–

za „Romega” UAB, M. Endzinas, advokatas, i R. Čiupkevičius,

–

za litavsku vladu, K. Dieninis i R. Dzikovič, u svojstvu agenata,

–

za češku vladu, M. Smolek, J. Pavliš i J. Vláčil, u svojstvu agenata,

–

za dansku vladu, u početku M. Wolff, L. Teilgård i J. Nymann‑Lindegren, potom M. Wolff, u svojstvu agenata,

–

za talijansku vladu, G. Palmieri, u svojstvu agenta, uz asistenciju L. Vignata, avvocato dello Stato,

–

za mađarsku vladu, M. Z. Fehér i K. Szíjjártó, u svojstvu agenata, Fehéret i K. Szíjjártó, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, W. Farrell, I. Galindo Martín i A. Steiblytė, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 1. i retka 1.28. poglavlja 1. Priloga I. Uredbi Komisije (EZ) br. 2073/2005 od 15. studenoga 2005. o mikrobiološkim kriterijima za hranu (SL 2005., L 338, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 34., str. 28.), kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EU) br. 1086/2011 od 27. listopada 2011. (SL 2011., L 281, str. 7.) (u daljnjem tekstu: Uredba br. 2073/2005), i članka 14. stavaka 1., 2. i 8. Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL 2002., L 31, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 7., str. 91.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između društva „Romega” UAB, trgovca mesa peradi na veliko, i Valstybinė maisto ir veterinarijos tarnyba (Državna služba za hranu i veterinarstvo, Litva; u daljnjem tekstu: litavsko tijelo) u vezi s odlukom tog tijela kojom se društvu Romega izriče novčana kazna i nalaže da s tržišta povuče meso peradi u kojem je otkrivena prisutnost određenih serotipova salmonele.

3

Članak 1. stavak 1. Uredbe br. 178/2002, naslovljen „Predmet i područje primjene”, u stavku 1. predviđa:

„Ovom se Uredbom predviđa osnova za osiguranje visoke razine zaštite zdravlja ljudi i interesa potrošača u vezi s hranom, posebno uzimajući u obzir razlike u opskrbi hranom, uključujući tradicionalne proizvode, te pritom osiguravajući učinkovito funkcioniranje unutarnjega tržišta. […]”

4

Članak 14. te uredbe, naslovljen „Uvjeti za utvrđivanje sigurnosti hrane”, glasi:

„1.   Nesigurnu hranu nije dozvoljeno stavljati na tržište.

2.   Hrana je nesigurna ako je:

3.   Pri odlučivanju je li neka hrana nesigurna, uzimaju se u obzir:

4.   Pri odlučivanju je li neka hrana štetna za zdravlje ljudi, uzimaju se u obzir:

5.   Prilikom utvrđivanja je li neka hrana neprikladna za prehranu ljudi uzima se u obzir je li ta hrana neprihvatljiva za prehranu ljudi prema svojoj predviđenoj uporabi zbog njezina zagađenja vanjskim uzročnikom ili na neki drugi način, ili zbog truljenja, kvarenja ili raspadanja.

[…]

7.   Hrana koja je u skladu s posebnim odredbama Zajednice kojima se uređuje sigurnost hrane, smatra se sigurnom s obzirom na aspekte koji su pokriveni tim odredbama Zajednice.

8.   Usklađenost hrane s određenim odredbama koje se na nju primjenjuju ne sprečava nadležna tijela u poduzimanju odgovarajućih mjera kako bi ograničila stavljanje te hrane na tržište ili zatražila njezino povlačenje s tržišta u slučaju kada postoje razlozi za sumnju u sigurnost te hrane, bez obzira na tu njezinu usklađenost.

[…]”

5

Sukladno uvodnim izjavama 1. i 3. Uredbe br. 2073/2005:

[…]

6

Članak 1. te uredbe, naslovljen „Predmet i područje primjene“, određuje:

„Ovom se Uredbom utvrđuju mikrobiološki kriteriji za određene mikroorganizme te provedbena pravila kojih se subjekti u poslovanju s hranom moraju pridržavati pri provođenju općih i posebnih higijenskih mjera […]. Nadležno tijelo verificira sukladnost s pravilima i kriterijima utvrđenima u ovoj Uredbi […], ne dovodeći u pitanje svoje pravo da poduzme daljnje uzorkovanje i analize u svrhu dokazivanja prisutnosti i određivanja broja drugih mikroorganizama, njihovih toksina ili metabolita, bilo u smislu verifikacije procesa, za hranu za koju postoji sumnja da nije prikladna za uporabu, ili u kontekstu analize rizika.

