1.

Treba li izraz „očita suprotnost s javnim poretkom Unije” i, u širem smislu, s nacionalnim javnim poretkom, što je razlog za odbijanje priznavanja i proglašavanja izvršivosti u smislu članka 34. točke 1. i članka 45. stavka 1. Uredbe br. 44/2001 (1), tumačiti na način da se osim na izričite anti-suit injunctions kojima se zabranjuje pokretanje i nastavak vođenja postupaka pred sudom druge države članice, odnosi i na odluke ili rješenja koje su donijeli sudovi država članica, a kojima se: (i.) onemogućava i sprečava tužitelja u pogledu sudske zaštite koju pruža sud druge države članice ili nastavka vođenja postupaka koji su već u tijeku pred njim, (ii.) što stoga predstavlja zadiranje u nadležnost suda druge države članice za odlučivanje o određenom sporu koji je već u tijeku i pokrenut pred njim te u pogledu kojeg je utvrđeno da je spojiv s javnim poretkom Unije? Konkretno, je li u suprotnosti s javnim poretkom Unije u smislu članka 34. točke 1. i članka 45. stavka 1. Uredbe br. 44/2001 priznavanje i/ili proglašavanje izvršivosti odluke ili rješenja suda države članice kojim se podnositeljima zahtjeva za priznavanje i proglašavanje izvršivosti dodjeljuje privremena i prijevremena novčana naknada troškova i izdataka nastalih zbog podnošenja sudske tužbe ili nastavljanja vođenja postupka pred sudom druge države članice: (a) zbog toga što je nakon ispitivanja te tužbe predmet uređen sporazumom o nagodbi koji je zakonito utvrdio i potvrdio sud države članice koji donosi odluku (ili) rješenje te (b) zbog toga što sud druge države članice pred kojim je tuženik pokrenuo novi postupak nije nadležan na temelju odredbe o povjeravanju isključive nadležnosti?

2.

U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje, je li, na temelju članka 34. točke 1. Uredbe br. 44/2001 kako ga treba tumačiti Sud, očita i izravna suprotnost s nacionalnim javnim poretkom – u skladu s prethodno navedenim kulturnim i pravnim temeljnim poimanjima u državi te temeljnim normama grčkog prava koje se odnose na sâmu bit prava na sudsku zaštitu (članak 8. i članak 20. grčkog Ustava, članak 33. grčkog Građanskog zakonika te načelo zaštite tog prava, kako je navedeno u članku 176., članku 173. stavcima 1. do 3. te člancima 185., 205. i 191. grčkog Zakonika o građanskom postupku, spomenutog u točki 6. obrazloženja), kao i člankom 6. stavkom 1. EKLJP-a, tako da se u tom slučaju može staviti izvan primjene pravo Unije koje uređuje slobodan protok sudskih odluka, dok je nepriznavanje zbog te prepreke usklađeno s poimanjima kojima se usvaja i promiče europska perspektiva – razlog da se u Grčkoj onemogući priznavanje i izvršenje prethodno navedenih odluka i rješenja (iz prvog prethodnog pitanja) koje su donijeli sudovi druge države članice (Ujedinjene Kraljevine)?