—

za Sprengen/Pakweg Douane BV, H. de Bie, S. S. Mulder i N. van den Broek, advocaten,

—

za nizozemsku vladu, M. Noort, M. Bulterman i M. Gijzen, u svojstvu agenata,

—

za Europsku komisiju, A. Caeiros, F. Wilman i W. Roels, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje kombinirane nomenklature (u daljnjem tekstu: KN) iz Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL L 256, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 12., str. 3.), u verzijama koje uzastopno proizlaze iz Uredbe Komisije (EZ) br. 1549/2006 od 17. listopada 2006. (SL L 2006., str. 301.) i Uredbe Komisije br. 1214/2007 od 20. rujna 2007. (SL L 286, str. 1.), te osobito, na tumačenje tarifnih brojeva 8471 i 8521 KN‑a.

2

Taj zahtjev podnesen je u okviru spora između Sprengen/Pakweg Douane BV (u daljnjem tekstu: Sprengen) i Staatssecretaris van Financiën (državni tajnik za financije) u vezi s razvrstavanjem unutar KN‑a uređaja naziva „screenplays” koji sadržavaju multimedijski tvrdi disk pomoću kojeg se na televizor ili video monitor izravno može reproducirati više raznovrsnih multimedijskih datoteka prenesenih s računala, od fotografija i glazbe do filmova.

3

Carinsko razvrstavanje robe uvezene u Europsku uniju uređeno je KN‑om.

4

KN se temelji na Harmoniziranom sustavu nazivlja i brojčanog označavanja robe (u daljnjem tekstu: HS) koji je sastavilo Vijeće za carinsku suradnju, koje je postalo Svjetska carinska organizacija (WCO), a uspostavljeno je Konvencijom o osnivanju tog vijeća sklopljenom u Bruxellesu 15. prosinca 1950. godine. HS je uspostavljen Međunarodnom konvencijom o Harmoniziranom sustavu nazivlja i brojčanog označavanja robe (u daljnjem tekstu: Konvencija o HS‑u), koja je sklopljena u Bruxellesu 14. lipnja 1983. i odobrena, zajedno sa svojim Protokolom o izmjenama od 24. lipnja 1986., u ime Europske ekonomske zajednice Odlukom Vijeća 87/369/EEZ od 7. travnja 1987. (SL L 198, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 6., str. 3.). Prvih šest znamenki tarifnih brojeva i podbrojeva KN je preuzeo iz HS‑a, dok su sedma i osma znamenka dio njegova vlastitog razvrstavanja.

5

Članak 12. Uredbe br. 2658/87 propisuje da Europska komisija svake godine uredbom donosi cjelokupnu verziju KN‑a zajedno s pripadajućim autonomnim i konvencionalnim carinskim stopama Zajedničke carinske tarife, kako proizlazi iz mjera koje su usvojili Vijeće Europske unije ili Komisija. Navedena Uredba objavljuje se najkasnije do 31. listopada u Službenom listu Europske unije i primjenjuje se od 1. siječnja sljedeće godine.

6

Iz spisa podnesenog Sudu proizlazi da verzije KN‑a, primjenjive na činjenice u glavnom postupku jesu one koje se odnose na 2007. i 2008. godinu, proizašle iz uredbi br. 1549/2006 odnosno 1214/2007. U verzijama iz tih uredbi, tekst općih pravila i tarifnih brojeva Poglavlja 84. i 85. KN‑a kao i napomene navedenih poglavlja relevantnih za prethodna pitanja se ne razlikuju.

7

Drugi dio KN‑a sadržava odsjek XVI. naslovljen „Strojevi, aparati i mehanički uređaji; električna oprema; njihovi dijelovi; aparati za snimanje i reprodukciju zvuka, aparati za snimanje i reprodukciju televizijske slike i zvuka, njihovi dijelovi i pribor”.

8

Napomene 3. i 5. odsjeka XVI. KN‑a glase:

[...]

9

Odsjek XVI. KN‑a sadržava Poglavlje 84. naslovljeno „Nuklearni reaktori, kotlovi, strojevi, aparati i mehanički uređaji; njihovi dijelovi”.

10

Napomena 5. tog poglavlja glasi:

„[...]

11

Tarifni broj KN‑a 8471 i njegov podbroj 8471 70 50 glase:

[...]

[...]

