Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62019CA0593

    Predmet C-593/19: Presuda Suda (peto vijeće) od 15. travnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesfinanzgericht, Außenstelle Graz – Austrija) – SK Telecom Co. Ltd./Finanzamt Graz-Stadt („Zahtjev za prethodnu odluku – Porez na dodanu vrijednost (PDV) – Direktiva 2006/112/EZ – Određivanje mjesta pružanja telekomunikacijskih usluga – Roaming državljana treće zemlje na mobilnim komunikacijskim mrežama u Europskoj uniji – Članak 59.a prvi stavak točka (b) – Mogućnost država članica da premjeste mjesto pružanja telekomunikacijskih usluga na svoje državno područje”)

    SL C 217, 7.6.2021, p. 7–8 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    7.6.2021   

    HR

    Službeni list Europske unije

    C 217/7


    Presuda Suda (peto vijeće) od 15. travnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesfinanzgericht, Außenstelle Graz – Austrija) – SK Telecom Co. Ltd./Finanzamt Graz-Stadt

    (Predmet C-593/19) (1)

    („Zahtjev za prethodnu odluku - Porez na dodanu vrijednost (PDV) - Direktiva 2006/112/EZ - Određivanje mjesta pružanja telekomunikacijskih usluga - Roaming državljana treće zemlje na mobilnim komunikacijskim mrežama u Europskoj uniji - Članak 59.a prvi stavak točka (b) - Mogućnost država članica da premjeste mjesto pružanja telekomunikacijskih usluga na svoje državno područje”)

    (2021/C 217/09)

    Jezik postupka: njemački

    Sud koji je uputio zahtjev

    Bundesfinanzgericht, Außenstelle Graz

    Stranke glavnog postupka

    Tužitelj: SK Telecom Co. Ltd.

    Tuženik: Finanzamt Graz-Stadt

    Izreka

    Članak 59.a prvi stavak točku (b) Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, kako je, od 1. siječnja 2010., izmijenjena Direktivom Vijeća 2008/8/EZ od 12. veljače 2008., treba tumačiti na način da se za usluge roaminga, koje operater mobilne telefonije s poslovnim nastanom u trećoj zemlji pruža svojim klijentima koji također imaju poslovni nastan, stalnu adresu ili uobičajeno boravište u toj trećoj zemlji a čime im se omogućava korištenje tuzemnom mobilnom komunikacijskom mrežom države članice u kojoj se privremeno nalaze, treba smatrati da se „stvarno koriste ili uživaju” na državnom području te države članice, u smislu te odredbe, tako da navedena država članica može smatrati da se mjesto pružanja tih usluga roaminga nalazi na njezinu državnom području u slučaju kada – bez obzira na porezni tretman koji se na te usluge primjenjuje na temelju domaćeg poreznog prava navedene treće zemlje – korištenje takvom mogućnošću dovodi do sprečavanja neoporezivanja navedenih usluga unutar Unije.


    (1)  SL C 27, 27. 1. 2020.


    Top