1

Dana 11. kolovoza i 14. listopada 2017., povodom dvije pritužbe koje je podnijela Koalicija protiv nepoštenog uvoza guma, Europska komisija pokrenula je antidampinški i antisubvencijski postupak od kojih se svaki tiče uvoza u Europsku uniju određenih pneumatskih guma, novih ili protektiranih, od kaučuka, vrste koja se rabi za autobuse ili kamione s indeksom opterećenja većim od 121 (u daljnjem tekstu: dotični proizvod) podrijetlom iz Narodne Republike Kine. Ti su postupci pokrenuti na temelju članka 5. Uredbe (EU) 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije (SL 2016., L 176, str. 21., u daljnjem tekstu: Osnovna antidampinška uredba), i članka 10. Uredbe (EU) 2016/1037 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti od subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije (SL 2016., L 176, str. 55., u daljnjem tekstu: Osnovna antisubvencijska uredba).

2

Ispitni postupci o dampingu, subvencijama i povezanom štetom odnosili su se na razdoblje između 1. srpnja 2016. i 30. lipnja 2017. (u daljnjem tekstu: razdoblje ispitnog postupka). Analiza kretanja relevantnih za procjenu štete obuhvaćala je razdoblje od 1. siječnja 2014. do kraja razdoblja ispitnog postupka (u daljnjem tekstu: razmatrano razdoblje).

3

Zainteresirane stranke, među kojima su kineski proizvođači izvoznici na koje se odnose antidampinški i antisubvencijski postupak kao i njihova predstavnička udruženja, pozvane su sudjelovati u tim ispitnim postupcima. Više zainteresiranih stranaka, među kojima su tužitelji, udruženja China Rubber Industry Association (CRIA) i China Chamber of Commerce of Metals, Minerals & Chemicals Importers & Exporters (CCCMC), podnijelo je pisane primjedbe u različitim stadijima antidampinškog i antisubvencijskog postupka. Neke od zainteresiranih stranaka, među kojima i tužitelji, također su sudjelovale na saslušanjima koja je Komisija organizirala.

4

Dana 1. veljače 2018. Komisija je donijela Provedbenu uredbu (EU) 2018/163 o uvođenju obveze evidentiranja uvoza novih i protektiranih guma za autobuse ili kamione podrijetlom iz Narodne Republike Kine (SL 2018., L 30, str. 12.) koja je stupila na snagu 3. veljače 2018. Tom se uredbom uvoz dotičnog proizvoda podrijetlom iz Kine podvrgava obvezi evidentiranja.

5

Dana 4. svibnja 2018. Komisija je donijela Uredbu (EU) 2018/683 o uvođenju privremene antidampinške pristojbe na uvoz određenih pneumatskih guma, novih ili protektiranih, od kaučuka, vrste koja se rabi za autobuse ili kamione, s indeksom opterećenja većim od 121, podrijetlom iz Narodne Republike Kine i o izmjeni Provedbene uredbe 2018/163 (SL 2018., L 116, str. 8. i ispravak SL 2018., L 174, str. 38., u daljnjem tekstu: Privremena antidampinška uredba). Tom se uredbom uvodi privremena antidampinška pristojba na uvoz dotičnog proizvoda podrijetlom iz Kine.

6

S druge strane, Komisija je odlučila da neće odrediti privremene mjere u antisubvencijskom postupku.

7

Dana 18. listopada 2018. Komisija je donijela Provedbenu uredbu (EU) 2018/1579 o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz određenih pneumatskih guma, novih ili protektiranih, od kaučuka, vrste koja se rabi za autobuse ili kamione, s indeksom opterećenja većim od 121, podrijetlom iz Narodne Republike Kine i o stavljanju izvan snage Provedbene uredbe 2018/163 (SL 2018., L 263, str. 3., u daljnjem tekstu: Konačna antidampinška uredba).

8

Člankom 1. stavkom 1. Konačne antidampinške uredbe uvodi se konačna antidampinška pristojba na uvoz dotičnog proizvoda podrijetlom iz Kine. Na temelju članka 1. stavka 2. iste uredbe, u njezinoj prvotnoj verziji, iznos te antidampinške pristojbe bio je utvrđen u vrijednostima koje, ovisno o društvima koja proizvode taj proizvod, obuhvaćaju raspon između 42,73 i 61,76 eura po komadu dotičnog proizvoda.

9

Dana 9. studenoga 2018. Komisija je donijela Provedbenu uredbu (EU) 2018/1690 o uvođenju konačnih kompenzacijskih pristojbi na uvoz određenih pneumatskih guma, novih ili protektiranih, od kaučuka, vrste koja se rabi za autobuse ili kamione i s indeksom opterećenja većim od 121, podrijetlom iz Narodne Republike Kine i o izmjeni Konačne antidampinške pristojbe (SL 2018., L 283, str. 1., u daljnjem tekstu: Antisubvencijska uredba).

10

Člankom 1. stavkom 1. Antisubvencijske uredbe uvodi se konačna kompenzacijska pristojba na uvoz dotičnog proizvoda. Na temelju članka 1. stavka 2. iste uredbe iznos te kompenzacijske pristojbe bio je utvrđen u vrijednostima koje, ovisno o društvima koja proizvode taj proizvod, obuhvaćaju raspon između 3,75 i 57,28 eura po komadu dotičnog proizvoda.

11

Člankom 2. točkom 1. Antisubvencijske uredbe mijenja se članak 1. stavci 2. i 3. Konačne antidampinške uredbe. Povodom te izmjene iznos konačne antidampinške pristojbe snižen je i sveden, ovisno o društvima koja proizvode dotični proizvod, na vrijednosti u rasponu između 0 i 38,98 eura po komadu tog proizvoda.

12

Zaključno, u Konačnoj antidampinškog uredbi, kako je izmijenjena, i u Antisubvencijskoj uredbi (u daljnjem tekstu nazvane zajedno: pobijane uredbe) primjenjive konačne antidampinške i kompenzacijske pristojbe, izražene u eurima po komadu dotičnog proizvoda koji proizvode kineski proizvođači izvoznici, bile su u konačnici utvrđene kako slijedi:

23

U predmetu T‑30/19 tužitelji od Općeg suda zahtijevaju, naposljetku, da:

24

U predmetu T‑72/19 tužitelji od Općeg suda zahtijevaju, naposljetku, da:

25

U svakom od tih dvaju predmeta Komisija, koju, u biti, podupire intervenijent, zahtijeva od Općeg suda da:

52

Komisija smatra, u biti, da društva Weifang Yuelong Rubber i Hefei Wanli Tire nemaju aktivnu procesnu legitimaciju na temelju članka 263. četvrtog stavka drugog i trećeg dijela rečenice UFEU‑a, s obzirom na to da se, s jedne strane, pobijane uredbe ne odnose izravno na njih i da, s druge strane, te uredbe podrazumijevaju provedbene mjere u odnosu na njih.

53

Tužitelji osporavaju argumentaciju Komisije.

54

U okolnostima ovog slučaja valja najprije ispitati imaju li tužitelji aktivnu procesnu legitimaciju na temelju članka 263. četvrtog stavka trećeg dijela rečenice UFEU‑a.

55

U tom pogledu valja podsjetiti na to da – kako bi tužba bila dopuštena na temelju članka 263. četvrtog stavka trećeg dijela rečenice UFEU‑a – moraju biti ispunjena tri kumulativna uvjeta. Naime, osporavani akt, prvo, mora biti regulatoran, drugo, mora izravno utjecati na tužitelja i, treće, ne smije podrazumijevati provedbene mjere.

56

Kao prvo, glede pojma regulatornih akata u smislu članka 263. četvrtog stavka trećeg dijela rečenice UFEU‑a, mora se podsjetiti na to da se on, u načelu, odnosi na sve akte opće primjene, osim zakonodavnih akata (vidjeti u tom smislu presudu od 6. studenoga 2018., Scuola Elementare Maria Montessori/Komisija, Komisija/Scuola Elementare Maria Montessori i Komisija/Ferracci, C‑622/16 P do C‑624/16 P, EU:C:2018:873, t. 23. i 28. i navedenu sudsku praksu). Razlika između zakonodavnog i regulatornog akta počiva prema UFEU‑u na kriteriju postupka, ovisno o tome je li riječ o zakonodavnom postupku ili to nije slučaj, koji je doveo do njegova donošenja (vidjeti u tom smislu presudu od 6. rujna 2017., Slovačka i Mađarska/Vijeće, C‑643/15 i C‑647/15, EU:C:2017:631, t. 58., i rješenje od 6. rujna 2011., Inuit Tapiriit Kanatami i dr./Parlament i Vijeće, T‑18/10, EU:T:2011:419, t. 65.).

57

U ovom slučaju, s jedne strane, pobijane uredbe, po tome što uvode konačne antidampinške i kompenzacijske pristojbe na uvoz proizvoda koje proizvode sva društva osim onih koja su poimence određena, imaju opću primjenu. S druge strane, te uredbe nisu zakonodavni akti jer nisu donesene prema redovnom ili posebnom zakonodavnom postupku. Zato su navedene uredbe, u dijelu u kojem se odnose na društva Weifang Yuelong Rubber i Hefei Wanli Tire, regulatorni akti u smislu članka 263. četvrtog stavka trećeg dijela rečenice UFEU‑a.