[…]”

7

Člankom 3. stavkom 1. navedene uredbe, naslovljenim „Opći zahtjevi” subjektima u poslovanju s hranom nalaže se da osiguraju sukladnost hrane s relevantnim mikrobiološkim kriterijima utvrđenima u Prilogu I. Taj prilog sadržava poglavlje 1. naslovljeno „Kriteriji sigurnosti hrane”, koje, kako je izmijenjeno Uredbom Komisije (EU) 2019/229 od 7. veljače 2019. (SL 2019., L 37, str. 106.), u retku 1.28. propisuje:

8

Uvodne izjave 9. i 10. Uredbe br. 1086/2011 glase kako slijedi:

9

Dana 19. listopada 2018., nakon hitne obavijesti u kojoj se navodi da je u svježem mesu peradi podrijetlom iz Poljske utvrđena prisutnost patogenih mikroorganizama vrste Salmonella Kentucky, litavsko tijelo provelo je inspekciju u društvu Romega. Tijekom te inspekcije prisutnost tog serotipa salmonele otkrivena je u svježem mesu peradi koje je Romega stavila na tržište. Rješenjem od 4. travnja 2019. to tijelo izreklo je tom društvu novčanu kaznu u iznosu od 540 eura zbog povrede, među ostalim, članka 14. stavka 1. i članka 14. stavka 2. točaka (a) i (b) Uredbe br. 178/2002.

10

Odlukom od 12. travnja 2019., litavsko tijelo, nakon što je utvrdilo prisutnost Salmonelle Infantis u svježem mesu peradi koje je Romega stavila na tržište, zabranilo je potonjem društvu da nastavi stavljati na tržište takvo meso i naložilo mu da povuče i uništi ono koje je već stavilo na tržište.

11

Romega je Vilniaus apygardos administracinis teismasu (Okružni upravni sud u Vilniusu, Litva) podnijela tužbu za poništenje rješenja od 4. travnja 2019. i odluke od 12. travnja 2019. Ta je tužba odbijena presudom od 2. srpnja 2019. protiv koje je Romega podnijela žalbu sudu koji je uputio zahtjev. To društvo u biti tvrdi da se retkom 1.28. poglavlja 1. Priloga I. Uredbi br. 2073/2005 zabranjuje prisutnost, u svježem mesu peradi, samo Salmonella Enteritidisa i Salmonella Typhimuriuma. Prema mišljenju društva Romega, prisutnost drugih salmonela, kao što su Salmonella Kentucky ili Salmonella Infantis, u tom mesu ne omogućuje da ih se smatra nesigurnom hranom u smislu članka 14. stavaka 1. i 2. Uredbe br. 178/2002.

12

Litavsko tijelo pak smatra da, s obzirom na to da njegova ovlast osiguravanja poštovanja pravila i kriterija iz Uredbe br. 2073/2005, u skladu s člankom 1. te uredbe, ne dovodi u pitanje njegovo pravo na poduzimanje daljnjeg uzorkovanja i analiza, ono je ovlašteno u svježem mesu peradi provjeriti ne samo prisutnost serotipova salmonele navedenih u retku 1.28. poglavlja 1. Priloga I. navedenoj uredbi, već i serotipova salmonele koji tamo nisu navedeni. Činjenica da u tom mesu nije utvrđeno postojanje serotipova salmonele navedenih u tom retku 1.28. ne omogućuje da ih se automatski smatra sigurnima za prehranu ljudi.

13

Sud koji je uputio zahtjev ističe da, kako bi bilo u skladu s retkom 1.28. poglavlja 1. Priloga I. Uredbi br. 2073/2005, svježe meso peradi ne smije imati ni jedan od dvaju serotipova salmonele navedenih u tom retku, to jest Salmonellu Typhimurium i Salmonellu Enteritidis. Međutim, budući da je taj kriterij uveden Uredbom br. 1086/2011, taj se sud pita, osobito s obzirom na cilj naveden u uvodnoj izjavi 10. potonje uredbe, koji se odnosi na smanjenje slučajeva salmoneloze kod ljudi prouzročenih konzumacijom svježeg mesa peradi, o dosegu diskrecijske ovlasti kojom raspolažu nadležna tijela za kontrolu prisutnosti serotipova salmonele različitih od onih navedenih u retku 1.28. Uredbe br. 2073/2005 ili drugih patogenih mikroorganizama.

14

U tom pogledu sud koji je uputio zahtjev primjećuje, s jedne strane, da, iako se kriteriji utvrđeni u tom prilogu primjenjuju samo na dva serotipa salmonele, članak 1. Uredbe br. 2073/2005 jasno navodi da nadležno tijelo može provesti daljnje uzorkovanje i analize s ciljem otkrivanja i mjerenja drugih mikroorganizama, njihovih toksina ili metabolita, bilo u smislu verifikacije procesa, za hranu za koju postoji sumnja da nije prikladna za uporabu, ili u kontekstu analize rizika. S druge strane, taj sud ističe da članak 14. stavak 1. Uredbe br. 178/2002 zabranjuje stavljanje na tržište nesigurne hrane, pri čemu stavak 8. tog članka nadležnim tijelima daje široku diskrecijsku ovlast u tu svrhu.

