1

Svojom žalbom Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) zahtijeva ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 15. listopada 2018., John Mills/EUIPO – Jerome Alexander Consulting (MINERAL MAGIC) (T‑7/17, u daljnjem tekstu: pobijana presuda, EU:T:2018:679), kojom je potonji poništio odluku prvog žalbenog vijeća EUIPO‑a od 5. listopada 2016. (predmet R 2087/2015‑1), koja se odnosila na postupak povodom prigovora između društava Jerome Alexander Consulting Corp. i John Mills Ltd (u daljnjem tekstu: sporna odluka).

2

Pariška konvencija za zaštitu industrijskog vlasništva potpisana je u Parizu 20. ožujka 1883., a posljednji je put revidirana u Stockholmu 14. srpnja 1967. i izmijenjena 28. rujna 1979. (Zbirka međunarodnih ugovora Ujedinjenih naroda, sv. 828., br. 11851, str. 305., u daljnjem tekstu: Pariška konvencija). Članak 6.f te konvencije propisuje:

„1.   Ako trgovački zastupnik ili predstavnik osobe koja je nositelj žiga u jednoj zemlji Unije podnese prijavu za registraciju žiga na svoje ime u jednoj zemlji ili više zemalja Unije bez ovlaštenja toga nositelja žiga, nositelj žiga ima pravo podnijeti prigovor na zahtijevanu registraciju ili zahtijevati njezino poništenje ili, ako zakon zemlje to dopušta, prijenos te registracije na njegovo ime ako taj trgovački zastupnik ili predstavnik ne opravda svoj postupak.

2.   Uz iznimku odredaba iz gore navedenog stavka 1., nositelj žiga ima pravo podnijeti prigovor na upotrebu svojeg žiga od strane svojeg trgovačkog zastupnika ili predstavnika ako nije dao ovlaštenje za tu upotrebu.

3.   Nacionalno zakonodavstvo može predvidjeti razuman rok u kojemu nositelj žiga mora ostvariti prava predviđena u ovome članku.” [neslužbeni prijevod]

3

Članak 29. navedene konvencije u točki 1. propisuje:

[…]” [neslužbeni prijevod]

4

Članak 2. stavak 1. Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva, koji se nalazi u Prilogu 1 C Marakeškom sporazumu o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije koji je potvrđen u ime Europske zajednice Odlukom Vijeća 94/800/EZ od 22. prosinca 1994. o sklapanju u ime Europske zajednice, s obzirom na pitanja iz njezine nadležnosti, sporazuma postignutih u Urugvajskom krugu multilateralnih pregovora (1986. – 1994.) (SL 1994., L 336, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 74., str. 3.) (u daljnjem tekstu: Sporazum TRIPS), predviđa:

„U vezi s dijelovima II., III. i IV. ovog Sporazuma, članice se usklađuju s člancima 1. do 12. i člankom 19. Pariške konvencije (1967.).”

5

Članak 8. Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu [Europske unije] (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.), naslovljen „Relativni razlozi za odbijanje”, određuje:

„1.   Na temelju prigovora nositelja ranijeg žiga, žig za koji je podnesena prijava za registraciju neće se registrirati:

[…]

3.   Na temelju prigovora nositelja žiga, žig se neće registrirati kad trgovački zastupnik ili predstavnik nositelja žiga podnese prijavu za njegovu registraciju u svoje ime bez dopuštenja nositelja žiga, osim ako takav zastupnik ili predstavnik opravda svoj postupak.

[…]

5.   Nadalje, na temelju prigovora nositelja ranijeg žiga u smislu stavka 2., žig za koji je podnesena prijava neće se registrirati kad je istovjetan s ranijim žigom ili sličan ranijem žigu, a zatražena je registracija za proizvode ili usluge koji nisu slični onima za koje je registriran raniji žig, kad, u slučaju ranijeg žiga [Europske unije], žig ima ugled u [Europskoj uniji] i kad, u slučaju ranijeg nacionalnog žiga, žig ima ugled u dotičnoj državi članici i kada bi uporaba žiga za koji je podnesena prijava bez opravdanog razloga nepošteno iskoristila razlikovni karakter ili ugled ranijeg žiga ili im naštetila.”

6

U skladu s člankom 52. te uredbe, naslovljenim „Apsolutni razlozi za ništavost”:

„1.   Žig [Europske unije] proglašava se ništavim na zahtjev podnesen Uredu ili na protutužbu podnesenu u postupku zbog povrede:

[…]

[…]”

7

Društvo John Mills, tužitelj u prvostupanjskom postupku, podnijelo je 18. rujna 2013. EUIPO‑u prijavu za registraciju žiga Europske unije na temelju Uredbe br. 207/2009.

8

Žig za koji je zatražena registracija je verbalni znak „MINERAL MAGIC” (u daljnjem tekstu: osporavani žig).

9

Proizvodi za koje je zatražena registracija pripadaju razredu 3. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, i odgovaraju sljedećem opisu: „Losioni za kosu; proizvodi za struganje; sapuni; mirisi; esencijalna ulja; kozmetički proizvodi; proizvodi za čišćenje i njegu kože, vlasišta i kose; dezodoransi za osobnu uporabu (parfumerijski proizvodi)”.

10

Prijava žiga Europske unije objavljena je u Glasniku žigova Zajednice br. 2014/14 od 23. siječnja 2014.

11

Društvo Jerome Alexander Consulting, intervenijent u prvostupanjskom postupku, podnijelo je 23. travnja 2015., na temelju članka 41. Uredbe br. 207/2009, prigovor na registraciju spornog žiga u odnosu na proizvode navedene u točki 9. ove presude.

12

Prigovor se temeljio na sljedećim ranijim žigovima:

13

U potporu prigovoru navedeni su razlozi iz članka 8. stavka 3. te uredbe.

14

Odlukom od 18. kolovoza 2015. Odjel za prigovore odbio je taj prigovor.

15

Društvo Jerome Alexander Consulting je 15. listopada 2015. podnijelo žalbu EUIPO‑u na temelju članaka 58. do 64. navedene uredbe.