58

Kao drugo, glede izravnog utjecaja valja istaknuti da taj uvjet zahtijeva da osporavana mjera izravno proizvodi učinke na pravnu situaciju pojedinca i da se njome ne daje nikakva diskrecijska ovlast adresatima te mjere koji su zaduženi za njezinu provedbu, s obzirom na to da je ona potpuno automatska i proizlazi isključivo iz propisa Unije, bez primjene drugih posrednih pravila (vidjeti presudu od 6. studenoga 2018., Scuola Elementare Maria Montessori/Komisija, Commission/Scuola Elementare Maria Montessori i Komisija/Ferracci, C‑622/16 P do C‑624/16 P, EU:C:2018:873, t. 42. i navedenu sudsku praksu).

59

Iz sudske prakse također proizlazi da se akti kojima se uvode antidampinške ili kompenzacijske pristojbe mogu izravno i osobno odnositi na poduzetnike koji proizvode i izvoze predmetni proizvod i kojima se damping ili subvencije stavljaju na teret, s obzirom na to da je u tom pogledu svojstvo izvoznika ključno (vidjeti u tom smislu presude od 28. veljače 2019., Vijeće/Growth Energy i Renewable Fuels Association, C‑465/16 P, EU:C:2019:155, t. 73. i 74. i navedenu sudsku praksu, i od 28. veljače 2019., Vijeće/Marquis Energy, C‑466/16 P, EU:C:2019:156, t. 48. i 49. i navedenu sudsku praksu).

60

U ovom slučaju, s jedne stane, pobijanim uredbama uvode se konačne antidampinške i kompenzacijske pristojbe na uvoz proizvoda koje proizvode „sva ostala društva” koja u njima nisu poimence određena poput društava Weifang Yuelong Rubber i Hefei Wanli Tire.

61

S druge strane, tužitelji navode da su društva Weifang Yuelong Rubber i Hefei Wanli Tire proizvođači izvoznici. Komisija ne osporava njihovo svojstvo izvoznika. Naime, u svojim odgovorima na mjere upravljanja postupkom ona ih kvalificira kao proizvođače izvoznike.

62

Iz toga slijedi da pobijane uredbe izravno proizvode učinke na pravni položaj društava Weifang Yuelong Rubber i Hefei Wanli Tire time što mijenjaju trgovinski režim primjenjiv na uvoz njihovih proizvoda u Uniju.

63

Osim toga, pobijane uredbe obvezuju carinska tijela država članica da naplaćuju uvedene pristojbe pri čemu im nije prepuštena bilo kakva margina prosudbe (vidjeti u tom smislu presudu od 25. rujna 1997., Shanghai Bicycle/Vijeće, T‑170/94, EU:T:1997:134, t. 41. i navedenu sudsku praksu).

64

U tim okolnostima pobijane uredbe izravno utječu na društva Weifang Yuelong Rubber i Hefei Wanli Tire.

65

Kao treće, glede nepostojanja provedbenih mjera, valja podsjetiti na to da se radi ocjene pitanja podrazumijeva li regulatorni akt provedbene mjere, potrebno usredotočiti na položaj osobe koja se poziva na pravo na pokretanje postupka na temelju članka 263. četvrtog stavka trećeg dijela rečenice UFEU‑a. Slijedom navedenog, pitanje podrazumijeva li akt o kojem je riječ provedbene mjere u odnosu na druge osobe nije relevantno (vidjeti presudu od 6. studenoga 2018., Scuola Elementare Maria Montessori/Komisija, Komisija/Scuola Elementare Maria Montessori i Komisija/Ferracci, C‑622/16 P do C‑624/16 P, EU:C:2018:873, t. 61. i navedenu sudsku praksu).

66

U tom je pogledu točno da carinski sustav, kako je uspostavljen Uredbom (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (SL 2013., L 269, str. 1. i ispravci SL 2015., L 70, str. 64., SL 2016., L 267, str. 2. i SL 2022., L 43, str. 93., u daljnjem tekstu: Carinski zakonik), i čiji su dio pobijane uredbe, predviđa da se naplata pristojbi koje su utvrđene tim uredbama odvija u svim slučajevima na temelju mjera koje su donijela nacionalna tijela (presuda od 10. prosinca 2015., Kyocera Mita Europe/Komisija, C‑553/14 P, neobjavljena, EU:C:2015:805, t. 49.). Naime, obavijest dužniku o carinskom dugu, predviđena u članku 102. Carinskog zakonika, predstavlja u odnosu na dužnika mjeru za provedbu pobijanih uredbi koju su donijela nacionalna tijela (vidjeti u tom smislu rješenja od 21. siječnja 2014., Bricmate/Vijeće, T‑596/11, neobjavljeno, EU:T:2014:53, t. 71., i od 14. rujna 2021., Far Polymers i dr./Komisija, T‑722/20, neobjavljeno, EU:T:2021:598, t. 66. i navedenu sudsku praksu).

67

Međutim, nesporno je da antidampinške i kompenzacijske pristojbe plaćaju uvoznici dotičnog proizvoda u Uniju, a ne proizvođači izvoznici (vidjeti u tom smislu presudu od 3. svibnja 2018., Distillerie Bonollo i dr./Vijeće, T‑431/12, EU:T:2018:251, t. 62., i mišljenje nezavisnog odvjetnika E. Tancheva u predmetu Changmao Biochemical Engineering/Distillerie Bonollo i dr., C‑461/18 P, EU:C:2020:298, t. 88.).

68

Stoga, budući da to nisu dužnici po osnovi carinskog duga i da zato nisu adresati obavijesti o tom dugu, proizvođači izvoznici obično se ne obavještavaju o navedenom dugu. Slijedom toga, za razliku od uvoznika, oni učinkovito ne mogu ostvarivati pravo na žalbu predviđeno člankom 44. Carinskog zakonika protiv odluka koje su donijela nacionalna carinska tijela. Posljedično, postoji opasnost da se proizvođači izvoznici liše djelotvorne sudske zaštite ako ne raspolažu pravnim sredstvom pred sudom Unije kako bi doveli u pitanje zakonitost pobijanih uredbi.

69

Shodno tome, iako postoje provedbene mjere u odnosu na uvoznike u obliku akata nacionalnih tijela kojima se utvrđuje iznos antidampinških i kompenzacijskih pristojbi radi njihove naplate (presude od 18. listopada 2018., Rotho Blaas, C‑207/17, EU:C:2018:840, t. 16., 17., 38. i 39., i od 19. rujna 2019., Trace Sport, C‑251/18, EU:C:2019:766, t. 18. i 31.), ne postoje, naprotiv, provedbene mjere u odnosu na proizvođače izvoznike.

70

U tim okolnostima valja zaključiti da pobijane uredbe ne podrazumijevaju provedbene mjere protiv društava Weifang Yuelong Rubber i Hefei Wanli Tire.

71

Prema tome, tužitelji, uzeti kao predstavničke udruge, imaju na temelju članka 263. četvrtog stavka trećeg dijela rečenice UFEU‑a aktivnu procesnu legitimaciju protiv konačnih antidampinških i kompenzacijskih pristojbi uvedenih na proizvode koje proizvode društva Weifang Yuelong Rubber i Hefei Wanli Tire.

[omissis]

98

Tužitelji u prilog tužbama ističu u svakom predmetu šest tužbenih razloga.

99

Prvi od prvih pet tužbenih razloga temelji se na lošoj analizi pokazatelja štete, drugi na razlikama koje postoje između novih i protektiranih pneumatskih guma, treći na pogreškama u određivanju učinaka na cijene i razine uklanjanja štete koju je industrija Unije pretrpjela, četvrti na netočnoj analizi uzročne veze između uvoza dotičnog proizvoda i te štete te peti na povredi prava obrane.

100

Šesti tužbeni razlog temelji se, u predmetu T‑30/19, na nezakonitosti usklađivanja po osnovi neizravnog oporezivanja prilikom određivanja dampinške marže i, u predmetu T‑72/19, na povredi Osnovne antidampinške uredbe.

[omissis]

104

U sklopu trećeg tužbenog razloga tužitelji tvrde da je prilikom određivanja učinaka dampinškog ili subvencioniranog uvoza na cijene kao i razine uklanjanja štete Komisija povrijedila, u predmetu T‑30/19, članak 3. stavak 2. točku (a) i stavak 3. te članak 9. stavak 4. Osnovne antidampinške uredbe i, u predmetu, T‑72/19, članak 8. stavak 1. točku (a) i stavak 2. te članak 15. stavak 1. Osnovne antisubvencijske uredbe.

105

Konkretno, u okviru drugog dijela trećeg tužbenog razloga, tužitelji smatraju, u biti, da se Komisija pogrešno oslonila na izračunane uvozne cijene radi izračuna sniženja cijena.

106

U sklopu prvog prigovora tužitelji tvrde da u svrhu izračuna sniženja cijena upotreba izračunanih uvoznih cijena, to jest izvoznih cijena izračunanih u skladu s odredbama članka 2. stavka 9. Osnovne antidampinške uredbe jest, u načelu, zabranjena jer počiva na teoretskim cijenama, a ne na stvarnima cijenama koje kupci u Uniji primijete i uoče.

107

U sklopu drugog prigovora tužitelji ističu da u konkretnom slučaju na temelju upotrebe izračunanih uvoznih cijena Komisija nije mogla provesti primjerenu usporedbu, to jest usporedbu na istoj razini trgovine, između uvozne cijene dotičnog proizvoda, s jedne strane, i cijene istovrsnog proizvoda industrije Unije, s druge strane.

