–

za EIS GmbH, A. Rinkler, Rechtsanwalt,

–

za Europsku komisiju, C. Valero i M. Kellerbauer, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 6. stavka 1. točaka (c) i (h) i stavka 4. Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2011., L 304, str. 64.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 8., str. 260.) u vezi s dijelom A Priloga I. toj direktivi.

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između EIS‑a GmbH, njemačkog društva za internetsku prodaju, i osobe TO, jednog od njegovih konkurenata, o zahtjevu koji je TO – koji svoju trgovačku djelatnost obavlja kao fizička osoba – podnio protiv EIS‑a da prestane s poslovnom praksom nenavođenja svojeg broja telefona na svojoj internetskoj stranici u informacijama u vezi s pravom potrošača na odustajanje.

3

Uvodne izjave 4., 5., 7. i 34. Direktive 2011/83 glase:

[…]

[…]

4

U skladu s člankom 1. te direktive, naslovljenim „Predmet”:

„Svrha ove Direktive je doprinijeti pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta usklađivanjem određenih aspekata zakona i drugih propisa u državama članicama o ugovorima koji se sklapaju između potrošača i trgovaca, postižući visoku razinu zaštite potrošača.”

5

Poglavlje III. navedene direktive, naslovljeno „Informiranje potrošača i pravo odustajanja kod ugovora na daljinu i ugovora sklopljenih izvan poslovnih prostorija”, sadržava članke 6. do 16.

6

Člankom 6. te direktive, naslovljenim „Obveze informiranja kod ugovora na daljinu i ugovora sklopljenih izvan poslovnih prostorija”, određuje se:

„1.   Prije nego što ugovor na daljinu ili ugovor sklopljen izvan poslovnih prostorija ili bilo koja odgovarajuća ponuda postanu obvezujući za potrošača, trgovac na jasan i razumljiv način pruža kupcu sljedeće informacije:

[…]

[…]

[…]

4.   Informacije iz točaka (h), (i) i (j) stavka 1. mogu se pružiti tako da se ispuni uzorak obrasca o odustajanju prema uputama iz Priloga I.(A). Smatra se da je trgovac ispunio obveze informiranja utvrđene u točkama (h), (i) i (j) stavka 1. ako je obrazac točno popunio i dostavio potrošaču.

5.   Informacije iz stavka 1. čine sastavni dio ugovora na daljinu ili ugovora sklopljenog izvan poslovnih prostorija i ne smiju se mijenjati osim ako ugovorne stranke izričito ne usuglase drukčije.

[…]”

7

Člankom 11. Direktive 2011/83, naslovljenim „Ostvarenje prava na odustajanje”, u stavku 1. propisuje se:

„Prije isteka roka za odustajanje potrošač obavješćuje trgovca o svojoj odluci da odustane od ugovora. U tu svrhu, potrošač može:

[…]”

8

U Prilogu I. toj direktivi, naslovljenom „Informacije o ostvarenju prava odustajanja”, nalaze se dio A, naslovljen „Uzorak uputa o odustajanju”, i dio B, naslovljen „Uzorak obrasca o odustajanju”.

9

Dio A tog Priloga I. sadržava, među ostalim, upute kojih se trgovac mora držati kako bi potrošaču pružio informacije o ostvarenju prava odustajanja i, konkretnije, sljedeću uputu:

„Umetnite svoje ime naziv, geografsku adresu i, kad su dostupni, svoj broj telefona, telefaksa i adresu e‑pošte.”

10

Dio B navedenog Priloga I. sadržava rubriku sa sljedećim tekstom:

„Prima [ovdje trgovac umeće naziv i geografsku adresu trgovca i, kad su dostupni, svoj broj telefona, telefaksa i adresu e‑pošte]:”

11

Člankom 312.d stavkom 1. Bürgerliches Gesetzbucha (Građanski zakonik, u daljnjem tekstu: BGB), naslovljenim „Obveza informiranja”, propisuje se:

„Kad je riječ o ugovorima sklopljenima izvan poslovnih prostorija i ugovorima na daljinu, trgovac je dužan obavijestiti potrošača u skladu s odredbama članka 246.a [Einführungsgesetza zum Bürgerlichen Gesetzbuche [(Zakon o uvođenju Građanskog zakonika)]. Informacije koje trgovac pruža izvršavajući tu obvezu sastavni su dio ugovora, osim ako ugovorne stranke izričito ne ugovore drukčije.”