16

Prvo žalbeno vijeće EUIPO‑a (u daljnjem tekstu: žalbeno vijeće) osporavanom je odlukom poništilo odluku Odjela za prigovore i, na temelju članka 8. stavka 3. Uredbe br. 207/2009, odbilo registrirati osporavani žig.

17

Kao prvo, žalbeno je vijeće uzelo u obzir činjenicu da se društvo Jerome Alexander Consulting u svojem prigovoru nije pozivalo na neregistrirani američki žig MAGIC MINERALS, nego se samo pozvalo na verbalni američki žig MAGIC MINERALS BY JEROME ALEXANDER.

18

Kao drugo, žalbeno je vijeće spomenulo cilj članka 8. stavka 3. Uredbe br. 207/2009, koji se odnosi na izbjegavanje toga da trgovački zastupnik nositelja žiga zlouporabi žig, te je također navelo uvjete koje bi trebalo ispuniti da bi prigovor na temelju te odredbe bio uspješan, odnosno da je podnositelj prigovora nositelj ranijeg žiga, da podnositelj prijave za registraciju žiga jest ili da je bio njegov trgovački zastupnik ili predstavnik, da je prijava za registraciju žiga podnesena u ime tog trgovačkog zastupnika ili predstavnika bez pristanka tog nositelja i bez legitimnih razloga koji opravdavaju djelovanja navedenog trgovačkog zastupnika ili predstavnika te da se zahtjev odnosi na istovjetne ili slične znakove i proizvode.

19

Kao treće, žalbeno je vijeće konkretno analiziralo jesu li ispunjeni ti uvjeti za prihvaćanje prigovora na temelju članka 8. stavka 3. te uredbe. Najprije, što se tiče postojanja odnosa zastupnik/nalogodavatelj, žalbeno je vijeće naglasilo da pojmove „trgovački zastupnik” i „predstavnik” treba široko tumačiti.

20

U ovom je slučaju utvrdilo da je ugovorom o distribuciji koji su stranke sklopile predviđeno da je društvo John Mills odgovorno za distribuciju proizvoda društva Jerome Alexander Consulting u Uniji. Također je istaknulo da ugovor sadržava odredbe o njegovoj ekskluzivnosti, klauzulu o zabrani tržišnog natjecanja i odredbe koje se odnose na prava intelektualnog vlasništva društva Jerome Alexander Consulting. Žalbeno je vijeće smatralo da je dokazima koje je društvo Jerome Alexander Consulting podnijelo, odnosno narudžbenicama među kojima je jedna nosila datum koji je dva mjeseca prethodio datumu podnošenja prijave za registraciju osporavanog žiga, potvrđeno postojanje važnog trgovinskog odnosa koji nije samo uobičajeni odnos između dobavljača i distributera. Stoga je utvrdilo da je na datum podnošenja prijave osporavanog žiga postojao stvarni i trajni odnos, koji stvara opću obvezu povjerenja i lojalnosti, i da je društvo John Mills bilo „trgovački zastupnik” u smislu članka 8. stavka 3. Uredbe br. 207/2009.

21

Kao četvrto, žalbeno je vijeće istaknulo da su člankom 8. stavkom 3. te uredbe obuhvaćeni slučajevi u kojima su uspoređeni proizvodi ili usluge istovjetni, ali i slučajevi u kojima su oni slični. Istaknulo je da su, u ovom slučaju, proizvodi obuhvaćeni suprotstavljenim znakovima bili istovjetni – s obzirom na to da „kozmetički proizvodi” obuhvaćeni osporavanim žigom uključuju „puder za lice koji sadržava minerale” obuhvaćen ranijim žigom – ili slični – s obzirom na to da ostali proizvodi obuhvaćeni osporavanim žigom imaju veze s onima obuhvaćenima ranijim žigom jer mogu sadržavati iste sastojke, jer ih često proizvode isti poduzetnici i jer ih se zajedno nudi u drogerijama i u istim odjelima trgovina na malo.

22

Što se tiče suprotstavljenih znakova, žalbeno je vijeće smatralo da su bili slični. Najprije je istaknulo zapanjujuću sličnost između, s jedne strane, prvih dvaju verbalnih elemenata ranijeg žiga, tj. „magic” i „minerals”, i, s druge strane, verbalnih elemenata osporavanog žiga.

23

Nadalje, istaknulo je da je relevantna javnost Unije raniji žig mogla percipirati kao znak koji se sastoji od dvaju elemenata. S jedne strane, element „by jerome alexander” percipira se kao identifikacija matičnog društva, odnosno subjekta odgovornog za proizvod, a, s druge strane, element „magic minerals” vjerojatno se percipira kao identifikacija samog proizvoda ili linije proizvoda.

24

Naposljetku je smatralo da činjenica da United States Patent and Trademark Office (USPTO, Ured za patente i žigove Sjedinjenih Američkih Država) nije iznio prigovore na registraciju žiga MAGIC MINERALS BY JEROME ALEXANDER, unatoč postojanju žiga MINERAL MAGIC COSMETICS, ne znači pak da između njih nije postojala vjerojatnost dovođenja u zabludu. Utvrdilo je naime da je nositelj žiga MINERAL MAGIC COSMETICS trebao u tom pogledu podnijeti prigovor. Uzimajući sve te elemente u obzir, žalbeno je vijeće usvojilo prigovor podnesen na temelju članka 8. stavka 3. Uredbe br. 207/2009.

25

Društvo John Mills je 5. siječnja 2017. tajništvu Općeg suda podnijelo tužbu kojom je pokrenulo postupak za poništenje sporne odluke.

26

Ono je u potporu svojoj tužbi istaknulo jedan tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 8. stavka 3. Uredbe br. 207/2009 i koji se sastoji od tri dijela. Prvi se temelji na tome da je žalbeno vijeće pogrešno smatralo da je društvo John Mills bilo „trgovački zastupnik” ili „predstavnik” nositelja ranijeg žiga, u smislu navedene odredbe. U okviru drugog dijela društvo John Mills tvrdi da je žalbeno vijeće počinilo pogrešku koja se tiče prava ocijenivši da se navedena odredba može primijeniti čak i ako su suprotstavljeni znakovi samo slični, a ne i istovjetni. Treći dio temelji se na tome da je žalbeno vijeće pogrešno smatralo da se ta odredba primjenjuje iako proizvodi obuhvaćeni ranijim žigom nisu istovjetni onima obuhvaćenima osporavanim žigom.