[...] ”

12

Odsjek XVI. KN‑a sadržava također poglavlje 85. naslovljeno „Strojevi, aparati i mehanički uređaji; električna oprema; njihovi dijelovi; aparati za snimanje i reprodukciju zvuka, aparati za snimanje i reprodukciju televizijske slike i zvuka, njihovi dijelovi i pribor”.

13

Tarifni broj KN‑a 8521 i njegov podbroj 8521 90 00 glase:

[...]

14

WCO odobrava, pod uvjetima iz članka 8. Konvencije o HS‑u, napomene s objašnjenjem i mišljenja o razvrstavanju koja donosi Odbor HS‑a, tijelo čija je organizacija uređena člankom 6. te konvencije. Sukladno članku 7. stavku 1. Konvencije o HS‑u, zadaća tog odbora se osobito sastoji od predlaganja njegovih izmjena i sastavljanja napomena s objašnjenjem, mišljenja o razvrstavanju i drugih mišljenja za tumačenje HS‑a.

15

Na temelju članka 3. stavka 1. Konvencije o HS‑u, svaka se ugovorna strana obvezuje uskladiti svoje tarifne i statističke nomenklature s HS‑om, koristiti se svim njegovim tarifnim brojevima i podbrojevima, kao i pripadajućim brojčanim oznakama, bez dodavanja ili preinaka, i slijediti brojčani niz navedenog sustava. Svaka ugovorna strana obvezuje se također primijeniti opća pravila za tumačenje HS‑a, kao i sve napomene za odsjeke, poglavlja i podbrojeve HS‑a i da im neće preinačiti opseg.

16

U verziji usvojenoj 2007. godine Napomene s objašnjenjem HS‑a koje se odnose na tarifni broj 8521 glase:

„(A) APARATI ZA SNIMANJE I KOMBINIRANI APARATI ZA SNIMANJE I REPRODUKCIJU SLIKE

Ovi aparati, kada su priključeni na televizijsku kameru ili televizijski prijemnik, snimaju električne impulse na nosač (analogni signali) ili analogne signale pretvorene u digitalni kod (ili kombinaciju tih signala) koji odgovaraju slici i zvuku koje primaju televizijska kamera ili prijemnik. Općenito govoreći, slika i zvuk snimaju se na istom mediju. Snimanje se može izvršiti magnetskim ili optičkim postupcima, a mediji za snimanje obično su diskovi ili kasete.

Taj tarifni broj također obuhvaća aparate koji snimaju, često na magnetski disk, digitalni kod koji predstavlja video sliku i zvuk prenošenjem digitalnog koda s uređaja za automatsku obradu podataka (npr. digitalni video rekorder).

Kod magnetskog snimanja na kasetu, slika i zvuk se snimaju na različite staze, dok se kod magnetskog snimanja na disk ti isti podaci snimaju kao magnetski kodovi ili točke na spiralnu stazu na površini diska.

Kod optičkog snimanja, digitalni podaci koji predstavljaju sliku i zvuk laserski se zapisuju na disk.

Video rekorderi koji primaju signale od televizijskog prijemnika također sadržavaju sustav kontrole koji omogućuje odabir željenog signala (ili kanala) iz frekvencijskog pojasa signala koje odašilje televizijski odašiljač.

Kada se koriste za reprodukciju, ovi aparati pretvaraju snimku u video signale. Taj se signal odašilje ili postaji za odašiljanje ili televizijskom prijemniku.

(B) APARATI ZA REPRODUKCIJU

Ovi su aparati namijenjeni isključivo izravnoj reprodukciji slika i zvuka na televizijskom prijamniku. Mediji koji se koriste u tim aparatima prethodno su mehanički, magnetski ili optički nasnimljeni pomoću posebnog materijala za snimanje. To uključuje:

Aparati s diskovima čije se audio i video informacije snimaju na disk različitim metodama i koje se čitaju optičkim sustavom s laserskom zrakom, kapacitivnim senzorom, senzorom ili magnetskom ćelijom. Pod uvjetom iz napomene 3. Odsjeka XVI., u ovaj se tarifni broj razvrstavaju aparati koji istodobno mogu reproducirati sliku i zvuk.

Aparati koji dekodiraju i pretvaraju informacije o slici snimljene na film koji je osjetljiv na svjetlost u videofonski signal (pri čemu se zvuk magnetski snima na isti film).”

17

Sporazum o trgovini proizvodima informacijske tehnologije sastoji se od ministarske izjave o trgovini proizvodima informacijske tehnologije usvojene 13. prosinca 1996. prilikom prve konferencije Svjetske trgovinske organizacije (WTO) u Singapuru, njezinih priloga i dodataka (u daljnjem tekstu: ITA), kao i od Komunikacije o njezinoj provedbi koji su u ime Zajednice odobreni Odlukom Vijeća od 24. ožujka 1997. o ukidanju carina na proizvode informacijske tehnologije (SL 1997., L 155, str. 1.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 37., str. 72.). ITA u svojem stavku 1. određuje da bi se trgovinski sustav svake ugovorne stranke trebao razvijati na način da se poboljšaju mogućnosti pristupa tržištima za proizvode informacijske tehnologije.

18

U svrhu primjene ITA‑e, kao što proizlazi iz njezinih uvodnih izjava 2. i 3., donesena je Uredba Vijeća (EZ) br. 2559/2000 od 16. studenoga 2000. o izmjeni Priloga I. Uredbi br. 2658/87 (SL 2000., L 293, str. 1.).

19

Dodaci A i B Prilogu ITA‑i glase:

„Dodatak A, odsjek 1.

[...]

[...]

[...]

Dodatak B

Popis specifičnih proizvoda koje treba pokriti ovaj sporazum gdje god su oni klasificirani u HS‑u.

[...]

Jedinice pamtila u specifičnom formatu, uključujući medije za strojeve za automatsku obradu informacija, sa ili bez prenosivog medija, magnetske, optičke ili druge uključujući disketne jedinice Bernoulli Box, Syquest ili Zipdrive.

[...]”.

20

Sprengen je 2007. i 2008. u svoje vlastito ime i za vlastiti račun podnio deklaracije u korist nalogodavca Iomega International SA, u svrhu puštanja u slobodni promet aparata pod nazivom „screenplays”.

21

Iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da su screenplays aparati koji omogućuju pohranjivanje multimedijskih datoteka i njihovo reproduciranje na televizoru ili video monitoru.

22

U tu svrhu screenplays sadržavaju tvrdi disk na koji se s osobnog računala mogu pohranjivati datoteke s video zapisima, glazbom ili fotografijama u različitim uobičajenim formatima. Screenplays se s osobnim računalom povezuju pomoću ugrađenih firewire odnosno USB portova.

23

Ti se aparati nadalje mogu odpojiti od računala i pomoću kabla povezati s televizorom ili video monitorom da bi na njima reproducirali navedene video zapise, glazbu ili fotografije. Multimedijske (digitalne) datoteke koje su pohranjene na tvrdom disku se pomoću opreme i programa koji postoje u screenplays dekodiraju i pretvaraju u (analogni) signal pal/ntsc koji se može učiniti vidljivim na takvom televizoru ili video monitoru.

24

Korisničke upute isporučene sa screenplays navode:

„S multimedijskim playerom Iomega Screenplay na svojem TV‑u možete reproducirati omiljene multimedijske datoteke s vašeg računala. Jednostavno kopirajte filmove, fotografije i glazbu s osobnog ili Mac računala na screenplay player Pro pomoću USB ili FireWire porta. Nakon toga možete reproducirati filmove, prezentacije fotografija i glazbu na svakom televizijskom aparatu.”

25

Sprengen je screenplays prijavio u podbroju 8471 70 50 KN‑a kao „jedinice s tvrdim diskovima” na koje se primjenjuje carinska stopa od 0 %.

26

Nizozemska su carinska tijela nakon ispitivanja utvrdila da su screenplays trebali biti razvrstani kao „aparati za reprodukciju slike” u podbroj 8521 90 00 KN‑a na koji se primjenjuje carinska stopa od 13.9 %. U tom su kontekstu donesena i Sprengenu upućena dva naloga za plaćanje.

27

Sprengen je uložio žalbu protiv te odluke. Nakon odbijanja te žalbe, on je protiv navedenih naloga pred rechtbankom Haarlem (sud u Haarlemu, Nizozemska) podnio tužbu koja je odbijena 22. prosinca 2011. Sprengen je zatim protiv te presude podnio žalbu pred Gerechtshofom Amsterdam (žalbeni sud u Amsterdamu, Nizozemska), koja je također odbijena presudom od 24. listopada 2013., jer su screenplays trebali biti razvrstani u tarifni broj 8521 KN‑a.

28

Sprengen je zatim pred Hoge Raadom der Nederlanden (Vrhovni sud Nizozemske) uložio kasacijsku žalbu protiv presude donesene u žalbenom postupku. Pred potonjim sudom Sprengen je kao prvo isticao da je sudac u žalbenom postupku opseg tarifnog broja 8521 KN‑a i, osobito, pojam „aparata za reprodukciju slike”, u smislu tog broja, tumačio preširoko, te je to tumačenje protivno HS‑u, kao i KN‑u. Kao drugo, čak i u slučaju da su screenplays mogli biti razvrstani u tarifni broj 8521 KN‑a, Sprengen je tvrdio da je sudac u žalbenom postupku pogrešno protumačio napomenu 3. Odsjeka XVI. KN‑a na temelju koje se strojevi konstruirani za obavljanje dviju ili više funkcija koje se nadopunjuju ili izmjenjuju, razvrstavaju kao da se sastoje samo od one komponente ili kao da predstavljaju samo onaj stroj koji obavlja glavnu funkciju. Kao posljednje, Sprengen je isticao da je Gerechtshof Amsterdam (žalbeni sud u Amsterdamu, Nizozemska) pogrešno presudio da screenplays ne pripadaju području primjene ITA‑e i da se u pogledu carinske tarife ne može uspješno pozivati na taj sporazum.

29

U tim je okolnostima Hoge Raad der Nederlanden (Vrhovni sud Nizozemske) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

30

Svojim pitanjima, koje treba razmatrati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li KN tumačiti na način da aparati poput screenplaysa o kojima je riječ u glavnom postupku, čija je funkcija, s jedne strane, pohrana multimedijskih datoteka, te, s druge strane, njihova reprodukcija na televizoru ili video monitoru, pripadaju tarifnom podbroju 8471 70 50 KN‑a ili tarifnom broju 8521 te nomenklature.

31

Kako bi se odgovorilo na postavljena pitanja, važno je s jedne strane istaknuti da Opća pravila za tumačenje KN‑a predviđaju da je razvrstavanje roba određeno prema pojmovima tarifnih brojeva i bilješki odsjeka ili poglavlja, sadržaju naslova odsjeka, poglavlja ili potpoglavlja, za koje se smatra da imaju samo indikativnu vrijednost (vidjeti presude od 12. lipnja 2014.Lukoyl Neftohim Burgas, C‑330/13, EU:C:2014:1757, t. 33. i od 11. lipnja 2015.Baby Dan, C‑272/14, EU:C:2015:388, t. 25.).

32

S druge strane, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, u interesu pravne sigurnosti i jednostavnijeg nadzora, odlučujući kriterij za tarifno razvrstavanje robe mora se općenito tražiti u njezinim objektivnim značajkama i svojstvima, kako su definirane u tekstu tarifnog broja KN‑a i napomenama uz odjeljke ili poglavlja (vidjeti osobito presude od 16. veljače 2006.Proxxon, C‑500/04, EU:C:2006:111, t. 21. i od 5. ožujka 2015.Vario Tek, C‑178/14, EU:C:2015:152, t. 21. te navedenu sudsku praksu).

33

U tom pogledu, iz samog teksta tarifnih brojeva 8471, kojem pripada podbroj 8471 70 50 i 8521 KN‑a, kao i Napomena s objašnjenjem s tim u vezi proizlazi da je funkcija predmetne robe od odlučujuće važnosti za njezino razvrstavanje u jedan od tih brojeva.

34

Naime, navedenim tarifnim brojevima podrobno se opisuje funkcija koju obavlja roba koja je njima obuhvaćena. Tako se tarifni broj 8471 KN‑a osobito odnosi na „strojeve za automatsku obradu podataka i njihove jedinice”. Tarifni broj 8521 KN‑a odnosi se na „aparate za snimanje ili reprodukciju slike, neovisno o tome sadržavaju li videoprijamnik ili ne”.

35

Iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da aparati o kojima je riječ u glavnom postupku imaju funkcije koje, same po sebi, omogućuju da ih se razvrsta u dva tarifna broja spomenuta u točki 30. ove presude. Ti aparati posebice imaju funkciju, s jedne strane, pohranjivanja multimedijskih datoteka, i s druge strane njihove reprodukcije na televizoru odnosno video monitoru.

36

Iz navedene odluke također proizlazi da se glavna funkcija tih aparata sastoji u reprodukciji slike.

37

Međutim, valja kao prvo istaknuti da napomena 3. Odsjeka XVI. KN‑a koji sadržava Poglavlja 84. i 85. te nomenklature navodi da, ako iz konteksta ne proizlazi drukčije, složene (kombinirane) strojeve koji se sastoje od dvaju ili više strojeva spojenih zajedno u cjelinu i druge strojeve konstruirane za obavljanje dviju ili više funkcija koje se nadopunjuju ili izmjenjuju, razvrstava se kao da se sastoje samo od one komponente ili kao da predstavljaju samo onaj stroj koji obavlja glavnu funkciju.

38

Slijedi da bi, s obzirom na glavnu funkciju, aparate poput screenplaysa o kojima je riječ u glavnom postupku trebalo razvrstati u tarifni broj 8521 KN‑a koji se osobito odnosi na aparate za reprodukciju slike.

39

Takvo se utvrđenje ne može dovesti u pitanje Sprengenovim argumentom prema kojem je takvo razvrstavanje isključeno zbog Napomene s objašnjenjem koja se odnosi na tarifni broj 8521 HS‑a. U tom kontekstu Sprengen ističe da su, sukladno toj napomeni, tim tarifnim brojem obuhvaćeni samo aparati „isključivo” namijenjeni izravnoj reprodukciji slika i zvuka na televizijskim prijamnicima. Međutim, prema Sprengenu, čak i ako pretpostavimo da screenplays imaju tu funkciju reprodukcije, ni u kojem se slučaju ne bi se radilo o „isključivoj” funkciji tih aparata.

40

U tom pogledu, sukladno ustaljenoj sudskoj praksi, napomene s objašnjenjem uz HS znatno pridonose tumačenju dosega različitih tarifnih brojeva iako nemaju obvezujuću pravnu snagu. Sadržaj tih napomena mora stoga biti usklađen s odredbama KN‑a i ne može mijenjati njihov doseg (presuda od 26. studenoga 2015., Duval, C‑44/15, EU:C:2015:783, t. 24.).

41

Također, činjenica da odsjek B napomene s objašnjenjem koja se odnosi na tarifni broj 8521 HS‑a određuje da su aparati obuhvaćeni tim brojem namijenjeni „isključivo” izravnoj reprodukciji slika i zvuka na televizijskom prijamniku nije prepreka utvrđenju iz točke 38. ove presude. Naime, korištenjem izraza „isključivo” ne isključuju se svi aparati koji također imaju i druge funckije osim funkcije reprodukcije slike, već se želi razlikovati te aparate od onih, nazvanih „aparatima za snimanje i kombiniranim aparatima za snimanje i reprodukciju slike” obuhvaćenim odsjekom A te napomene s objašnjenjem.

42

Takvo se tumačenje, kao drugo, potvrđuje napomenom 5. Poglavlja 84. KN‑a koji sadržava podbroj 8471 70 50 KN‑a. Napomena 5 (C) tog poglavlja sadržava odredbe koje se primjenjuju pod uvjetima sadržanim u napomenama 5 (D) i 5 (E) istog poglavlja. Prema napomeni 5 (E) Poglavlja 84. KN‑a, „[s]trojeve u koje su ugrađeni ili koji rade povezani sa strojem za automatsku obradu podataka, a obavljaju posebne funkcije različite od obrade podataka, razvrstava se u tarifne brojeve koji odgovaraju njihovoj dotičnoj funkciji ili, ako takvi ne postoje, u tarifne brojeve za ostale nespomenute strojeve.” [neslužbeni prijevod]

43

Iz teksta navedene napomene 5 (E) proizlazi da izraz „posebna funkcija” koji ona koristi označava funkciju „različitu od obrade podataka” (u tom smislu vidjeti presudu od 11. prosinca 2008., Kip Europe i dr., C‑362/07 i C‑363/07, EU:C:2008:710, t. 32.).

44

Osim toga, iz opće strukture i krajnjeg cilja navedene napomene proizlazi da se njezinim izrazom „razvrstava se u tarifne brojeve koji odgovaraju njihovoj dotičnoj funkciji” želi onemogućiti da se aparati čija funkcija nije obrada informacija razvrstavaju u tarifni broj 8471 KN‑a samo zato što je u njih ugrađen stroj za automatsku obradu podataka ili rade povezani s takvim uređajem (presuda od 11. prosinca 2008., Kip Europe i dr., C‑362/07 i C‑363/07, EU:C:2008:710, t. 33.).