12

Člankom 246.a Zakona o uvođenju Građanskog zakonika (u daljnjem tekstu: EGBGB), naslovljenim „Obveze informiranja kod ugovora na daljinu i ugovora sklopljenih izvan poslovnih prostorija, osim ugovora o financijskim uslugama”, u stavku 1. određuje se:

„(1)   Trgovac je na temelju članka 312.d stavka 1. BGB‑a dužan potrošaču pružiti sljedeće informacije:

[…]

[…]

(2)   Ako potrošač ima pravo odustajanja na temelju članka 312.g stavka 1. BGB‑a, trgovac je dužan potrošača obavijestiti:

[…]

Trgovac može ispuniti te obveze obavještavanja dostavom pravilno ispunjenog obrasca uputa za odustajanje iz Priloga 1. u pisanom obliku.

(3)   Trgovac je također dužan obavijestiti potrošača

[…]”

13

U skladu s člankom 3. stavkom 1. Gesetza gegen den unlauteren Wettbewerb (Zakon o sprečavanju nepoštenog tržišnog natjecanja), u verziji primjenjivoj na spor u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: UWG):

„Nepoštena poslovna praksa nezakonita je […].”

14

Člankom 4. točkom 11. UWG‑a određuje se:

„Nepošteno djeluje posebice onaj tko

[…]

15

Dana 29. prosinca 2014. društvo EIS uputilo je opomenu osobi TO, svojem konkurentu u prodaji erotskih artikala na internetu, da prestane sa svojom trgovačkom praksom kojom je, među ostalim, pružala nezakonitu informaciju o pravu potrošača da ostvare svoje pravo na odustajanje nakon sklapanja ugovora. U toj opomeni EIS je osobi TO naložio da mu dostavi strafbewehrte Unterlassungserklärung (izjavu o preuzimanju obveze pod prijetnjom novčane kazne), kojom se navedena osoba obvezuje prestati s tom praksom pod prijetnjom sankcije.

16

TO je takvo preuzimanje obveze priopćio EIS‑u 8. siječnja 2015. No, dopisom od 12. siječnja 2015. TO je EIS‑u uputio opomenu da prestane sa svojom poslovnom praksom nenavođenja broja telefona na svojoj internetskoj stranici u informacijama u vezi s pravom potrošača na odustajanje.

17

EIS je Landgerichtu Arnsberg (Zemaljski sud u Arnsbergu, Njemačka) podnio tužbu kojom je od suda zahtijevao da presudi da je osoba TO neosnovano zahtijevala prestanak poslovne prakse navedene u opomeni od 12. siječnja 2015. TO je protutužbom zatražio da se EIS‑u naloži da prestane s praksom iz te opomene.

18

Presudom od 9. srpnja 2015. Landgericht Arnsberg (Zemaljski sud u Arnsbergu) odbio je EIS‑ovu tužbu i prihvatio protutužbu osobe TO.

19

Presudom od 10. kolovoza 2017. Oberlandesgericht Hamm (Visoki zemaljski sud u Hammu, Njemačka) odbio je u bitnome žalbu koju je EIS podnio protiv te presude.

20

EIS je protiv presude žalbenog suda podnio reviziju sudu koji je uputio zahtjev, Bundesgerichtshofu (Savezni vrhovni sud, Njemačka).

21

Sud koji je uputio zahtjev smatra da rješenje spora u glavnom postupku ovisi o pitanju povređuje li se informacijama o pravu na odustajanje koje EIS pruža na svojoj internetskoj stranici članak 312.d stavak 1. prva rečenica BGB‑a i članak 246.a stavak 1. drugi podstavak prva rečenica točka 1. i druga rečenica EGBGB‑a u vezi s Prilogom 1. tom zakonu te jesu li zbog toga te informacije protutržišne u smislu članka 3. i članka 4. točke 11. UWG‑a. U tom pogledu tvrdi da se navedenim odredbama u njemačko pravo prenose članak 6. stavak 1. točka (h) i stavak 4. Direktive 2011/83 u vezi s dijelom A Priloga I. toj direktivi te da se stoga moraju tumačiti u skladu s tim odredbama.

22

U ovom slučaju, kao što to proizlazi iz odluke kojom se upućuje zahtjev, EIS se koristio standardiziranim informacijama o odustajanju iz dijela A Priloga I. Direktivi 2011/83. Međutim, EIS nije naveo svoj broj telefona, iako ima telefonski priključak za potrebe djelatnosti svojeg poduzeća. No, EIS je naveo svoj broj telefona u impresumu na svojoj internetskoj stranici te jasno i razumljivo na donjem dijelu početne stranice te internetske stranice.

23

Sud koji je uputio zahtjev navodi da EIS, s obzirom na to da ne sklapa ugovore putem telefona, tvrdi da nije dužan potrošačima staviti na raspolaganje telefonski priključak kako bi im omogućio da, prema potrebi, ostvare svoje pravo odustajanja u pogledu ugovora sklopljenih na daljinu.

24

U tim okolnostima sud koji je uputio zahtjev želi znati je li neki broj telefona „dostupan” u smislu uputa za popunjavanje uzorka obrasca uputa o odustajanju u skladu s dijelom A Priloga I. Direktivi 2011/83 ako poduzetnik broj telefona navede u impresumu ili ga jasno i razumljivo prikaže na početnoj stranici svoje internetske stranice. U tom pogledu smatra da, ako trgovac ne navede jasno da taj broj telefona nije namijenjen za davanje izjava o odustajanju od ugovora, treba ga smatrati „dostupnim” u smislu dijela A Priloga I. Direktivi 2011/83.

25

Osim toga, sud koji je uputio zahtjev smatra da okolnost da se trgovac ne služi brojem telefona koji se koristi za djelatnosti njegova poduzeća kako bi sklapao ugovore na daljinu ne isključuje dostupnost tog broja telefona za prihvat izjava potrošača o odustajanju.

26

Usto, sud koji je uputio zahtjev pojašnjava da se ovaj predmet odnosi samo na pitanje prihvata izjava potrošača o ostvarivanju njihova prava na odustajanje, za razliku od predmeta u kojem se Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud) obratio Sudu s pitanjima o tumačenju članka 6. stavka 1. točke (c) Direktive 2011/83 i u kojem je donesena presuda od 10. srpnja 2019., Amazon EU (C‑649/17, EU:C:2019:576) o obvezama predugovornog obavještavanja.

27

U tim je okolnostima Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

28

Svojim pitanjima, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti želi znati, s jedne strane, treba li članak 6. stavak 1. točku (c) Direktive 2011/83 tumačiti na način da – u situaciji u kojoj se broj telefona trgovca pojavljuje na njegovoj internetskoj stranici i koristi se za aktivnosti njegova poduzeća – taj broj treba smatrati „dostupnim” u smislu te odredbe i, s druge strane, treba li članak 6. stavak 1. točke (c) i (h) te stavak 4. te direktive u vezi s dijelom A njezina Priloga I. tumačiti na način da je trgovac koji potrošaču, prije nego što ugovor sklopljen na daljinu ili izvan poslovnih prostorija postane obvezujući, pruža informacije o načinima ostvarivanja prava odustajanja, koristeći se u tu svrhu uzorkom obrasca koji se nalazi u navedenom dijelu A Priloga I., dužan navesti broj telefona tako da tom potrošaču omogući da mu priopći svoju moguću odluku o korištenju tim pravom.

29

Uvodno valja podsjetiti na to da, u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (c) Direktive 2011/83, prije nego što ugovor na daljinu ili ugovor sklopljen izvan poslovnih prostorija ili bilo koja odgovarajuća ponuda postane obvezujuća za potrošača, trgovac na jasan i razumljiv način pruža kupcu informacije o geografskoj adresi na kojoj ima poslovni nastan te, kad su dostupni, broj telefona, broj telefaksa i adresu e‑pošte kako bi omogućio potrošaču da brzo stupi u vezu s njim i da s njim učinkovito komunicira te, kad je to primjenjivo, geografsku adresu i identitet trgovca za čiji račun on djeluje.

