This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 62017CN0390
Case C-390/17 P: Appeal brought on 28 June 2017 by Irit Azoulay, Andrew Boreham, Mirja Bouchard and Darren Neville against the judgment of the General Court (Eighth Chamber) delivered on 28 April 2017 in Case T-580/16, Azoulay and Others v European Parliament
Predmet C-390/17 P: Žalba koju su 28. lipnja 2017. podnijeli Irit Azoulay, Andrew Boreham, Mirja Bouchard i Darren Neville protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 28. travnja 2017. u predmetu T-580/16, Azoulay i dr. protiv Europskog parlamenta
Predmet C-390/17 P: Žalba koju su 28. lipnja 2017. podnijeli Irit Azoulay, Andrew Boreham, Mirja Bouchard i Darren Neville protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 28. travnja 2017. u predmetu T-580/16, Azoulay i dr. protiv Europskog parlamenta
SL C 412, 4.12.2017, p. 12–13
(BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)
Predmet C-390/17 P: Žalba koju su 28. lipnja 2017. podnijeli Irit Azoulay, Andrew Boreham, Mirja Bouchard i Darren Neville protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 28. travnja 2017. u predmetu T-580/16, Azoulay i dr. protiv Europskog parlamenta
Žalba koju su 28. lipnja 2017. podnijeli Irit Azoulay, Andrew Boreham, Mirja Bouchard i Darren Neville protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 28. travnja 2017. u predmetu T-580/16, Azoulay i dr. protiv Europskog parlamenta
(Predmet C-390/17 P)
2017/C 412/20Jezik postupka: francuskiStranke
Žalitelji: Irit Azoulay, Andrew Boreham, Mirja Bouchard, Darren Neville (zastupnik: M. Casado García-Hirschfeld, odvjetnik)
Druga stranka u postupku: Europski parlament
Zahtjevi
|
— |
ukinuti pobijanu presudu; |
|
— |
usvojiti tužbene zahtjeve koje su žalitelji iznijeli u prvostupanjskom postupku u okviru tužbe u predmetu T-580/16; |
|
— |
naložiti tuženiku snošenje svih troškova. |
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Žalitelji smatraju da pobijana presuda sadržava više pogrešaka koje se tiču prava i iskrivljenje činjenica.
Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava i iskrivio je činjenice time što je odbacio autonomno i ujednačeno tumačenje pojma troškova obrazovanja u okviru pravnog poretka Unije i uvjetovao taj pojam značenjem koje mu se pripisuje u različitim obrazovnim sustavima država boravišta dužnosnika, a da pritom nije uzeo u obzir narav troškova i interes djece.
Prema sudskoj praksi Suda iz ujednačene primjene prava Unije kao i načela jednakosti proizlazi da pojmovi iz odredbe prava Unije koja ne sadrži nikakvo izričito upućivanje na pravo država članica za utvrđivanje njihova smisla i dosega trebaju u cijeloj Uniji imati autonomno i ujednačeno tumačenje, koje treba dati uzimajući u obzir kontekst odredbe i cilj predmetnog propisa (presuda od 15. listopada 2015., Axa Belgium, C-494/14, EU:C:2015:692).
Usto, zaključak Općeg suda iz točke 47. pobijane presude je nedosljedan i nije u skladu sa sudskom praksom o sukladnosti između prethodne upravne žalbe i tužbe.
Žalitelji također ističu da je Opći sud povrijedio obvezu obrazlaganja jer se nije izjasnio o povredama načela jednakog postupanja i članka 22. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, iako su one bile istaknute pred njim.
Prema tome, ispitujući vrlo površno tri različita prigovora žaliteljâ, Opći sud je, prema njihovom mišljenju, došao do zaključaka koji nisu ni pravno ni činjenično opravdani.