45

Valja ustvrditi, kao što su pred Sudom iznijele nizozemska vlada i Komisija, da aparati o kojima je riječ u glavnom postupku imaju jednu posebnu funkciju u smislu te odredbe koja se sastoji u reprodukciji slika i zvukova na televizijskom ekranu. Ta se funkcija, naime, ne može smatrati funkcijom obrade podataka u smislu tarifnog broja 8471 KN‑a.

46

Suprotno onomu što ističe sud koji je uputio zahtjev, činjenica da aparat ima dvije funkcije, poput aparata o kojima je riječ u glavnom postupku, nema utjecaj na primjenjivost napomene 5 (E) Poglavlja 84. KN‑a. Naime, ta napomena nužno pretpostavlja da dotični aparat može imati više funkcija.

47

Prema tome, na temelju napomene 5 (E) Poglavlja 84. KN‑a aparati o kojima je riječ u glavnom postupku ne pripadaju tarifnom broju 8471 KN‑a i, osobito podbroju 8471 70 50 te nomenklature.

48

Kao treće, valja ispitati može li se to tumačenje KN‑a dovesti u pitanje odredbama ITA‑e na koje se poziva sud koji je uputio zahtjev. U tom pogledu, valja podsjetiti da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, iako odredbe sporazuma poput ITA‑e ne mogu stvarati prava za pojedince na koja se oni mogu izravno pozivati pred sudom na temelju prava Unije, ako u dotičnom području postoje propisi Unije, nadređenost međunarodnih sporazuma koje je sklopila Unija nad sekundarnim zakonodavstvom također zahtijeva da se potonje, koliko je to moguće, tumači u skladu s tim sporazumima (presuda od 22. studenoga 2012., Digitalnet i dr., C‑320/11, C‑330/11, C‑382/11 i C‑383/11, EU:C:2012:745, t. 39. i navedena sudska praksa).

49

Prema Sprengenu, aparati o kojima je riječ u glavnom postupku pripadaju kako Dodatku A, kao „jedinice pamtila”, tako i Dodatku B kao „jedinice pamtila u posebnom formatu” Prilogu ITA‑i.

50

Taj Dodatak A upućuje na tarifni podbroj 8471 70 HS‑a koji odgovara tarifnom podbroju 8471 70 KN‑a. Međutim, kao što proizlazi iz točke 47. ove presude, ti se aparati ne mogu razvrstati u taj tarifni podbroj KN‑a. Prema tome, navedeni Dodatak A nije relevantan za predmet u glavnom postupku.

51

Dodatak B Prilogu ITA‑i koji sadržava popis posebnih proizvoda obuhvaćenih ITA‑om, bez obzira na to kako su razvrstani u HS‑u, upućuje na „jedinice pamtila u posebnom formatu”. Kao što je Komisija isticala tijekom rasprave, da bi se utvrdilo jesu li aparati o kojima je riječ u glavnom postupku obuhvaćeni tim pojmom, u obzir valja uzeti njihovu glavnu funkciju i objektivne značajke. Međutim, iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da je glavna funkcija tih aparata reprodukcija slike, a ne funkcija pohranjivanja podataka. Prema tome, navedeni aparati nisu obuhvaćeni pojmom „jedinica pamtila u posebnom formatu” na koje upućuje Dodatak B.

52

Valja dakle utvrditi da dodaci A i B Prilogu ITA‑i nisu relevantni za predmet u glavnom postupku.

53

S obzirom na sva prethodna razmatranja, na postavljena pitanja valja odgovoriti tako da KN treba tumačiti na način da aparati poput screenplaysa o kojima je riječ u glavnom postupku, čija je funkcija, s jedne strane, pohrana multimedijskih datoteka, te s druge strane, njihova reprodukcija na televizoru ili video monitoru, pripadaju tarifnom broju 8521 te nomenklature.

54

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (deveto vijeće) odlučuje:

Kombiniranu nomenklaturu iz Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi, u verzijama koje uzastopno proizlaze iz Uredbe Komisije (EZ) br. 1549/2006 od 17. listopada 2006. i Uredbe Komisije br. 1214/2007 od 20. rujna 2007. treba tumačiti na način da aparati poput screenplaysa o kojima je riječ u glavnom postupku, čija je funkcija, s jedne strane, pohrana multimedijskih datoteka, te s druge strane, njihova reprodukcija na televizoru ili video monitoru, pripadaju tarifnom broju 8521 te nomenklature.