30

Kao što to proizlazi iz članka 6. stavka 1. točke (h) te direktive, kada postoji pravo odustajanja, trgovac je dužan potrošaču prije sklapanja ugovora priopćiti informaciju o uvjetima, isteku roka i postupcima za ostvarivanje toga prava u skladu s člankom 11. stavkom 1. navedene direktive kao i uzorak obrasca za odustajanje određen u dijelu B njezina Priloga I.

31

U skladu s člankom 6. stavkom 4. Direktive 2011/83, informacije iz stavka 1. točaka (h) do (j) toga članka mogu se priopćiti obrascem o odustajanju koji se nalazi u dijelu A Priloga I. toj direktivi. Također je pojašnjeno da se smatra da je trgovac ispunio obveze informiranja utvrđene u članku 6. stavku 1. točkama (h) do (j) ako je obrazac točno ispunio i dostavio potrošaču.

32

Dio A Priloga I. Direktivi 2011/83 sadržava, među ostalim, upute trgovcu za popunjavanje kako bi potrošaču pružio informacije o ostvarenju prava odustajanja i, konkretnije, sljedeću uputu:

„Umetnite svoje ime naziv, geografsku adresu i, kad su dostupni, svoj broj telefona, telefaksa i adresu e‑pošte.”

33

U tom pogledu iz presude od 10. srpnja 2019., Amazon EU (C‑649/17, EU:C:2019:576) u biti proizlazi da članak 6. stavak 1. točku (c) Direktive 2011/83 treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se trgovcu, prije nego što s potrošačem sklopi ugovor na daljinu ili izvan poslovnih prostorija iz članka 2. točaka 7. i 8. te direktive, propisuje obveza da u svakom slučaju dostavi svoj broj telefona. S druge strane, navedena odredba ne znači obvezu za trgovca da uspostavi telefonski priključak kako bi potrošačima omogućio da stupe u vezu s njim i nalaže obvezu priopćavanja tog broja samo u slučajevima u kojima taj trgovac već raspolaže tim sredstvom komunikacije s potrošačima.

34

Sud je u toj presudi presudio da, iako članak 6. stavak 1. točka (c) Direktive 2011/83 ne predviđa konkretno prirodu komunikacijskog sredstva koje trgovac mora staviti na raspolaganje, ta odredba nužno obvezuje trgovca da svim potrošačima stavi na raspolaganje komunikacijsko sredstvo koje im omogućuje da s njime brzo stupe u vezu i učinkovito komuniciraju (presuda od 10. srpnja 2019., Amazon EU, C‑649/17, EU:C:2019:576, t. 46.).

35

Bezuvjetna obveza da se potrošaču u svim okolnostima stavi na raspolaganje telefonski broj koja će potrošačima omogućiti da stupe u vezu s trgovcem čini se neproporcionalna, osobito u gospodarskom kontekstu djelovanja pojedinih poduzeća, posebice najmanjih, koja mogu nastojati smanjiti troškove svojeg rada organiziranjem prodaje ili pružanja usluge na daljinu ili izvan poslovnih prostorija (presuda od 10. srpnja 2019., Amazon EU, C‑649/17, EU:C:2019:576, t. 48.).

36

Iz sudske prakse Suda navedene u točkama 33. do 35. ove presude proizlazi da trgovac koji s potrošačem sklopi ugovor putem internetske stranice i koji se u tu svrhu ne koristi telefonom, iako pritom ima na raspolaganju telefonski priključak za potrebe upravljanja drugim vidovima aktivnosti svojeg poduzeća, načelno nije dužan priopćiti broj dodijeljen tom telefonskom priključku tom potrošaču kada se on odluči koristiti uzorkom obrasca iz dijela A Priloga I. Direktivi 2011/83, namijenjenog da navedenom potrošaču olakša ostvarivanje njegova prava odustajanja.

37

Međutim, u situaciji u kojoj se broj telefona trgovca pojavljuje na njegovoj internetskoj stranici na način da se time u očima prosječnog potrošača, odnosno uobičajeno obaviještenog potrošača koji postupa s dužnom pažnjom i razboritošću (presuda od 11. rujna 2019., Romano, C‑143/18, EU:C:2019:701, t. 54. i navedena sudska praksa), sugerira da se taj trgovac koristi tim brojem za potrebe svojih kontakata s potrošačima, navedeni broj telefona treba smatrati „dostupnim” za stupanje u vezu s tim trgovcem u smislu članka 6. stavka 1. točke (c) Direktive 2011/83. To je osobito slučaj kada se broj telefona navodi na internetskoj stranici u rubrici naslovljenoj „Kontakt”.

38

S obzirom na to da u slučaju iz prethodne točke broj telefona trgovca treba smatrati „dostupnim” u smislu članka 6. stavka 1. točke (c) Direktive 2011/83 i da je taj trgovac odlučio na svojoj internetskoj stranici navesti uzorak obrasca o ostvarivanja prava odustajanja potrošača prikazan u dijelu A Priloga I. toj direktivi, navedeni broj telefona treba se smatrati „dostupnim” i u smislu potonje odredbe i treba se nalaziti u tom obrascu.

39

To je tumačenje u skladu s ciljevima Direktive 2011/83. Naime, iz njezina članka 1. u vezi s njezinim uvodnim izjavama 4., 5. i 7. proizlazi da se tom direktivom nastoji osigurati visoka razina zaštite potrošača, pri čemu se jamči njihovo obavještavanje i njihova sigurnost u transakcijama s trgovcima.

40

Uzimajući u obzir sva prethodna razmatranja, na postavljena pitanja valja odgovoriti da članak 6. stavak 1. točku (c) Direktive 2011/83 treba tumačiti na način da – u situaciji u kojoj se broj telefona trgovca pojavljuje na njegovoj internetskoj stranici na način da se njome u očima prosječnog potrošača, odnosno potrošača koji postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, sugerira da se taj trgovac koristi tim brojem za potrebe svojih kontakata s potrošačima – navedeni broj telefona treba smatrati „dostupnim” u smislu te odredbe. U takvom slučaju članak 6. stavak 1. točke (c) i (h) te stavak 4. te direktive u vezi s dijelom A Priloga I. treba tumačiti na način da je trgovac koji potrošaču, prije nego što ugovor sklopljen na daljinu ili izvan poslovnih prostorija postane obvezujući, pruža informacije o načinima ostvarivanja prava odustajanja, koristeći se u tu svrhu uzorkom obrasca koji se nalazi u navedenom dijelu A Priloga I., dužan navesti isti broj telefona u tom obrascu tako da tom potrošaču omogući da mu priopći svoju moguću odluku o korištenju tim pravom putem tog obrasca.

41

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (šesto vijeće) odlučuje:

Članak 6. stavak 1. točku (c) Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća treba tumačiti na način da – u situaciji u kojoj se broj telefona trgovca pojavljuje na njegovoj internetskoj stranici na način da se njome u očima prosječnog potrošača, odnosno potrošača koji postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, sugerira da se taj trgovac koristi tim brojem za potrebe svojih kontakata s potrošačima – navedeni broj telefona treba smatrati „dostupnim” u smislu te odredbe. U takvom slučaju članak 6. stavak 1. točke (c) i (h) te stavak 4. te direktive u vezi s dijelom A Priloga I. treba tumačiti na način da je trgovac koji potrošaču, prije nego što ugovor sklopljen na daljinu ili izvan poslovnih prostorija postane obvezujući, pruža informacije o načinima ostvarivanja prava odustajanja, koristeći se u tu svrhu uzorkom obrasca koji se nalazi u navedenom dijelu A Priloga I., dužan navesti isti broj telefona u tom obrascu tako da tom potrošaču omogući da mu priopći svoju moguću odluku o korištenju tim pravom putem tog obrasca.