–

za Conti 11. Container Schiffahrts‑GmbH & Co. KG MS „MSC Flaminia”, J.-E. Pötschke i W. Steingröver, Rechtsanwälte,

–

za Land Niedersachsen, R. van der Hout, advocaat i H. Jacobj, Rechtsanwalt,

–

za Europsku komisiju, A. C. Becker, E. Sanfrutos Cano i L. Haasbeek, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 1. stavka 3. točke (b) Uredbe (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o pošiljkama otpada (SL 2006., L 190, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 16., str. 86. i ispravci SL 2014., L 283, str. 65. i SL 2015., L 277, str. 61.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između društva Conti 11. Container Schiffahrts‑GmbH & Co. KG MS „MSC Flaminia” (u daljnjem tekstu: Conti) i Landa Niedersachsen (savezna zemlja Donja Saska, Njemačka) u pogledu obveze provedbe postupka prethodne pisane obavijesti, koju je potonji nametnuo društvu Conti, u vezi s prijevozom otpada koji se nalazio na brodu „MSC Flaminia” (u daljnjem tekstu: Flaminia) nakon havarije.

3

Članak 1. stavak 1. Direktive 2006/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2006. o otpadu (SL 2006., L 114, str. 9.) predviđao je:

„U smislu ove Direktive:

[…]”

4

Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL 2008., L 312, str. 3.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 34., str. 99.) kojom je stavljena izvan snage Direktiva 2006/12 u svojem članku 3. navodi:

„U smislu ove Direktive, primjenjuju se sljedeće definicije:

[…]”

5

Uvodne izjave 1., 7., i 14. Uredbe br. 1013/2006 glase:

[…]

[…]

6

Članak 1. te uredbe propisuje:

„1.   Ovom se Uredbom utvrđuju postupci i režimi kontrole za pošiljke otpada, ovisno o podrijetlu, odredištu i putu otpreme, vrsti otpada koji se otprema i vrsti obrade koja se na otpad primjenjuje na odredištu.

[…]

3.   Iz područja primjene ove Uredbe isključuje se sljedeće:

[…]”

7

U skladu s člankom 2. navedene uredbe:

„U smislu ove Uredbe:

[…]

[…]”

8

Članak 3. stavak 1. iste uredbe određuje:

„Pošiljke sljedećih vrsta otpada podliježu postupku prethodne pisane obavijesti i odobrenja predviđene odredbama ove glave:

9

U članku 4. Uredbe br. 1013/2006 predviđa se:

„Kad podnositelj obavijesti namjerava otpremiti otpad koji se spominje u članku 3. stavku 1. točki (a) ili (b), dužan je nadležnom tijelu polazišta ili putem tog tijela dostaviti prethodnu pisanu obavijest, te, ako podnosi opću obavijest, poštovati članak 13.

Obavijest mora zadovoljavati sljedeće uvjete:

[…]”

10

Na temelju njegova članka 2. stavka 2. točke 13., odredbe Gesetz zur Förderung der Kreislaufwirtschaft und Sicherung der umweltverträglichen Bewirtschaftung von Abfällen (Kreislaufwirtschaftsgesetz – KrWG) (Zakon o poticanju kružnog gospodarstva i osiguranju ekološkog gospodarenja otpadom) od 24. veljače 2012. (BGBl. 2012. I, str. 212.) ne primjenjuju se na prikupljanje i otpremu brodskog otpada i ostataka tereta u mjeri u kojoj su ta pitanja uređena saveznim ili zemaljskim zakonodavstvom na temelju međunarodnih ili nadnacionalnih sporazuma.

11

Članak 32. Niedersächsisches Abfallgesetza (Zakon o otpadu Donje Saske) propisuje:

„U smislu odredaba ovog zakona:

[…]

6.   Brodski otpad je:

7.   Ostaci tereta: ostaci bilo kojeg tereta na brodu, u skladištima tereta ili tankovima, koji ostanu nakon iskrcajnih postupaka i čišćenja, a uključuju višak i prosuti teret tijekom ukrcaja/iskrcaja.”

12

U skladu s člankom 35. stavkom 1. Zakona o otpadu Donje Saske, zapovjednica ili zapovjednik broda prije nego što napusti luku ima obvezu isporučiti sav otpad koji je stvorio brod u lučki uređaj za prihvat otpada. Članak 36. stavak 1. tog zakona propisuje istu obvezu kad je riječ o ostacima tereta.

13

Flaminia je kontejnerski brod koji pripada društvu Conti i koji je tijekom razdoblja o kojemu je riječ u glavnom postupku plovio pod njemačkom zastavom.

14

Tijekom putovanja od Charlestona (Sjedinjene Američke Države) u Antwerpen (Belgija) na tom je brodu koji je prevozio 4808 kontejnera, među kojima 151 s „opasnim tvarima”, 14. srpnja 2012. izbio požar i dogodile su se eksplozije. Nakon što je požar ugašen, društvu Conti odobreno je 21. kolovoza 2012. dotegliti brod u njemačke vode. U skladu s dopisom Havariekommanda (središnja nadzorna jedinica za pomorske izvanredne situacije, Njemačka) od 25. kolovoza 2012., društvo Conti bilo je obvezno sastaviti plan daljnjih radnji i navesti moguće ugovorne partnere za poduzimanje odgovarajućih mjera.

15

Brod je 9. rujna 2012. dotegljen u Wilhelmshaven (Njemačka).

16

Društvo Conti se njemačkim vlastima među ostalim obvezalo osigurati siguran prijevoz broda u brodogradilište u Mangaliji (Rumunjska) i jamčiti pravilno rukovanje tvarima koje su se nalazile na brodu.

17

Dopisom od 30. studenoga 2012. Niedersächsisches Umweltministerium (ministarstvo okoliša Donje Saske, Njemačka) obavijestio je društvo Conti da sâm brod „odnosno sredstvo za gašenje požara koje se nalazilo na brodu, kao i mulj te otpatke metala [treba] kvalificirati kao otpad” te da je posljedično nužno pokrenuti postupak prethodne pisane obavijesti. Dopisom od 3. prosinca 2012. društvo Conti osporavalo je tu ocjenu.

18

Odlukom od 4. prosinca 2012. Gewerbeaufsichtsamt Oldenburg (Inspektorat rada u Oldenburgu, Njemačka) (u daljnjem tekstu: inspektorat rada) obvezao je društvo Conti da provede postupak prethodne pisane obavijesti zbog postojanja otpadaka metala i sredstva za gašenje požara pomiješanog s muljem i ostacima tereta na brodu. Usto, društvu Conti zabranjeno je premještanje broda prije okončanja postupka prethodne pisane obavijesti i izrade provjerljivog projekta odlaganja otpada na njemačkom jeziku.

19

Neoštećeni teret iskrcan je 21. prosinca 2012. i potvrđena je spremnost broda za plovidbu do visine vala od 6 metara.

20

Pokrenut je i okončan postupak prethodne pisane obavijesti za otpremu sredstva za gašenje požara u Dansku. Ispumpavanje sredstva za gašenje požara započelo je 18. veljače 2013. Nakon što je bilo moguće procijeniti količinu sredstva za gašenje požara koju se nije moglo ispumpati, 26. veljače 2013. pokrenut je daljnji postupak prethodne pisane obavijesti s Rumunjskom.

21

Odobrenje za odlazak, za koje je zahtjev podnesen 4. ožujka 2013., izdano je 1. ožujka 2013. Međutim, budući da je trebalo istovariti 30 kontejnera s otpadom prije nego što brod napusti luku, ta je operacija produljena do 7. ožujka 2013. Nakon okončanja postupka prethodne pisane obavijesti s Rumunjskom, brod je mogao započeti svoje putovanje 15. ožujka 2013. U Rumunjskoj je utvrđeno da je na brodu bilo otprilike 24000 tona otpada.

22

Društvo Conti podnijelo je 4. siječnja 2013. prigovor na odluku od 4. prosinca 2012. inspektoratu rada. Ono je u biti istaknulo da mu nije trebalo nametnuti postupak prethodne pisane obavijesti predviđen Uredbom br. 1013/2006 zbog toga što ono nije obuhvaćeno područjem primjene te uredbe te je istaknulo da se podvrgnulo tom postupku samo kako bi izbjeglo kašnjenja. Dopisom od 3. travnja 2013. inspektorat rada utvrdio je da je prigovor postao bespredmetan.

23

Društvo Conti stoga je podnijelo tužbu sudu koji je uputio zahtjev kojom je tražilo da se saveznoj zemlji Donjoj Saskoj naloži snošenje njegove štete koja je osobito nastala zbog troškova postupaka prethodne pisane obavijesti koje je ono moralo snositi. To društvo smatra da je tvari koje su se nalazile u unutrašnjosti broda bilo nezakonito kvalificirati kao otpad i posljedično naložiti provedbu tih postupaka. U tom pogledu ono ističe da se nije moglo zahtijevati provedbu projekta odlaganja otpada na temelju nacionalnog prava, s obzirom na to da Uredba br. 1013/2006 sprečava primjenu nacionalnog prava kada je otpad koji se nalazi na brodu namijenjen oporabi ili odlaganju u drugoj državi članici.

24

Sud koji je uputio zahtjev smatra da bi, s obzirom na to da šteta na koju se poziva društvo Conti uključuje troškove provedbe postupka prethodne pisane obavijesti, pravo na naknadu štete postojalo samo kad Uredba br. 1013/2006 ne bi bila primjenjiva na ostatke havarije koju je doživio brod o kojemu je riječ u glavnom postupku. Naime, ti su troškovi nastali samo zbog toga što je inspektorat rada smatrao da je potrebna provedba postupka prethodne pisane obavijesti.

25

Taj sud smatra da je postupak prethodne pisane obavijesti u smislu članka 3. stavka 1. Uredbe br. 1013/2006 bio nužan, s obzirom na to da je otpad trebalo otpremiti iz Njemačke u Rumunjsku. Međutim, on pita je li odstupajuća odredba predviđena člankom 1. stavkom 3. točkom (b) te uredbe bila primjenjiva i naglašava da je, ako je to bio slučaj, otprema ostataka o kojima je riječ u glavnom postupku bila izvan područja primjene navedene uredbe. U tom pogledu, navedeni sud smatra da ni iz teksta potonje odredbe u kojoj se nalazi izraz „otpad nastao u […] brodovima”, ni iz pripremnih dokumenata koji su doveli do donošenja Uredbe br. 1013/2006, ni njezinih uvodnih izjava, kao niti iz strukture navedene uredbe, ne proizlazi da otpad i otpaci nastali havarijama trebaju biti obuhvaćeni tom odstupajućom odredbom.

26

U tim je okolnostima Landgericht München I (Zemaljski sud u Münchenu I, Njemačka) odlučio prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Jesu li ostaci nakon havarije u obliku otpadaka metala i sredstva za gašenje požara pomiješanog s muljem i ostacima tereta na brodu ,otpad nastao u vozilima, vlakovima, zrakoplovima i [na] brodovima’ u smislu članka 1. stavka 3. točke (b) Uredbe (EZ) br. 1013/2006?”

27

Nakon objave mišljenja nezavisnog odvjetnika, savezna zemlja Donja Saska aktom podnesenim tajništvu Suda 5. travnja 2019. zahtijevala je da se odredi ponovno otvaranje usmenog dijela postupka.

28

U prilog svojem zahtjevu, savezna zemlja Donja Saska u biti ističe da se pred Sudom zapravo još nije raspravljalo o pitanju koje je odlučujuće za donošenje odluke u glavnom postupku, u ovom slučaju, o pitanju primjenjuje li se Uredba br. 1013/2006, s obzirom na njezin članak 1. stavak 3. točku (b), također i kad se predmetni brod nalazi na otvorenom moru. Prema mišljenju savezne zemlje Donje Saske, primjena te uredbe na prvi dio putovanja Flaminije koji se odvijao na otvorenom moru, otvorila bi pitanje je li navedena uredba spojiva s međunarodnim javnim pravom i osobito s Baselskom konvencijom. Savezna zemlja Donja Saska dodaje da bi se, ako ne dođe do ponovnog otvaranja usmenog dijela postupka, u budućnosti moglo pokazati nužnim podnošenje novog zahtjeva za prethodnu odluku.

29

U tom pogledu valja istaknuti da u skladu s člankom 83. njegova poslovnika, Sud može u svakom trenutku, nakon što sasluša nezavisnog odvjetnika, odrediti ponovno otvaranje usmenog dijela postupka, osobito ako smatra da stvar nije dovoljno razjašnjena ili ako stranka iznese, po zatvaranju ovog dijela postupka, novu činjenicu koja je takve prirode da ima odlučujući utjecaj na odluku Suda, ili pak ako je u predmetu potrebno odlučiti na temelju argumenta o kojem se nije raspravljalo među strankama ili zainteresiranim osobama iz članka 23. Statuta Suda Europske unije.

30

Međutim, u ovom slučaju, zahtjevom za ponovno otvaranje usmenog dijela postupka koji je podnijela savezna zemlja Donja Saska ne upućuje se ni na kakvu novu činjenicu i njime se u biti traži da Sud donese odluku o dvama pitanjima koja nije postavio sud koji je uputio zahtjev, a koja se, s jedne strane, odnose na primjenjivost Uredbe br. 1013/2006 kada se predmetni brod nalazi na otvorenom moru i, s druge strane, na valjanost izuzeća iz članka 1. stavka 3. točke (b) te uredbe u odnosu na Baselsku konvenciju.

31

Usto, Sud raspolaže svim elementima koji su nužni za donošenje odluke i ne treba donijeti odluku u ovom predmetu na osnovi argumenta o kojima stranke i zainteresirane osobe iz članka 23. Statuta Suda Europske unije nisu raspravljale.

32

U takvim okolnostima Sud, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, smatra da ne treba odrediti ponovno otvaranje usmenog dijela postupka.

33

Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 1. stavak 3. točku (b) Uredbe br. 1013/2006 tumačiti na način da ostatke u obliku ostataka metala i sredstva za gašenje požara pomiješanog s muljem i ostacima tereta, poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, koji su nastali havarijom do koje je došlo na brodu, treba smatrati otpadom nastalim na brodovima, u smislu te odredbe.

34

Najprije valja istaknuti da iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da su ostaci o kojima je riječ u glavnom postupku, s obzirom na to da su to tvari ili predmeti koje njihov posjednik namjerava odbaciti, obuhvaćeni pojmom „otpad” u smislu članka 2. stavka 1. Uredbe br. 1013/2006 koji upućuje na definiciju danu tom pojmu u članku 1. stavku 1. točki (a) Direktive 2006/12, koji je naknadno zamijenjen člankom 3. stavkom 1. Direktive 2008/98, a koji sadržava definiciju koja je u biti analogna navedenom pojmu.

35

Nakon tog uvodnog pojašnjenja, valja podsjetiti da članak 1. stavak 3. točka (b) Uredbe br. 1013/2006 iz područja primjene te uredbe isključuje otpad nastao u vozilima, vlakovima, zrakoplovima i na brodovima dok se takav otpad ne istovari radi oporabe ili odlaganja.

36

Iz toga slijedi da se, kao što je to naveo sud koji je uputio zahtjev, u slučaju da treba smatrati da je otpad o kojem je riječ u glavnom postupku obuhvaćen tom odredbom, Uredba br. 1013/2006 na njega ne bi primjenjivala do trenutka kada on napusti brod radi oporabe ili odlaganja.

37

U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, prilikom tumačenja odredbe prava Unije valja uzeti u obzir ne samo njezin tekst nego i kontekst u kojemu se nalazi te ciljeve propisa kojeg je dio (presuda od 17. listopada 2018., Günter Hartmann Tabakvertrieb, C‑425/17, EU:C:2018:830, t. 18. i navedena sudska praksa).

38

Osim toga, valja istaknuti da s obzirom na to da se njime predviđa izuzeće od primjene odredaba Uredbe br. 1013/2006, članak 1. stavak 3. točku (b) te uredbe načelno treba usko tumačiti. S obzirom na to, navedeno načelo uskog tumačenja stoga ne znači da izraze korištene u toj odredbi, kojima se definira doseg izuzeća koje je predviđeno tim člankom, treba tumačiti na način koji bi mu oduzeo učinak (vidjeti analogijom presudu od 11. rujna 2014., Fastweb, C‑19/13, EU:C:2014:2194, t. 40. i navedenu sudsku praksu).

39

Kad je, kao prvo, riječ o tekstu članka 1. stavka 3. točke (b) Uredbe br. 1013/2006, iz te odredbe proizlazi da, kako bi bio izuzet iz područja primjene te uredbe, otpad mora nastati, među ostalim, na brodu i ne smije biti s njega istovaren.

40

U tom pogledu, važno je istaknuti da, s jedne strane, ta odredba ničime ne upućuje na podrijetlo otpada ili na način na koji on nastaje na predmetnom brodu.

41

Kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 47. svojeg mišljenja, zakonodavac Unije se u članku 1. stavku 3. točki (b) Uredbe br. 1013/2006 ograničio na isticanje mjesta na kojemu otpad mora nastati, odnosno među ostalim na brodu, a da pritom nije naveo posebne zahtjeve u pogledu okolnosti u kojima je taj otpad nastao.

42

S druge strane, iz uobičajenog smisla izraza „dok se takav otpad ne istovari” iz članka 1. stavka 3. točke (b) proizlazi da se, kad je riječ o brodu, ta odredba primjenjuje samo dok predmetni otpad ne napusti taj brod radi oporabe ili odlaganja.

43

Iz teksta članka 1. stavka 3. točke (b) Uredbe br. 1013/2006 tako proizlazi da se isključenje iz područja primjene te uredbe predviđeno tom odredbom primjenjuje na otpad nastao na brodu, neovisno o okolnostima u kojima je takav otpad nastao, do trenutka kad taj otpad ne napusti taj brod radi oporabe ili odlaganja.

44

Kao drugo, taj je zaključak potkrijepljen kontekstom navedene odredbe. Naime, članak 1. stavak 3. točka (a) te uredbe odnosi se na istovar na obalu otpada nastalog redovitim pogonom, među ostalim, brodova, uključujući otpadne vode i talog, pod uvjetom da je uređen Konvencijom MARPOL 73/78 ili drugim obvezujućim međunarodnim instrumentima.

45

Tako se, protivno tekstu članka 1. stavka 3. točke (b) Uredbe br. 1013/2006, članak 1. stavak 3. točka (a) te uredbe izričito odnosi na otpad nastao redovitim pogonom među ostalim, broda, što potvrđuje činjenicu da izuzeće predviđeno prvom od tih odredaba, koje ne sadržava takvo pojašnjenje, obuhvaća otpad nastao na brodu, neovisno o okolnostima njegova nastanka.

46

Kao treće, tumačenje članka 1. stavka 3. točke (b) Uredbe br. 1013/2006 koje proizlazi iz teksta te odredbe kao i iz konteksta u kojemu se nalazi, nije dovedeno u pitanje ciljem te uredbe.

47

Doduše, iz članka 1. stavka 1. i uvodne izjave 7. Uredbe br. 1013/2006 proizlazi da ona uspostavlja postupke i sustave kontrole primjenjive na pošiljke otpada na način da se vodi računa o potrebi očuvanja, zaštite i unapređenja kvalitete okoliša i zdravlja ljudi. Iz članka 3. stavka 1. i članka 4. stavka 1. te uredbe, u vezi s uvodnom izjavom 14. potonje, osobito proizlazi da se o pošiljkama između država članica otpada namijenjenog odlaganju ili opasnog otpada namijenjenog oporabi mora prethodno obavijestiti nadležna tijela na način koji im omogućuje da poduzmu sve potrebne mjere za zaštitu ljudskog zdravlja i okoliša (presuda od 26. studenoga 2015., Total Waste Recycling, C‑487/14, EU:C:2015:780, t. 29. i navedena sudska praksa).

48

Međutim, tim se ciljem zaštite okoliša iz Uredbe br. 1013/2006 ne može zahtijevati da se, protivno jasnom isključenju predviđenom člankom 1. stavkom 3. točkom (b) te uredbe, prijevoz otpada koji je slučajno nastao na brodu podvrgava pravilima te uredbe i, osobito u skladu s njezinim člankom 3. stavkom 1., obvezi prethodne pisane obavijesti i odobrenja. Naime, s obzirom na iznenadan i nepredviđen nastanak te vrste otpada, u praksi bi bilo nemoguće ili pretjerano teško da osoba koja je odgovorna za predmetni brod bude u mogućnosti pravodobno saznati informacije nužne za pravilnu primjenu tih pravila koja su namijenjena jamčenju nadzora i učinkovite kontrole nad otpremom navedenog otpada u smislu te iste uredbe.

49

Tako, u slučaju otpada nastalog havarijom poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, navedena odgovorna osoba prije dolaska u luku najvjerojatnije ne bi mogla saznati i podnijeti sve podatke koje se traži u obrascima iz priloga I.A i I.B Uredbe br. 1013/2006, a koji se osobito odnose na označivanje, sastav i prepoznavanje otpada, kao i na vrstu namjeravanog postupka odlaganja ili oporabe.

50

Usto, valja primijetiti da, kao što je to nezavisni odvjetnik naveo u točki 65. svojeg mišljenja, činjenica da se pravila predviđena Uredbom br. 1013/2006 primjenjuju na otpad nastao na brodu nakon havarije na otvorenom moru mogla bi dovesti do kašnjenja u dolasku broda u sigurnu luku što bi povećalo opasnost od onečišćenja mora i tako ugrozilo ostvarenje cilja iz te uredbe.

51

Međutim, važno je istaknuti da se izuzeće predviđeno člankom 1. stavkom 3. Uredbe br. 1013/2006 ne može primijeniti u slučaju zlouporabe osoba odgovornih za predmetni brod. Takve se zlouporabe osobito očituju u obliku ponašanja kojemu je cilj prekomjerno i neopravdano kašnjenje u istovaru otpada radi oporabe ili odlaganja. U tom pogledu, takvo bi kašnjenje osobito trebalo ocjenjivati s obzirom na prirodu tog otpada i važnost opasnosti koju on predstavlja za okoliš i ljudsko zdravlje.

52

U ovom slučaju, budući da je otpad o kojemu je riječ u glavnom postupku uzrokovan havarijom do koje je došlo na brodu Flaminia dok se on nalazio na otvorenom moru, treba smatrati da je taj otpad nastao na brodu, u smislu članka 1. stavka 3. točke (b) Uredbe br. 1013/2006. Ta se odredba tako primjenjuje na taj otpad do trenutka kada potonji napusti brod radi oporabe ili odlaganja.

53

Iz prethodno navedenih razmatranja proizlazi da članak 1. stavak 3. točku (b) Uredbe br. 1013/2006 treba tumačiti na način da ostatke u obliku ostataka metala i sredstva za gašenje požara pomiješanog s muljem i ostacima tereta poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, koji su nastali havarijom na brodu, treba smatrati otpadom nastalim na brodu u smislu te odredbe, a koji je prema tome isključen iz područja primjene te uredbe dok se ne istovari radi oporabe ili odlaganja.

54

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (peto vijeće) odlučuje:

Članak 1. stavak 3. točku (b) Uredbe (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o pošiljkama otpada treba tumačiti na način da ostatke u obliku ostataka metala i sredstva za gašenje požara pomiješanog s muljem i ostacima tereta poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, koji su nastali havarijom na brodu, treba smatrati otpadom nastalim na brodu u smislu te odredbe, a koji je prema tome isključen iz područja primjene te uredbe dok se ne istovari radi oporabe ili odlaganja.