna, odnosno obrisa, proporcija, boja i logotipa marke, povezuje s takvim jediničnim pakiranjem, te, s druge strane, da tu odredbu treba tumačiti na način da slika na pakiranju cigareta koja je obuhvaćena navedenom odredbom, ali koja ne sadržava zdravstvena upozorenja predviđena u glavi II. poglavlju II. te direktive, nije u skladu s tom odredbom, čak i ako potrošač može vidjeti ta upozorenja na pakiranju cigareta koja odgovaraju takvoj slici prije nego što kupi to pakiranje.

13

Nasuprot tomu, Sud je smatrao da, uzimajući u obzir odgovor na treće i četvrto pitanje, na prvo i drugo pitanje nije potrebno odgovoriti.

14

Međutim, u zahtjevu za prethodnu odluku iz kojeg proizlazi ovaj predmet sud koji je uputio zahtjev navodi da ga postupovna pravila koja uređuju glavni postupak obvezuju da poštuje redoslijed prvenstva između glavnog i podrednog zahtjeva. S obzirom na to da osnovanost glavnog dijela tužbenog zahtjeva koji je istaknula udruga Pro Rauchfrei ovisi o odgovoru na prvo i drugo pitanje na koja Sud u presudi od 9. prosinca 2021., Pro Rauchfrei (C‑370/20, EU:C:2021:988) nije odgovorio te da je odgovor na treće i četvrto pitanje relevantan samo za ocjenu osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva koji je ta stranka istaknula podredno, i dalje je potreban odgovor na to prvo i drugo pitanje. Naime, sud koji je uputio zahtjev dvoji o značenju pojma „stavljanje na tržište” u smislu članka 8. stavka 3. prve rečenice Direktive 2014/40 kao i dosegu zabrane skrivanja upozorenja „drugim elementima”, predviđene tom odredbom.

15

U tim je okolnostima Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

16

Najprije valja podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, autoritet presude donesene povodom zahtjeva za prethodnu odluku ne sprečava nacionalni sud kojem je upućena ta presuda da se prije donošenja odluke u glavnom postupku, ako to smatra potrebnim, ponovno obrati Sudu, osobito kad mu podnese nove elemente za razmatranje koji bi ga mogli navesti da drukčije odgovori na ranije postavljeno pitanje (presuda od 6. ožujka 2003., Kaba, C‑466/00, EU:C:2003:127, t. 39. i navedena sudska praksa).

17

Iz toga a fortiori proizlazi da nacionalni sud kojem je upućena presuda donesena u prethodnom postupku može Sudu uputiti novi zahtjev za prethodnu odluku kojim mu ponovno postavlja pitanja za koja je Sud u toj presudi ocijenio da na njih, uzimajući u obzir odgovor na druga pitanja, nije potrebno odgovoriti, pod uvjetom da taj sud u svojem novom zahtjevu podnese elemente, poput onih iznesenih u točki 14. ove presude, iz kojih proizlazi da je odgovor na pitanja koja Sud nije razmatrao zapravo potreban kako bi se riješio spor u glavnom postupku.

18

Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 8. stavak 3. prvu rečenicu Direktive 2014/40 tumačiti na način da je ponuda duhanskih proizvoda putem samoposlužnih uređaja u kojima su jedinična pakiranja tih proizvoda pohranjena na način da izvana nisu vidljiva obuhvaćena pojmom „stavljanje na tržište” u smislu te odredbe.

19

U tom pogledu valja podsjetiti na to da pojam „stavljanje na tržište”, kako je definiran u članku 2. točki 40. Direktive 2014/40, znači „učiniti proizvode, bez obzira na mjesto proizvodnje, dostupnim potrošačima u Uniji besplatno ili uz plaćanje, uključujući prodajom na daljinu”.

20

U skladu s uobičajenim značenjem izraza „učiniti […] dostupnim”, za duhanski proizvod treba smatrati da je „stavljen na tržište” u smislu članka 8. stavka 3. prve rečenice Direktive 2014/40 kad ga potrošači mogu nabaviti. Stoga, kad je duhanski proizvod dostupan za prodaju, treba smatrati da je stavljen na tržište, čak i prije nego što je kupljen i plaćen.

21

Osim toga, valja pojasniti da, kao što to proizlazi iz teksta članka 2. točke 40. i članka 8. stavka 3. te direktive, načini na koje se duhanski proizvodi nude potrošačima ne utječu na značenje pojma „stavljanje na tržište” u smislu navedene direktive.

22

Slijedom toga, u ovom slučaju činjenica da duhanski proizvodi nisu vidljivi unutar samoposlužnog uređaja putem kojeg su ti proizvodi dostupni za prodaju ne sprečava zaključak kako su navedeni proizvodi bili predmet „stavljanja na tržište” u smislu članka 8. stavka 3. prve rečenice Direktive 2014/40.

23

S obzirom na navedeno, na prvo pitanje valja odgovoriti tako da članak 8. stavak 3. prvu rečenicu Direktive 2014/40 treba tumačiti na način da je ponuda duhanskih proizvoda putem samoposlužnih uređaja u kojima su jedinična pakiranja tih proizvoda pohranjena na način da izvana nisu vidljiva obuhvaćena pojmom „stavljanje na tržište” u smislu te odredbe.

24

Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 8. stavak 3. prvu rečenicu Direktive 2014/40 tumačiti na način da su zdravstvena upozorenja na jediničnim i svim vanjskim pakiranjima duhanskog proizvoda „skrivena” u smislu te odredbe samo zato što je taj proizvod u samoposlužnom uređaju pohranjen na način da je on izvana potpuno nevidljiv.

