1.

Članak 55. stavak 1.‚ članke 56. do 58. i članke 60. do 66. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka)‚ u vezi s člancima 7.‚ 8. i 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima‚ treba tumačiti na način da nadzorno tijelo države članice – koje‚ na temelju nacionalnog zakonodavstva donesenog primjenom članka 58. stavka 5. te uredbe‚ ima ovlast o svakoj navodnoj povredi te uredbe obavijestiti sud te države članice i‚ u slučaju potrebe‚ pokrenuti sudski postupak – može izvršavati tu ovlast kad je riječ o prekograničnoj obradi podataka‚ iako nije „vodeće nadzorno tijelo” u smislu članka 56. stavka 1. te uredbe‚ u pogledu te obrade podataka‚ pod uvjetom da se radi o jednoj od situacija u kojoj Uredba 2016/679 tom nadzornom tijelu dodjeljuje ovlast za donošenje odluke kojom se utvrđuje da se navedenom obradom krše pravila koja sadržava te uz poštovanje postupaka suradnje i nadzora konzistentnosti predviđenih navedenom uredbom.

2.

Članak 58. stavak 5. Uredbe 2016/679 treba tumačiti na način da‚ u slučaju prekogranične obrade podataka‚ izvršavanje ovlasti nadzornog tijela države članice koje nije vodeće nadzorno tijelo da pokrene sudski postupak u smislu te odredbe ne zahtijeva da voditelj ili izvršitelj prekogranične obrade osobnih podataka protiv kojeg je pokrenut taj postupak ima glavni poslovni nastan ili drugi poslovni nastan na području te države članice.

3.

Članak 58. stavak 5. Uredbe 2016/679 treba tumačiti na način da se ovlast nadzornog tijela države članice koje nije vodeće nadzorno tijelo da o svakoj navodnoj povredi te uredbe obavijesti sud te države i‚ u slučaju potrebe‚ pokrene sudski postupak‚ u smislu te odredbe‚ može izvršavati kako u odnosu na glavni poslovni nastan voditelja obrade koji se nalazi u državi članici tog tijela tako i u odnosu na drugi poslovni nastan tog voditelja‚ pod uvjetom da se sudski postupak odnosi na obradu podataka izvršenu u okviru aktivnosti navedenog poslovnog nastana i da je navedeno tijelo nadležno za izvršavanje te ovlasti‚ u skladu s onim što je izneseno u odgovoru na postavljeno prvo prethodno pitanje.

4.

Članak 58. stavak 5. Uredbe 2016/679 treba tumačiti na način da‚ kad je nadzorno tijelo države članice koje nije „vodeće nadzorno tijelo”‚ u smislu članka 56. stavka 1. te uredbe‚ prije 25. svibnja 2018. pokrenulo sudski postupak u pogledu prekogranične obrade osobnih podataka‚ odnosno prije datuma kad je navedena uredba postala primjenjiva‚ navedeni postupak može se‚ s gledišta prava Unije‚ nastaviti na temelju odredbi Direktive 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka‚ koja se i dalje primjenjuje u pogledu povreda u njoj predviđenih pravila počinjenih do datuma kad je ta direktiva stavljena izvan snage. Navedeni postupak‚ osim toga‚ navedeno tijelo može pokrenuti za povrede počinjene nakon tog datuma‚ na temelju članka 58. stavka 5. Uredbe 2016/679‚ pod uvjetom da se radi o jednoj od situacija u kojima ta uredba iznimno dodjeljuje nadzornom tijelu države članice koje nije „vodeće nadzorno tijelo” nadležnost za donošenje odluke kojom se utvrđuje da se predmetnom obradom podataka povređuju pravila navedene uredbe u pogledu zaštite prava pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka te uz poštovanje postupaka suradnje i nadzora konzistentnosti predviđenih tom uredbom‚ što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

5.

Članak 58. stavak 5. Uredbe 2016/679 treba tumačiti na način da ta odredba ima izravan učinak pa se nacionalno nadzorno tijelo može na nju pozvati kako bi pokrenulo ili nastavilo postupak protiv pojedinaca‚ čak i ako navedena odredba nije posebno provedena u zakonodavstvu predmetne države članice.