–

za One Voice, A. Moreau, avocate,

–

za Fédération nationale des Chasseurs, H. Farge i C. Waquet, avocates,

–

za francusku vladu, A.-L. Desjonquères i E. Leclerc, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, C. Hermes i F. Thiran, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 9. stavka 1. točke (c) Direktive 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica (SL 2010., L 20, str. 7.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 32., str. 128. i ispravak SL 2015., L 75, str. 20.; u daljnjem tekstu: Direktiva o pticama).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između udruga One Voice i Ligue pour la protection des oiseaux (Udruga za zaštitu ptica) te ministre de la Transition écologique et solidaire (ministar ekološke i solidarne tranzicije, Francuska) u vezi s valjanošću cinq arrêtés du 24 septembre 2018 relatifs à l’emploi des gluaux pour la capture des grives et des merles noirs destinés à servir d’appelants pour la campagne de chasse 2018‑2019 dans les départements des Alpes‑de‑Haute‑Provence, des Alpes‑Maritimes, des Bouches‑du‑Rhône, du Vaucluse et du Var (pet odluka od 24. rujna 2018. o uporabi ljepila za hvatanje drozdova i kosova koji trebaju služiti kao mamci u sezoni lova 2018. – 2019., u departmanima Alpes‑de‑Haute‑Provence, Alpes‑Maritimes, Bouches‑du‑Rhône, Vaucluse i Var, Francuska) (JORF od 27. rujna 2018., tekstovi br. 10 do 13 i 15; u daljnjem tekstu: odluke od 24. rujna 2018.).

3

U skladu s člankom 9. stavkom 1. Direktive Vijeća 79/409/EEZ od 2. travnja 1979. o očuvanju divljih ptica (SL 1979., L 103, str. 1.):

„Države članice mogu odstupiti od odredaba iz članaka 5., 6., 7. i 8., ako ne postoji drugo zadovoljavajuće rješenje, iz sljedećih razloga:

[…]

4

Direktiva 79/409 kodificirana je i zamijenjena Direktivom o pticama.

5

U skladu s uvodnim izjavama 3. do 5. Direktive o pticama:

[…]

6

Članak 1. stavak 1. te direktive glasi:

„Ova se Direktiva odnosi na očuvanje svih vrsta divljih ptica koje prirodno obitavaju na europskom državnom području država članica na koje se primjenjuje Ugovor. Ona se odnosi na zaštitu tih vrsta, upravljanje i nadzor nad tim vrstama i njome se utvrđuju pravila o njihovom iskorištavanju.”

7

Člankom 2. navedene direktive određuje se:

„Države članice poduzimaju potrebne mjere za održavanje populacije vrsta iz članka 1. na razini koja odgovara posebno ekološkim, znanstvenim i kulturološkim zahtjevima, istodobno uzimajući u obzir gospodarske i rekreacijske zahtjeve, ili za prilagođavanje tih vrsta toj razini.”

8

Članak 5. iste direktive glasi kako slijedi:

„Ne dovodeći u pitanje članke 7. i 9. države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi uspostavile opći sustav zaštite svih vrsta ptica navedenih u članku 1., posebno zabranjujući:

[…]”

9

Članak 7. stavci 1. i 3. Direktive o pticama predviđaju:

„1.   Zbog njihove visoke populacijske razine, zemljopisne raširenosti i stope razmnožavanja u cijeloj [Uniji], vrste navedene u Prilogu II. smiju se izlovljavati u skladu s nacionalnim zakonodavstvom. Države članice osiguravaju da izlovljavanje tih vrsta ne ugrožava nastojanja da se one očuvaju na područjima njihove raširenosti.

[…]

3.   Vrste iz Priloga II. dijela B smiju se izlovljavati samo u državama članicama u vezi s kojima su navedene.”

10

U Prilogu II. dijelu B toj direktivi navode se, među ostalim turdus merula (kos), turdus pilaris (drozd bravenjak), turdus philomelos (drozd cikelj), turdus iliacus (mali drozd) i turdus viscivorus (drozd imelaš).

11

Članak 8. stavak 1. navedene direktive određuje:

„Što se tiče izlovljavanja, hvatanja ili ubijanja ptica u skladu s ovom Direktivom, države članice zabranjuju uporabu svih sredstava, mjera ili metoda namijenjenih za masovno ili neselektivno hvatanje ili ubijanje ptica, koji bi mogli uzrokovati lokalni nestanak neke vrste, posebno uporabu onih iz Priloga IV. točke (a).”

