–

za Günter Hartmann Tabakvertrieb GmbH & Co. KG, A. Mayer, Rechtsanwalt,

–

za Stadt Kempten, C. Hage, u svojstvu agenta,

–

za Landesanwaltschaft Bayern, P. Hahn, Landesanwalt,

–

za češku vladu, M. Smolek, J. Pavliš i J. Vláčil, u svojstvu agenata,

–

za dansku vladu, J. Nymann‑Lindegren i M. Wolff i P. Ngo, u svojstvu agenata,

–

za vladu Helenske Republike, G. Kanellopoulos i A. Vasilopoulou i E. Chroni, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, C. Hödlmayr i J. Tomkin, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 2. točaka 6. i 8. Direktive 2014/40/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o proizvodnji, predstavljanju i prodaji duhanskih i srodnih proizvoda i o stavljanju izvan snage Direktive 2001/37/EZ (SL 2014., L 127, str. 1.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između Günter Hartmann Tabakvertrieb GmbH & Co. KG i Stadt Kempten (Grad Kempten, Njemačka) o zabrani izrečenoj tom društvu da na njemačko tržište stavlja bezdimne duhanske proizvode.

3

Uvodne izjave 32., 34. i 35. Direktive 2014/40 glase:

[…]

4

Člankom 2. Direktive 2014/40/EZ naslovljenim „Definicije” propisuje se:

„Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

[…]

[…]

[…]

[…]”

5

Člankom 17. navedene direktive naslovljenim „Duhan za oralnu uporabu” propisuje se:

„Države članice zabranjuju stavljanje duhana za oralnu uporabu na tržište, ne dovodeći u pitanje članak 151. Akta o pristupanju [Republike] Austrije, [Republike] Finske i [Kraljevine] Švedske.”

6

Günter Hartmann Tabakvertrieb je njemačko društvo koje u Njemačku uvozi razne duhanske proizvode koje distribuira na njemačkom tržištu, koji, među ostalim, uključuju proizvode zvane „Thunder Chewing Tobacco” i „Thunder Frosted Chewing Bags”, koje proizvodi V2 Tobacco A/S, društvo osnovano prema danskom pravu.

7

U mišljenju od 18. rujna 2014. Bayerisches Landesamt für Gesundheit und Lebensmittelsicherheit (Zemaljski ured Bavarske za zdravlje i sigurnost hrane, Njemačka) analizirao je proizvod „Thunder Frosted Chewing Bags”, koji na njemačkom tržištu distribuira Günter Hartmann Tabakvertrieb, i zaključio da je on zbog svoje strukture, konzistencije i načina uporabe zabranjeni duhanski proizvod jer je namijenjen oralnoj uporabi koja se razlikuje od pušenja ili žvakanja.

8

Mišljenjima od 19. i 26. studenoga 2014. navedeni ured smatrao je da isto vrijedi za proizvode „Thunder Wintergreen Chewing Tobacco” i „Thunder Original Chewing Tobacco”.

9

Potom je, odlukama od 13. listopada 2014. i od 15. siječnja 2015., donesenima na temelju njemačkog zakona kojim je prenesena Direktiva 2014/40, Stadt Kempten (Grad Kempten, Njemačka) zabranio Günter Hartmann Tabakvertriebu da stavlja na tržište proizvode „Thunder Chewing Tobacco” i „Thunder Frosted Chewing Bags”.

10

To društvo osporavalo je te odluke tužbama podnesenima pred Bayerisches Verwaltungsgericht Augsburg (Upravni sud Bavarske u Augsburgu, Njemačka). Taj sud održao je raspravu 28. srpnja 2015. o objema tužbama na kojima je on sâm ispitao navedene duhanske proizvode te klasični duhan za žvakanje i proizvod vrste „snus”.

11

Presudom od 28. srpnja 2015. Bayerisches Verwaltungsgericht Augsburg (Upravni sud Bavarske u Augsburgu) poništio je odluku Grada Kemptena o proizvodu „Thunder Chewing Tobacco” smatrajući da se on može staviti na tržište jer je riječ o proizvodu koji je namijenjen za žvakanje.

