—

djelomično poništi odluku ESB-a br. ECB-SSM-2018-FRBNP-17 od 26. travnja 2018. u dijelu u kojem se njome nalaže odbitak neopozivih obveza plaćanja (NOP) preuzetih pri jedinstvenom fondu za sanaciju (SRF), nacionalnim sanacijskim fondovima i nacionalnim sustavima osiguranja depozita (SOD) redovnog osnovnog kapitala, na pojedinačnoj potkonsolidiranoj i konsolidiranoj osnovi, i osobito stavke 9.1, 9.2 i 9.3;

—

ESB-u naloži plaćanje svih troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju pravne osnove. U tom pogledu tužitelj tvrdi da se pobijanom odlukom stvara novo opće pravilo koje očito prelazi pravni okvir za tuženikovo obavljanje zadaća bonitetnog nadzora.

Nadalje, donošenjem odluke bez prethodne analize rizika solventnosti i likvidnosnog rizika te bez uzimanja u obzir profila rizičnosti tužitelja, tuženik je prekoračio ovlasti iz članka 4. stavka 1. točke (f) i članka 16. Uredbe Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci (ESB) u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL 2013., L 287, str. 63.) (u daljnjem tekstu: Uredba o SSM-u).

Konačno, tužitelj smatra da članak 16. stavak 1. točka (c) Uredbe o SSM-u ne ovlašćuje ESB na poduzimanje radnji radi osiguravanja „boljih informacija o rizicima” i da članak 4. stavak 1. točka (f) i članak 16. stavak 2. točka (d) Uredbe o SSM-u ne dopuštaju donošenje nadzornih mjera u pogledu izvanbilančnih stavki.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava jer je tuženik pogrešno protumačio propise Zajednice omogućujući kreditnim institucijama da se koriste neopozivim obvezama plaćanja (u daljnjem tekstu: NOP) kako bi se oslobodile dijela svojih obveza prema sanacijskim fondovima i sustavima osiguranja depozita. Pobijana odluka je u suprotnosti s ciljevima i svrhom primjenjivih pravila jer zanemaruje namjeru zakonodavca izraženu uspostavljanjem tih instrumenata. Time je navedena odluka predmetne odredbe lišila korisnog učinka.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti jer je nalaganje odbitka NOP-ova od vlastitih sredstava neprikladno i nepotrebno s obzirom na isključivo hipotetski rizik koji je već pokriven. Prema tužitelju, ta je mjera nerazmjerna s obzirom na cilj koji je utvrdio sam ESB, a to je „pružanje odgovarajućih informacija o financijskim rizicima”.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni i povredi načela dobre uprave. Tužitelj tvrdi da je tuženik izborom instrumenta (odbitak od vlastitih sredstava) koji očito nije primjeren cilju koji želi postići (pružanje odgovarajućih informacija o rizicima) povrijedio načelo dobre uprave jer iz svojih vlastitih ocjena nije izvukao odgovarajuće zaključke.