12

Ljepila su među načinima hvatanja navedenima u Prilogu IV. točki (a) iste direktive.

13

Članak 9. stavci 1. i 2. Direktive o pticama određuju:

„1.   Države članice mogu odstupiti od odredaba iz članaka od 5. do 8., ako ne postoji drugo zadovoljavajuće rješenje, iz sljedećih razloga:

[…]

2.   Kod odstupanja iz stavka 1. moraju se navesti:

14

Glava II. Knjige IV. Zakonika o okolišu, koja se odnosi na lov sadržava, među ostalim, poglavlje IV. naslovljeno „Izvođenje lova”, koje je podijeljeno na šest odjeljaka od kojih je odjeljak 3. posvećen „vrstama i načinima lova”. Članak L. 424‑4 tog zakonika, koji se nalazi u navedenom odjeljku, određuje:

„U razdoblju kad je sezona lova otvorena, dozvola njezinu nositelju daje pravo lova danju, puškama, psima ili pticama grabljivicama, u skladu s razlikama utvrđenima odlukama ministra nadležnog za lov. Dan počinje jedan sat prije izlaska sunca u glavnom gradu departmana i završava jedan sat nakon njegova zalaska.

[…]

Radi izdavanja dozvola, pod strogo nadziranim uvjetima i na selektivnoj osnovi, za lov određenih ptica u malom broju, ministar nadležan za lov, pod uvjetima koje on odredi, dopušta primjenu vrsta i načina lova utemeljenih na tradicionalnim metodama koje se razlikuju od onih koje su dopuštene na temelju prvog stavka.

[…]

Ljepila se postavljaju jedan sat prije izlaska sunca i uklanjaju prije jedanaest sati.

Svi su drugi načini lova, uključujući zrakoplovom i motornim vozilom, čak i kao sredstvo uznemiravanja, zabranjeni.

[…]”

15

Članak 1. arrêté du secrétaire d’État auprès du Premier ministre, chargé de l’environnement et de la prévention des risques technologiques et naturels majeurs, du 17 août 1989, relatif à l’emploi des gluaux pour la capture des grives et des merles destinés à servir d’appelants dans les départements des Alpes‑de‑Haute‑Provence, des Alpes‑Maritimes, des Bouches‑du‑Rhône, du Var et de Vauclus (odluka državnog tajnika u uredu predsjednika vlade, nadležnog za okoliš i sprečavanje velikih tehnoloških i prirodnih rizika od 17. kolovoza 1989. o uporabi ljepila za hvatanje drozdova i kosova koji trebaju služiti kao mamci, u departmanima Alpes‑de‑Haute‑Provence, Alpes‑Maritimes, Bouches‑du‑Rhône, Var i Vaucluse) (JORF od 13. rujna 1989., str. 11560.; u daljnjem tekstu: odluka od 17. kolovoza 1989.), propisuje:

„Uporaba ljepila za hvatanje drozdova bravenjaka, drozdova cikelja, malih drozdova i drozdova imelaša i crnih kosova, koji trebaju služiti kao mamci u osobne svrhe, dopuštena je u departmanima Alpes‑de‑Haute‑Provence, Alpes‑Maritimes, Bouches‑du‑Rhône, Var i Vaucluse, pod strogo nadziranim uvjetima utvrđenima u nastavku kako bi se omogućilo selektivno hvatanje tih ptica u malom broju, s obzirom na to da ne postoji drugo zadovoljavajuće rješenje.”

16

U skladu s člankom 4. prvim stavkom te odluke:

„Ljepilo može ostati postavljeno samo ako je lovac prisutan. Svaku ulovljenu pticu valja odmah očistiti.”

17

Članak 6. navedene odluke glasi:

„Maksimalan broj ptica koje se smiju uloviti tijekom sezone lova kao i eventualne tehničke pojedinosti određenog departmana svake godine utvrđuje ministarstvo nadležno za lov.”

18

Članak 11. te odluke predviđa:

„Osim drozdova bravenjaka, drozdova cikelja, malih drozdova i drozdova imelaša i crnih kosova, svu divljač koja je ulovljena slučajno valja odmah očistiti i osloboditi.”

19

Primjenom odluke od 17. kolovoza 1989. ministre d’État, ministre de la Transition écologique et solidaire (državni ministar, ministar ekološke i solidarne tranzicije) odlukama od 24. rujna 2018. kao maksimalni broj drzozdova i crnih kosova koji trebaju služiti kao mamac, a koji se mogu uhvatiti uporabom ljepila u sezoni lova 2018. – 2019. utvrdio je: 2900 za departman Alpes‑de‑Haute‑Provence, 400 za departman Alpes‑Maritimes, 11400 za departman Bouches‑du‑Rhône, 15600 za departman Vaucluse i 12200 za departman Var.