12

U tom pogledu taj sud je, među ostalim, istaknuo da sama činjenica da je proizvod „Thunder Chewing Tobacco” novi proizvod i da se razlikuje od klasičnog duhana za žvakanje ne opravdava zabranu stavljanja na tržište. Naime, kako bi se znalo je li proizvod namijenjen za žvakanje, treba se osloniti na objektivnu ocjenu proizvoda a ne na navode proizvođača ili na mišljenje potrošača. Iz ispitivanja koje je navedeni sud sâm proveo proizašlo je da je duhanski proizvod o kojem je riječ proizvod koji se može žvakati. Prema navodima navedenog suda, čak i nakon što je navedeni proizvod stavljen u čašu vode, do kraja rasprave ostao je u jednom komadu, imao je krutu masu, bio je otporan na pritisak i nije se raspao. Nasuprot tomu, „snus” u rasutom stanju brzo se raspadao u vodi i ostao je na dnu čaše. Dakle, proizvod „Thunder Chewing Tobacco” opire se mehaničkom djelovanju zuba i u određenoj mjeri je takvo djelovanje potrebno da bi se oslobodili sastojci duhana.

13

Nasuprot tomu, u pogledu proizvoda „Thunder Frosted Chewing Bags” Bayerisches Verwaltungsgericht Augsburg (Upravni sud Bavarske u Augsburgu) presudom od 28. srpnja 2015. odbio je tužbu koju je podnio Günter Hartmann Tabakvertrieb, smatrajući, među ostalim, da je riječ o duhanu koji je jako sitno rezan, zrnate konzistencije, upakiranom u celulozne vrećice, koji se ne opire mehaničkom djelovanju zuba i za koji nije potrebno takvo djelovanje da bi se oslobodili njegovi sastojci. Naime, prema mišljenju tog suda, duhanski proizvod nije namijenjen za žvakanje samo zato što ga oblik prezentacije neovisan o samom duhanskom proizvodu čini primjerenim za žvakanje.

14

Günter Hartmann Tabakvertrieb i Grad Kempten podnijeli su žalbe protiv navedenih presuda Bayerisches Verwaltungsgerichta Augsburg (Upravni sud Bavarske u Augsburgu) pred sudom koji je uputio zahtjev.

15

Taj sud ističe da Direktiva 2014/40 ne navodi u kojim okolnostima je duhanski proizvod namijenjen za žvakanje u smislu članka 2. točke 8. te direktive i da je u glavnom postupku istaknuto nekoliko varijanti tumačenja a da pritom nijedna nema očitu prednost.

16

U tim je okolnostima Bayerischer Verwaltungsgerichtshof (Visoki upravni sud Bavarske, Njemačka) odlučio prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

17

Svojim pitanjima, koja treba ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita koje tumačenje treba dati pojmu „duhanski proizvodi namijenjeni za žvakanje” u smislu članka 2. točke 8. Direktive 2014/40 u vezi s člankom 2. točkom 6. te direktive kako bi ocijenio ulaze li bezdimni duhanski proizvodi poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku u zabranu stavljanja na tržište duhana za oralnu uporabu iz članka 17. navedene direktive.

18

Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, prilikom tumačenja odredbe prava Unije valja uzeti u obzir ne samo njezin tekst nego i kontekst u kojem se nalazi te ciljeve propisa kojeg je dio (vidjeti u tom smislu presude od 22. lipnja 2016., Thomas Philipps, C‑419/15, EU:C:2016:468, t. 18. i od 26. srpnja 2017., Jafari, C‑646/16, EU:C:2017:586, t. 73. i navedenu sudsku praksu).

19

U tom pogledu uvodno treba podsjetiti da, u skladu s člankom 17. Direktive 2014/40, države članice zabranjuju stavljanje duhana za oralnu uporabu na tržište, ne dovodeći u pitanje članak 151. Akta o pristupanju Republike Austrije, Republike Finske i Kraljevine Švedske.

20

U skladu s člankom 2. točkom 8. te direktive „duhan za oralnu uporabu” znači „svi duhanski proizvodi za oralnu uporabu, osim onih namijenjenih za šmrkanje ili žvakanje, izrađeni u cijelosti ili djelomično od duhana, u obliku praha ili čestica ili u bilo kakvoj kombinaciji tih oblika, posebice one u vrećicama ili poroznim vrećicama”.

21

Što se tiče duhana za žvakanje koji sukladno toj odredbi ne ulazi u zabranu duhana za oralnu uporabu propisanu u članku 17. te direktive, on je definiran u članku 2. točki 6. te direktive kao „bezdimni duhanski proizvod posebno namijenjen za žvakanje”.