27

Pobijanom presudom Opći sud je samo na temelju drugog dijela prihvatio jedini tužbeni razlog i, slijedom toga, poništio spornu odluku.

28

EUIPO od Suda zahtijeva da:

29

Društvo John Mills od Suda zahtijeva da:

30

U prilog svojoj žalbi EUIPO ističe dva žalbena razloga, od kojih se prvi temelji na povredi članka 8. stavka 3. Uredbe br. 207/2009, a drugi na proturječnom obrazloženju i nedostatku u obrazloženju u pogledu primjene pojma „istovjetnost”.

31

Svojim prvim žalbenim razlogom EUIPO tvrdi da je Opći sud na temelju pogrešnog tumačenja članka 8. stavka 3. te uredbe u točki 37. pobijane presude smatrao da se ta odredba može primijeniti samo ako su raniji žig i žig koji je zatražio trgovački zastupnik ili predstavnik nositelja ranijeg žiga istovjetni, a ne samo slični.

32

Naime, svrha članka 8. stavka 3. te uredbe jest spriječiti trgovačkog zastupnika nositelja žiga da zloupotrijebi žig zato što trgovački zastupnik može upotrijebiti znanja i iskustva stečena tijekom poslovnog odnosa s tim nositeljem, a time i nepošteno iskoristiti nositeljeve napore i ulaganja. Međutim, takvo korištenje znanja i takvo nepošteno iskorištavanje ne mogu se ograničiti samo na registraciju i uporabu istovjetnog žiga, nego će nastati i kada trgovački zastupnik namjerava zlouporabiti bitne elemente ranijeg žiga.

33

Tvrdnjama iz točaka 25. i 26. pobijane presude Opći sud iznio je pogrešno tumačenje koje dovodi u pitanje cilj članka 8. stavka 3. iste uredbe. Kao što to proizlazi iz točke 25. te presude, Opći sud je pravilno smatrao da ta odredba zahtijeva da postoji izravan odnos između ranijeg žiga i žiga za koji je podnesena prijava za registraciju i da takav odnos može postojati samo ako se predmetni žigovi „podudaraju”. Međutim, time što je u točki 26. navedene presude iz tog argumenta zaključio da bi žigovi trebali biti istovjetni kako bi došlo do zlouporabe, Opći sud proturječi jednom od temelja prava žigova prema kojem se postojanje odnosa između dvaju znakova može utvrditi različitim stupnjevima sličnosti, uzimajući u obzir sve druge okolnosti slučaja, a ne samo u slučaju istovjetnosti.

34

S obzirom na cilj koji se želi postići člankom 8. stavkom 3. Uredbe br. 207/2009, relevantan kriterij za primjenu te odredbe jest istovjetnost, na gospodarskom ili komercijalnom planu, žigova uzetih u cjelini. Valja ocijeniti podudara li se žig za koji je podnesena prijava, u biti, s ranijim žigom. U tom pogledu dovoljno je da se dotični znakovi podudaraju po elementima koji uglavnom pridonose razlikovnom karakteru ranijeg žiga.

35

Takvo teleološko tumačenje nije u suprotnosti s doslovnim tumačenjem članka 8. stavka 3. te uredbe.

36

Kao što je to Opći sud primijetio u pobijanoj presudi, ta odredba, za razliku od članka 8. stavka 1. navedene uredbe i njezina članka 8. stavka 5., ne spominje izričito stupanj srodnosti između suprotstavljenih žigova u svrhu njezine primjene. Zakonodavac Unije stoga nije namjeravao navesti da se članak 8. stavak 3. iste uredbe mora ograničiti samo na slučajeve stroge istovjetnosti žigova kao i proizvoda i usluga na koje se odnose.

37

Naprotiv, ta odredba koristi se u tekstu članka 6.f Pariške konvencije. Međutim, čini se da bi objašnjenje pruženo u pripremnim aktima te konvencije poduprlo tumačenje prema kojem navedena odredba obuhvaća znakove i proizvode koji nisu strogo istovjetni, nego u bitnome istovjetni, to jest komercijalno i gospodarski ekvivalentni. Iako se navedenom konvencijom utvrđuju minimalne zaštitne norme, Opći sud dao je doseg članku 8. stavku 3. Uredbe br. 207/2009 koji nositeljima žigova pruža zaštitu nižu od razine zaštite predviđene u članku 6.f Pariške konvencije.

38

Osim toga, tumačenje pripremnih akata odredbe iz članka 8. stavka 3. te uredbe, koje je Opći sud iznio u točkama 27. do 35. pobijane presude, proturječno je jer je, među ostalim pozivajući se na činjenicu da je radna skupina odbila više prijedloga koji su se odnosili na dodavanje izraza „slični žigovi” u tekst te odredbe, iz toga zaključio da je zakonodavac Unije imao namjeru ograničiti primjenu navedene odredbe samo na istovjetne žigove, dok je taj pojam „istovjetnost” također izostao iz teksta te odredbe.

39

Osim toga, argument koji Opći sud ističe u točki 35. te presude, prema kojem nije potrebno temeljiti argument na pripremnim aktima Pariške konvencije s obzirom na to da tekst članka 6.f te konvencije nije dvosmislen, također je kontradiktoran. Naime, zaključak do kojeg je došao Opći sud u navedenoj presudi odstupa od zaključka do kojeg je Opći sud došao u presudi od 13. travnja 2011., Safariland/OHIM – DEF‑TEC Defense Technology (FIRST DEFENSE AEROSOL PEPPER PROJECTOR) (T‑262/09, EU:T:2011:171, t. 61.). Stoga je očito da tekst članka 8. stavka 3. navedene uredbe nije dovoljno jasan da bi se smatralo da je pozivanje na pojam „istovjetnost” nedvojbeno.

40

Budući da se člankom 8. stavkom 3. te iste uredbe nastoji spriječiti da trgovački zastupnik iskorištava znanja i iskustva stečena tijekom poslovnog odnosa koji ga povezuje s navedenim nositeljem i da stoga nepošteno iskorištava napore i ulaganja koje je zakoniti nositelj žiga sam dao, nije potrebno odrediti točan stupanj sličnosti između znakova o kojima je riječ ili nametnuti jasne granice za situacije u kojima bi se ta odredba trebala primijeniti.

41

Pristup Općeg suda uskratio bi fleksibilnost tom razlogu za odbijanje potrebnu kako bi se prilagodilo njegovo područje primjene različitim načinima kojima bi trgovački zastupnik mogao pokušati zlouporabiti žig svojeg nalogodavca, kao što to pokazuje ovaj predmet u kojem je trgovački zastupnik zatražio registraciju, kao žiga Europske unije, samo prvog dijela ranijeg žiga preokrenuvši riječi „MINERAL MAGIC” i ispustivši ime proizvođača.

42

Iako situacija kao što je ona u ovom slučaju može biti obuhvaćena zlom vjerom i stoga dovesti do primjene razloga ništavosti iz članka 52. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, ta okolnost ipak ne ide u prilog uskom tumačenju članka 8. stavka 3. te uredbe. Izbor zakonodavca Unije da predvidi poseban razlog u slučaju prijava za registraciju koje nisu odobrili trgovački zastupnici ili predstavnici nositelja ranijeg žiga objašnjava se potrebom da se u vezi s tim postupi što je prije moguće, a da pritom nije potrebno obvezati tog nositelja da čeka registraciju žiga za koji je podnesena prijava kako bi mogao tražiti njegovo poništenje.

43

Društvo John Mills tvrdi da EUIPO‑ova argumentacija proizlazi iz pogrešnog pristupa, na temelju kojeg je, s obzirom na to da članak 8. stavak 3. navedene uredbe ne sadržava izričit uvjet istovjetnosti ili sličnosti znakova, ta odredba u tom pogledu neutralna i stoga je doslovno tumačenje navedene odredbe u skladu s njezinim teleološkim tumačenjem, koje omogućuje usporedbu suprotstavljenih žigova s obzirom na njihovu jednostavnu sličnost.

44

Iako ta ista odredba izričito ne upotrebljava izraz „istovjetni ili slični”, čini se da su i tekst članka 6.f Pariške konvencije i tekst članka 8. stavka 3. te iste uredbe, navodeći samo „žig”, isključili žigove koji su samo slični. Stoga se na temelju potonje odredbe može prihvatiti, kao što je to Opći sud pravilno utvrdio u točkama 24. i 25. pobijane presude, samo prigovor koji se temelji na istovjetnosti žiga čiju registraciju traži trgovački zastupnik ili predstavnik nositelja ranijeg žiga i onoga čiji je navodni nalogodavac nositelj.

45

Opći sud je pravilno istaknuo, s jedne strane, u točkama 26. do 35. pobijane presude, da takav pristup podupiru pripremni akti i druge jezične verzije predmetne odredbe i, s druge strane, u točki 36. navedene presude, da okolnost da se uvjet koji se odnosi na sličnost izričito navodi u drugim odredbama Uredbe br. 207/2009 predstavlja dodatnu indiciju da članak 8. stavak 3. te uredbe ne zahtijeva da je takav uvjet ispunjen.

46

Osim toga, EUIPO se ne može uspješno osloniti na presudu od 13. travnja 2011., Safariland/OHIM – DEF‑TEC Defense Technology (FIRST DEFENSE AEROSOL PEPPER PROJECTOR) (T‑262/09, EU:T:2011:171), u potporu tumačenju na koje se poziva. Ne samo da ta presuda Općeg suda ne obvezuje Sud, nego njezina relevantna točka, to jest točka 61., ne sadržava nikakvu raspravu o predmetnom pitanju u okviru ove žalbe. Kao što to proizlazi iz točke 74. navedene presude, Opći sud nije morao odlučiti o pitanju trebaju li žigovi biti istovjetni ili slični jer tužba nije bila prihvaćena zbog toga što uvjet koji se odnosi na postojanje odnosa zastupanja nije bio ispunjen.

47

Osim toga, u okviru teleološkog pristupa koji je istaknuo u prilog proširenom shvaćanju članka 8. stavka 3. navedene uredbe, EUIPO pruža samo neodređenu definiciju traženih zahtjeva. Naime, EUIPO istovremeno tvrdi da je, s jedne strane, za potrebe primjene te odredbe dovoljno da se znakovi podudaraju po elementima koji u bitnome čine razlikovni karakter ranijeg žiga i da, s druge strane, nije potrebno a priori definirati točan stupanj sličnosti između znakova.

48

Takvi su prijedlozi pogrešni. Kao prvo, ocjena razlikovnog karaktera nije apstraktna, nego se mora provesti sa stajališta relevantnog potrošača. Međutim, taj potrošač je potrošač države u kojoj je raniji žig registriran, što stvara poteškoće u dokazivanju u pogledu shvaćanja tog žiga i stupnja razlikovnog karaktera podudarajućeg elementa.

49

Kao drugo, kriteriji koje je EUIPO istaknuo u svrhu primjene članka 8. stavka 3. Uredbe br. 207/2009 širi su od onih koji se primjenjuju, među ostalim, u okviru ocjene sličnih žigova kod kojih postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu na temelju članka 8. stavka 1. točke (b) te uredbe s obzirom na to da je samo podudaranje, a ne sličnost, dovoljno i da se vjerojatnost dovođenja u zabludu i ne zahtijeva.

50

Ti su kriteriji također opsežniji od onih predviđenih u članku 8. stavku 5. navedene uredbe, koji pruža proširenu zaštitu uglednim žigovima u Uniji, jer navedeni kriteriji, s jedne strane, ne zahtijevaju ugled unutar Unije nego samo registraciju u državi koja je stranka Pariške konvencije i, s druge strane, ne zahtijevaju ni da se nepošteno iskorištava razlikovni karakter ili ugled žiga.

51

Kao treće, kriteriji koje je predložio EUIPO ne mogu zajamčiti pravnu sigurnost te dovode do poteškoća u dokazivanju. Zahtjev povezan sa znakovima koji se poklapaju u elementima koji u bitnome čine razlikovni karakter ranijeg žiga imao bi za učinak to da se stranke u postupku pred EUIPO‑om i sam EUIPO suoče s nemogućom zadaćom koja se sastoji u pokušaju utvrđivanja znakova koji bi se mogli registrirati u Uniji, osobito zbog činjenice da se članak 8. stavak 3. Uredbe br. 207/2009 odnosi na žigove koji se mogu nalaziti u stotinama registara žigova trećih zemalja.

52

S obzirom na te poteškoće, EUIPO tvrdi da je moguće zanemariti svaki zahtjev istovjetnosti ili sličnosti žigova da bi se usredotočilo samo na činjenicu je li trgovački zastupnik ili predstavnik oponašao ili zloupotrijebio žig nalogodavca. Međutim, u tu je svrhu zakonodavac Unije već predvidio posebnu odredbu, odnosno članak 52. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 207/2009, koja se odnosi na ništavost žiga kad je podnositelj prijave postupao u zloj vjeri prilikom podnošenja prijave žiga.

53

Kao četvrto, na temelju teleološkog pristupa, područje primjene članka 8. stavka 3. te uredbe valja ograničiti na poseban slučaj u kojem trgovački zastupnik ili predstavnik želi registrirati „žig”, odnosno raniji žig, a ne drukčiji žig, a da se njegovo postupanje ne može opravdati. Taj pristup olakšava primjenu te odredbe i omogućuje poduzetnicima i EUIPO‑u da predvide vjerojatne posljedice spora na temelju nje.

54

Svojim prvim žalbenim razlogom EUIPO prigovara Općem sudu da je povrijedio članak 8. stavak 3. Uredbe br. 207/2009 jer je tu odredbu protumačio na način da ona obuhvaća samo okolnost u kojoj su raniji žig i onaj za koji je trgovački zastupnik ili predstavnik nositelja ranijeg žiga podnio prijavu za registraciju istovjetni.

55

U tom pogledu valja podsjetiti da, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, tumačenje odredbe prava Unije zahtijeva da se u obzir uzme ne samo njezin tekst nego i kontekst u kojem se nalazi kao i ciljevi te svrha akta kojeg je ona dio. Nastanak neke odredbe prava Unije može se također pokazati važnim za njezino tumačenje (presuda od 25. lipnja 2020., A i dr. (Vjetroelektrane u Aalteru i Neveleu), C‑24/19, EU:C:2020:503, t. 37. i navedena sudska praksa).

56

Što se tiče, kao prvo, teksta članka 8. stavka 3. te uredbe, valja istaknuti da ta odredba samo propisuje da se na temelju prigovora nositelja žiga žig neće registrirati kad trgovački zastupnik ili predstavnik nositelja žiga podnese prijavu za njegovu registraciju u svoje ime bez dopuštenja nositelja žiga, osim ako takav zastupnik ili predstavnik opravda svoj postupak.

57

Stoga, iako tekst navedene odredbe upućuje na usku vezu između ranijeg žiga i onoga za koji je trgovački zastupnik ili predstavnik nositelja ranijeg žiga podnio prijavu za registraciju, ta ista odredba ipak izričito ne precizira, kao što je to u biti naveo Opći sud u točki 24. pobijane presude, primjenjuje li se ona samo ako je žig za koji je taj trgovački zastupnik ili predstavnik podnio prijavu istovjetan ranijem žigu ili se navedena odredba može odnositi i na slučajeve u kojima su suprotstavljeni žigovi slični.

58

Kao drugo, što se tiče nastanka članka 8. stavka 3. navedene uredbe, iz pripremnih akata te odredbe proizlazi da je, kao što je Opći sud podsjetio u točkama 26. do 31. pobijane presude i kao što je to nezavisni odvjetnik također primijetio u točkama 27. do 30. svojeg mišljenja, zakonodavac Unije doista izričito odbio navesti da se ona primjenjuje u slučaju sličnosti između ranijeg žiga i žiga za koji je prijavu podnio trgovački zastupnik ili predstavnik nositelja ranijeg žiga.

59

Međutim, također je na Općem sudu bilo da, s jedne strane, uzme u obzir činjenicu da zakonodavac Unije u toj odredbi nije ni namjeravao prihvatiti izričito upućivanje na istovjetnost ranijeg žiga i žiga za koji je prijavu podnio trgovački zastupnik ili predstavnik nositelja ranijeg žiga, kako je predviđeno u preliminarnom nacrtu uredbe o žigu Unije.

60

S druge strane, Opći sud nije mogao smatrati, suprotno onome što je tvrdio u točki 30. pobijane presude, da okolnost da je zakonodavac Unije dvaput odustao od izričitog navođenja činjenice da se predmetna odredba primjenjuje u slučaju sličnih žigova, u dovoljnoj mjeri dokazuje njegovu namjeru u tom pogledu jer se u pripremnim aktima ne navode razlozi kojima se opravdava odbijanje takvog upućivanja na sličnost predmetnih žigova.

61

Iz toga proizlazi da se iz pripremnih akata članka 8. stavka 3. Uredbe br. 207/2009 ne može zaključiti da je zbog toga što se u toj odredbi ne navodi sličnost između ranijeg žiga i onoga za koji je prijavu podnio trgovački zastupnik ili predstavnik nositelja ranijeg žiga područje primjene navedene odredbe ograničeno samo na slučajeve istovjetnosti između suprotstavljenih žigova.

62

S druge strane, iz pripremnih akata proizlazi da članak 8. stavak 3. te uredbe odražava izbor zakonodavca Unije da u biti reproducira članak 6.f stavak 1. Pariške konvencije.

63

U tom pogledu valja istaknuti da dokument Vijeća br. 11035/82 od 1. prosinca 1982. o, među ostalim, zaključcima radne skupine o prijedlogu Uredbe o žigu Zajednice, na koji se Opći sud osobito poziva u točki 32. pobijane presude, navodi da se ta skupina složila da se odredba iz članka 8. stavka 3. Uredbe br. 207/2009 tumači na način da se primjenjuje u smislu članka 6.f te konvencije.

64

Nadalje, budući da je Unija stranka Sporazuma TRIPS, ona je obvezna tumačiti svoje zakonodavstvo o žigovima, koliko je to moguće, s obzirom na tekst i svrhu tog sporazuma (presuda od 16. studenoga 2004., Anheuser‑Busch, C‑245/02, EU:C:2004:717, t. 42. i navedena sudska praksa). Konkretno, članak 2. stavak 1. Sporazuma TRIPS propisuje da će, što se tiče dijelova II., III. i IV. tog sporazuma, države stranke poštovati članke 1. do 12. i članak 19. Pariške konvencije.

65

Iz toga slijedi da, što se tiče tumačenja članka 8. stavka 3. Uredbe br. 207/2009, valja uzeti u obzir članak 6.f te konvencije.

66

U tom pogledu u verziji na francuskom jeziku, koja je u skladu s člankom 29. navedene konvencije vjerodostojna, u članku 6.f iste konvencije koristi se – dakako, u svrhu označavanja ranijeg žiga kada je prijavu za njegovu registraciju podnio trgovački zastupnik ili predstavnik nositelja ranijeg žiga u vlastito ime – izraz „taj žig”.

67

Međutim, Opći sud nije mogao samo na temelju tog utvrđenja i bez drugog opravdanja tvrditi, kao što je to učinio u točki 34. pobijane presude, da se ta odredba Pariške konvencije, kako je formulirana, može tumačiti samo u smislu da su raniji žig i žig za koji je prijavu podnio trgovački zastupnik ili predstavnik nositelja ranijeg žiga isti, i kao posljedicu toga u točki 35. te presude utvrditi da, uzimajući u obzir činjenicu da je tekst članka 6.f te konvencije nedvosmislen, nije trebalo uzeti u obzir njezine pripremne akte.

68

Naime, iz akata konferencije u Lisabonu, održane od 6. do 31. listopada 1958. radi revizije Pariške konvencije, tijekom koje je uveden taj članak 6.f, proizlazi da tom odredbom također može biti obuhvaćen žig za koji je trgovački zastupnik ili predstavnik podnio prijavu ako je taj žig za koji je podnesena prijava sličan navedenom ranijem žigu (akti konferencije iz Lisabona, str. 681.).

69

Iz toga proizlazi da se ne može prihvatiti tumačenje prema kojem je, s obzirom na to da se u članku 8. stavku 3. Uredbe br. 207/2009 ne spominje istovjetnost ili sličnost ranijeg žiga i onog za koji je trgovački zastupnik ili predstavnik nositelja ranijeg žiga podnio prijavu za registraciju, primjena navedene odredbe ograničena samo na okolnost istovjetnosti suprotstavljenih žigova, isključujući svaki drugi čimbenik.

70

Kao treće, takvim bi se tumačenjem dovela u pitanje opća struktura te uredbe jer bi to dovelo do toga da je nositelju ranijeg žiga uskraćena mogućnost da se na temelju članka 8. stavka 3. Uredbe br. 207/2009 usprotivi registraciji sličnog žiga koju je izvršio njegov trgovački zastupnik ili predstavnik, iako bi potonji, nakon takve registracije, bio ovlašten podnijeti prigovor, među ostalim, na temelju članka 8. stavka 1. točke (b) te uredbe, na zahtjev navedenog nositelja za naknadnu registraciju prvotnog žiga zbog njegove sličnosti sa žigom koji je registrirao trgovački zastupnik ili predstavnik istog nositelja.

71

Kao četvrto, tumačenje prema kojem članak 8. stavak 3. navedene uredbe omogućuje nositelju ranijeg žiga i da podnese prigovor na registraciju sličnog žiga koju je zatražio njegov trgovački zastupnik ili predstavnik, potkrijepljeno je svrhom te odredbe.

72

Kao što je to Opći sud pravilno istaknuo u točki 25. pobijane presude, svrha te odredbe jest spriječiti trgovačkog zastupnika ili predstavnika nositelja ranijeg žiga da zloupotrijebi taj žig zato što trgovački zastupnik ili predstavnik može upotrijebiti znanja i iskustva stečena tijekom poslovnog odnosa koji ga veže s tim nositeljem, a time i nepošteno iskoristiti nositeljeve napore i ulaganja.

73

Međutim, ne može se smatrati da do takve zlouporabe može doći samo u slučajevima kada su raniji žig i žig za koji je trgovački zastupnik ili predstavnik nositelja ranijeg žiga podnio prijavu istovjetni, a ne kada su suprotstavljeni žigovi slični.

74

Iz prethodnih razmatranja proizlazi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je primjenu članka 8. stavka 3. Uredbe br. 207/2009 ograničio samo na okolnost istovjetnosti ranijeg žiga i onog za koji je trgovački zastupnik ili predstavnik nositelja ranijeg žiga podnio prijavu za registraciju, uz isključenje sličnosti među njima.

75

Stoga valja prihvatiti prvi žalbeni razlog koji je istaknuo EUIPO i, slijedom toga, ukinuti pobijanu presudu a da pritom nije potrebno ispitati druge argumente koje je EUIPO istaknuo u prilog tom žalbenom razlogu ni drugi žalbeni razlog.

76

U skladu s člankom 61. prvim stavkom Statuta Suda Europske unije, ako je žalba osnovana, Sud ukida odluku Općeg suda. On tada može sam konačno odlučiti o sporu ako stanje postupka to dopušta ili može vratiti predmet na odlučivanje Općem sudu.

77

U ovom slučaju, osobito s obzirom na okolnost da se tužba u prvostupanjskom postupku temelji na jednom tužbenom razlogu, koji se temelji na povredi članka 8. stavka 3. Uredbe br. 207/2009, podijeljenom na tri dijela koja su bila predmet kontradiktorne rasprave pred Općim sudom i čije ispitivanje ne zahtijeva donošenje nikakve dodatne mjere upravljanja postupkom ili izvođenja dokaza u spisu, Sud smatra da stanje postupka dopušta odlučivanje o toj tužbi i da o njoj treba konačno odlučiti.

78

Prvim dijelom svojeg jedinog tužbenog razloga društvo John Mills prigovara da ga je žalbeno vijeće pogrešno smatralo „trgovačkim zastupnikom” ili „predstavnikom” nositelja ranijeg žiga u smislu članka 8. stavka 3. Uredbe br. 207/2009.

79

U tom pogledu žalbeno je vijeće u točki 20. sporne odluke, oslanjajući se na presudu od 13. travnja 2011., Safariland/OHIM – DEF‑TEC Defense Technology (FIRST DEFENSE AEROSOL PEPPER PROJECTOR) (T‑262/09, EU:T:2011:171, t. 64.), ocijenilo da pojmove „trgovački zastupnik” i „predstavnik” iz te odredbe treba široko tumačiti.

80

Međutim, u toj je presudi Opći sud potom utvrdio da podnositelj prigovora nije dokazao da je s podnositeljem prijave za registraciju spornog žiga sklopljen sporazum poput onoga koji obvezuje nalogodavca s njegovim trgovačkim zastupnikom, ni dokaz da je takav odnos postojao u stvarnosti.

81

U okolnostima ovog predmeta ispitivanje odredbi ugovora o distribuciji koji povezuje društvo John Mills i nositelja ranijeg žiga trebalo je dovesti žalbeno vijeće do zaključka da društvo John Mills nije ni trgovački zastupnik tog nositelja niti je bilo u ugovornom odnosu na temelju kojeg je zastupalo interese navedenog nositelja.

82

EUIPO i društvo Jerome Alexander Consulting tvrde da je prvi dio jedinog tužbenog razloga neosnovan.

83

U dijelu u kojem društvo John Mills prigovara žalbenom vijeću da je pogrešno smatralo da je ono „trgovački zastupnik” nositelja ranijeg žiga u smislu članka 8. stavka 3. Uredbe br. 207/2009, valja primijetiti da je, kao što je to navedeno u točki 72. ove presude, cilj te odredbe izbjeći da trgovački zastupnik ili predstavnik nositelja žiga zloupotrijebi raniji žig, pri čemu potonji može iskoristiti znanja i iskustvo stečene tijekom poslovnog odnosa s nositeljem tog žiga, a time i nepošteno iskoristiti nositeljeve napore i ulaganja.

84

Iz toga slijedi da ostvarenje tog cilja zahtijeva široko tumačenje pojmova „trgovački zastupnik” i „predstavnik” u smislu navedene odredbe. To utvrđenje glede značenja uvjeta koji se odnosi na svojstvo podnositelja prijave za registraciju žiga u odnosu na nositelja ranijeg žiga osim toga potvrđuje činjenica da su, u skladu s tom istom odredbom, ta dva pojma povezana veznikom „ili” koji svjedoči o primjeni članka 8. stavka 3. Uredbe br. 207/2009 u različitim slučajevima zastupanja interesa jedne stranke od strane druge.

85

Stoga je žalbeno vijeće moglo, a da pritom ne počini pogrešku koja se tiče prava, u točki 20. sporne odluke navesti da te pojmove treba tumačiti na način da obuhvaćaju sve oblike odnosa koji se temelje na ugovoru, u skladu s kojim jedna od stranaka predstavlja interese druge stranke, tako da je za primjenu te odredbe dovoljno da između stranaka postoji sporazum o trgovinskoj suradnji koji može stvoriti odnos povjerenja, određujući podnositelju prijave, izričito ili prešutno, opću obvezu povjerenja i lojalnosti u pogledu interesa nositelja ranijeg žiga.

86

U tom pogledu valja istaknuti da je, kao što to proizlazi iz utvrđenja žalbenog vijeća u točkama 22. i 23. sporne odluke, postojao ugovor o distribuciji između društva John Mills i nositelja ranijeg žiga u kojem su oni ugovorili da će taj nositelj proizvode navedene pod nazivom „Magic Minerals by Jerome Alexander” isporučivati društvu John Mills i da će potonji morati distribuirati proizvode navedenog nositelja u Uniji i diljem svijeta. Osim toga, taj ugovor sadržavao je, što društvo John Mills nije osporilo, odredbe na temelju kojih je društvo John Mills bilo barem povlašteni distributer tih proizvoda, kao i klauzulu o zabrani tržišnog natjecanja i odredbe o pravima intelektualnog vlasništva nositelja ranijeg žiga u odnosu na te proizvode. Štoviše, posljednja narudžbenica kojom je društvo John Mills od nositelja tog žiga naručilo proizvode „Magic Minerals” nosila je datum koji je otprilike dva mjeseca prethodio podnošenju prijave za registraciju osporavanog žiga.

87

Iz tih elemenata proizlazi da je, s obzirom na razmatranja iznesena u točki 85. ove presude, žalbeno vijeće u točki 25. sporne odluke pravilno zaključilo da društvo John Mills treba smatrati „trgovačkim zastupnikom” nositelja ranijeg žiga u smislu članka 8. stavka 3. Uredbe br. 207/2009.

88

Slijedom toga, prvi dio jedinog tužbenog razloga treba odbiti kao neosnovan.

89

Drugim dijelom svojeg jedinog tužbenog razloga društvo John Mills prigovara žalbenom vijeću da je, s jedne strane, pogrešno smatralo da je dovoljno da je raniji žig samo sličan, a ne istovjetan osporavanom žigu kako bi se moglo pozvati na članak 8. stavak 3. Uredbe br. 207/2009 i, s druge strane, da je također pogrešno usvojilo percepciju javnosti Unije u svrhu ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu između suprotstavljenih žigova.

90

EUIPO i društvo Jerome Alexander Consulting tvrde da je drugi dio jedinog tužbenog razloga neosnovan.

91

U dijelu u kojem društvo John Mills žalbenom vijeću prigovara što je smatralo da je članak 8. stavak 3. Uredbe br. 207/2009 primjenjiv u ovom slučaju zbog sličnosti suprotstavljenih žigova, valja istaknuti, s jedne strane, da se, kao što to proizlazi iz točaka 54. do 74. ove presude, ta odredba primjenjuje na prijave za registraciju trgovačkog zastupnika ili predstavnika nositelja ranijeg žiga i kada je žig za koji je podnesena prijava istovjetan tom ranijem žigu i kad je on tom ranijem žigu sličan.

92

S druge strane, valja primijetiti da, iako primjena članka 8. stavka 3. te uredbe proizlazi, među ostalim, iz sličnosti između suprotstavljenih žigova, poseban uvjet zaštite zajamčene tom odredbom sastoji se u tome da je prijavu za registraciju podnio trgovački zastupnik ili predstavnik nositelja ranijeg žiga u svoje ime i bez odobrenja ovog potonjeg a da taj trgovački zastupnik ili predstavnik nije opravdao svoje postupke. Stoga se sličnost suprotstavljenih žigova u svrhu primjene članka 8. stavka 3. Uredbe br. 207/2009 ne ocjenjuje s obzirom na postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu, s obzirom na to da je taj uvjet svojstven članku 8. stavku 1. točki (b) te uredbe (vidjeti po analogiji presudu od 18. lipnja 2009., L'Oréal i dr., C‑487/07, EU:C:2009:378, t. 34. do 36.).

93

Međutim, budući da je žalbeno vijeće u točkama 34. i 35. sporne odluke pogrešno ocijenilo vjerojatnost dovođenja u zabludu između suprotstavljenih žigova s obzirom na to kako ih percipira relevantna javnost Unije, valja istaknuti da je takvo razmatranje u svakom slučaju suvišno s obzirom na utvrđenje tog vijeća u točki 33. sporne odluke, prema kojem ih treba smatrati sličnima, a to nije osporeno, na temelju svakog od predmetnih znakova razmatranog u cjelini.

94

Stoga drugi dio jedinog tužbenog razloga treba odbiti kao djelomično neosnovan i djelomično bespredmetan.

95

Trećim dijelom svojeg jedinog tužbenog razloga društvo John Mills ističe, s jedne strane, da je žalbeno vijeće na temelju pogrešnog tumačenja članka 8. stavka 3. Uredbe br. 207/2009 smatralo da se ta odredba ne primjenjuje samo kada su proizvodi ili usluge za koje je podnesena prijava za registraciju žiga i oni obuhvaćeni ranijim žigom istovjetni, nego i kada su slični.

96

S druge strane, iako postoji istovjetnost između proizvoda obuhvaćenih ranijim žigom opisanih kao „puder za lice koji sadržava minerale” i „kozmetičkih proizvoda” te „proizvoda za njegu kože” na koje se odnosi prijava za registraciju osporavanog žiga, to nije slučaj s drugim proizvodima označenima tim osporavanim žigom. Osim toga, ni ovi potonji ni oni obuhvaćeni ranijim žigom nisu slični ili u najmanju ruku takva sličnost nije dokazana.

97

EUIPO i društvo Jerome Alexander Consulting tvrde da je treći dio jedinog tužbenog razloga neosnovan.

98

U dijelu u kojem društvo John Mills prigovara žalbenom vijeću to što je smatralo da je članak 8. stavak 3. Uredbe br. 207/2009 primjenjiv u ovom slučaju, iako proizvodi na koje se poziva prijava za registraciju osporavanog žiga nisu svi istovjetni onima obuhvaćenima ranijim žigom, valja podsjetiti da je, čak i ako se u toj odredbi ne navode proizvodi ili usluge za koje je podnesena prijava za žig, glavna funkcija žiga označivanje trgovačkog podrijetla predmetnih proizvoda ili usluga (presuda od 12. rujna 2019., Deutsches Patent- und Markenamt (#darferdas?), C‑541/18, EU:C:2019:725, t. 18.).

99

Stoga, zbog razloga sličnih onima iznesenima u točkama 70. do 73. ove presude, koji se odnose na opću strukturu te odredbe kao i na njezin cilj, primjena navedene odredbe ne može se isključiti zbog toga što proizvodi ili usluge na koje se odnosi prijava za registraciju i oni obuhvaćeni ranijim žigom nisu istovjetni, nego slični.

100

Osim toga, u ovom slučaju valja istaknuti, s jedne strane, da društvo John Mills ne osporava da su proizvodi obuhvaćeni ranijim žigom opisani kao „puder za lice koji sadržava minerale” istovjetni „kozmetičkim proizvodima” i „proizvodima za njegu kože” iz prijave za registraciju osporavanog žiga. S druge strane, u točki 31. sporne odluke žalbeno vijeće osobito je navelo da su se, kad je riječ o drugim proizvodima obuhvaćenima suprotstavljenim žigovima, oni mogli sastojati od istih sastojaka, da su ih često proizvodili isti poduzetnici te da su se zajedno nudili u drogerijama i na istim odjelima maloprodajnih trgovina. Međutim, iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da prilikom ocjene sličnosti između proizvoda ili usluga o kojima je riječ valja uzeti u obzir sve relevantne čimbenike koji određuju odnos između proizvoda ili usluga. Ti čimbenici osobito uključuju njihovu prirodu, namjenu, uporabu te njihovu konkurentnost ili komplementarnost (presuda od 20. rujna 2017., The Tea Board/EUIPO, C‑673/15 P do C‑676/15 P, EU:C:2017:702, t. 48. i navedena sudska praksa).

101

U tim je okolnostima žalbeno vijeće na temelju dokaza navedenih u toj točki 31. pravilno moglo smatrati da su ti drugi proizvodi slični.

102

Slijedom toga, treći dio jedinog tužbenog razloga treba odbiti kao neosnovan.

103

Stoga tužbu valja odbiti u cijelosti.

104

Na temelju članka 184. stavka 2. Poslovnika Suda, kad je žalba osnovana i Sud sâm konačno odluči o sporu, Sud odlučuje o troškovima.

105

U skladu s člankom 138. stavkom 1. istog Poslovnika, koji se na temelju njegova članka 184. stavka 1. primjenjuje na žalbeni postupak, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.

106

Budući da su EUIPO i društvo Jerome Alexander Consulting podnijeli zahtjev da društvo John Mills snosi troškove i da ono nije uspjelo u postupku, valja mu naložiti da osim vlastitih troškova snosi i troškove EUIPO‑a u vezi s predmetnom žalbom i postupkom pred Općim sudom kao i troškove društva Jerome Alexander Consulting u vezi s postupkom pred Općim sudom.

Slijedom navedenog, Sud (peto vijeće) proglašava i presuđuje: