This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 62017CA0385
Case C-385/17: Judgment of the Court (Fourth Chamber) of 13 December 2018 (request for a preliminary ruling from the Arbeitsgericht Verden — Germany) — Torsten Hein v Albert Holzkamm GmbH & Co. (Reference for a preliminary ruling — Social policy — Organisation of working time — Directive 2003/88/EC — Right to paid annual leave — Article 7(1) — Legislation of a Member State under which collective agreements may provide for account to be taken of periods of short-time working when calculating remuneration to be paid in respect of annual leave — Temporal effects of judgments ruling on interpretation)
Predmet C-385/17: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 13. prosinca 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Arbeitsgericht Verden – Njemačka) – Torsten Hein protiv Albert Holzkamm GmbH & Co. („Zahtjev za prethodnu odluku — Socijalna politika — Organizacija radnog vremena — Direktiva 2003/88/EZ — Pravo na plaćeni godišnji odmor — Članak 7. stavak 1. — Propis države članice koji dopušta da se kolektivnim ugovorom predvidi da se za potrebe izračuna naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora uzimaju u obzir razdoblja rada sa skraćenim radnim vremenom — Vremenski učinci presuda o tumačenju”)
Predmet C-385/17: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 13. prosinca 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Arbeitsgericht Verden – Njemačka) – Torsten Hein protiv Albert Holzkamm GmbH & Co. („Zahtjev za prethodnu odluku — Socijalna politika — Organizacija radnog vremena — Direktiva 2003/88/EZ — Pravo na plaćeni godišnji odmor — Članak 7. stavak 1. — Propis države članice koji dopušta da se kolektivnim ugovorom predvidi da se za potrebe izračuna naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora uzimaju u obzir razdoblja rada sa skraćenim radnim vremenom — Vremenski učinci presuda o tumačenju”)
SL C 65, 18.2.2019, p. 10–10
(BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)
|
18.2.2019 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 65/10 |
Presuda Suda (četvrto vijeće) od 13. prosinca 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Arbeitsgericht Verden – Njemačka) – Torsten Hein protiv Albert Holzkamm GmbH & Co.
(Predmet C-385/17) (1)
((„Zahtjev za prethodnu odluku - Socijalna politika - Organizacija radnog vremena - Direktiva 2003/88/EZ - Pravo na plaćeni godišnji odmor - Članak 7. stavak 1. - Propis države članice koji dopušta da se kolektivnim ugovorom predvidi da se za potrebe izračuna naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora uzimaju u obzir razdoblja rada sa skraćenim radnim vremenom - Vremenski učinci presuda o tumačenju”))
(2019/C 65/11)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Arbeitsgericht Verden
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Torsten Hein
Tuženik: Albert Holzkamm GmbH & Co.
Izreka
|
1. |
Članak 7. stavak 1. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena, kao i članak 31. stavak 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima treba tumačiti na način da se protive nacionalnom propisu, poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, koji za potrebe izračuna naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora dopušta da se kolektivnim ugovorom uzmu u obzir smanjenja plaće koja su posljedica činjenice da je tijekom referentnog razdoblja bilo dana u kojima se uopće nije stvarno radilo zbog rada sa skraćenim radnim vremenom, što je rezultiralo time da radnik za vrijeme najkraćeg godišnjeg odmora na koji ima pravo na temelju tog članka 7. stavka 1. prima naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora nižu od redovne plaće koju prima tijekom razdoblja u kojima radi. Na sudu koji je uputio zahtjev je da nacionalni propis protumači u najvećoj mogućoj mjeri u svjetlu teksta i svrhe Direktive 2003/88, tako da naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora koja se radnicima isplaćuje za najkraći odmor predviđen tim člankom 7. stavkom 1. ne bude niža od prosjeka redovne plaće koju su oni primali tijekom razdoblja u kojima su stvarno radili. |
|
2. |
Ne treba vremenski ograničiti učinke ove presude i pravo Unije treba tumačiti na način da mu se protivi to da nacionalni sudovi na temelju nacionalnog prava štite legitimna očekivanja poslodavaca u pogledu opstanka sudske prakse najviših nacionalnih sudova, kojom je potvrđena zakonitost odredaba o plaćenim odmorima iz kolektivnog ugovora za građevinarstvo. |