15

U tim je okolnostima Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas (Vrhovni upravni sud, Litva) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

„Treba li članak 1. Uredbe [br. 2073/2005] i članak 14. stavak 8. Uredbe [br. 178/2002] tumačiti na način da nadležnim nadzornim tijelima države članice dodjeljuju diskrecijsku ovlast za utvrđivanje da svježe meso peradi koje zadovoljava zahtjeve iz retka 1.28. poglavlja 1. Priloga I. Uredbi br. 2073/2005 ne zadovoljava zahtjeve iz članka 14. stavaka 1. i 2. Uredbe br. 178/2002 kada je prehrambeni proizvod koji spada u tu kategoriju hrane kontaminiran serotipovima salmonele različitima od onih koji su navedeni u retku 1.28. poglavlja 1. Priloga I. Uredbi br. 2073/2005, kako je ustanovljeno u ovom predmetu?”

16

Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 1. Uredbe br. 2073/2005, u vezi s člankom 14. stavkom 8. Uredbe br. 178/2002, tumačiti na način da nadležno tijelo države članice može smatrati nesigurnim, u smislu članka 14. stavaka 1. i 2. Uredbe br. 178/2002, kategoriju hrane koja se sastoji od svježeg mesa peradi u kojem su otkriveni patogeni mikroorganizmi različiti od serotipova salmonele iz retka 1.28. poglavlja 1. Priloga I. Uredbi br. 2073/2005.

17

Najprije valja podsjetiti na to da Uredba br. 2073/2005 utvrđuje, u skladu sa svojim člankom 1., „mikrobiološke kriterije za određene mikroorganizme” u sektoru hrane i ovlašćuje nadležno tijelo ne samo da provjeri poštovanje tih kriterija već i da „poduzme daljnje uzorkovanje i analize u svrhu dokazivanja prisutnosti i određivanja broja drugih mikroorganizama, njihovih toksina ili metabolita, bilo u smislu verifikacije procesa, za hranu za koju postoji sumnja da nije prikladna za uporabu, ili u kontekstu analize rizika”.

18

Stoga iz te odredbe, tumačene s obzirom na uvodnu izjavu 3. Uredbe br. 2073/2005, proizlazi da, iako se mikrobiološki kriteriji utvrđeni tom uredbom primjenjuju samo na mikroorganizme navedene u Prilogu I. toj uredbi, nadležno tijelo prilikom ispitivanja hrane nije dužno ograničiti se na provjeru prisutnosti samo tih mikroorganizama.

19

Nadalje, iako članak 3. stavak 1. Uredbe br. 2073/2005 nameće obvezu subjektima u poslovanju s hranom da osiguraju da hrana ispunjava mikrobiološke kriterije utvrđene u Prilogu I. toj uredbi, ta obveza ne može spriječiti nadležna tijela da ispituju patogene mikroorganizme koji nisu navedeni u tom prilogu, u skladu s ciljem postizanja visoke razine zaštite zdravlja ljudi, navedenim u uvodnoj izjavi 1. navedene uredbe. Kao što je to Europska komisija naglasila u svojim pisanim očitovanjima, kako bi se uzeli u obzir kriteriji sigurnosti hrane iz poglavlja 1. navedenog priloga, subjekti u poslovanju s hranom moraju u postupke koje primjenjuju uključivati sustavne kontrole kontaminacije određenim mikroorganizmima a da takva obveza ne znači da su samo patogeni mikroorganizmi na koje se odnose navedeni kriteriji nesigurni za zdravlje ljudi.

20

Tu analizu potvrđuje Uredba br. 178/2002 kojom se, u skladu s njezinim člankom 1. stavkom 1., uspostavljaju osnovne odredbe zakonodavstva Unije o hrani. Članak 14. stavak 8. te uredbe izričito predviđa da „usklađenost hrane s određenim odredbama koje se na nju primjenjuju ne sprečava nadležna tijela u poduzimanju odgovarajućih mjera kako bi ograničila stavljanje te hrane na tržište ili zatražila njezino povlačenje s tržišta u slučaju kada postoje razlozi za sumnju u sigurnost te hrane, bez obzira na tu njezinu usklađenost”.

21

Što se tiče članka 14. stavaka 1. i 2. Uredbe br. 178/2002, iz njega proizlazi da treba zabraniti stavljanje na tržište svih nesigurnih prehrambenih proizvoda, to jest štetnih za zdravlje ili neprikladnih za prehranu ljudi (presuda od 19. siječnja 2017., Queisser Pharma, C‑282/15, EU:C:2017:26, t. 44.).

22

U tom kontekstu članak 14. stavak 7. te uredbe pojašnjava da se kvalifikacija hrane kao sigurne hrane primjenom posebnih odredaba prava Unije koje uređuju sigurnost hrane, kao što su odredbe Uredbe br. 2073/2005, primjenjuje samo „s obzirom na aspekte koji su pokriveni tim odredbama”.

23

Članak 14. stavci 1., 2., 7. i 8. Uredbe br. 178/2002 tako omogućuje nadležnim nacionalnim tijelima da poduzmu odgovarajuće mjere za propisivanje ograničenja stavljanja na tržište ili kako bi zahtijevala povlačenje s tržišta hrane koja, unatoč sukladnosti s posebnim odredbama prava Unije koje se na nju primjenjuju, tim tijelima daje objektivne razloge za sumnju da je ta hrana nesigurna. Tu odredbu, uzimajući u obzir njezinu važnost kako bi se postigla visoka razina zaštite zdravlja ljudi i interesa potrošača, u skladu s člankom 1. stavkom 1. te uredbe, treba široko tumačiti.

24

Iz toga slijedi da se Uredba br. 2073/2005 ne može tumačiti na način da sprečava nadležno tijelo da u slučaju određene kategorije hrane, poput svježeg mesa peradi, koje se nalazi u uvjetima opisanima u prethodnoj točki ove presude, donese odgovarajuće mjere iz članka 14. stavka 8. Uredbe br. 178/2002.

25

U tom pogledu valja dodati da iz uvodne izjave 9. Uredbe br. 1086/2011 proizlazi da je oko 80 % slučajeva salmoneloze opaženih kod ljudi u 2008., kao i u prethodnim godinama, bilo posljedica Salmonelle Enteritidis i Salmonelle Typhimurium, a meso peradi ostaje glavni uzrok zaraze salmonelom kod ljudi. U uvodnoj izjavi 10. te uredbe ipak se pojašnjava da bi koncentracija napora u pogledu tih dviju vrsta serotipova trebala istodobno potaknuti subjekte u poslovanju s hranom na poduzimanje mjera u prvim fazama proizvodnje što bi doprinijelo smanjenju svih serotipa salmonela značajnih za javno zdravlje.

26

Međutim, kao što to u bitnom ističu litavska, češka i talijanska vlada te Komisija, iako se čini da su serotipovi koje je u predmetnom slučaju uočilo litavsko tijelo u svježem mesu peradi, to jest Salmonella Kentucky i/ili Salmonella Infantis, manje rašireni od Salmonelle Typhimurium i Salmonelle Enteritidis, ipak ne može biti isključen štetan učinak na zdravlje dvaju prvonavedenih serotipova.

27

Na nadležnom je nacionalnom sudu da provjeri, u skladu s člankom 14. stavkom 8. Uredbe br. 178/2002, kako je protumačen u točki 23. ove presude, može li prisutnost tih serotipova, koji nisu navedeni u retku 1.28. poglavlja 1., Priloga I. Uredbi br. 2073/2005, opravdati sumnju da je predmetno svježe meso peradi nesigurno u smislu članka 14. stavaka 2. do 5. Uredbe br. 178/2002 i biti osnova za mjere koje na temelju prvonavedene odredbe to tijelo donosi kao „odgovarajuće mjere”.

28

S obzirom na prethodna razmatranja, na postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da članak 1. Uredbe br. 2073/2005, u vezi s člankom 14. stavkom 8. Uredbe br. 178/2002, treba tumačiti na način da nadležno tijelo države članice može smatrati nesigurnim, u smislu članka 14. stavaka 1. i 2. Uredbe br. 178/2002, kategoriju hrane koja se sastoji od svježeg mesa peradi u kojem su otkriveni patogeni mikroorganizmi različiti od serotipova salmonele iz retka 1.28. poglavlja 1. Priloga I. Uredbi br. 2073/2005.

29

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (osmo vijeće) odlučuje:

Članak 1. Uredbe Komisije (EZ) br. 2073/2005 od 15. studenoga 2005. o mikrobiološkim kriterijima za hranu, kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EU) br. 1086/2011 od 27. listopada 2011., u vezi s člankom 14. stavkom 8. Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane, treba tumačiti na način da nadležno tijelo države članice može smatrati nesigurnim, u smislu članka 14. stavaka 1. i 2. Uredbe br. 178/2002, kategoriju hrane koja se sastoji od svježeg mesa peradi u kojem su otkriveni patogeni mikroorganizmi različiti od serotipova salmonele iz retka 1.28. poglavlja 1. Priloga I. Uredbi br. 2073/2005, kako je izmijenjena Uredbom br. 1086/2011.