1.

Ako između radnika i poslodavca postoji spor o tome ima li radnik pravo na plaćeni godišnji odmor sukladno članku 7. Direktive 2003/88 (1), je li u skladu s pravom Europske unije, a osobito načelom učinkovitog pravnog lijeka, da radnik prvo treba iskoristiti godišnji odmor prije nego se može utvrditi ima li pravo da mu bude isplaćena plaća?

2.

Ako radnik zbog činjenice da mu poslodavac odbija isplatiti plaću za bilo koje razdoblje godišnjeg odmora koje koristi ne iskoristi sav ili dio godišnjeg odmora na koji ima pravo u referentnom razdoblju u kojem se trebaju iskoristiti sva prava, u okolnostima u kojima bi to inače učinio, može li taj radnik tvrditi da je spriječen u ostvarivanju svojeg prava na plaćeni godišnji odmor pa da zbog toga dođe do prijenosa prava dok ne dobije priliku da ga iskoristi?

3.

Ako je pravo preneseno, prenosi li se na neodređeno vrijeme ili postoji ograničeno razdoblje za ostvarenje prenesenog prava po analogiji s ograničenjima propisanim za slučaj kada radnik zbog bolesti ne može ostvariti pravo na godišnji odmor u mjerodavnoj godini u kojoj je stekao pravo na godišnji odmor?

4.

Ako ne postoji zakonska ili ugovorna odredba koja određuje razdoblje na koje se može prenijeti godišnji odmor, je li sud obvezan odrediti ograničenje razdoblja na koje se može prenijeti godišnji odmor kako bi osigurao da primjena uredaba ne naruši svrhu članka 7.?

5.

Ako je tako, je li razdoblje od 18 mjeseci nakon završetka godine u kojoj je stečeno pravo na godišnji odmor u skladu s pravom iz članka 7.?