25

Člankom 8. stavkom 3. prvom rečenicom Direktive 2014/40 predviđena je obveza država članica da osiguraju da zdravstvena upozorenja na jediničnim i svim vanjskim pakiranjima duhanskog proizvoda ne budu djelomično ni u potpunosti skrivena ili prekinuta poreznim biljezima, oznakama cijene, sigurnosnim obilježjima, ovicima, košuljicama, kutijama ili drugim elementima, kada se duhanski proizvodi stave na tržište.

26

Stoga se ta odredba ne odnosi izričito na slučaj duhanskih proizvoda koji su, premda na jediničnim i vanjskim pakiranjima sadržavaju zdravstvena upozorenja, zatvoreni u jedinici za pohranjivanje, kao što je uređaj o kojem je riječ u glavnom postupku, na način da izvana nisu vidljivi.

27

Međutim, valja utvrditi treba li u takvom slučaju smatrati da su zdravstvena upozorenja skrivena „drugim elementima” u smislu navedene odredbe.

28

U tom pogledu valja podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, prilikom tumačenja odredbe prava Unije valja uzeti u obzir ne samo njezin tekst nego i kontekst u kojem se nalazi te ciljeve propisa kojeg je dio (presuda od 28. listopada 2022., Generalstaatsanwaltschaft München (Izručenje i ne bis in idem), C‑435/22 PPU, EU:C:2022:852, t. 67. i navedena sudska praksa).

29

Kad je riječ o tekstu članka 8. stavka 3. prve rečenice Direktive 2014/40, on se odnosi na skrivanje, djelomično ili potpuno, zdravstvenih upozorenja na jediničnim pakiranjima duhanskih proizvoda i svim vanjskim pakiranjima, a ne na skrivanje jediničnih pakiranja kao takvih.

30

Osim toga, kad je riječ, konkretno, o upućivanju u članku 8. stavku 3. prvoj rečenici Direktive 2014/40 na „druge elemente” kojima se mogu skriti zdravstvena upozorenja na jediničnom pakiranju i na vanjskim pakiranjima duhanskog proizvoda, valja utvrditi da svi elementi netaksativno navedeni u toj odredbi – odnosno porezni biljezi, oznake cijene, sigurnosna obilježja, ovici, košuljice ili kutije – mogu biti ili izravno pričvršćeni na jedinično pakiranje duhanskog proizvoda i na njegovo vanjsko pakiranje ili pak mogu obuhvaćati to jedinično pakiranje i njegovo pakiranje. Suprotno tomu, nijedan od tih elemenata ne može takvo jedinično pakiranje učiniti javnosti potpuno nedostupnim ili nevidljivim, kao što je to slučaj kad je ono zatvoreno u jedinici za pohranjivanje kao što je to u ovom predmetu samoposlužni uređaj.

31

To tumačenje potkrijepljeno je kontekstom u kojem se nalazi taj članak 8. stavak 3. Naime, pitanje skrivanja zdravstvenih upozorenja na jediničnim pakiranjima duhanskih proizvoda, na koje se odnosi ta odredba, različito je od pitanja mogućeg nepostojanja zdravstvenih upozorenja na slikama jediničnih pakiranja duhanskih proizvoda koje se mogu nalaziti na vanjskom dijelu samoposlužnog uređaja u kojem su pohranjena takva jedinična pakiranja. To potonje pitanje obuhvaćeno je člankom 8. stavkom 8. Direktive 2014/40, kako ga je Sud protumačio u presudi od 9. prosinca 2021., Pro Rauchfrei (C‑370/20, EU:C:2021:988).

32

Kad je riječ o cilju koji se nastoji postići zabranom skrivanja zdravstvenih upozorenja, predviđenom u članku 8. stavku 3. prvoj rečenici Direktive 2014/40, tom direktivom, u skladu s njezinim člankom 1., nastoji se ostvariti dvostruki cilj, koji se sastoji od olakšanja neometanog funkcioniranja unutarnjeg tržišta duhanskih i srodnih proizvoda, uzimajući kao polazište visoku razinu zaštite ljudskog zdravlja, pogotovo mladih (presuda od 9. prosinca 2021., Pro Rauchfrei, C‑370/20, EU:C:2021:988, t. 27. i navedena sudska praksa).

33

U tom pogledu Sud je već u točki 30. presude od 9. prosinca 2021., Pro Rauchfrei (C‑370/20, EU:C:2021:988) u biti pojasnio da zdravstvena upozorenja koja se moraju nalaziti na jediničnim pakiranjima duhanskih proizvoda i na njihovim vanjskim pakiranjima služe sprečavanju želje za kupnjom koju kod potrošača pobuđuje pogled na takav jedinični proizvod ili na njegovu sliku.

34

Međutim, ostvarenje tog cilja nije ugroženo ako je jedinično pakiranje zatvoreno u jedinici za pohranjivanje, kao što je to samoposlužni uređaj, na način da je izvana potpuno nevidljivo. Budući da u tom slučaju potrošač ne može vidjeti to jedinično pakiranje, on zbog toga neće dobiti želju za kupnjom, koju zdravstvena upozorenja imaju za cilj spriječiti.

35

S obzirom na to, na drugo pitanje valja odgovoriti tako da članak 8. stavak 3. prvu rečenicu Direktive 2014/40 treba tumačiti na način da zdravstvena upozorenja na jediničnim i svim vanjskim pakiranjima duhanskog proizvoda nisu „skrivena” u smislu te odredbe samo zato što je taj proizvod u samoposlužnom uređaju pohranjen na način da je on izvana potpuno nevidljiv.

36

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (peto vijeće) odlučuje: