—

za Stryker EMEA Supply Chain Services BV, H. de Bie, advocaat,

—

za nizozemsku vladu, M. K. Bulterman i M. A. M. de Ree, u svojstvu agenata,

—

za Europsku komisiju, A. Caeiros i S. Noë, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje tarifnog broja 9021 Kombinirane nomenklature (u daljnjem tekstu: KN) koja se nalazi u Prilogu I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL 1987., L 256, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 12., str. 3.), kako je izmijenjena Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 1101/2014 оd 16. listopada 2014. o izmjenama Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL 2014., L 329, str. 3.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između društva Stryker EMEA Supply Chain Services BV (u daljnjem tekstu: Stryker) i Inspecteura van de Belastingdienst/Douane kantoor Rotterdam Rijnmond (inspektor porezne/carinske uprave, Ured u Rotterdamu Rijnmond, u daljnjem tekstu: carinska tijela), u vezi s tarifnim razvrstavanjem triju modela medicinskih implantata na vijak.

3

KN je uveden Uredbom br. 2658/87. Temelji se na Međunarodnoj konvenciji o Harmoniziranom sustavu nazivlja i brojčanog označavanja robe (u daljnjem tekstu: HS), sklopljenoj u Bruxellesu 14. lipnja 1983. i prihvaćenoj zajedno s Protokolom o njezinim izmjenama od 24. lipnja 1986. u ime Europske ekonomske zajednice Odlukom Vijeća 87/369/EEZ od 7. travnja 1987. (SL 1987., L 198, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 6., str. 5.). Prvih šest znamenki tarifnih brojeva i podbrojeva KN‑a preuzeo je iz HS‑a. Jedino sedma i osma znamenka čine potpodjele koje su dio njegova vlastitog razvrstavanja.

4

Uredbom br. 2658/87 Europska komisija ovlašćuje se da pojasni sadržaj tarifnog broja. Prilog I. Uredbi br. 2658/87 Komisija ažurira jednom godišnje. Provedbenom uredbom br. 1101/2014 Komisija je donijela cjelokupnu verziju KN‑a koja se primjenjuje od 1. siječnja 2015.

5

U tom pogledu KN u prvom dijelu, odsjeku I., pododsjeku A sadržava skup općih pravila za tumačenje te nomenklature. U tom se odsjeku navodi:

„Razvrstavanje robe u kombiniranu nomenklaturu uređuju sljedeća načela:

[…]

6

U drugom dijelu KN‑a, naslovljenom „Popis carinskih stopa”, sadržan je odsjek XV., naslovljen „Obične kovine i proizvodi od običnih kovina”. Napomene 2. i 3. tog odsjeka glase:

7

Odsjek XV. KN‑a sadržava poglavlje 73., naslovljeno „Proizvodi od željeza i čelika”. U tom poglavlju uključen je tarifni broj 7318, koji glasi:

„Vijci, svornjaci, matice, vijci za pragove, vijci s kukom, zakovice, klinovi, rascjepke, podloške (uključujući elastične podloške) i slični proizvodi, od željeza ili čelika.”

8

HS sadržava napomenu s objašnjenjem o tarifnom broju 7318 koja glasi:

„Svi proizvodi su u gotovom stanju redovito s navojem, osim određenih svornjaka koji mogu, primjerice, ponekad biti pričvršćeni zakovicom. Omogućuju da se dva ili više dijela međusobno spoje, na način da ih je moguće razdvojiti, a da se pritom ne oštete.

[…] vijci za metal cilindričnog su oblika i njihovi su navoji vrlo uski i blago ukošeni; imaju glavu bez proreza (pan glava), kada se pričvršćuju uz pomoć ključa, ili glavu s prorezom ili utorom.

[…] ovdje su uključeni vijci za metal svih vrsta, neovisno o njihovu obliku i načinu korištenja, uključujući one posebnog oblika kao što su svornjak U‑profila (svornjak s prirubnicama), svornjak bez glave koji se sastoji od cilindričnih šipki s navojem na jednoj strani ili po cijeloj dužini, zatični vijci koji se sastoje od kratkih šipki s navojem na dvjema stranama.

[…]

Vijci za drvo razlikuju se […] od vijaka za metal svojim konusnim oblikom i time što imaju oštar navoj kojim se, kada se okreće, mora napraviti put u materijalu. Osim toga, vijci za drvo imaju, u najvećem broju slučaja, glavu s prorezom ili utorom te se uvijek koriste bez matice.

[…]”

9

Odsjek XV. KN‑a sadržava također poglavlje 81., naslovljeno „Ostale obične kovine; kermeti; proizvodi od njih”. Unutar tog poglavlja tekst tarifnog broja 8108 glasi:

„Titanij i proizvodi od titanija, uključujući otpatke i lomljevinu:

[…]

8108 90 – ostalo:

[…]

8108 90 90 – ostalo.”

10

Drugi dio KN‑a sadržava odsjek XVIII., naslovljen „Optički, fotografski, kinematografski, mjerni, kontrolni, ispitni, medicinski ili kirurški instrumenti i aparati; satovi; glazbala; njihovi dijelovi i pribor”.

11

Odsjek XVIII. KN‑a sadržava poglavlje 90., naslovljeno „Optički, fotografski, kinematografski, mjerni, kontrolni, ispitni, medicinski ili kirurški instrumenti i aparati; njihovi dijelovi i pribor”.

12

Napomena 1. tog poglavlja glasi:

[…]”

13

Napomena s objašnjenjem HS‑a o poglavlju 90. sadržava sljedeća pojašnjenja:

„Ovo poglavlje uključuje sve instrumente i aparate koji su vrlo različiti, ali koje u pravilu u bitnome obilježava završna obrada te njihova visoka preciznost, tako da se veći dio njih koristi među ostalim u medicinske svrhe.

[…]”

14

Navedeni tarifni broj 9021 ima sljedeću strukturu:

„9021 10 – ortopedska pomagala i pomagala za prijelome.

[…]

9021 10 90 – – šine i ostala pomagala za prijelome

[…]

9021 90 – ostalo:

[…]

9021 90 90 – ostalo.”

15

Napomena s objašnjenjem HS‑a koja se odnosi na tarifni broj 9021 predviđa:

„Pomagala za prijelome služe za imobilizaciju pogođenih dijelova tijela (kako bi se ostvarilo ispružanje ili zaštita) ili za fiksiranje prijeloma. […]

Među tim pomagalima, neka se mogu pričvrstiti na samog pacijenta (to je osobito slučaj sa željeznim, cinčanim, drvenim i dr. žičanim šinama za imobilizaciju udova, primjerice udlaga s gipsanim zavojem za lakat, pomagala za prsni koš i dr.) ili prilagoditi krevetu, stolu ili drugom osloncu (zaštitni obruč, pomagala za prijelome, tzv. pomagala za ispružanje od cijevnih potpornih dijelova namijenjena za zamjenu šina ili udlaga i dr.).

Ako nije drukčije propisano u napomeni 1. [točki] (f) ovog poglavlja, također su obuhvaćeni ovim tarifnim brojem ploče, priključci i sl. koje kirurzi umeću u ljudsko tijelo kako bi dva dijela prelomljene kosti držali jedan do drugog ili za slično liječenje prijeloma.”

16

Napomena s objašnjenjem KN‑a koja se odnosi na tarifni podbroj 9021 39 90 predviđa:

„Obuhvaćeni su istim podbrojem primjerice:

[…]”

17

U Provedbenoj uredbi br. 1212/2014 razvrstava se medicinski implantat na vijak u skladu s podacima iz njezina priloga.

18

Taj je implantat ondje opisan na sljedeći način:

„Čvrsti cilindrični proizvod s navojima od iznimno čvrste bojane slitine titana dužine približno 12 mm.

Proizvod ima tijelo konstantnog vanjskog promjera 3 mm te glavu. Tijelo cijelom dužinom ima asimetrični navoj. Glava ima navoj (kojim se omogućava pričvršćenje za kompresivnu ploču u sustavima za fiksaciju) i upušteni prihvat.

Proizvod odgovara normi ISO/TC 150 za kirurške implantate i namijenjen je za uporabu u traumatološkoj kirurgiji za fiksiranje prijeloma. Ugrađuje se u tijelo uporabom posebnog alata.

Pri uvozu proizvod dolazi u steriliziranom pakiranju. Proizvod je označen brojem i stoga sljediv tijekom proizvodnje i distribucije.”

19

Sukladno obrazloženju iz priloga navedenoj uredbi, razvrstavanje se utvrđuje u skladu s općim pravilima 1. i 6. za tumačenje KN‑a, napomenom 2. točkom (a) uz odsjek XV., napomenom 3. uz odsjek XV., napomenom 1. točkom (f) uz poglavlje 90. i tekstom oznaka KN 8108, 8108 90 i 8108 90 90.

20

To obrazloženje glasi:

„S obzirom na svoja objektivna svojstva, ovaj proizvod u potpunosti odgovara vijku od običnih kovina, iako je namijenjen za uporabu u traumatološkoj kirurgiji. Bez obzira na njihovu stvarnu uporabu, vijci od običnih kovina su, u skladu s napomenom 2. [točkom] (a) uz odsjek XV., dijelovi za opću uporabu. Razvrstavanje proizvoda u tarifni broj 9021 kao šine i druga pomagala za prijelome stoga je isključeno na temelju napomene 1. [točke] (f) uz poglavlje 90.

Proizvod se stoga razvrstava u oznaku KN 8108 90 90 kao ostali proizvodi od titana.”

21

Spor u glavnom postupku odnosi se na tri obvezujuće tarifne informacije koje su carinska tijela izdala društvu Stryker glede triju vrsta implantata na vijak namijenjenih umetanju u ljudsko tijelo za liječenje lomova ili obavljanje protetičkih radova. Iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da ti implantati na vijak imaju sljedeća zajednička svojstva:

22

Iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje također proizlazi da navedeni implantati na vijak imaju posebna svojstva. Naime, jedan od njih sastavljen je od slitine titana, dok su druga dva sastavljena od nehrđajućeg čelika. Nadalje, implantati na vijak od nehrđajućeg čelika za jednokratnu su uporabu. Naposljetku, implantat na vijak od slitine titana koristi se za pričvršćivanje umjetnog zgloba, dok se implantati na vijak od nehrđajućeg čelika koriste za privremeno pričvršćivanje i stabilizaciju kostiju.

23

S obzirom na ta svojstva, na temelju obvezujućih tarifnih informacija koje su izdala carinska tijela, ta su tijela razvrstala te tri vrste medicinskih implantata na vijak u tarifni broj 9021 90 90 KN‑a.

24

Nakon objave Provedbene uredbe br. 1212/2014, navedena su tijela odlukom od 6. siječnja 2015. povukla tarifne informacije. To je povlačenje obrazloženo time da u smislu te uredbe „implantat na vijak namijenjen za uporabu u kirurgiji, s obzirom na svoja objektivna svojstva i osobine, mora biti razvrstan kao dio opće uporabe”.

25

Nakon neuspjele žalbe podnesene carinskim tijelima, Stryker je podnio tužbu protiv te odluke o povlačenju sudu koji je uputio zahtjev.

26

U prilog osnovanosti tužbe Stryker u bitnome navodi da se, imajući u vidu osobine i objektivna svojstva implantata na vijak, među kojima je i njihova svojstvena namjena, ne radi o „uobičajenim” vijcima poput onih na koje se odnosi tarifni broj 7318 KN‑a. Nadalje, Stryker smatra da Provedbena uredba br. 1212/2014 nije valjana, s obzirom na to da je njome izvršeno razvrstavanje isključivo u odnosu na vanjska svojstva predmetnih medicinskih implantata na vijak a da pritom nije uzeta u obzir njihova svojstvena namjena, što je suprotno sudskoj praksi Suda.

27

Carinska tijela smatraju da su implantati na vijak o kojima je riječ u glavnom postupku vrlo slični vijcima opisanima u toj uredbi i da se stoga moraju kvalificirati kao „dijelovi opće uporabe”.

28

Sud koji je uputio zahtjev smatra, kao prvo, da se, s obzirom na svoje osobine i objektivna svojstva, među kojima je njihova svojstvena namjena, implantati na vijak o kojima je riječ u glavnom postupku mogu razvrstati u tarifni broj 9021 KN‑a.

29

Takvo razvrstavanje rezultat je, s jedne strane, objektivnih svojstava i osobina medicinskih implantata na vijak o kojima je riječ u glavnom postupku. Sud koji je uputio zahtjev u tom pogledu navodi da su ti implantati na vijak osmišljeni, proizvedeni i prodavani kao ortopedska pomagala za liječenje lomova ili za obavljanje protetičkih radova, da se isporučuju uz uputu za kirurga, da se mogu ugraditi u tijelo samo uz pomoć posebnih medicinskih instrumenata, da je upotrijebljeni materijal (čelik ili slitina titana) posebno osmišljen kako bi se smanjila opasnost od odbacivanja, da je navoj takvih implantata na vijak dublji od „uobičajenih” vijaka, da je glava implantata na vijak osmišljena tako da se smanji opasnost od upala, da odgovaraju normama Međunarodne organizacije za normizaciju koje jamče kvalitetu medicinskih proizvoda i, konačno, da su sljedivi u slučaju opoziva.

30

Iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku također proizlazi da su implantati na vijak o kojima je riječ u glavnom postupku pojedinačno pakirani u maloj kutiji i da mogu biti isporučeni u steriliziranom obliku.

31

S druge strane, sud koji je uputio zahtjev navodi da su implantati na vijak o kojima je riječ u glavnom postupku namijenjeni isključivo ugradnji u ljudsko tijelo za liječenje lomova ili za obavljanje protetičkih radova.

32

Kao drugo, sud koji je uputio zahtjev navodi da implantati na vijak o kojima je riječ u glavnom postupku odgovaraju vijku opisanom u prilogu Provedbenoj uredbi br. 1212/2014, prema kojoj je isključeno razvrstavanje pod tarifni broj 9021 KN‑a. Sud koji je uputio zahtjev na temelju te uredbe zaključuje da se u odnosu na proizvod koji potpada pod „dijelove opće uporabe” u smislu bilješke 2. odsjeka XV. KN‑a njegova namjena ne može uzeti u obzir za njegovo tarifno razvrstavanje.

33

Kao treće, sud koji je uputio zahtjev naglašava važnost koju Komisija, koja je donijela Provedbenu uredbu br. 1212/2014, pridaje vanjskom izgledu implantata na vijak za njegovo razvrstavanje. Taj sud priznaje da na prvi pogled takav implantat na vijak sliči „uobičajenom” vijku. Međutim, navodi da podrobnije ispitivanje pokazuje postojanje vlastitog svojstva na temelju kojeg se takvi implantati na vijak razlikuju od uobičajenih vijaka. U tom pogledu navodi da je navoj implantata na vijak dublji od onoga uobičajenog vijka te da utor na njegovoj glavi nije namijenjen bilo kojem instrumentu, već je prilagođen posebnim medicinskim instrumentima.

34

U tim se uvjetima sud koji je uputio zahtjev pita je li Komisija prekoračila granice svoje nadležnosti time što je ograničila područje primjene tarifnog broja 9021 KN‑a na objašnjenje koje se nalazi u prilogu Provedbenoj uredbi br. 1212/2014.

35

U tim je okolnostima Rechtbank Noord‑Holland (Sud za Sjevernu Holandiju, Nizozemska) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

36

Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li KN tumačiti na način da su njegovim tarifnim brojem 9021 obuhvaćeni medicinski implantati na vijak poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, koji su namijenjeni isključivo ugradnji u ljudsko tijelo za liječenje lomova kostiju ili obavljanje protetičkih radova.

37

Stryker smatra da su tri vrste implantata na vijak o kojima je riječ u glavnom postupku, neovisno o svojem fizičkom sastavu od čelika ili titana, u svakom slučaju obuhvaćene tarifnim brojem 9021 KN‑a. To je razvrstavanje, u bitnome, opravdano, s jedne strane, objektivnim svojstvima navedenih implantata, koja je Komisija pogrešno smatrala nevažnima.

38

S druge strane, Komisija smatra da se ključni kriterij sastoji od analize objektivnih vanjskih svojstava tih implantata na vijak. U tom smislu Komisija pridaje odlučujuću važnost činjenici da, prema njezinu stajalištu, implantati na vijak o kojima je riječ u glavnom postupku „potpuno odgovaraju” uobičajenim vijcima. Stoga Komisija ne pridaje nikakvu važnost namjeni tih implantata na vijak, odnosno njihovoj primjeni u traumatološkoj kirurgiji. Slijedom navedenog, implantati na vijak o kojima je riječ u glavnom postupku moraju se smatrati „dijelovima opće uporabe od običnih kovina” te se ne mogu, primjenom napomene 1. točke (f) poglavlja 90. KN‑a, razvrstati u njegov tarifni broj 9021. Stoga Komisija predlaže da se predmetni implantati na vijak o kojima je riječ u glavnom postupku razvrstaju s obzirom na svoj fizički sastav, to jest u tarifni broj 7318 KN‑a za vijke od čelika i u tarifni broj 8108 KN‑a za vijke od slitine titana.

39

U tom pogledu treba podsjetiti da je ustaljena sudska praksa da, u interesu pravne sigurnosti i olakšavanja nadzora, odlučujući kriterij za tarifno razvrstavanje robe treba tražiti na općenit način u njezinim osobinama i objektivnim svojstvima, kako su definirani u tekstu tarifnog broja KN‑a i napomenama odsjeka ili poglavlja (vidjeti osobito presudu od 18. svibnja 2011., Delphi Deutschland, C‑423/10, EU:C:2011:315, t. 23.).

40

Nadalje, također sukladno ustaljenoj sudskoj praksi, namjena proizvoda može predstavljati objektivan kriterij razvrstavanja ako je svojstvena tom proizvodu te se ta svojstvenost može ocijeniti s obzirom na njegove osobine i objektivna svojstva (vidjeti osobito presudu od 22. prosinca 2010., Premis Medical, C‑273/09, EU:C:2010:809, t. 43.).

41

U konkretnom slučaju iz činjeničnih utvrđenja suda koji je uputio zahtjev, koja su navedena u točki 29. ove presude, proizlazi da implantati na vijak o kojima je riječ u glavnom postupku imaju glavu posebnog oblika koja je posebno prilagođena medicinskim instrumentima za pričvršćivanje, navoj koji je posebno osmišljen kako bi ga se ugradilo u kost i kako bi smanjila opasnost od upala te s njima valja posebno postupati kako bi se opasnost od odbacivanja smanjila na najmanju mjeru.

42

Nadalje, nije sporno da su navedeni implantati na vijak razvijeni posebno kako bi se ugradili u organizam, s ciljem pričvršćivanja umjetnog zgloba ili kostiju ili dijelova kostiju.

43

Također valja naglasiti da proizvodi poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku nisu izričito navedeni ni u tekstu tarifnih brojeva KN‑a ni u onome njegovih napomena uz odsjeke ili uz poglavlja.

44

Valja, međutim, navesti da se u tekstu tarifnog broja 9021 KN‑a spominju, među ostalim, pomagala za prijelome.

45

U tom pogledu, s jedne strane, napomene s objašnjenjem HS‑a i, s druge strane, napomene KN‑a daju korisne smjernice za tarifno razvrstavanje proizvoda poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, iako imaju interpretativni karakter i nemaju obvezujuću pravnu snagu (vidjeti presudu od 27. travnja 2006., Kawasaki Motors Europe, C‑15/05, EU:C:2006:259, t. 37. i navedenu sudsku praksu).

46

Kao prvo i prije svega, u napomeni s objašnjenjem HS‑a koja se odnosi na poglavlje 90., kako je izloženo u točki 13. ove presude, pojašnjeno je da su proizvodi koji su obuhvaćeni tim poglavljem obilježeni završnom obradom i velikom preciznošću, tako da se veći dio njih koristi, među ostalim, u medicinske svrhe.

47

Stoga u tarifni broj 9021 KN‑a valja razvrstati proizvode koji su u bitnom obilježeni završnom obradom i velikom preciznošću, po čemu se razlikuju od uobičajenih proizvoda (vidjeti u tom smislu presudu od 7. studenoga 2002., Lohmann i Medi Bayreuth, C‑260/00 do C‑263/00, EU:C:2002:637, t. 37.).

48

Nadalje, sukladno točki 2. napomena s objašnjenjem HS‑a koje se odnose na tarifni broj 9021, pomagala za prijelome „služe imobilizaciji pogođenih dijelova tijela […] ili za fiksiranje prijeloma”. Također su obuhvaćeni tim tarifnim brojem „ploče, priključci i sl. koje kirurzi umeću u ljudsko tijelo kako bi dva dijela prelomljene kosti držali jedan do drugog ili za slično liječenje prijeloma”.

49

Konačno, u napomeni s objašnjenjem tarifnog podbroja 9021 39 90 KN‑a pojašnjeno je da pod taj tarifni broj potpadaju „ploče koje ostanu u organizmu (primjerice radi zamjene dijela ili cijele kosti)”.

50

Iz navedenog proizlazi da u tarifni broj 9021 KN‑a valja razvrstati proizvode koji su u bitnom obilježeni završnom obradom i velikom preciznošću, koji se mogu ugraditi u organizam kako bi se imobiliziralo pogođene dijelove tijela ili za fiksiranje prijeloma, što ih stoga razlikuje od uobičajenih proizvoda.

51

Kao drugo, među kriterijima na temelju kojih se može razlikovati obične ili uobičajene proizvode od onih koji imaju medicinsku funkciju osobito su onaj koji se odnosi na postupak proizvodnje predmetnog proizvoda te kriterij koji se odnosi na posebnosti njegove funkcije (vidjeti u tom smislu presudu od 7. studenoga 2002., Lohmann i Medi Bayreuth, C‑260/00 do C‑263/00, EU:C:2002:637, t. 39.).

52

U odnosu na postupak proizvodnje proizvoda, iz činjeničnih utvrđenja suda koji je uputio zahtjev proizlazi da su medicinski implantati na vijak o kojima je riječ u glavnom postupku zamišljeni tako da, zbog posebnog oblika svoje glave, mogu biti ugrađeni u tijelo samo uz pomoć posebnih medicinskih instrumenata, a ne uobičajenim instrumentima. Nadalje, materijal upotrijebljen za te implantate od nehrđajućeg čelika ili od titana posebno je osmišljen kako bi se smanjila opasnost od odbacivanja.

53

U odnosu na posebnost funkcije proizvoda, iz odluke kojom se upućuje zahtjev proizlazi da je isključiva funkcija medicinskih implantata na vijak o kojima je riječ u glavnom postupku držati dva dijela prelomljene kosti jedan do drugoga ili pričvršćivanje umjetnog zgloba.

54

Stoga valja naglasiti da se proizvodi poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku razlikuju od uobičajenih proizvoda time što su obilježeni završnom obradom i velikom preciznošću, imajući u vidu postupak njihove proizvodnje i posebnost njihove funkcije. Stoga, suprotno onomu što smatra Komisija, ne treba pridati odlučujuću važnost vanjskom izgledu medicinskih implantata na vijak poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku.

55

Stoga iz objektivnih svojstava i osobina medicinskih implantata na vijak o kojima je riječ u glavnom postupku proizlazi da takvi proizvodi mogu biti obuhvaćeni tarifnim brojem 9021 KN‑a.

56

Kao treće, budući da implantati na vijak poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, kako to proizlazi iz točaka 39. do 55. ove presude, imajući u vidu njihova objektivna svojstva i osobine, moraju biti razvrstani u tarifni broj 9021 KN‑a kao pomagala za prijelome, ne može ih se razvrstati u tarifne brojeve 7318 i 8108 KN‑a te ne potpadaju pod „dijelove opće uporabe” u smislu napomene 1. točke (f) poglavlja 90. i napomene 2. točke (a) odsjeka XV. KN‑a.

57

Uzimajući u obzir sva prethodno navedena razmatranja, na prvo postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da KN treba tumačiti na način da su obuhvaćeni tarifnim brojem 9021 KN‑a medicinski implantati na vijak poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, s obzirom na to da ti proizvodi imaju svojstva koja ih razlikuju od uobičajenih proizvoda time što su obilježeni završnom obradom i velikom preciznošću kao i postupkom proizvodnje i posebnosti funkcije. Posebno, činjenica da se medicinski implantati na vijak poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku mogu ugraditi u tijelo samo uz pomoć posebnih medicinskih instrumenata, a ne i uobičajenim instrumentima, čini svojstvo koje valja uzeti u obzir prilikom razlikovanja tih medicinskih implantata na vijak od uobičajenih proizvoda.

58

Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita je li Provedbena uredba br. 1212/2014 valjana.

59

Iz sudske prakse proizlazi, s jedne strane, da Komisija donosi uredbu o razvrstavanju kada razvrstavanje posebnog proizvoda u KN može biti otežano ili sporno i, s druge strane, da takva uredba ima opću primjenu, s obzirom na to da se ne primjenjuje na zasebnog subjekta, nego općenito na proizvode koji su istovjetni onima koji su predmet tog razvrstavanja (vidjeti presudu od 19. veljače 2009., Kamino International Logistics, C‑376/07, EU:C:2009:105, t. 63.).

60

Međutim, valja utvrditi, kao što je to učinila Komisija na raspravi, da proizvod koji je predmet razvrstavanja na temelju Provedbene uredbe br. 1212/2014 nije istovjetan medicinskim implantatima na vijak o kojima je riječ u glavnom postupku s obzirom na njihova objektivna vanjska svojstva. Naime, vijak opisan u prilogu toj uredbi ima, među ostalim, dužinu od približno 12 mm, tijelo konstantnog vanjskog promjera 3 mm, glavu s navojem i asimetričan navoj, dok implantat na vijak o kojem je riječ u glavnom postupku, kako je opisan u odluci kojom se upućuje zahtjev, ima veću dužinu, veći promjer, glavu bez navoja i simetričan navoj.

61

Točno je da prema sudskoj praksi primjena uredbe o razvrstavanju po analogiji na proizvode koji su slični onima iz te uredbe potiče dosljedno tumačenje KN‑a kao i jednako postupanje prema subjektima (presuda od 4. ožujka 2004., Krings, C‑130/02, EU:C:2004:122, t. 35.).

62

Međutim, takva primjena po analogiji nije potrebna ni moguća kada je Sud odgovorom na prethodno pitanje sudu koji je uputio zahtjev dao sve elemente koji su potrebni za razvrstavanje proizvoda u prikladan tarifni broj KN‑a.

63

U tim okolnostima nije potrebno odgovoriti na drugo pitanje.

64

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (osmo vijeće) odlučuje:

Tarifni broj 9021 Kombinirane nomenklature koja se nalazi u Prilogu I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi, kako je izmijenjena Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 1101/2014 оd 16. listopada 2014., treba tumačiti na način da su tim tarifnim brojem obuhvaćeni medicinski implantati na vijak poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, s obzirom na to da ti proizvodi imaju svojstva koja ih razlikuju od uobičajenih proizvoda time što su obilježeni završnom obradom i velikom preciznošću kao i postupkom proizvodnje i posebnošću funkcije. Posebno, činjenica da se medicinski implantati na vijak poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku mogu ugraditi u tijelo samo uz pomoć posebnih medicinskih instrumenata, a ne i uobičajenim instrumentima, čini svojstvo koje valja uzeti u obzir prilikom razlikovanja tih medicinskih implantata na vijak od uobičajenih proizvoda.