20

Udruga One Voice podnijela je Conseilu d’État (Državno vijeće, Francuska) pet tužbi za poništenje odluka od 24. rujna 2018. i za to da se ministru ekološke i solidarne tranzicije naloži da stavi izvan snage odluku od 17. kolovoza 1989. Udruga Ligue pour la protection des oiseaux istom je sudu podnijela pet tužbi za poništenje odluka od 24. rujna 2018. Sud koji je uputio zahtjev spojio je te različite tužbe.

21

U prilog svojim tužbama tužitelji iz glavnog postupka u biti osobito ističu da se Odlukom od 17. kolovoza 1989. na temelju koje su donesene odluke od 24. rujna 2018. povređuju odredbe članka 9. stavka 1. Direktive o pticama, osobito u dijelu u kojem se dopušta primjena neselektivne tradicionalne metode lova, tj. uporaba ljepila, a da to usto nije opravdano nepostojanjem drugog zadovoljavajućeg rješenja. Usto, udruga Ligue pour la protection des oiseaux tvrdi da se odlukama od 24. rujna 2018. također povređuje ta direktiva jer one dopuštaju lov ptica u uvjetima koji nisu strogo nadzirani i da nije dokazano da je dopušten lov ograničen na mali broj.

22

Sud koji je uputio zahtjev kao prvo navodi da je Sud u presudi od 27. travnja 1988., Komisija/Francuska (252/85, EU:C:1988:202) presudio da su odredbe proizišle iz Odluke od 27. srpnja 1982., od kojih se odredbe Odluke od 17. kolovoza 1989. bitno ne razlikuju, usklađene sa zahtjevima Direktive 79/409 i, osobito, da ne povređuju zahtjev za „drugo razborito korištenje određenih ptica u malom broju” s obzirom na „veliku preciznost” okvira koji predviđaju.

23

Međutim, taj sud primjećuje da je Sud u svojoj presudi od 21. lipnja 2018., Komisija/Malta (C‑557/15, EU:C:2018:477), koja je donesena nakon stupanja na snagu članka 3. UEU‑a i članka 37. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) presudio da nacionalno zakonodavstvo koje dopušta drugu metodu tradicionalnog lova ne ispunjava uvjete koji se zahtijevaju člankom 9. stavkom 1. točkom (c) Direktive o pticama za odstupanje od članka 8. te direktive, tj. selektivnost dotične metode hvatanja, temeljeći se na postojanju „sporednih ulova” bez navođenja njihovih opsega.

24

U tom kontekstu, sud koji je uputio zahtjev želi saznati treba li članak 9. stavak 1. točku (c) Direktive o pticama tumačiti na način da mu se protivi to da države članice dopuštaju uporabu sredstava, mjera ili metoda za hvatanje ili ubijanje koje mogu dovesti do sporednih ulova, pa makar to bilo u minimalnom opsegu i strogo privremeno. U slučaju niječnog odgovora valja utvrditi koji se kriteriji – koji se među ostalim odnose na ograničeni razmjer ili opseg tih sporednih ulova, na dopušteni način lova koji u načelu nije poguban i na obvezu da se slučajno uhvaćene jedinke oslobode a da im se pritom ne nanese ozbiljna šteta – mogu primijeniti da bi se kriterij selektivnosti iz tih odredbi smatrao ispunjenim.

25

Kao drugo, sud koji je uputio zahtjev ističe da iako je Sud u presudi od 27. travnja 1988., Komisija/Francuska (252/85, EU:C:1988:202), također presudio da uporaba ljepila za hvatanje drozdova, način lova koji se temelji na tradicionalnoj uporabi u određenim francuskim departmanima, ne povređuje zahtjeve Direktive 79/409, koji su preuzeti Direktivom o pticama, on je u presudi od 21. lipnja 2018., Komisija/Malta (C‑557/15, EU:C:2018:477) ipak smatrao da odredbe članka 9. potonje direktive nalažu precizno i prikladno obrazloženje nepostojanja drugog zadovoljavajućeg rješenja za odstupanje koje odobrava država članica.

26

Budući da Odluka od 17. kolovoza 1989. potvrđuje da, s obzirom na to da je metoda lova uporabom ljepila u dotičnim departmanima utemeljena na tradicionalnoj uporabi, „ne postoji drugo zadovoljavajuće rješenje”, sud koji je uputio zahtjev stoga želi saznati treba li Direktivu o pticama tumačiti na način da cilj očuvanja primjene vrsta i načina lova ptica u rekreativne svrhe koji su utemeljeni na tradicionalnim metodama, pod uvjetom da su ispunjeni svi drugi uvjeti za takvo odstupanje koji se navode u njezinu članku 9. stavku 1. točki (c) sam po sebi može opravdati nepostojanje drugog zadovoljavajućeg rješenja u smislu članka 9. stavka 1. navedene direktive, čime se omogućuje odstupanje od načela zabrane tih vrsta i načina lova koja se navodi u njezinu članku 8.

27

U tim je okolnostima Conseil d’État (Državno vijeće) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

28

Drugim pitanjem, koje valja ispitati na prvom mjestu, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 9. stavak 1. točku (c) Direktive o pticama tumačiti na način da je tradicionalni karakter metode hvatanja ptica sam po sebi dovoljan za utvrđenje da drugo zadovoljavajuće rješenje u smislu te odredbe ne može nadomjestiti tu metodu.

29

Najprije valja podsjetiti na to da u skladu sa sudskom praksom Suda, kako bi se nadležnim tijelima omogućilo da primijene odstupanja iz članka 9. Direktive o pticama samo na način koji je u skladu s pravom Unije, nacionalni zakonodavni i regulatorni okvir mora biti osmišljen tako da primjena u njemu predviđenih odstupajućih odredaba poštuje načelo pravne sigurnosti. Prema tome, nacionalni propisi primjenjivi u tom području moraju jasno i precizno propisati kriterije za odstupanje i obvezati tijela zadužena za njihovu primjenu da ih uzimaju u obzir. Što se tiče sustava iznimaka, koji treba tumačiti usko i za koji teret dokazivanja postojanja potrebnih uvjeta za svako odstupanje treba biti na tijelu koje o njemu odlučuje, države članice moraju zajamčiti da se svaka intervencija koja se tiče zaštićenih vrsta odobri samo na temelju odluka koje sadržavaju precizno i prikladno obrazloženje koje se odnosi na razloge, uvjete i zahtjeve iz članka 9. stavaka 1. i 2. te direktive (presuda od 21. lipnja 2018., Komisija/Malta, C‑557/15, EU:C:2018:477, t. 47.).

30

Konkretnije, elementi koji pokazuju da su uvjeti koji se zahtijevaju za odstupanje od sustava zaštite Direktive o pticama ispunjeni moraju se temeljiti na utvrđenim znanstvenim spoznajama. Stoga najbolje relevantne spoznaje moraju biti na raspolaganju tijela u trenutku kada ona izdaju odobrenja (presuda od 23. travnja 2020., Komisija/Finska (Proljetni lov mužjaka gavki), C‑217/19, EU:C:2020:291, t. 70. i navedena sudska praksa).

31

Usto, iako se u nacionalnom propisu koji se primjenjuje u području očuvanja divljih ptica kada se njime namjerava primijeniti odstupanje predviđeno u članku 9. Direktive o pticama moraju jasno i precizno navesti kriteriji za odstupanje te se nadležnom tijelu mora naložiti da provjeri da ne postoji drugo zadovoljavajuće rješenje u smislu tog članka, iz obrazloženja navedenog prilikom izvršavanja tog odstupanja mora proizlaziti da je ispunjen uvjet koji se odnosi na nepostojanje drugog zadovoljavajućeg rješenja (vidjeti u tom smislu presudu od 21. lipnja 2018., Komisija/Malta, C‑557/15, EU:C:2018:477, t. 48. i 50.).

32

U tim okolnostima, ne može se smatrati da nacionalni propis kojim se primjenjuje odstupanje predviđeno u članku 9. Direktive o pticama ispunjava uvjete koji se odnose na obvezu obrazlaganja koja proizlazi iz članka 9. stavka 2. te direktive, kada on sadržava samo navod prema kojem ne postoji drugo zadovoljavajuće rješenje, a da taj navod nije potvrđen podrobnim obrazloženjem, koje se temelji na najboljim relevantnim znanstvenim spoznajama te se u njemu ne navode razlozi koji su nadležno tijelo doveli do zaključka da su ispunjeni svi uvjeti koji mogu dopustiti odstupanje u smislu članka 9. navedene direktive, među kojima je uvjet koji se odnosi na nepostojanje drugog zadovoljavajućeg rješenja.

33

Zatim, valja podsjetiti na to da je Sud već presudio da lov divljih ptica u rekreacijske svrhe u uvjetima utvrđenima tom direktivom može biti „razborito korištenje” dopušteno tom direktivom (presuda od 23. travnja 2020., Komisija/Finska (Proljetni lov mužjaka gavki), C‑217/19, EU:C:2020:291, t. 65. i navedena sudska praksa). Tradicionalne metode lova također mogu potpadati pod pojam „razborito korištenje” s obzirom na to da, kao što je to navedeno u članku 2. navedene direktive, kada poduzimaju mjere iz tog članka, države članice moraju uzeti u obzir rekreacijske zahtjeve.

34

Međutim, iako taj isti članak 2. Direktive o pticama poziva države članice na njezinu provedbu uz uzimanje u obzir ekoloških, znanstvenih, kulturnih te gospodarskih i rekreacijskih zahtjeva, mora se utvrditi da je glavni cilj te direktive očuvanje ptica.

35

S tim u vezi, Sud je u više navrata presudio da zadržavanje tradicionalnih aktivnosti ne predstavlja samostalno odstupanje od sustava zaštite predviđenog Direktivom o pticama (vidjeti u tom smislu presude od 8. srpnja 1987., Komisija/Belgija, 247/85, EU:C:1987:339, t. 8.; od 28. veljače 1991., Komisija/Njemačka, C‑57/89, EU:C:1991:89, t. 22., i od 23. travnja 2020., Komisija/Finska (Proljetni lov mužjaka gavki), C‑217/19, EU:C:2020:291, t. 85.).

36

Naime, metode lova često pripadaju lokalnim tradicijama ili običajima tako da ako bi cilj da ih se sačuva takve kakve jesu bio samostalni razlog za odstupanje, to bi dovelo do odobravanja velikog broja praksi protivnih zahtjevima članka 9. Direktive o pticama. Takav bi pristup bio u suprotnosti sa strogim tumačenjem koje se mora primijeniti u slučaju te odredbe.

37

Valja još podsjetiti na to da kada je nadležno tijelo pozvano provjeriti nepostojanje drugog zadovoljavajućeg rješenja, ono mora izvršiti usporedbu različitih rješenja koja zadovoljavaju uvjete za odstupanje utvrđeno u članku 9. stavku 1. točki (c) Direktive o pticama kako bi se utvrdilo koje je u najvećoj mjeri zadovoljavajuće (vidjeti u tom smislu presudu od 23. travnja 2020., Komisija/Austrija (Proljetni lov na šljuku benu), C‑161/19, neobjavljenu, EU:C:2020:290, t. 51. do 57. i navedenu sudsku praksu).

38

U tom pogledu Fédération nationale des Chasseurs i francuska vlada ističu da uzgoj vrsta o kojima je riječ u glavnom postupku ne može biti zadovoljavajuće rješenje, uzimajući u obzir njegov trošak i propis na snazi, koji zabranjuje prodaju tih vrsta.

39

Kao što je to nezavisna odvjetnica istaknula u točki 36. svojeg mišljenja, valja uzeti u obzir članak 13. UFEU‑a na temelju kojeg Unija i države članice u oblikovanju i provedbi njezinih politika punu pažnju posvećuju zahtjevima za dobrobit životinja. Iz toga slijedi da s obzirom na razumne mogućnosti i najbolje dostupne tehnike valja ocijeniti jesu li alternativna rješenja zadovoljavajuća (vidjeti po analogiji presudu od 9. ožujka 2010., ERG i dr., C‑379/08 i C‑380/08, EU:C:2010:127, t. 62.).

40

U tom pogledu Sud je već presudio da uzgoj i razmnožavanje zaštićenih vrsta u zatočeništvu mogu biti drugo zadovoljavajuće rješenje ako se pokažu mogućima (presuda od 12. prosinca 1996., LRBPO i AVES, C‑10/96, EU:C:1996:504, t. 18. i navedena sudska praksa) i da je prijevoz ptica koje su zakonito uhvaćene ili se zakonito drže također razborito korištenje u smislu Direktive 79/409 (presuda od 8. srpnja 1987., Komisija/Belgija, 247/85, EU:C:1987:339, t. 48.). Isto tako okolnost da uzgoj i razmnožavanje zaštićenih vrsta u zatočeništvu nisu još mogući u većem opsegu zbog nacionalnog propisa ne može sama po sebi dovesti u pitanje relevantnost tih drugih rješenja (vidjeti u tom smislu presudu od 12. prosinca 1996., LRBPO i AVES, C‑10/96, EU:C:1996:504, t. 21.).

41

Iz toga slijedi, kao što je to u biti nezavisna odvjetnica istaknula u točkama 30. i 38. svojeg mišljenja, da se čini da postoje druga rješenja kojima se može poštovati zahtjev predviđen člankom 9. stavkom 1. Direktive o pticama.

42

Osim toga, iako hvatanje ptica pomoću ljepila samo po sebi potpada pod lovnu aktivnost, ono je samo preliminarna faza drugih metoda lova, jer tako uhvaćene ptice služe za mamac kako bi se privukle druge ptice iste vrste, pri čemu se potonje lovi puškama.

43

Dakle, samo činjenica da bi druga metoda hvatanja zahtijevala prilagodbu i stoga zahtijevala odstupanje od određenih obilježja tradicije ne može biti dovoljna za utvrđenje da ne postoji „drugo zadovoljavajuće rješenje” u smislu članka 1. Direktive o pticama (vidjeti u tom smislu presudu od 12. prosinca 1996., LRBPO i AVES, C‑10/96, EU:C:1996:504, t. 21.)

44

S obzirom na prethodna razmatranja na drugo pitanje valja odgovoriti da članak 9. stavke 1. i 2. Direktive o pticama treba tumačiti na način da tradicionalni karakter metode hvatanja ptica sam po sebi nije dovoljan za utvrđenje da drugo zadovoljavajuće rješenje u smislu te odredbe ne može nadomjestiti tu metodu.

45

Prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 9. stavak 1. točku (c) Direktive o pticama tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis koji odstupajući od članka 8. te direktive dopušta metodu hvatanja ptica koja dovodi do sporednih ulova u malom opsegu i ograničenom trajanju.

46

Valja istaknuti da to pitanje podrazumijeva tumačenje uvjeta iz članka 9. stavka 1. točke (c) Direktive o pticama, prema kojem se hvatanje, držanje ili drugo razborito korištenje određenih ptica moraju izvršiti na selektivnoj osnovi.

47

S tim u vezi su se stranke koje su podnijele pisana očitovanja pozvale na presude od 27. travnja 1988., Komisija/Francuska (252/85, EU:C:1988:202), od 9. prosinca 2004., Komisija/Španjolska (C‑79/03, EU:C:2004:782), ili od 21. lipnja 2018., Komisija/Malta (C‑557/15, EU:C:2018:477).

48

U tom pogledu, najprije valja istaknuti da iako je Sud u prvoj presudi utvrdio „veliku preciznost” nacionalnog regulatornog okvira na snazi i, konkretno, postojanje „velikog broja restriktivnih uvjeta” koji se odnose na davanje odobrenja za hvatanje, on je samo utvrdio da elementi koje je Europska komisija podnijela ne omogućuju potvrdu navoda te institucije prema kojima bi propis dotične države članice povređivao zahtjeve Direktive 79/409 (vidjeti u tom smislu presudu od 27. travnja 1988., Komisija/Francuska, 252/85, EU:C:1988:202, t. 29. i 30.), a da međutim nije posebno i izričito ispitao sadržaj okvira za hvatanje s obzirom na kriterij selektivnosti. Stoga se tu presudu ne može razumjeti tako da je izričito potvrdila navedeni okvir s obzirom na taj kriterij.

49

Zatim, što se tiče druge presude, nacionalni propis o kojem je riječ u predmetu u kojem je donesena ta presuda, koji je omogućavao poseban oblik lova pomoću ljepila, bio je manje strog od onog o kojem je riječ u glavnom postupku, tako da se rješenje iz navedene presude ne može prenijeti na predmetni slučaj.

50

Naposljetku, u trećoj je presudi država članica sama priznala da je metoda hvatanja koja je dopuštena njezinim propisom neselektivna.

51

Imajući to na umu, iz teksta članka 9. stavka 1. točke (c) Direktive o pticama proizlazi da države članice mogu odstupiti od zabrane, iz članka 8. te direktive, primjene metoda hvatanja nabrojenih u Prilogu IV. točki (a) navedenoj direktivi, pod uvjetom, među ostalim, da te metode omogućuju hvatanje određenih ptica „na selektivnoj osnovi”.

52

Valja istaknuti da članak 9. stavak 1. točka (c) Direktive o pticama ne precizira način na koji treba shvatiti taj uvjet. Usto, ni iz analize različitih jezičnih verzija te odredbe, kao što je to nezavisna odvjetnica istaknula u točkama 53. i 54. svojeg mišljenja, ne proizlaze naznake u smislu u kojem treba shvatiti pojam „selektivnost”.

53

Budući da članak 9. stavak 1. točka (c) Direktive o pticama ni u kojem pogledu ne upućuje na nacionalna prava, valja utvrditi da pojam „selektivnost” čini autonoman pojam prava Unije koji na njezinu području treba ujednačeno tumačiti (vidjeti po analogiji presudu od 25. lipnja 2020., A i dr. (Vjetroelektrane u Aalteru i Neveleu), C‑24/19, EU:C:2020:503, t. 75.). Osim toga, u skladu s ustaljenom sudskom praksom pri tumačenju odredbe prava Unije u obzir treba uzeti ne samo njezin tekst nego i njezin kontekst te ciljeve akta kojeg je ona dio (presuda od 9. listopada 2019., BGL BNP Paribas, C‑548/18, EU:C:2019:848, t. 25.).

54

Najprije, kad je riječ o izrazu „selektivnost” valja istaknuti da on u svojem uobičajenom značenju obuhvaća sve na temelju čega se izvršava selekcija, tj. postupak kojim se s obzirom na određena obilježja iz određene cjeline određeni elementi izabiru ili zadržavaju uz isključenje drugih.

55

Zatim, kad je riječ o kontekstu u kojem se nalazi članak 9. stavak 1. točka (c) Direktive o pticama, valja podsjetiti na to da članak 5. točka (a) te direktive utvrđuje, ne dovodeći u pitanje njezine članke 7. i 9., opću zabranu namjernog ubijanja ili hvatanja na bilo koji način vrsta ptica iz članka 1. navedene direktive. U tom kontekstu, članak 8. stavak 1. iste direktive predviđa da države članice zabranjuju „uporabu svih sredstava, mjera ili metoda namijenjenih za masovno ili neselektivno hvatanje ili ubijanje ptica, koji bi mogli uzrokovati lokalni nestanak neke vrste, posebno uporabu onih iz Priloga IV. točke (a)”, među kojima je uporaba ljepila.

56

Iz tih odredaba proizlazi, kao što je to istaknula nezavisna odvjetnica u točki 21. svojeg mišljenja, da Direktiva o pticama načelno zabranjuje primjenu metode hvatanja koja se sastoji od uporabe ljepila.

57

Stoga mogućnost odstupanja koju pruža članak 9. stavak 1. točka (c) Direktive o pticama čini pandan zabrani neselektivnih metoda lova predviđenoj u članku 8. stavku 1. te direktive, i osobito onih nabrojanih u Prilogu IV. točki (a) navedenoj direktivi.

58

Naposljetku, kad je riječ o ciljevima koje slijedi Direktiva o pticama, važno je naglasiti, kao što to proizlazi iz njezinih uvodnih izjava 3. i 5. da „[o]čuvanje vrsta divljih ptica koje prirodno obitavaju na europskom državnom području država članica potrebno je radi ostvarivanja ciljeva [Unije] u pogledu poboljšanja životnih uvjeta i održivog razvoja” i da opadanje velikog broja tih vrsta „ozbiljno ugrožava očuvanje prirodnog okoliša, posebno zato što se time ugrožava biološka ravnoteža”.

59

Kako bi otklonio takvu opasnost, članak 1. stavak 1. Direktive o pticama pojašnjava da je predmet te direktive – koja se „odnosi na očuvanje svih vrsta divljih ptica koje prirodno obitavaju na europskom državnom području država članica na koje se primjenjuje Ugovor” – „zaštit[a] tih vrsta, upravljanje i nadzor nad tim vrstama i njome se utvrđuju pravila o njihovom iskorištavanju.”

60

Osim toga, navedena direktiva ulazi u okvir predviđen člankom 3. UEU‑a i člankom 37. Povelje, prema kojima Unija u biti radi na održivom razvoju i osigurava visoku razinu zaštite okoliša.

61

Usto, iz odredaba članka 9. Direktive o pticama, koje upućuju na strogu kontrolu odstupanja predviđenog tim člankom te selektivan karakter hvatanja, kao uostalom i iz općeg načela proporcionalnosti, proizlazi da odstupanje koje država članica namjerava primijeniti mora biti proporcionalno potrebama koje ga opravdavaju (presuda od 23. travnja 2020., Komisija/Finska (Proljetni lov mužjaka gavki), C‑217/19, EU:C:2020:291, t. 67. i navedena sudska praksa).

62

Stoga pri ocjeni selektivnosti metode hvatanja u smislu članka 9. stavka 1. točke (c) Direktive o pticama valja uzeti u obzir ne samo načine te metode i opseg ulova koje podrazumijeva za ptice koje nisu ciljane, nego također i njegove eventualne posljedice za uhvaćene vrste s obzirom na prouzročenu štetu, uzimajući u obzir ciljeve zaštite koje slijedi ta direktiva.

63

U tom pogledu, važno je razlikovanje s obzirom na to je li metoda hvatanja pogubna ili nije. Iako, u prvom slučaju, treba primijeniti strože tumačenje uvjeta selektivnosti, nasuprot tomu, u drugom slučaju, treba smatrati da je taj uvjet ispunjen ako postoje sporedni ulovi, pod uvjetom međutim da se vrste koje nisu ciljane tom metodom hvataju u malom broju, u određenom trajanju i da ih se može osloboditi uz zanemarivu štetu.

64

Stoga, iako okolnost da metoda hvatanja koja načelno nije pogubna dovodi do sporednih ulova – sama po sebi ne omogućuje utvrđenje neselektivnosti te metode – opseg sporednih ulova i razmjer eventualnih utjecaja na ciljane i neciljane vrste pokazuju razinu selektivnosti te metode.

65

Iz teksta članka 9. stavka 1. točke (c) Direktive o pticama u vezi s člankom 8. stavkom 1. te direktive, ciljeva navedene direktive, kao i okvira u kojem se nalazi, kako proizlazi iz odredaba članka 3. UEU‑a, članka 37. Povelje, članka 191. stavka 2. prvog stavka UFEU‑a i članka 13. UFEU‑a, koji se odnosi na dobrobit životinja – proizlazi da se uvjet selektivnosti naveden u članku 9. stavku 1. točki (c) iste direktive treba razumjeti na način da se u slučaju metode hvatanja koja nije pogubna, a dovodi do sporednih ulova, on može ispuniti samo ako ulovi imaju ograničen opseg, tj. ako se odnose na vrlo mali broj primjeraka uhvaćenih slučajno, u ograničenom trajanju i ako se oni mogu osloboditi uz zanemarivu štetu.

66

U predmetnom slučaju, sud koji je uputio zahtjev naglašava da metoda hvatanja o kojoj je riječ u glavnom postupku u načelu nije „pogubna” i dovodi do sporednih ulova u malom broju i u vrlo ograničenom trajanju. Usto, članak 11. Odluke od 17. kolovoza 1989. predviđa da sve ptice koje su ulovljene slučajno „valja odmah očistiti i osloboditi”.

67

Međutim, kao što to primjećuju tužitelji iz glavnog postupka i Komisija, i kao što je to nezavisna odvjetnica istaknula u točkama 51. i 64. svojeg mišljenja, vrlo je vjerojatno, pod uvjetom da to naposljetku utvrdi sud koji je uputio zahtjev, da unatoč čišćenju, uhvaćene ptice pretrpe nepopravljivu štetu, s obzirom na to da ljepila po prirodi mogu oštetiti perje svih uhvaćenih ptica.

68

S tim u vezi valja podsjetiti na to da s jedne strane, iz sudske prakse navedene u točki 30. ove presude proizlazi da nadležna tijela moraju u trenutku kada daju odobrenja raspolagati najboljim znanstvenim spoznajama koja omogućuju da se dokaže da su uvjeti koji se zahtijevaju za odstupanje od sustava zaštite ustanovljenog Direktivom o pticama ispunjeni.

69

S druge strane, kada se daju odobrenja, nadležna tijela u skladu s člankom 9. stavkom 2. točkom (e) te direktive moraju izvršiti potrebne kontrole kako bi se uvjerila da sporedni ulovi u najvećoj mjeri odgovaraju predviđenim razinama i da ne uzrokuju štetu koja nije zanemariva.

70

Iz toga slijedi da ne ispunjava zahtjev selektivnosti predviđen člankom 9. stavkom 1. točkom (c) Direktive o pticama metoda hvatanja koja nije pogubna, a koja dovodi do sporednih ulova, kada oni, čak i u malom opsegu i ograničenom trajanju, uhvaćenim vrstama koje nisu ciljane mogu uzrokovati štetu koja nije zanemariva.

71

S obzirom na prethodna razmatranja na prvo pitanje valja odgovoriti da članak 9. stavak 1. točku (c) Direktive o pticama treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis koji odstupajući od članka 8. te direktive dopušta metodu hvatanja koja dovodi do sporednih ulova, kada oni, čak i u malom opsegu i ograničenom trajanju, uhvaćenim vrstama koje nisu ciljane mogu uzrokovati štetu koja nije zanemariva.

72

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (prvo vijeće) odlučuje: