1.

Treba li odredbu članka 7. stavka 2. točke (i) podtočke iii. i članka 20. stavka 3. Okvirne odluke Vijeća 2005/214/PUP od 24. veljače 2005. o primjeni načela uzajamnog priznavanja na novčane kazne (1) kako je izmijenjena Okvirnom odlukom Vijeća 2009/299/PUP od 26. veljače 2009. (2) (u daljnjem tekstu: Okvirna odluka), tumačiti na način da se njome dopušta sudu da odbije izvršenje odluke tijela države izdavateljice koje nije sud ako se utvrdi da je ona dostavljena na način kojim se povređuje pravo stranke na učinkovitu obranu pred sudom?

2.

Konkretno, može li temelj za odbijanje izvršenja biti utvrđenje da, unatoč poštovanju postupaka o dostavi koji su na snazi u državi izdavateljici i utvrđenih rokova za osporavanje odluke iz članka 1. točke (a) podtočaka i. i iii. Okvirne odluke 2005/214/PUP, stranci s boravištem u državi izvršiteljici u fazi postupka koji je prethodio upućivanju predmeta sudu nije osigurana stvarna i djelotvorna mogućnost zaštite njezinih prava jer nije imala dovoljno vremena kako bi na odgovarajući način odgovorila na obavijest o izricanju kazne?

3.

Može li u skladu s odredbama članka 3. Okvirne odluke Vijeća 2005/214/PUP opseg pravne zaštite osoba u odnosu na koje novčana kazna treba biti priznata ovisiti o tome je li postupak izricanja kazne administrativne, prekršajne ili kaznene prirode?

4.

S obzirom na ciljeve i načela navedena u Okvirnoj odluci Vijeća 2005/214/PUP, uključujući njezin članak 3., podliježu li izvršenju odluke izvansudskih tijela izdane na temelju odredbi prava države izdavateljice kojima se za prometni prekršaj tereti osoba na koju je vozilo registrirano, odnosno odluke koje su izdane samo na temelju podataka dobivenih u okviru prekogranične razmjene podataka iz registra vozila a da se nije proveo istražni postupak u tom predmetu, uključujući utvrđivanje stvarnog počinitelja prekršaja?