22

U tom pogledu, protivno tezi na kojoj se zasniva drugo prethodno pitanje, pojam „duhan namijenjen za žvakanje” u smislu članka 2. točke 8. Direktive 2014/40 ne može se razlikovati od pojma „duhan za žvakanje” iz članka 2. točke 6. te direktive. Naime, budući da je taj proizvod definiran potonjom odredbom, ništa ne upućuje na to da se ta definicija ne primjenjuje kada da je u članku 2. točki 8. navedene direktive riječ upravo o „duhanskim proizvodima […] namijenjenima za žvakanje”.

23

Potom, u pogledu svrhe odredaba o kojima je riječ, treba kao prvo podsjetiti na to da Direktiva 2014/40 nastoji ostvariti dvostruki cilj, a koji se, u skladu s njezinim člankom 1., sastoji u olakšanju neometanog funkcioniranja unutarnjeg tržišta za duhanske i srodne proizvode, uzimajući kao polazište visoku razinu zaštite ljudskog zdravlja, pogotovo za mlade ljude (presude od 4. svibnja 2016., Philip Morris Brands i dr., C‑547/14, EU:C:2016:325, t. 171. i od 4. svibnja 2016., Poljska/Vijeće, C‑358/14, EU:C:2016:323, t. 80.).

24

Što se konkretnije tiče cilja zabrane duhana za oralnu uporabu, propisane u članku 17. te direktive, treba istaknuti da je ta zabrana uvedena Direktivom 92/41/EEZ Vijeća od 15. svibnja 1992. o izmjeni Direktive 89/622/EEZ o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o označivanju duhanskih proizvoda (SL 1992., L 158, str. 30.).

25

Međutim, iz uvodnih odredaba Direktive 92/41 proizlazi da je navedena zabrana, koja je potom potvrđena i preuzeta aktima koji su naslijedili tu direktivu u tom području, od kojih je posljednji bio Direktiva 2014/40, bila obrazložena posebice stvarnim rizikom koji novi duhanski proizvodi za oralnu uporabu predstavljaju na tržištu država članica, prije svega za mlade s obzirom na osobitu privlačnost koju ti proizvodi imaju za tu skupinu potrošača uzrokujući ranu nikotinsku ovisnost.

26

Istodobno je zakonodavac Unije smatrao da treba zadržati različito postupanje prema drugim bezdimnim duhanskim proizvodima koji se mogu kvalificirati kao „tradicionalni” duhanski proizvodi, poput duhana za žvakanje, vodeći računa osobito o nepostojanju novosti i atraktivnosti za mlade (vidjeti u tom smislu presudu od 14. prosinca 2004., Swedish Match, C‑210/03, EU:C:2004:802, t. 66.).

27

Međutim, iako je zabrana duhana za oralnu uporabu uvedena zbog pojave novih duhanskih proizvoda na tržištu namijenjenih za takvu uporabu, konkretnije onih vrste „snus”, iz toga se ne može zaključiti da bi novost, ili obratno, „klasičnost” ili „tradicionalnost” nekog proizvoda, na koju se sud koji je uputio zahtjev poziva u odluci kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku, bila kao takva odlučujuća da bi se on kvalificirao duhanskim proizvodom namijenjenim za oralnu uporabu u smislu članka 17. Direktive 2014/40 u vezi s člankom 2. točkom 8. te direktive.

28

Naime, kao što je to nezavisni odvjetnik L. A. Geelhoed istaknuo u točki 31. svojega mišljenja u predmetu Arnold André (C‑434/02, EU:C:2004:487), odredbe o kojima je riječ ne razlikuju proizvode ovisno o njihovoj tradicionalnosti ili netradicionalnosti, nego ipak prema uporabi kojoj su namijenjeni.

29

Naposljetku treba istaknuti, s jedne strane, da je nesporno da se zabranom stavljanja na tržište duhana za oralnu uporabu iz članka 17. Direktive 2014/40 obuhvaća osobito duhane za cuclanje vrste „snus” (vidjeti u tom smislu presudu od 16. srpnja 2015., Komisija/Danska, C‑468/14, neobjavljena, EU:C:2015:504, t. 24. i 25.) jer se taj proizvod može opisati kao „duhan koji je sitno drobljen ili rezan, prodaje se u rasutom stanju ili u obliku malih vrećica i namijenjen je tome da se konzumira stavljanjem između desni i usne” (presuda od 14. prosinca 2004., Arnold André, C‑434/02, EU:C:2004:800, t. 19.).

30

S druge strane, i iz konteksta i iz svrhe članka 2. točke 8. Direktive 2014/40 u vezi s člankom 2. točkom 6. te direktive, kako proizlaze iz točaka 19. do 26. ove presude, osobito derogatornosti prve od tih odredaba, slijedi da pojam „duhanski proizvodi namijenjeni za žvakanje” treba tumačiti usko, tako da se njime ne može obuhvatiti duhane za cuclanje poput onih vrste „snus”.

31

Naime, kao što je to Europska komisija primijetila, iz pripremnih akata Direktive 2014/40 proizlazi da je dodavanjem priloga „isključivo” definiciji pojma „duhan za žvakanje”, koja se nalazi u članku 2. točki 6. te direktive, zakonodavac Unije namjeravao precizirati taj pojam kako bi ograničio mogućnosti zaobilaženja zabrane duhana za oralnu uporabu s obzirom na opetovane pokušaje stavljanja na tržište duhana vrste „snus” pod nazivom „duhan za žvakanje”.

32

Iz toga slijedi da se „duhanskim proizvodima namijenjenim za žvakanje” u smislu članka 2. točke 8. Direktive 2014/40 mogu kvalificirati proizvodi koji se sami po sebi mogu konzumirati samo žvakanjem, to jest tako da se njihove bitne tvari u ustima mogu osloboditi samo žvakanjem.

33

Nasuprot tomu, takvim duhanskim proizvodom ne može se kvalificirati proizvod koji je, iako se može i žvakati, u biti namijenjen tome da ga se cucla, to jest proizvod za koji je dovoljno da ga se drži u ustima da bi se oslobodile njegove bitne tvari.

34

Što se tiče proizvoda o kojima je riječ u glavnom postupku, treba naglasiti da članak 267. UFEU‑a ne ovlašćuje Sud da primijeni pravila prava Unije u određenom predmetu, nego samo da odluči o tumačenju Ugovora i akata koje su donijele institucije Unije (presude od 10. svibnja 2001., Veedfald, C‑203/99, EU:C:2001:258, t. 31. i od 6. listopada 2005., MyTravel, C‑291/03, EU:C:2005:591, t. 43.).

35

Slijedom toga je na nacionalnom sudu da, s obzirom na sve relevantne objektivne karakteristike proizvoda o kojima je riječ u glavnom postupku, poput njihova sastava, njihove konzistencije, njihova oblika prezentacije i, po potrebi, njihove stvarne uporabe od strane potrošača, utvrdi mogu li se oni sami po sebi konzumirati samo žvakanjem.

36

S obzirom na prethodna razmatranja, na prethodna pitanja treba odgovoriti da članak 2. točku 8. Direktive 2014/40 u vezi s člankom 2. točkom 6. te direktive treba tumačiti na način da su duhanski proizvodi namijenjeni za žvakanje u smislu tih odredaba samo duhanski proizvodi koji se sami po sebi mogu konzumirati samo žvakanjem, a što je na nacionalnom sudu da utvrdi s obzirom na sve relevantne objektivne karakteristike dotičnih proizvoda, poput njihova sastava, njihove konzistencije, njihova oblika prezentacije i, po potrebi, njihove stvarne uporabe od strane potrošača.

37

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (šesto vijeće) odlučuje:

Članak 2. točku 8. Direktive 2014/40/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o proizvodnji, predstavljanju i prodaji duhanskih i srodnih proizvoda i o stavljanju izvan snage Direktive 2001/37/EZ u vezi s člankom 2. točkom 6. te direktive treba tumačiti na način da su duhanski proizvodi namijenjeni za žvakanje u smislu tih odredaba samo duhanski proizvodi koji se sami po sebi mogu konzumirati samo žvakanjem, a što je na nacionalnom sudu da utvrdi s obzirom na sve relevantne objektivne karakteristike dotičnih proizvoda, poput njihova sastava, njihove konzistencije, njihova oblika prezentacije i, po potrebi, njihove stvarne uporabe od strane potrošača.