108

Tužitelji smatraju da je glede prodaje proizvođača Unije ostvarene u Uniji preko povezanih prodajnih subjekata Komisija uzela u obzir cijene koje ti subjekti naplaćuju prvim neovisnim kupcima uključivši troškove prodaje, administrativne troškove i druge opće troškove (u daljnjem tekstu: troškovi POA) kao i dobit navedenih subjekata. S druge strane, glede prodaje kineskih proizvođača izvoznika ostvarene u Uniji preko povezanih prodajnih subjekata Komisija je odbila uzeti u obzir cijene koje ti subjekti naplaćuju prvim neovisnim kupcima i oslonila se na izračunane uvozne cijene odbivši i, dakle, isključivši troškove POA i dobit navedenih subjekata. Stoga je u slučaju postojanja istog prodajnog modela Komisija različito izračunala uvoznu cijenu dotičnog proizvoda i cijenu istovrsnog proizvoda industrije Unije i nije, shodno tome, provela primjerenu usporedbu tih cijena. Time je Komisija neopravdano uvećala maržu štete i učinila nevaljanom analizu štete i uzročne veze.

109

Komisija osporava argumentaciju tužiteljâ. Intervenijent ne podnosi nikakvo očitovanje glede te argumentacije.

110

Na početku valja ispitati drugi prigovor iz drugog dijela trećeg tužbenog razloga.

111

Valja podsjetiti da se u skladu s člankom 3. stavkom 2. Osnovne antidampinške uredbe i člankom 8. stavkom 1. Osnovne antisubvencijske uredbe, šteta industriji Unije utvrđuje na temelju pozitivnih dokaza i obuhvaća objektivno ispitivanje, s jedne strane, obujma dampinškog ili subvencioniranog uvoza i učinka tog uvoza na cijene istovrsnih proizvoda na tržištu Unije, te, s druge strane, posljedičnog utjecaja tog uvoza na navedenu industriju.

112

Što se konkretnije tiče učinka dampinškog ili subvencioniranog uvoza na cijene, članak 3. stavak 3. Osnovne antidampinške uredbe i članak 8. stavak 2. Osnovne antisubvencijske uredbe predviđaju obvezu razmatranja, je li tim uvozom došlo do znatnog sniženja cijene u usporedbi s cijenom istovrsnog proizvoda Unijine industrije, odnosno je li takav uvoz na drugi način utjecao na sniženje cijene u velikoj mjeri, odnosno spriječio rast cijene u velikoj mjeri, a do kojega bi inače došlo.

113

Osnovna antidampinška uredba i Osnovna antisubvencijska uredba ne sadržavaju definiciju pojma sniženja cijene i ne predviđaju način za njegov izračun (presude od 10. travnja 2019., Jindal Saw i Jindal Saw Italia/Komisija, T‑301/16, EU:T:2019:234, t. 175., i od 10. travnja 2019., Jindal Saw i Jindal Saw Italia/Komisija, T‑300/16, EU:T:2019:235, t. 238.).

114

Izračun sniženja cijene predmetnog uvoza provodi se, u skladu s člankom 3. stavcima 2. i 3. Osnovne antidampinške uredbe i člankom 8. stavcima 1. i 2. Osnovne antisubvencijske uredbe, kako bi se utvrdila šteta koju je pretrpjela Unijina industrija zbog tog uvoza. Koristi se, šire, radi procjene te štete i utvrđivanja marže štete, to jest razine uklanjanja navedene štete. Obveza provedbe objektivnog ispitivanja utjecaja dampinškog ili subvencioniranog uvoza, utvrđena u članku 3. stavku 2. Osnovne antidampinške uredbe i članku 8. stavku 1. Osnovne antisubvencijske uredbe, nalaže provedbu primjerene usporedbe između cijene dotičnog proizvoda i cijene istovrsnog proizvoda industrije Unije prilikom prodaje obavljene na području Unije. Kako bi se zajamčila primjerenost te usporedbe, cijene se moraju usporediti u na istoj razini trgovine. Naime, usporedba provedena između cijena pribavljenih na različitim razinama trgovine, to jest bez uključivanja svih troškova povezanih s razinom trgovine koju treba uzeti u obzir, nužno će dovesti do umjetnih rezultata na temelju kojih se ne može pravilno ocijeniti šteta za Unijinu industriju. Takva primjerena usporedba jest uvjet za zakonitost izračuna štete za tu industriju (presude od 17. veljače 2011., Zhejiang Xinshiji Foods i Hubei Xinshiji Foods/Vijeće, T‑122/09, neobjavljena, EU:T:2011:46, t. 79. i 85., od 10. travnja 2019., Jindal Saw i Jindal Saw Italia/Komisija, T‑301/16, EU:T:2019:234, t. 176., i od 10. travnja 2019., Jindal Saw i Jindal Saw Italia/Komisija, T‑300/16, EU:T:2019:235, t. 239.).

115

Osim toga, valja podsjetiti da utvrđivanje postojanja i iznosa štete nanesene industriji Unije kao i postojanje uzročne veze pretpostavlja ocjenu složenih gospodarskih situacija u okviru kojih institucije Unije imaju široku diskrecijsku ovlast (vidjeti u tom smislu presudu od 10. rujna 2015.,Bricmate, C‑569/13, EU:C:2015:572, t. 46. i navedenu sudsku praksu), tako da u skladu sa sudskom praksom navedenom u točkama 102. i 103. ove presude sudski nadzor nad takvom ocjenom mora biti ograničen. Ta široka diskrecijska ovlast i taj ograničeni sudski nadzor odnose se, načelno, i na odabir metode za izračun marže sniženja cijena (u tom smislu i po analogiji vidjeti presudu od 16. prosinca 2011., Dashiqiao Sanqiang Refractory Materials/Vijeće, T‑423/09, EU:T:2011:764, t. 41.).

116

U uvodnoj izjavi 149. Privremene antidampinške uredbe i u uvodnoj izjavi 658. Antisubvencijske uredbe Komisija je navela da je utvrdila sniženje cijena tijekom razdoblja ispitnog postupka uspoređujući:

117

Glede prve točke u usporedbi, to jest cijena proizvođača Unije, Komisija je u uvodnoj izjavi 178. Konačne antidampinške uredbe i uvodnoj izjavi 685. Antisubvencijske uredbe pojasnila narav troškova koji su odbijeni od cijena naplaćenih prvim neovisnim kupcima kako bi ih se uskladilo na razini franko tvornica. Komisija je objasnila da je odbila sljedeće troškove: „troškovi prijevoza, osiguranja, rukovanja, utovara i popratni troškovi, troškovi pakiranja, kreditni troškovi, popusti i provizije”. Ona je također navela da, s druge strane, nije odbila „neizravne troškove prodaje, troškove istraživanja i razvoja, financiranja i marketinga te dobit”.

118

Štoviše, u pisanom odgovoru na mjere upravljanja postupkom Komisija je potvrdila da je u slučaju stavljanja na tržište istovrsnog proizvoda preko prodajnih subjekata povezanih s proizvođačima Unije uzela u obzir preprodajne cijene koje su prvim neovisnim kupcima naplaćivali ti povezani prodajni subjekti i da nije odbila troškove POA ni dobit navedenih subjekata.

119

Glede druge točke u usporedbi, to jest cijena kineskih proizvođača izvoznika, Komisija je u uvodnim izjavama 166. do 171. Konačne antidampinške uredbe i uvodnim izjavama 673. do 678. Antisubvencijske uredbe opravdala upotrebu izračunanih uvoznih cijena u slučajevima u kojima su kineski proizvođač izvoznik i uvoznik povezani. Ona je, dakle, izračunala uvozne cijene uzimajući u obzir kao polazište preprodajne cijene koje su prvim neovisnim kupcima naplaćivali povezani uvoznici.

120

Konkretno, u uvodnoj izjavi 171. Konačne antidampinške uredbe i u uvodnoj izjavi 678. Antisubvencijske uredbe, Komisija je objasnila da je „radi poštene usporedbe od preprodajne cijene koju povezani uvoznik daje nepovezanim kupcima potrebno odbiti troškove [POA] […] te dobit kako bi se dobila pouzdana cijena [na granici Unije]”.

121

Zaključno, iz svih elemenata navedenih u točkama 116. do 120. ove presude proizlazi, s jedne strane, da se glede cijena proizvođača Unije Komisija oslonila na prodajne ili preprodajne cijene koje prvim neovisnim kupcima izravno naplaćuju proizvođači Unije ili se naplaćuju preko prodajnih subjekata povezanih s ovim potonjim. U ovom potonjem slučaju cijene istovrsnog proizvoda uzete u obzir u izračunu sniženja cijena uključuju troškove POA kao i dobit prodajnih subjekata povezanih s proizvođačima Unije.

122

S druge strane, glede cijena kineskih proizvođača izvoznika, Komisija se oslonila na uvozne cijene, stvarne ili izračunane, na granici Unije. Te cijene mogu biti stvarne cijene koje kineski proizvođači izvoznici naplaćuju prvim neovisnim kupcima ili teoretske prodajne cijene za povezane uvoznike koje je Komisija izračunala. U ovom potonjem slučaju cijene dotičnog proizvoda uzete u obzir u izračunu sniženja cijena ne uključuju ni troškove POA ni dobit prodajnih subjekata povezanih s kineskim proizvođačima izvoznicima.

123

Na temelju metode izračuna opisane u točkama 116. do 122. ove presude te kao što to proizlazi iz uvodnih izjava 160. i 162. Konačne antidampinške uredbe i uvodnih izjava 659. i 667. Antisubvencijske uredbe, Komisija je utvrdila ukupnu razinu sniženja cijena od oko 21 %. Ona je također utvrdila da prosječna ponderirana marža sniženja cijena varira između 18 i 24 % ovisno o trima kategorijama pneumatskih guma određenih na temelju pobijanih uredbi prema razini njihove kvalitete (18 do 20 % za 1. razinu i 22 do 24 % za 2. i 3. razinu).

124

Osim toga, glede kineskih proizvođača izvoznika u uzorku, Komisija je pojasnila prvi put pred Općim sudom da marže sniženja cijena iznose 30,0 % za proizvode koje proizvodi grupa Xingyuan, 19,3 % za one koje proizvodi grupa Giti, 22,2 % za one koje proizvodi grupa Aeolus i 17,6 % za one koje proizvodi grupa Hankook.

125

U ovom slučaju, uzimajući u obzir ono što je istaknuto u točkama 116. do 122. ove presude, mora se utvrditi da je prilikom izračuna sniženja cijena Komisija sustavno uzimala u obzir prodajne cijene naplaćene prvim neovisnim kupcima, neovisno o upotrijebljenim distribucijskim kanalima, u pogledu industrije Unije, ali ne i u pogledu kineskih proizvođača izvoznika.

126

Naime, kada proizvođači Unije ili kineski proizvođači izvoznici prodaju svoje proizvode preko povezanih prodajnih subjekata, Komisija se oslonila na cijene koje primjenjuju prodajni subjekti povezani s proizvođačima Unije te je, s druge strane, zanemarila cijene koje primjenjuju prodajni subjekti povezani s kineskim proizvođačima izvoznicima u korist uvoznih cijena izračunanih na granici Unije.

127

Stoga, i kao što tužitelji ističu, u slučaju postojanja istog prodajnog modela koji obilježava korištenje povezanim prodajnim subjektima, Komisija je različito postupala prema prodaji proizvođača Unije i prodaji kineskih proizvođača izvoznika time što je za prve utvrdila prodajne cijene za prve neovisne kupce, a za druge prodajne cijene izračunane na granici Unije.

128

U slučaju postojanja takvog distribucijskog modela presuđeno je da kada se Komisija koristi prodajnim cijenama za prve neovisne kupce za istovrstan proizvod Unijine industrije, obveza uspoređivanja cijena na istoj razini trgovine nalagala joj je da te cijene usporedi s prodajnim cijenama za prve neovisne kupce (vidjeti u tom smislu presude od 10. travnja 2019., Jindal Saw i Jindal Saw Italia/Komisija, T‑301/16, EU:T:2019:234, t. 183., i od 10. travnja 2019., Jindal Saw i Jindal Saw Italia/Komisija, T‑300/16, EU:T:2019:235, t. 247.).

129

Naime, valja primijetiti da komercijalizacija proizvoda koja nije obavljena izravno od strane proizvođača, neko putem prodajnih subjekata, podrazumijeva postojanje troškova i profitne marže koji su svojstveni tim subjektima, tako da su cijene koje su oni primjenjivali u odnosu na neovisne kupce općenito više od cijena koje su primjenjivali proizvođači u svojoj izravnoj prodaji takvim kupcima i ne mogu se stoga izjednačiti s ovim potonjim cijenama (presude od 10. travnja 2019., Jindal Saw i Jindal Saw Italia/Komisija, T‑301/16, EU:T:2019:234, t. 184., i od 10. travnja 2019., Jindal Saw i Jindal Saw Italia/Komisija, T‑300/16, EU:T:2019:235, t. 248).

130

U ovom slučaju Komisija je u cijenu istovrsnog proizvoda uključila troškove POA i dobit prodajnih subjekata povezanih s proizvođačima Unije, dok je iz cijene dotičnog proizvoda isključila odgovarajuće troškove i dobit prodajnih subjekata povezanih s kineskim proizvođačima izvoznicima. Iz toga slijedi da je za istovrstan proizvod Komisija uzela u obzir cijenu uvećanu u odnosu na cijenu dotičnog proizvoda i, slijedom toga, nepovoljnu za kineske proizvođače izvoznike koji u cijelosti ili djelomično obavljaju svoju prodaju u Uniji preko prodajnih subjekata (vidjeti po analogiji presude od 10. travnja 2019., Jindal Saw i Jindal Saw Italia/Komisija, T‑301/16, EU:T:2019:234, t. 185., i od 10. travnja 2019., Jindal Saw i Jindal Saw Italia/Komisija, T‑300/16, EU:T:2019:235, t. 249.).

131

U tim okolnostima valja zaključiti da u slučaju postojanja prodaje ostvarene preko povezanih prodajnih subjekata izračun sniženja cijena očito nije bio obavljen provedbom primjerene usporedbe između cijena koje se nalaze na istoj razini trgovine (vidjeti po analogiji presude od 10. travnja 2019., Jindal Saw i Jindal Saw Italia/Komisija, T‑301/16, EU:T:2019:234, t. 188., i od 10. travnja 2019., Jindal Saw i Jindal Saw Italia/Komisija, T‑300/16, EU:T:2019:235, t. 252.).

132

Komisija svojim prigovorima ne dovodi taj zaključak u pitanje.

133

Kao prvo, Komisija tvrdi, u biti, da način na koji proizvođači izvoznici organiziraju prodaju svojih proizvoda u Uniji, to jest izravno neovisnim kupcima ili preko povezanih prodajnih subjekata, i vrsta klijenata kojima prodaju svoje proizvode, to jest uvoznici ili krajnji korisnici, nemaju utjecaja na način na koji se na tržištu odvija tržišno natjecanje u pogledu cijena. Ona objašnjava da neovisno o distribucijskom kanalu koji upotrebljavaju proizvođači izvoznici i vrsti klijenata dotični proizvod ulazi u tržišno natjecanja s istovrsnim proizvodom industrije Unije čim prijeđe granicu. Slijedom navedenog, izvozne cijene na granici Unije i dalje su relevantne i mogu se usporediti s cijenama prodaje koju je industrija Unije ostvarila na istoj razini trgovine izravno (cijena „franko tvornica”) ili preko povezanih prodajnih subjekata (cijena „franko podružnica”). Komisija smatra da taj pristup omogućava da se istovjetno postupa prema izravnoj (neovisnim kupcima) i neizravnoj prodaji (povezanim prodajnim subjektima) istog proizvođača izvoznika ili različitih proizvođača izvoznika koji su različito ustrojili svoje distribucijske kanale.

134

U tom pogledu prethodno valja podsjetiti na to da se ovaj prigovor odnosi samo na pitanje – je li Komisija u ovom slučaju provela primjerenu usporedbu između cijena koje se nalaze na istoj razini trgovine. U svrhu ispitivanja tog prigovora nije nužno odrediti razinu trgovine na kojoj se usporedba cijena mogla ili morala provesti niti općenito ocijeniti relevantnost uvoznih cijena na granici Unije i zakonitost, u apsolutnom pogledu, izračuna nekih cijena u svrhu izračuna sniženja cijena. Naime, s jedne strane, ta su pitanja povezana sa zasebnim prigovorom, to jest prvim prigovorom iz drugog dijela trećeg tužbenog razloga (vidjeti točku 106. ove presude). S druge strane i neovisno o zakonitosti i relevantnosti razine trgovine koju je Komisija odabrala kod proizvođača izvoznika ili kod proizvođača Unije, usporedba cijena koju je ta institucija obavila mora uvijek biti primjerena i odnositi se zbog toga na cijene koje se sve nalaze na istoj razini trgovine.

135

S obzirom na to, Komisija tvrdi, u biti, da su glede cijena kineskih proizvođača izvoznika, uvozne cijene na granici Unije uvijek relevantne, neovisno radi li se o stvarnim cijenama naplaćenima neovisnim kupcima ili izračunanim cijenama za koje se smatra da su naplaćene povezanim prodajnim subjektima.

136

U tom pogledu pristup koji je Komisija prihvatila i koji ona brani podrazumijeva da se cijene koje kineski proizvođači izvoznici naplaćuju neovisnim kupcima, s jedne strane, i cijene koje isti kineski proizvođači izvoznici naplaćuju svojim povezanim prodajnim subjektima, s druge strane, nalaze na istoj razini trgovine. Usto, općenitije, taj pristup ima implicitno, ali nužno za posljedicu to da se prodajne cijene koje ti proizvođači izvoznici naplaćuju neovisnim kupcima, s jedne strane, i preprodajne cijene koje takvim kupcima naplaćuju prodajni subjekti povezani s navedenim proizvođačima izvoznicima, s druge strane, ne nalaze na istoj razini trgovine.

137

Priznavanjem da je predmetni pristup prikladan, on bi omogućio, doduše, da se opravda korištenje izračunanim uvoznim cijenama kada ti proizvođači izvoznici stavljaju u promet sve ili dio svojih proizvoda preko povezanih prodajnih subjekata.

138

S druge strane, predmetni pristup ne bi omogućio, u načelu, da se opravda da se uvozne cijene kineskih proizvođača izvoznika, koje su ponekad stvarne cijene u slučaju prodaje neovisnim kupcima i ponekad izračunane cijene u slučaju prodaje prodajnim subjektima povezanima s tim proizvođačima izvoznicima (cijene isključujući troškove POA i dobit tih subjekata) osobito usporede, kao u ovom slučaju, s preprodajnim cijenama koje neovisnim kupcima naplaćuju prodajni subjekti povezani s proizvođačima Unije (cijene uključujući troškove POA i dobit potonjih subjekata). Naime, potonje cijene nalaze se uobičajeno na razini trgovine nakon razine trgovine zajedničke drugim cijenama utvrđenim kod kineskih proizvođača izvoznika i kod proizvođača Unije.

139

U konačnici, predmetni je pristup logično morao navesti Komisiju da kao jedinu razinu trgovine kod proizvođača Unije prihvati također onu glede prodaje proizvođača Unije svim njihovim klijentima, bez obzira na to radi li se o neovisnim kupcima ili prodajnim subjektima povezanim s ovim potonjim proizvođačima. To bi značilo da Komisija izračunava prodajne cijene proizvođača Unije kada prodaju svoje proizvode povezanim prodajnim subjektima i, slijedom toga, da odbija i, dakle, isključuje troškove POA i dobit prodajnih subjekata povezanih s proizvođačima Unije.

140

Vrijedilo bi drukčije samo ako se dokaže da prodajni subjekti povezani s kineskim proizvođačima izvoznicima i proizvođačima Unije imaju različite gospodarske uloge.

141

No, u konkretnom slučaju Komisija samo upućuje na to da se prodajne cijene koje prvim neovisnim kupcima izravno naplaćuju proizvođači Unije (cijena „franko tvornica”), s jedne strane, i preprodajne cijene koje takvim kupcima naplaćuju prodajni subjekti povezani s tim proizvođačima (cijena „franko podružnica”), s druge strane, nalaze na istoj razini trgovine. Ne objašnjava kako bi to mogao biti slučaj, iako istodobno smatra prešutno, ali nužno da se prodajne cijene koje prvim neovisnim kupcima izravno naplaćuju kineski proizvođači izvoznici, s jedne strane, i preprodajne cijene koje takvim subjektima naplaćuju prodajni subjekti povezani s tim proizvođačima izvoznicima, s druge strane, ne nalaze na istoj razini trgovine (vidjeti točku 136. ove presude).

142

Upitana na raspravi Komisija je navela da se proizvođači Unije i njihovi povezani prodajni subjekti mogu izjednačiti s jedinstvenim gospodarskim subjektima jer ti povezani prodajni subjekti obavljaju zadaće koje uobičajeno ulaze u interni odjel za prodaju.

143

Međutim, valja primijetiti da je u uvodnoj izjavi 105. Konačne antidampinške uredbe i u svojim pismenima, Komisija također navela, s jedne strane, da su kineski proizvođači izvoznici i njihovi povezani prodajni subjekti, osobito u slučaju grupe Hankook, jedinstveni gospodarski subjekti i, s druge strane, da joj postojanje takvih jedinstvenih gospodarskih subjekata ne zabranjuje izračunavanje uvoznih cijena.

144

U tim okolnostima Komisija nije dokazala niti čak navela da prodajni subjekti povezani s proizvođačima Unije i kineskim proizvođačima izvoznicima imaju različite gospodarske uloge, tako da bi troškove POA i dobit tih povezanih prodajnih subjekata trebalo uključiti u cijenu istovrsnog proizvoda, ali ne u cijenu dotičnog proizvoda.

145

Iz toga slijedi da pod pretpostavkom da je prikladan, Komisijin pristup koji se sastoji od uzimanja u obzir samo uvoznih cijena, stvarnih ili izračunanih, na granici Unije ne omogućuje da se u ovom slučaju utvrdi primjerenost usporedbe tih cijena s preprodajnim cijenama koje prvim neovisnim kupcima naplaćuju prodajni subjekti povezani s proizvođačima Unije.

146

Kao drugo, kako bi opravdala korištenje uvoznim cijenama izračunanim na granici Unije, Komisija se poziva, s jedne strane, na Provedbenu uredbu Vijeća (EU) br. 217/2013 od 11. ožujka 2013. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz određenih aluminijskih folija u svitcima podrijetlom iz Narodne Republike Kine (SL 2013., L 69, str. 11.) (uvodne izjave 51. do 59. navedene provedbene uredbe) i, s druge strane, na Izvješće povjerenstva Svjetske trgovinske organizacije (WTO) u vezi sa sporom „Kina – Antidampinške i kompenzacijske pristojbe na proizvode od tovnih pilića iz Sjedinjenih Američkih Država”, usvojeno 25. rujna 2013. (WT/DS427/R) (t. 7.485 do 7.489 navedenog izvješća).

147

U tom je pogledu dovoljno utvrditi da su i u provedbenoj uredbi i u izvješću koji su spomenuti u točki 146. ove presude, uvozne cijene izračunane na granici Unije bile uspoređene s prodajnim cijenama koje su naplaćivali proizvođači Unije, a ne s preprodajnim cijenama koje su naplaćivali prodajni subjekti povezani s ovim potonjima. Stoga, primjeri koje je Komisija navela nisu relevantni za rješenje ovih sporova.

148

Kao treće, Komisija tvrdi da je situacija u predmetima povodom kojih su donesene presude od 10. travnja 2019., Jindal Saw i Jindal Saw Italia/Komisija (T‑301/16, EU:T:2019:234), i od 10. travnja 2019., Jindal Saw i Jindal Saw Italia/Komisija (T‑300/16, EU:T:2019:235), bila vrlo posebna, s obzirom na to da su samo dva proizvođača izvoznika surađivala u ispitnom postupku i da je „velika većina” prodaje predmetnih proizvođača izvoznika bila ostvarena preko povezanih prodajnih subjekata. Stoga se to rješenje ne može automatski primijeniti na ove predmete, u kojima je udio prodaje ostvarene preko prodajnih subjekata povezanih s kineskim proizvođačima izvoznicima znatno niži.

149

U tom pogledu valja istaknuti, s jedne strane, da se obveza uspoređivanja cijena na istoj razini trgovine nameće neovisno o broju proizvođača izvoznika koji su surađivali i, s druge strane, da se ona ne primjenjuje samo kada proizvođači izvoznici ostvaruju „veliku većinu” svoje prodaje preko povezanih prodajnih subjekata. Iz toga slijedi da načela utvrđena u presudama navedenima u točkama 114. i 148. ove presude ostaju u potpunosti primjenjiva u ovom slučaju.

150

Osim toga, valja primijetiti da prema podacima Komisije udio prodaje kineskih proizvođača izvoznika u uzorku, a koja je ostvarena preko povezanih prodajnih subjekata, iznosi 0 % za grupu Xingyuan, 34 % za grupu Giti, 19 % za grupu Aeolus i 98,6 % za grupu Hankook. Usto, u odgovoru na mjeru upravljanja postupkom, Komisija je pojasnila da je udio prodaje ostvarene preko povezanih prodajnih subjekata utvrđen na 46,9 % za uzorak kineskih proizvođača izvoznika kao cjeline i 87 % za uzorak proizvođača Unije kao cjeline. Iz toga slijedi da je udio prodaje obavljene preko povezanih prodajnih subjekata visok ili čak vrlo visok glede svakog od dvaju uzoraka kao cjeline.

151

Ta se situacija očito ne razlikuje temeljno od one utvrđene u predmetima spomenutima u točki 148. ove presude. Naime, u tim je predmetima Opći sud istaknuo, s jedne strane, da predmetni proizvođač izvoznik obavlja „većinu” svoje prodaje u Uniji preko povezanih prodajnih subjekata i, s druge strane, da je „većina” prodaje Unijine industrije u Uniji obavljena preko prodajnih subjekata povezanih s dvama proizvođačima Unije koji su surađivali u ispitnom postupku (presude od 10. travnja 2019., Jindal Saw i Jindal Saw Italia/Komisija, T‑301/16, EU:T:2019:234, t. 184. i 185., i od 10. travnja 2019., Jindal Saw i Jindal Saw Italia/Komisija, T‑300/16, EU:T:2019:235, t. 249.).

152

U tim okolnostima treba odbiti prigovor Komisije sažet u točki 148. ove presude.

153

Slijedom navedenog valja potvrditi zaključak prema kojem Komisija očito nije provela primjerenu usporedbu između cijena koje se nalaze na istoj razini trgovine i to, barem, kada se i dotični proizvod i istovrstan proizvod prodaju preko povezanih prodajnih subjekata (vidjeti točku 131. ove presude).

154

Prema tome, valja zaključiti da je izračun sniženja cijene dotičnog proizvoda koji je Komisija provela u okviru pobijanih uredbi zahvaćen pogreškom koja se tiče prava kao i očitom pogreškom u ocjeni i da se, slijedom toga, tim izračunom krše članak 3. stavci 2. i 3. Osnovne antidampinške uredbe i članak 8. stavci 1. i 2. Osnovne antisubvencijske uredbe.

155

Za poništenje pobijanih uredbi nije dovoljno da je Komisija počinila pogrešku glede metode za izračun marže sniženja cijena, nego je još potrebno da je ta pogreška imala utjecaja na utvrđivanje postojanja i iznosa štete ili na analizu uzročne veze te da je stoga utjecala na sadržaj samih pobijanih uredbi (u tom smislu i po analogiji vidjeti presude od 28. listopada 2004., Shanghai Teraoka Electronic/Vijeće, T‑35/01, EU:T:2004:317, t. 167., i od 25. listopada 2011., Transnational Company Kazchrome i ENRC Marketing/Vijeće, T‑192/08, EU:T:2011:619, t. 119.).

156

Stoga u ovom slučaju valja ispitati je li pogreška koju je Komisija počinila imala utjecaja na sadržaj pobijanih uredbi. U svrhu tog ispitivanja valja razlikovati mogući utjecaj te pogreške, prvo, na razinu sniženja cijena kao i na analizu štete i uzročne veze te, drugo, na marže štete kao i na iznos spornih antidampinških i kompenzacijskih pristojbi.

157

U svojim pismenima i na raspravi Komisija je istaknula da, pod pretpostavkom da se dokaže, pogreška koja joj se stavlja na teret nije imala znatnog utjecaja na razinu sniženja cijena. To sniženje ostaje znatno za veliku većinu uvoza.

158

Kao prvo, u stadiju odgovora na repliku Komisija je podnijela alternativne izračune sniženja cijena za svaku od četiriju grupa kineskih proizvođača izvoznika u uzorku. U okviru tih alternativnih izračuna dodala je troškove POA i dobit prodajnih subjekata povezanih s tim proizvođačima izvoznicima. Potom je usporedila svaku transakciju s detaljnijom oznakom kontrolnog broja proizvoda (PCN) kojim se sada razlikuju četiri vrste klijenata, to jest, prvo, prodavatelji na veliko, distributeri ili trgovci, drugo, prodavatelji na malo, treće, korisnici i, četvrto, drugi klijenti (poput, primjerice, proizvođača originalne opreme, tijela za javni prijevoz i vojske). Prema alternativnim izračunima Komisije, sniženje cijena u stvarnosti je blago više od onog utvrđenog u pobijanim uredbama za svaku od četiriju grupa kineskih proizvođača izvoznika u uzorku. Naime, sniženje cijena povećalo se s 30,0 na 32,4 % za grupu Xingyuan, s 19,3 na 23,1 % za grupu Giti, s 22,2 na 22,4 % za grupu Aeolus i s 17,6 na 19,2 % za grupu Hankook.

159

U tom pogledu valja istaknuti da se u okviru svojih alternativnih izračuna Komisija nije ograničila na dodavanje troškova POA i dobiti prodajnih subjekata povezanih s kineskim proizvođačima izvoznicima. Naime, ona je također izmijenila drugi parametar koristeći se detaljnijom oznakom PCN koja sada uključuje i vrstu klijenta. Iz toga slijedi da je Komisija izmijenila metodu za izračun sniženja cijena koja se nalazi u osnovi pobijanih uredbi. Stoga bi uzimanjem u obzir alternativnih izračuna Komisije Opći sud nadomjestio razloge.

160

No, treba podsjetiti da prema ustaljenoj sudskoj praksi, u okviru tužbe za poništenje, Opći sud ne može svojim obrazloženjem zamijeniti obrazloženje autora pobijanog akta (vidjeti presude od 26. listopada 2016., PT Musim Mas/Vijeće, C‑468/15 P, EU:C:2016:803, t. 64. i navedenu sudsku praksu). Iz toga slijedi da se u prilog pobijanim uredbama Komisija ne može valjano pozvati na razloge koji nisu sadržani u njima i koje je navela tek nakon podnošenja tužbe (vidjeti u tom smislu presudu od 21. ožujka 1996., Farrugia/Komisija, T‑230/94, EU:T:1996:40, t. 36. i navedenu sudsku praksu).

161

Prema tome, alternativni izračuni u vezi sa sniženjem cijena koje je Komisija podnijela u stadiju odgovora na repliku Opći sud ne može uzeti u obzir radi ocjene utjecaja počinjene pogreške na razinu sniženja cijena.

162

Kao drugo, povodom mjere upravljanja postupkom Komisija je podnijela nove alternativne izračune u vezi sa sniženjem cijena ograničavajući se na dodavanje troškova POA i dobiti prodajnih subjekata povezanih s kineskim proizvođačima izvoznicima i ne mijenjajući oznaku PCN upotrijebljenu u pobijanim uredbama. Smatra da je nakon tih novih alternativnih izračuna sniženje cijena ostala stabilno na 30,0 % za grupu Xingyuan i smanjilo se s 19,3 na 18,5 % za grupu Giti, s 22,2 na 16,8 % za grupu Aeolus i s 17,6 na 7,3 % za grupu Hankook.

163

Pod pretpostavkom da su točni (u što se Komisija mora uvjeriti u slučaju da se tužbe prihvate), predmetni novi alternativni izračuni omogućuju procjenu utvrđenih razina sniženja cijena koje bi proizišle iz metode koju tužitelji zagovaraju i sastoje se od uvrštavanja troškova POA i dobiti povezanih prodajnih subjekata kod kineskih proizvođača izvoznika i kod proizvođača Unije. Takva bi metoda omogućila provedbu primjerene usporedbe cijena u slučajevima u kojima se i dotični proizvod i istovrstan proizvod prodaju preko povezanih prodajnih subjekata.

164

Iz predmetnih novih alternativnih izračuna proizlazi da bi – u slučaju da je Komisija slijedila metodu koju tužitelji zagovaraju – sniženje cijena bilo manje za tri od četiriju grupa kineskih proizvođača izvoznika u uzorku, to jest grupe Giti, Aeolus i Hankook. Prema brojkama koje je Komisija pružila glede pondera u vezi sa svakom od grupa kineskih proizvođača izvoznika u uzorku u ukupnoj izvoznoj prodaji koju su potonji ostvarili (17 % za grupu Xingyuan, 30 % za grupu Giti, 17 % za grupu Aeolus i 36 % za grupu Hankook), grupe Giti, Aeolus i Hankook čine zajedno 83 % ukupne izvozne prodaje s obzirom na uzorak. Štoviše, utvrđena je razlika znatna za barem dvije od tih grupa, to jest grupe Aeolus i Hankook koje obje čine 53 % navedene prodaje.

165

U tim okolnostima i uzimajući u obzir osobito ponder u vezi s različitim grupama kineskih proizvođača izvoznika u uzorku, razvidno je da bi ukupna razina sniženja cijena s obzirom na uzorak kao cjelinu također bila znatno niža da je Komisija slijedila metodu koju tužitelji zagovaraju. Slijedom toga ponderirana bi prosječna marža sniženja cijena bila osjetno niža od one u iznosu od 21 % koja je utvrđena u pobijanim uredbama (točke 123. ove presude).

166

Stoga predmetni novi alternativni izračuni pokazuju da je pogreška koju je Komisija počinila mogla imati utjecaja na razinu sniženja cijena i da je u ovom slučaju dovela do osjetnog precjenjivanja tog sniženja cijena.

167

Doduše, razvidno je, kao što to Komisija ističe, da je čak i nakon predmetnih novih alternativnih izračuna marža sniženja cijena i dalje neizmijenjena za grupu Xingyuan te ostaje znatna za četiri grupe kineskih proizvođača izvoznika.

168

Međutim, valja primijetiti da je Komisija utvrdila postojanje znatne štete za industriju Unije i uzročnu vezu oslanjajući se samo na ukupnu razinu sniženja cijena od 21 %, a ne na pojedinačne razine sniženja cijena četiriju kineskih proizvođača izvoznika u uzorku (vidjeti točku 123. ove presude). No, ta ukupna razina sniženja cijena bila bi znatno manja da Komisija nije počinila pogrešku koja joj se stavlja na teret (točka 165. ove presude).

169

Kao treće, Komisija se poziva na statistiku o uvozu, to jest statistiku Eurostata (Statistički ured Europske unije) i kinesku statistiku, kao i na proizvodnju Unije, to jest podatke koje su pružili proizvođači Unije u uzorku. Iz te bi statistike proizlazilo da su razlike između uvoznih cijena i cijena industrije Unije vrlo velike jer je tijekom razmatranog razdoblja prosječna cijena po jedinici kineskog uvoza činila tek između 59,08 i 64,13 % cijene proizvoda Unije.

170

Međutim, mora se utvrditi da se glede uvoza podrijetlom iz Kine Komisija poziva sada na makroekonomsku statistiku, a ne na statistiku od kineskih proizvođača izvoznika u uzorku. Štoviše, ona se poziva, kako kod uvoza tako i kod proizvodnje Unije, na neobrađenu, ukupnu i neponderiranu statistiku ne vodeći računa o vrstama proizvoda i segmentaciji dotičnog proizvoda u tri kategorije. Stoga, različita statistika na koju se Komisija poziva ne može opravdati iznos marže sniženja izračunane na temelju prosječnih prodajnih cijena ponderiranih po segmentu i vrsti proizvoda, prema metodi opisanoj u točkama 116. do 122. ove presude.

171

Iz prethodno navedenog proizlazi da je okolnost da je Komisija povrijedila svoju obvezu da provede primjerenu usporedbu cijena imala, i to znatnog, utjecaja na utvrđivanje razine sniženja cijena.

172

Komisija ističe da nije dokazano da bi zaključak o postojanju štetnog dampinga ili štetnih subvencija bio različit da nije bilo pogreške u izračunu sniženja cijena koju tužitelji navode.

173

U tom pogledu, iz uvodnih izjava 150., 217., 219. i 230. Privremene antidampinške uredbe i uvodnih izjava 258. i 265. Konačne antidampinške uredbe, s jedne strane, te uvodnih izjava 659., 830., 837., 839., 842. i 868. Antisubvencijske uredbe, s druge strane, proizlazi da se radi utvrđivanja postojanja štete koju je industrija Unije pretrpjela i uzročne veze između dampinškog ili subvencioniranog uvoza i te štete Komisija osobito oslonila na sniženje cijena. U više je navrata istaknula „visoku” ili „znatnu” razinu tog sniženja cijena. Konkretno, u uvodnoj izjavi 219. Privremene antidampinške uredbe i u uvodnoj izjavi 839. Antisubvencijske uredbe ona je navela da je to veliko sniženje cijena uz naglo povećanje uvoza jedan od glavnih čimbenika koje treba razmotriti radi ocjene učinaka antidampinškog ili subvencioniranog uvoza.

174

Iz toga slijedi da je Komisija pridodala odlučujuću važnost sniženju cijena kako je izračunano u pobijanim uredbama i da je to sniženje cijena dalo povoda zaključku prema kojem šteta za industriju Unije potječe od uvoza dotičnog proizvoda. To utvrđenje nije dovedeno u pitanje okolnošću koju Komisija navodi i prema kojoj je ona uzela u obzir i druge čimbenike.

175

Valja dodati da u okviru nadzora zakonitosti predviđenog u članku 263. UFEU‑a nije na Općem sudu da ocijeni je li Komisija mogla utvrditi postojanje štetnog dampinga ili štetnih subvencija oslanjajući se na razinu sniženja cijena koja je manja od one osjetno precijenjene i utvrđene u pobijanim uredbama.

176

U tim okolnostima valja zaključiti da je pogreška koju je Komisija počinila prilikom izračuna sniženja cijena imala utjecaja na Komisijino utvrđenje o postojanju štete i uzročne veze.

177

U svojim pismenima i na raspravi Komisija je istaknula, u biti, da nije dokazano da bi marže štete bile niže da su uvozne cijene uključivale troškove POA i dobit povezanih prodajnih subjekata.

178

Kao prvo, Komisija ustraje na razlici između sniženja cijena (undercutting) i sniženja prodajnih cijena ili marže štete (underselling) koja nije bila obrađena u presudama od 10. travnja 2019., Jindal Saw i Jindal Saw Italia/Komisija (T‑301/16, EU:T:2019:234), i od 10. travnja 2019., Jindal Saw i Jindal Saw Italia/Komisija (T‑300/16, EU:T:2019:235).

179

U tom pogledu valja istaknuti da odabir razine trgovine i odluka hoće li se uključiti troškovi POA i dobit prodajnih subjekata povezanih s kineskim proizvođačima izvoznicima i proizvođačima Unije utječu na razinu uvoznih cijena kao i na razinu cijena industrije Unije. Kao što to osobito proizlazi iz uvodnih izjava 254. do 256. Privremene antidampinške uredbe, izračun marže štete sastoji se od usporedbe uvoznih cijena upotrijebljenih prilikom izračuna sniženja cijena, s jedne strane, s neštetnim cijenama istovrsnog proizvoda uključujući ciljnu dobit koja odražava uobičajene tržišne uvjete, s druge strane. Stoga pogreška u vezi s razinom trgovine na kojoj se provodi usporedba cijena može imati utjecaja na izračun sniženja cijena i na izračun marže štete.

180

Osim toga, suprotno onome što Komisija tvrdi, Opći sud jest obradio pitanje marže štete u presudama navedenima u točki 178. ove presude pri čemu je naveo da se ne može isključiti da bi u slučaju da je sniženje cijene bilo pravilno izračunano, marža štete za Unijinu industriju bila utvrđena na razini nižoj od razine dampinške marže (presude od 10. travnja 2019., Jindal Saw i Jindal Saw Italia/Komisija, T‑301/16, EU:T:2019:234, t. 194., i od 10. travnja 2019., Jindal Saw i Jindal Saw Italia/Komisija, T‑300/16, EU:T:2019:235, t. 258.).

181

Kao drugo, u stadiju odgovora na repliku Komisija je ponovno izračunala marže štete prema istim pravilima kao i ona upotrijebljena za ponovni izračun sniženja cijena (točka 158. ove presude). Prema tim alternativnim izračunima, marže štete u stvarnosti su još više od onih utvrđenih u pobijanim uredbama za svaku od četiriju grupa kineskih proizvođača izvoznika u uzorku. Naime, povodom navedenih alternativnih izračuna, marže štete rastu s 55,1 na 60,8 % za grupu Xingyuan, s 29,6 na 36,8 % za grupu Giti, s 37,3 na 40,2 % za grupu Aeolus i s 23,4 na 29,6 % za grupu Hankook.

182

U tom pogledu dovoljno je istaknuti da zbog istih razloga poput onih spomenutih u točkama 159. do 161. ove presude u vezi s alternativnim izračunima koji se odnose na sniženje cijena, alternativne izračune koji se odnose na maržu štete i koje je Komisija podnijela u stadiju odgovora na repliku Opći sud ne može uzeti u obzir, a da ne nadomjesti razloge.

183

Kao treće, povodom mjere upravljanja postupkom Komisija je provela nove alternativne izračune u vezi s maržom štete prema istim pravilima kao što su ona upotrijebljena za nove alternativne izračune u vezi sa sniženjem cijena, to jest bez izmjene oznake PCN upotrijebljene u pobijanim uredbama (točka 162. ove presude). Nakon tih novih alternativnih izračuna marža štete ostaje stabilna na 55,1 % za grupu Xingyuan i smanjuje se s 29,6 na 28,5 % za grupu Giti, s 37,3 na 29,8 % za grupu Aeolus i s 23,4 na 10,3 % za grupu Hankook.

184

Pod pretpostavkom da su točni (u što se Komisija mora uvjeriti u slučaju da se tužbe prihvate), predmetni novi alternativni izračuni omogućuju procjenu marži štete koje bi Komisija utvrdila da je slijedila metodu koju tužitelji zagovaraju i uzela u obzir troškove POA i dobit prodajnih subjekata povezanih s kineskim proizvođačima izvoznicima.

185

U tom pogledu valja razlikovati tri situacije.

186

Prvo, marža štete bila bi niža za tri od četiriju grupa kineskih proizvođača izvoznika koji su u uzorku, to jest grupe Giti, Aeolus i Hankook. Štoviše, utvrđena razlika bila bi znatna za barem dvije od tih grupa, to jest grupe Aeolus i Hankook.

187

Drugo, uzimajući u obzir osobito ponder u vezi s različitim grupama kineskih proizvođača izvoznika u uzorku, razvidno je da bi marža štete s obzirom na uzorak kao cjelinu također bila znatno niža da je Komisija slijedila metodu koju tužitelji zagovaraju. Slijedom toga, ponderirana prosječna marža štete bila bi osjetno niža od one u iznosu od 32,39 % koja je utvrđena u pobijanim uredbama. Kao što to proizlazi iz tablice 11 Konačne antidampinške uredbe i tablice u uvodnoj izjavi 933. Antisubvencijske uredbe, ova je potonja marža štete bila utvrđena za kineske proizvođače izvoznike koji su navedeni u prilozima I. i II. pobijanim uredbama i koji su surađivali, ovisno o okolnostima, u antidampinškom ili antisubvencijskom ispitnom postupku.

188

U tim okolnostima predmetni novi alternativni izračuni pokazuju da je pogreška koju je Komisija počinila istu navela na precjenjivanje marži štete utvrđenih za sve proizvođače izvoznike navedene u točki 28. ove presude koji pripadaju grupama Giti, Aeolus i Hankook ili su navedeni u prilozima I. i II. pobijanim uredbama. To utvrđenje nije dovedeno u pitanje okolnošću koju je Komisija istaknula da čak i nakon tih novih alternativnih izračuna marža štete ostaje znatna glede svake od grupa kineskih proizvođača izvoznika.

189

Treće, prema predmetnim novim alternativnim izračunima, marža štete ostaje neizmijenjena u iznosu od 55,1 % za grupu Xingyuan. Kao što to proizlazi iz tablice 11 Konačne antidampinške uredbe i tablice u uvodnoj izjavi 933. Antisubvencijske uredbe, ta je marža štete, koja je bila najviša utvrđena među kineskim proizvođačima izvoznicima u uzorku, bila primijenjena za kineske proizvođače izvoznike koji nisu surađivali, ovisno o okolnostima, u antidampinškom ili antisubvencijskom ispitnom postupku. U praksi, upravo se ta preostala marža štete u iznosu od 55,07 % primjenjuje na „sva ostala društva” koja nisu poimence određena u pobijanim uredbama, a osobito na društva Weifang Yuelong Rubber i Hefei Wanli Tire. Ona se također primjenjuje na društvo Zhongce Rubber Group samo u antisubvencijskom postupku jer je to društvo obuhvaćeno Prilogom II. Antisubvencijskoj uredbi.

190

Međutim, valja primijetiti da predmetni novi alternativni izračuni omogućuju samo neutraliziranje učinaka pogreške koja se sastoji od uspoređivanja prodajnih uvoznih cijena izračunanih na granici Unije, s jedne strane, s preprodajnim cijenama koje naplaćuju prodajni subjekti povezani s proizvođačima Unije, s druge strane. S druge strane, oni ne omogućuju neutraliziranje mogućih učinaka pogreške koja se sastoji od uspoređivanja stvarnih prodajnih cijena koje klijentima iz Unije kineski proizvođači izvoznici izravno naplaćuju, s jedne strane, i preprodajnih cijena koje primjenjuju prodajni subjekti povezani s proizvođačima Unije, s druge strane. Potonja usporedba također je jedan od konstitutivnih elemenata nepostojanja primjerene usporedbe između cijena koje se nalaze na istoj razini trgovine (vidjeti točke 138. i 145. ove presude).

191

U tim okolnostima ne može se u cijelosti isključiti da bi u slučaju da je Komisija provela primjerenu usporedbu između cijena koje se nalaze na istoj razini trgovine, ona utvrdila za grupu Xingyuan i, slijedom toga, za tri društva spomenuta u točki 189. ove presude, maržu štete nižu od one u iznosu 55,07 % utvrđene u pobijanim uredbama.

192

Prema tome, valja zaključiti da je okolnost da je Komisija povrijedila svoju obvezu provedbe primjerene usporedbe cijena imala ili mogla imati utjecaja na utvrđivanje marži štete za sve kineske proizvođače izvoznike bez obzira na to jesu li određeni u pobijanim uredbama.

193

U svojim pismenima Komisija spominje „pravilo niže pristojbe”. Konkretno, u predmetu T‑72/19 ističe da je argumentacija tužitelja u cijelosti bespredmetna s obzirom na to da je primjenom tog pravila razina konačnih kompenzacijskih pristojbi bila utvrđena u odnosu na iznos utvrđenih subvencija, a ne u odnosu na maržu štete.

194

U tom pogledu valja podsjetiti na to da na temelju članka 9. stavka 4. drugog podstavka Osnovne antidampinške uredbe iznos konačne antidampinške pristojbe ne prelazi utvrđeni iznos utvrđene dampinške marže, ali treba biti manji od marže ako je taj manji iznos dostatan za uklanjanje štete za industriju Unije. Isto tako, na temelju članka 15. stavka 1. trećeg podstavka Osnovne antisubvencijske uredbe, iznos konačne kompenzacijske pristojbe ne prelazi utvrđeni iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere, ali trebao bi biti manji od ukupnog iznosa subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere ako je taj manji iznos dostatan za uklanjanje štete za industriju Unije.

195

Iz toga slijedi da kada Komisija istodobno utvrdi antidampinšku pristojbu i kompenzacijsku pristojbu, te dvije pristojbe ne mogu, alternativno ili kumulativno, prijeći razinu marže štete (vidjeti u tom smislu presudu od 11. rujna 2014., Gold East Paper i Gold Huasheng Paper/Vijeće, T‑444/11, EU:T:2014:773, t. 217.).

196

U konkretnom slučaju iz tablice 11 Konačne antidampinške uredbe i tablice u uvodnoj izjavi 933. Antisubvencijske uredbe proizlazi da je za sve kineske proizvođače izvoznike marža štete (koja varira između 23,41 i 55,07 %) bila utvrđena na razini nižoj od dampinške marže (koja varira između 56,8 i 106,7 %), ali višoj od marže subvencije (koja varira između 2,06 i 51,08 %). U tim okolnostima i kao što to proizlazi iz uvodne izjave 929. Antisubvencijske uredbe Komisija je odlučila uvesti, s jedne strane, konačnu kompenzacijsku pristojbu utvrđenu na razini konačnih iznosa subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere te, s druge strane, konačnu antidampinšku pristojbu do razine uklanjanja štete bez njezina prekoračenja. Međutim, niti jedna konačna antidampinška pristojba nije utvrđena glede proizvođača izvoznika navedenih u prilozima II. pobijanim uredbama, poput društva Zhongce Rubber Group (točka 78. ove presude), za koje je utvrđena marža štete niža u antidampinškom postupku (32,39 %) nego u antisubvencijskom postupku (55,07 %).

197

Prvo, iz toga slijedi da za kineske proizvođače izvoznike, bez obzira na to jesu li određeni u pobijanim uredbama, osim onih navedenih u prilozima II. tim uredbama, kumulirana stopa konačne antidampinške pristojbe i konačne kompenzacijske pristojbe jest jednaka marži štete. Slijedom navedenog, u skladu s „pravilom niže pristojbe” utvrđenim u odredbama navedenima u točki 194. ove presude i u sudskoj praksi navedenoj u točki 195. ove presude, bilo koja pogreška koja utječe na izračun marže štete ima utjecaja na zakonitost ukupnog kumuliranog iznosa konačnih antidampinških i kompenzacijskih pristojbi uvedenih na proizvode koje proizvode navedeni proizvođači izvoznici. Kao što je to istaknuto u točki 192. ove presude, metoda za usporedbu cijena koju je Komisija upotrijebila iskrivila je izračun marže štete za sve kineske proizvođače izvoznike, bez obzira na to jesu li određeni u navedenim uredbama.

198

Drugo, glede proizvođača izvoznika navedenih u prilozima II. pobijanim uredbama, poput društva Zhongce Rubber Group, točno je da su oni bili podvrgnuti samo konačnoj kompenzacijskoj pristojbi čija je stopa (51,08 %) niža od njihove marže štete u antisubvencijskom postupku (55,07 %). Međutim, osobito s obzirom na malo odstupanje koje postoji između stope te konačne kompenzacijske pristojbe i te marže štete, ne može se isključiti da bi u slučaju da je navedena marža štete bila pravilno izračunana ona bila utvrđena na razini nižoj od razine marže subvencije.

199

Stoga, valja zaključiti da je okolnost da je Komisija povrijedila svoju obvezu provedbe primjerene usporedbe cijena imala utjecaja na ukupni kumulirani iznos konačnih antidampinških i kompenzacijskih pristojbi za sve kineske proizvođače izvoznike, bez obzira na to jesu li određeni u pobijanim uredbama.

200

Iz prethodno navedenog proizlazi da je pogreška utvrđena u izračunu sniženja cijena imala utjecaja, s jedne strane, na Komisijinu analizu o postojanju štete i uzročne veze i, s druge strane, na njezine izračune u vezi s iznosom konačnih antidampinških i kompenzacijskih pristojbi. Iz toga slijedi da ta pogreška može utjecati na zakonitost pobijanih uredbi.

201

Slijedom navedenog, drugi prigovor iz drugog dijela trećeg tužbenog razloga je osnovan i treba ga prihvatiti.

202

Na samom prihvaćanju drugog prigovora iz drugog dijela trećeg tužbenog razloga može se zasnovati poništenje pobijanih uredbi u dijelu u kojem se uvode konačne antidampinške i kompenzacijske pristojbe na uvoz proizvoda koje proizvode proizvođači izvoznici navedeni u točki 28. ove presude, podložno nedopuštenosti utvrđenoj u točki 82. ove presude.

203

Međutim, Komisija zahtijeva od Općeg suda da u slučaju da prihvati ovaj prigovor, poništi pobijane uredbe samo u dijelu u kojem su sporne konačne antidampinške i kompenzacijske pristojbe bile utvrđene na razini višoj od marže štete koja proizlazi iz novih alternativnih izračuna koje je provela.

204

U tom pogledu, prvo, valja istaknuti da je pogreška koju je Komisija počinila u izračunu sniženja cijena imala utjecaja na njezinu analizu o samom postojanju štete kao i o uzročnoj vezi (vidjeti točke 176. i 200. ove presude), tako da je se mora sankcionirati potpunim poništenjem spornih konačnih antidampinških i kompenzacijskih pristojbi.

205

Drugo, prema stanju spisa nije dokazano da su novi alternativni izračuni koje je Komisija provela dovoljni za potpuno otklanjanje počinjene pogreške (vidjeti točke 190 i 191. ove presude). Iz toga proizlazi da se na temelju tih izračuna ne može precizno utvrditi u kojem bi dijelu sporne konačne antidampinške i kompenzacijske pristojbe ostale osnovane.

206

Treće, odabir razine trgovine relevantne za provedbu primjerene usporedbe cijena jest neophodna prethodna faza za izračun sniženja cijena, marže štete i primjenjive stope antidampinške ili kompenzacijske pristojbe. Iz toga slijedi da bi izmjena razine trgovine na koju se Komisija oslonila kako bi provela primjerenu usporedbu cijena sličila nadomještanju razloga i utjecala na samu bit pobijanih uredbi. Slijedom navedenog, sporne konačne antidampinške i kompenzacijske pristojbe ne mogu ostati na snazi čak ni djelomično zbog toga što bi bile osnovane u dijelu svojeg iznosa (u tom smislu i po analogiji vidjeti presudu od 15. rujna 2016., Unitec Bio/Vijeće, T‑111/14, EU:T:2016:505, t. 76.).

207

Prema tome, prihvaćanje drugog prigovora iz drugog dijela trećeg tužbenog razloga može dovesti do poništenja spornih konačnih antidampinških i kompenzacijskih pristojbi u cijelom njihovom iznosu, pod uvjetom da se te pristojbe osporavaju dopuštenim zahtjevima (vidjeti točku 202. ove presude).

[omissis]

278

Iz svega prethodno navedenog proizlazi da:

[omissis]

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (deseto prošireno vijeće)

proglašava i presuđuje: