1

Europski ured za odabir osoblja (EPSO) je institucionalni organ osnovan na temelju Odluke 2002/620/EZ Europskog parlamenta, Vijeća, Komisije, Suda, Revizorskog suda, Gospodarskog i socijalnog odbora, Odbora regija i Europskog ombudsmana od 25. srpnja 2002. o osnivanju Ureda Europskih zajednica za odabir osoblja (SL 2002., L 197, str. 53.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 77.). Primjenom članka 2. trećeg stavka Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik o osoblju), u verziji koja prethodi izmjenama uvedenima Uredbom Vijeća (EZ, Euratom) br. 723/2004 od 22. ožujka 2004. kojom se izmjenjuje Pravilnik (SL 2004., L 124, str. 1.) [neslužbeni prijevod], institucije koje su potpisale navedenu odluku člankom 2. prvim stavkom te odluke EPSO‑u su povjerile izvršavanje ovlasti odabira koje su, u skladu s člankom 30. prvim stavkom Priloga III. Pravilniku o osoblju, dodijeljene njihovim tijelima za imenovanje. Osim toga, u smislu članka 2. stavka 2. navedene odluke, u slučaju kada su ovlasti iz stavka 1. dodijeljene tijelu za imenovanje nekog tijela, ureda ili agencije koji su osnovani Ugovorima ili u skladu s njima, Ured može izvršavati te ovlasti na njihov zahtjev. Člankom 4. iste odluke predviđeno je da se, u skladu s člankom 91.a Pravilnika o osoblju, zahtjevi i pritužbe koji se odnose na izvršavanje ovlasti koje su dodijeljene EPSO‑u podnose njemu, dok se eventualni pravni lijekovi iz tih područja podnose protiv Europske komisije.

2

U Službenom listu Europske unije (SL 2014., C 60 A, str. 1.) EPSO je 1. ožujka 2014. objavio Opća pravila primjenjiva na otvorene natječaje (u daljnjem tekstu: Opća pravila).

3

U točki 1.3. Općih pravila, naslovljenoj „Tko se može prijaviti?”, pod naslovom „Znanje jezikâ”, propisano je sljedeće:

„Ovisno o natječaju, od kandidata će se tražiti da dokažu znanje službenih jezika EU‑a. U načelu kandidati moraju posjedovati temeljito znanje jednog službenog jezika EU‑a i zadovoljavajuće znanje još jednog od tih jezika. Međutim, u obavijesti o natječaju mogu biti određeni i stroži zahtjevi (to je osobito slučaj na natječajima za lingviste). Osim ako je u obavijesti o natječaju navedeno drugačije, izbor drugog jezika u pravilu je ograničen na engleski, francuski ili njemački.”

4

U bilješci na dnu stranice br. 7 Općih pravila pobliže se navodi da, „[u] skladu s presudom [Suda Europske unije] u predmetu C‑566/10 P, Talijanska Republika/Komisija, institucije [Europske unije] moraju obrazložiti ograničenje izbora drugog jezika na ograničen broj službenih jezika EU‑a”.

5

Osim toga, u istoj točki 1.3. Općih pravila propisano je sljedeće:

„Pri organizaciji otvorenih natječaja EPSO primjenjuje ‚Opće smjernice o uporabi jezikâ u natječajima koje organizira EPSO’ koje je 15. svibnja 2013. donijelo Vijeće voditelja administracije.

U skladu s dugogodišnjom praksom institucija Unije povezanoj s upotrebom jezika u internoj komunikaciji te uzimajući u obzir potrebe službi u smislu vanjske komunikacije i obrade dokumenata, najčešće se upotrebljavaju engleski, francuski i njemački jezik.

Mogućnosti odabira drugog jezika na natječajima definiraju se u skladu s interesima službe prema kojima novi zaposlenici moraju biti sposobni odmah početi raditi i učinkovito komunicirati u svakodnevnom radu. U suprotnom bi učinkovito djelovanje institucija bilo ozbiljno ugroženo.

Nadalje, radi jednakog postupanja prema svima, svi kandidati, uključujući one čiji je prvi službeni jezik jedan od navedena tri, moraju proći testiranje na svom drugom jeziku, koji odabiru između ta tri. Takvo testiranje posebnih kompetencija institucijama Unije pomaže procijeniti jesu li kandidati sposobni odmah učinkovito djelovati u okruženju vrlo sličnom stvarnim uvjetima na radnome mjestu. To ne dovodi u pitanje daljnje jezično usavršavanje, čija je svrha stjecanje sposobnosti rada na trećem jeziku u skladu s člankom 45. stavkom 2. Pravilnika o osoblju

[…]”.

6

Opće smjernice spomenute u točki 5. supra odnose se na Prilog Općim pravilima (Prilog 2.), kao što proizlazi iz bilješke na 8. stranici navedenih pravila.

7

U točki 2.1.4. Općih pravila naslovljenoj „Ispunjavanje obrasca za elektroničku prijavu” pobliže se navodi da „[k]andidati moraju ispuniti sve dijelove [obrasca za elektroničku prijavu], uključujući karticu ‚probir talenata’, na engleskom, francuskom ili njemačkom jeziku, osim ako je u obavijesti o natječaju navedeno drugačije”.

8

U točki 3.1.1. Općih pravila naslovljenoj „Komunikacija EPSO‑a s kandidatima” prvom stavku propisano je sljedeće:

„Obavijesti o rezultatima i svi pozivi kandidatima se šalju isključivo putem njihova EPSO računa na engleskom, francuskom ili njemačkom jeziku.”

9

Točka 3.1.2. Općih pravila naslovljena „Komunikacija kandidata s EPSO‑om” glasi kako slijedi:

„Prije nego što se obrate EPSO‑u, kandidatima se preporučuje da provjere jesu li temeljito iščitali sve informacije dostupne u obavijesti o natječaju, ovim općim pravilima i na web‑mjestu EPSO‑a, uključujući ‚često postavljana pitanja’ [...].

Podaci za kontakt nalaze se na web‑mjestu EPSO‑a [...]. U svoj korespondenciji koja se odnosi na prijavu kandidati moraju navesti svoje ime i prezime kako je navedeno u prijavi, broj natječaja i broj prijave.

EPSO posebno vodi računa o tome da se primjenjuju načela kodeksa dobrog upravnog ponašanja [...]. Međutim u skladu s tim istim načelima EPSO zadržava pravo da prekine komunikaciju s kandidatom čiji je korespondencija neprilična, tj. repetitivna, vrijeđajuća i/ili bespredmetna”.

10

U točki 4. Kodeksa dobrog upravnog ponašanja osoblja Europske komisije u odnosima s javnošću, priloženog Odluci Komisije 2000/633/EZ, EZUČ, Euratom, od 17. listopada 2000., o izmjeni njezina Poslovnika (SL 2000., L 267, str. 63.) [neslužbeni prijevod] na koji se upućuje u citatu iz točke 9. supra (u daljnjem tekstu: Kodeks dobrog upravnog ponašanja), u okviru naslova „Komunikacija”, propisano je sljedeće:

„Sukladno članku 21. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, Komisija treba odgovoriti na jeziku na kojem je sastavljen zaprimljen dopis, pod uvjetom da se radi o jednom od službenih jezika Zajednica”.

11

U Prilogu 2. Općim pravilima, naslovljenom „Opće smjernice Vijeća voditelja administracije o uporabi jezikâ u natječajima koje organizira EPSO” (u daljnjem tekstu: Opće smjernice), propisano je sljedeće:

„Potvrđuje se da je u pravilu jezični režim koji se primjenjuje u natječajima koje organizira EPSO sljedeći:

– […]

Isto tako, pozivi na iskaz interesa u postupcima odabira za zapošljavanje ugovornog osoblja, koje organizira EPSO, objavljuju se na svim službenim jezicima.

Nekoliko čimbenika opravdava ograničenje izbora drugog jezika.

Prvo, u interesu je službe da novozaposleno osoblje bude sposobno odmah početi raditi i učinkovito obavljati dužnosti obuhvaćene područjem odnosno radnim mjestom za koje se organizira predmetni natječaj.

Engleski, francuski i njemački jezici su koji se najčešće govore u institucijama. To su jezici koji se tradicionalno upotrebljavaju na sastancima unutar institucija. Ujedno su to jezici na kojima se većinom odvija komunikacija unutar institucija i komunikacija s vanjskim svijetom. Tome u prilog govore statistički podaci o izvornim jezicima tekstova koje prevode prevoditeljske službe institucija.

S obzirom na stvarne jezične potrebe institucija u svrhu interne i vanjske komunikacije, jedan od kriterija odabira u skladu s člankom 27. stavkom 1. Pravilnika o osoblju mora biti zadovoljavajuće znanje jednog od ta tri jezika, koje se testira simulacijom stvarne situacije na radnom mjestu. Znanje trećeg jezika, kako je predviđeno člankom 45. stavkom 2. Pravilnika o osoblju, ne može biti zamjena za znanje jednog od tri navedena jezika u trenutku zapošljavanja.

Drugo, ograničenje izbora jezika u kasnijim fazama natječajnog postupka opravdano je prirodom testova koji se tada provode. U skladu s člankom 27. Pravilnika o osoblju, tijela za imenovanja institucija odlučila su izmijeniti postupke odabira uvođenjem, od 2010. nadalje, metoda procjene koje se temelje na kompetencijama, a koje im omogućuju da na pouzdaniji način predvide jesu li kandidati sposobni obavljati svoj posao.

Brojna znanstvena istraživanja pokazala su da je na temelju testiranja u centru za procjenu sa simulacijom stvarnih situacija na radnom mjestu moguće najtočnije predvidjeti radnu učinkovitost kandidata. Kao najučinkovitija metoda procjene, testiranja u centru za procjenu kandidata upotrebljavaju se u cijelom svijetu. S obzirom na dužinu karijere i razinu mobilnosti unutar institucija takva je metoda procjene kandidata od presudne važnosti. Na temelju okvirnih kompetencija koje određuju tijela za imenovanja odabire se niz odgovarajućih testova kojima će se testirati tražene kompetencije. Kako bi se osigurao pošten postupak procjene kandidata, a kandidatima omogućila izravna komunikacija s procjeniteljima i ostalim kandidatima koji sudjeluju u određenom testiranju, primjena te metode zahtijeva da se svi služe jezikom koji svi poznaju (lingua franca) ili, u određenim slučajevima, jednim od glavnih jezika natječaja. U prvom se slučaju jezik koji je lingua franca odabire među jezicima koje kandidati najvjerojatnije poznaju.

Uz tu pretpostavku, potrebno je učiniti sve kako bi se izbjegla diskriminacija među kandidatima; stoga svi kandidati moraju proći testiranje na svojem drugom jeziku. Međutim, budući da taj jezik mora ujedno biti i lingua franca, izbor drugog jezika mora se ograničiti. Budući da je prethodno navedena tradicionalna uporaba jezika unutar institucija i danas na snazi, izbor se svodi na engleski, francuski i njemački jezik. U centru za procjenu kandidata ne ocjenjuje se znanje jezika; zadovoljavajuća razina poznavanja jednog od navedena tri jezika kao drugog jezika dovoljna je za sudjelovanje u testiranju (što je u skladu s najmanjim zahtjevima utvrđenima člankom 28. Pravilnika o osoblju). Ta razina poznavanja jezika ni na koji način nije nerazmjerna ako se u obzir uzmu prethodno opisane stvarne potrebe službe.

Uporaba engleskog, francuskog ili njemačkog jezika kao drugog jezika u kasnijim fazama natječajnog postupka ne znači diskriminaciju na osnovi materinjeg jezika niti ograničenje uporabe materinjeg jezika. Nametanjem obveze odabira drugog jezika (engleski, francuski ili njemački) koji mora biti različit od prvog jezika kandidata (u pravilu materinji jezik ili jezik kojim se kandidat služi na jednakovrijednoj razini) osigurava se mogućnost usporedbe kandidata pri čemu su svi kandidati u jednakom položaju. Potrebno je naglasiti i to da dovoljna razina poznavanja drugog jezika prije svega ovisi o osobnom trudu kandidata.

Taj je zahtjev, u svakom slučaju, razmjeran s obzirom na stvarne potrebe službe. Pri ograničenju izbora drugog jezika uzimaju se u obzir jezici kojima se današnji Europljani najviše služe. Engleski, francuski i njemački nisu samo jezici više država članica Europske unije, nego i najrašireniji strani jezici. To su strani jezici koji se najčešće uče i čije se učenje smatra najkorisnijim. Trenutačni zahtjevi institucija u pogledu znanja jezika smatraju se stoga razumnima jer odražavaju razinu jezičnih vještina koja se može očekivati od kandidata, osobito budući da se u okviru testova kompetencija ne ocjenjuje znanje jezika u užem smislu (gramatičke i pravopisne pogreške, bogatstvo rječnika). Ograničenje izbora drugog jezika na engleski, francuski i njemački ne može se stoga smatrati nerazmjernom preprekom za sudjelovanje u natječajima. Naprotiv, prema raspoloživim informacijama, takvo ograničenje u skladu je s prethodnim iskustvom i očekivanjima kandidata.

Na temelju relevantnih statističkih podataka može se zaključiti da je ograničenje izbora drugog jezika u određenim fazama natječajnog postupka razmjeran i nediskriminirajući zahtjev. Na primjer, kada je na najvećim otvorenim natječajima za administratore i asistente EU-25 održanima 2005. kandidatima ponuđeno da među 11 službenih jezika odaberu svoj drugi jezik, engleski, francuski ili njemački bili su najčešći izbor. Statistički podaci za natječaje nakon reforme iz 2010. pokazuju da nije bilo diskriminacije u korist kandidata koji su državljani država u kojima su engleski, francuski ili njemački službeni jezici. Osim toga, statistički podaci za natječaje za dužnosnike kategorije AD iz 2010. pokazuju da je velik broj kandidata ipak odabirao jedan od tri navedena jezika kao svoj drugi jezik.

Stoga se čini razumnim od kandidata zahtijevati da se u komunikaciji s EPSO‑om i pri ispunjavanju obrasca za probir talenata koriste jednim od ta tri jezika.

Zato bi se, radi postizanja ravnoteže između interesa službe i sposobnosti kandidata, određeni testovi trebali provoditi na ograničenom broju jezika Europske unije. Na taj će se način osigurati da uspješni kandidati posjeduju odgovarajuću razinu znanja jezika potrebnu za učinkovito obavljanje svog posla te omogućiti primjena metoda odabira koje se temelje na procjeni učinkovitosti. Budući da se obavijesti o natječajima i vodiči za kandidate objavljuju na 24 jezika Unije te s obzirom na to da kandidati u važnoj prvoj fazi natječaja mogu polagati testove na bilo kojem od 24 jezika koji odaberu kao svoj materinji jezik, čini se da je postignuta poštena ravnoteža između interesa službe i načelâ višejezičnosti i nediskriminacije na temelju jezika.

Stoga se odabir u svakom pojedinom slučaju mora temeljiti na jezičnom režimu koji je donio Upravni odbor EPSO‑a i specifičnim potrebama institucija kako bi se omogućilo zapošljavanje kandidata koji će biti sposobni odmah početi raditi.

Postoje dva moguća scenarija:

Međutim, čak i uz usvajanje tog pristupa, pri svakoj odluci o ograničenju izbora jezika u natječajima to bi pitanje trebalo razmotriti s obzirom na specifičnost pojedinog natječaja kako bi se uzele u obzir stvarne potrebe institucija za profilom/ profilima za koje se natječaj organizira.”

12

EPSO je 13. ožujka 2014. u Službenom listu Europske unije objavio Obavijest o otvorenom natječaju EPSO/AD/276/14 radi dobivanja popisa uspješnih kandidata na temelju kojega institucije zapošljavaju administratore (SL 2014., C 74 A, str. 4.). EPSO je 6. studenoga 2014. u Službenom listu Europske unije objavio Obavijest o otvorenom natječaju EPSO/AD/294/14 radi dobivanja popisa uspješnih kandidata na temelju kojega institucije zapošljavaju administratore u području zaštite podataka u Uredu europskog nadzornika za zaštitu podataka (SL 2014., C 391 A, str. 1.). Radi se o obavijestima o natječajima čije se poništenje traži ovim tužbama (u daljnjem tekstu zajedno nazvani: pobijane obavijesti).

13

U uvodnom je dijelu obiju obavijesti pobliže navedeno da su Opća pravila „sastavni dio” tih obavijesti.

14

Kao dio uvjeta za sudjelovanje u natječajima koji su predmet pobijanih obavijesti, u okviru predmetnih obavijesti zahtijeva se temeljito znanje jednog službenog jezika Unije, označenog kao „jezik 1” natječaja, te zadovoljavajuću razinu poznavanja drugog jezika, označenog kao „jezik 2” natječaja, koji kandidati odabiru među francuskim, engleskim i njemačkim jezikom, s pojašnjenjem da taj jezik mora biti različit od jezika koji je kandidat odabrao kao jezik 1 (dio III. točka 2.3 pobijanih obavijesti).

15

U dijelu III. točki 2.3 pobijanih obavijesti dana su određena pojašnjenja u pogledu ograničenja izbora jezika 2 na samo tri prethodno navedena jezika. U tom je smislu u Obavijesti o otvorenom natječaju EPSO/AD/276/14 propisano sljedeće:

„U skladu s presudom [od 27. studenoga 2012., Italija/Komisija (C‑566/10 P, EU:C:2012:752)], institucije EU‑a žele, u okviru ovog natječaja, obrazložiti ograničenje izbora drugog jezika na ograničen broj službenih jezika EU‑a.

Kandidati se stoga obavješćuju da je odluka o mogućnostima odabira drugog jezika u ovom natječaju donesena u interesu službe budući da novi zaposlenici moraju biti sposobni odmah početi raditi i učinkovito komunicirati u svom svakodnevnom radu. U suprotnom bi učinkovito djelovanje institucija bilo ozbiljno ugroženo.

U skladu s dugogodišnjom praksom institucija Unije povezanom s upotrebom jezika u internoj komunikaciji te uzimajući u obzir potrebe službi u smislu vanjske komunikacije i obrade dokumenata, najčešće se koriste engleski, francuski i njemački jezik. Osim toga, engleski, francuski i njemački jezik najrašireniji su strani jezici u Europskoj uniji i strani jezici koji se najčešće uče. Ta činjenica potvrđuje trenutačne obrazovne i profesionalne standarde prema kojima se od kandidata za zapošljavanje na radna mjesta u institucijama Europske unije očekuje da se savršeno služe najmanje jednim od tih jezika. Stoga, u nastojanju da se interesi službe usklade s potrebama i sposobnostima kandidata, a pritom uzimajući u obzir posebno područje ovog natječaja, primjerenim se smatra organizirati testiranja na navedena tri jezika kako bi se zajamčilo da svi kandidati, bez obzira na svoj prvi službeni jezik, vladaju najmanje jednim od ta tri službena jezika na razini koja im omogućuje obavljanje njihova posla. Takvo testiranje posebnih kompetencija institucijama Unije pomaže u procjeni sposobnosti kandidata da odmah učinkovito djeluju u okruženju vrlo sličnom stvarnim uvjetima na radnome mjestu.

Zbog istih se razloga preporučuje da se ograniči izbor jezika na kojima kandidati komuniciraju s institucijom, uključujući jezike na kojima se može ispuniti prijava za natječaj. Na taj će se način osigurati i ujednačenost [u uspoređivanju kandidata i provjeravanju podataka koje su oni naveli u svojim prijavama].

Nadalje, radi jednakog postupanja prema svima, svi kandidati, uključujući one čiji je prvi službeni jezik jedan od navedena tri, moraju proći testiranje na svom drugom jeziku, koji odabiru među ta tri.

To ne dovodi u pitanje daljnje jezično usavršavanje u svrhu stjecanja sposobnosti rada na trećem jeziku u skladu s člankom 45. stavkom 2. Pravilnika o osoblju.”

16

U Obavijesti o otvorenom natječaju EPSO/AD/294/14 sadržana su, u biti, ista pojašnjenja.

17

Dijelom IV. Obavijesti o otvorenom natječaju EPSO/AD/276/14 predviđa se organiziranje pristupnih testova, koji se vrše na računalu. Riječ je o testovima verbalnog zaključivanja, [test (a)], testovima numeričkog zaključivanja [test (b)], testovima apstraktnog zaključivanja [test (c)] i testovima situacijskog prosuđivanja [test (d)]. Točkom 3. istog dijela pobijane obavijesti određuje se da je jezik za testove (a), (b) i (c) jezik 1 natječaja, a da je jezik za test (d) jezik 2 natječaja.

18

Osim toga, i dijelom IV. Obavijesti o otvorenom natječaju EPSO/AD/294/14 predviđa se organiziranje pristupnih testova. Riječ je o testovima verbalnog zaključivanja [test (a)], testovima numeričkog zaključivanja [test (b)], testovima apstraktnog zaključivanja [test (c)]. Točkom 3. istog dijela obavijesti o natječaju određuje se da je jezik za testove (a), (b) i (c) jezik 1 natječaja.

19

Dijelom V. Obavijesti o otvorenom natječaju EPSO/AD/294/14 određuje se postupak sudjelovanja u natječaju i odabira na temelju kvalifikacija. Navedenim je dijelom predviđeno da se na temelju izjava iz prijave kandidata najprije provjerava ispunjavaju li opće i posebne uvjete natječaja te da se njihov odabir vrši na temelju kvalifikacija. Odgovori kandidata na pitanja koja se odnose na opće i posebne uvjete obrađuju se kako bi se utvrdilo mogu li se oni uvrstiti na popis kandidata koji ispunjavaju sve uvjete sudjelovanja u natječaju, u skladu s odjeljkom III. Obavijesti EPSO/AD/294/14. Potom odbor za odabir, među kandidatima koji ispunjavaju uvjete za sudjelovanje u natječaju, na temelju kvalifikacija odabire kandidate čije kvalifikacije, a osobito diplome i profesionalno iskustvo, najbolje zadovoljavaju opis radnog mjesta i kriterije odabira opisane u Obavijesti EPSO/AD/294/14. Taj se odabir provodi isključivo na temelju izjava kandidata u kartici „Probir talenata”, u skladu sa sustavom bodovanja određenim u dijelu V. točki 1. podtočki (b) iste Obavijesti EPSO/AD/294/14.

20

Kriteriji odabira koje odbor za odabir uzima u obzir u okviru odabira na temelju kvalifikacija definirani su dijelom V. točkom 2. Obavijesti EPSO/AD/294/14 su sljedeći:

21

Posljednja faza natječajnog postupka previđena u pobijanim obavijestima sastoji se od „Centra za procjenu kandidata” (dio V. Obavijesti EPSO/AD/276/14; dio VI. Obavijesti EPSO/AD/294/14).

22

Dijelom V. točkom 3. Obavijesti EPSO/AD/276/14 propisano je da je jezik testiranja u centru za procjenu jezik 2 natječaja.

23

U skladu s dijelom VI. točkom 2. Obavijesti EPSO/AD/294/14, u okviru testiranja centra za procjenu kandidati će biti podvrgnuti trima vrstama vježbi, čiji je cilj procjena:

24

Isto tako, točkom 3. istog dijela Obavijesti EPSO/AD/294/14 propisano je da će jezici testiranja u centru za procjenu biti jezik 1 za testove (a), (b) i (c) i jezik 2 za testove (d), (e), (f) i (g).

25

Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 23. svibnja 2014. Talijanska Republika pokrenula je postupak u predmetu T‑353/14. Talijanska Republika od Općeg suda zahtijeva da:

26

Komisija od Općeg suda zahtijeva da:

27

Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 15. siječnja 2015. Talijanska Republika pokrenula je postupak u predmetu T‑17/15.

28

Republika Litva je podneskom podnesenim tajništvu Općeg suda 30. travnja 2015. zahtijevala da joj se odobri intervencija u potporu zahtjevu Talijanske Republike. Rješenjem od 1. lipnja 2015. Predsjednik osmog vijeća Općeg suda odobrio je tu intervenciju. Republika Litva je 13. lipnja 2015. podnijela svoj intervencijski podnesak.

29

U predmetu T‑17/15 Talijanska Republika od Općeg suda zahtijeva da:

30

Republika Litva podržava zahtjeve Talijanske Republike za poništenje pobijane obavijesti u predmetu T‑17/15.

31

Komisija od Općeg suda zahtijeva da:

32

Na prijedlog suca izvjestitelja Opći sud (osmo vijeće) odlučio je otvoriti usmeni dio postupka u navedenim predmetima i spojiti te predmete za potrebe tog dijela postupka. U okviru mjera upravljanja postupkom, predviđenih člankom 89. Poslovnika Općeg suda, Opći sud je od Komisije zatražio da pisanim putem odgovori na određena pitanja. Komisija je ispunila taj zahtjev u za to određenom roku.

33

Opći sud saslušao je izlaganja glavnih stranaka i njihove odgovore na usmena pitanja na raspravi od 17. ožujka 2015., na kojoj nije sudjelovala Republika Litva.

34

Nakon saslušanja glavnih stranaka na raspravi, Opći sud odlučio je spojiti navedene predmete u svrhu donošenja odluke kojom se završava postupak, u skladu s člankom 68. Poslovnika.

35

Talijanska Republika u prilog tužbi navodi sedam tužbenih razloga od kojih se prvi temelji na povredi članaka 263., 264. i 266. UFEU‑a; drugi na povredi članka 342. UFEU‑a te članaka 1. i 6. Uredbe Vijeća br. 1 od 15. travnja 1958. o određivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici (SL 1958., 17, str. 385.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 3., str. 3.), kako je izmijenjena; treći na povredi članka 6. stavka 3. UEU‑a, članka 18. UFEU‑a, članka 22. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, članaka 1. i 6. Uredbe br. 1, članka 1.d stavaka 1. i 6., članka 27. drugog stavka i članka 28. točke (f) Pravilnika o osoblju kao i članka 1. stavaka 2. i 3. Priloga III. Pravilniku o osoblju; četvrti na povredi članka 6. stavka 3. UEU‑a i načela zaštite legitimnih očekivanja; peti na zlouporabi ovlasti kao i na povredi „meritornih odredbi koje odgovaraju naravi i ciljevima obavijesti o natječaju“, osobito članka 1.d stavaka 1. i 6., članka 27. drugog stavka, članka 28. točke (f), članka 34. stavka 3. i članka 45. stavka 1. Pravilnika o osoblju, kao i načela proporcionalnosti; šesti na povredi članka 18. UFEU‑a, članka 24. četvrtog stavka UFEU‑a, članka 22. Povelje o temeljnim pravima, članka 2. Uredbe br. 1 kao i članka 1.d stavaka 1. i 6. Pravilnika o osoblju; a sedmi na povredi članka 296. drugog stavka UFEU‑a, članaka 1. i 6. Uredbe br. 1, članka 1.d stavaka 1. i 6. te članka 28. točke (f) Pravilnika o osoblju, članka 1. stavka 1. točke (f) Priloga III. Pravilnika o osoblju, načela proporcionalnosti kao i na „iskrivljavanju činjenica”.

36

Valja navesti da, prema razlozima koje ističe, Talijanska Republika osporava zakonitost dvaju aspekata jezičnog režima obuhvaćenog pobijanim obavijestima, koji je, prema mišljenju navedene države članice, tim obavijestima i uspostavljen. Naime, Talijanska Republika osporava odredbe pobijanih obavijesti koje ograničavaju, s jedne strane, izbor drugog jezika navedenih natječaja na francuski, engleski i njemački i, s druge strane, izbor jezika na kojemu kandidati mogu komunicirati s EPSO‑om.

37

S obzirom na razloge na koje se pozvala Talijanska Republika, prije ispitivanja zakonitosti dvaju aspekata pobijanih obavijesti koje ona osporava, valja ispitati argument o postojanju zapreke vođenju postupka koji je Komisija iznijela u svojim odgovorima na tužbu, u odnosu na svaku od predmetnih tužbi, bez službenog isticanja prigovora nedopuštenosti.

38

Komisija u svojim odgovorima na tužbu ističe da Talijanska Republika u predmetnom slučaju nije poštovala Opće smjernice objavljene u Službenom listu Europske unije, čija je provedba obuhvaćena dijelom III. pobijanih obavijesti te da ih Talijanska Republika nikada nije osporavala, ni u okviru glavnog postupka ni u okviru podrednog postupka. Prigovore Talijanske Republike valja odbiti kao neosnovane „zbog izostanka pravodobnog osporavanja navedenih Općih smjernica”.

39

Talijanska Republika u svojim replikama navodi da Opće smjernice i Opća pravila po svojoj naravi nisu interni akti niti su obuhvaćeni kategorijama akata koje je, u skladu s člankom 263. UFEU‑a, moguće samostalno pobijati. U tom pogledu, Opća pravila ne razlikuju se od „Vodiča za natječaje” koji im je prethodio. Njihov bi sadržaj imao pravno obvezujuću vrijednost samo kad bi oni stvarno bili uključeni u obavijest o natječaju. Konkretno, Talijanska Republika navodi da u Općim pravilima, koja su objavljena u Seriji C Službenog lista Europske unije, nije navedena nijedna pravna podloga na kojoj se oni temelje, a takvo bi upućivanje bilo nužno za akte sekundarnog zakonodavstva koji proizvode neposredne obvezujuće učinke. Navedena država članica na temelju toga je zaključila da predmetna pravila nemaju zasebni obvezujući učinak u odnosu na obavijesti o natječaju koje na njih upućuju.

40

Naime, u Općim smjernicama navedeno je i da izbor drugog jezika kandidata samo „u pravilu” mora biti izvršen između engleskog, njemačkog i francuskog. Posljedično, Talijanska Republika zaključuje da, s obzirom na to da je jezični režim natječaja koji je predmet obavijesti njome i uspostavljen, navedena država članica ne može ga osporiti zahtjevom za poništenje Općih smjernica.

41

Komisija u odgovorima na replike tvrdi da se kriteriji koje navodi Talijanska Republika temelje na isključivo formalnim aspektima koji nisu ni na koji način povezani s učincima pobijanih obavijesti. Komisija naglašava da postoji samo jedan pravno obvezujući uvjet jezičnog režima natječajâ, koji je potpuno neovisan o pobijanim obavijestima i koji je sadržan u Općim smjernicama i Općim pravilima. Pobijane obavijesti donesene su „u [...] strogoj provedbi” Općih smjernica i njima se isključivo „potvrđuje ono što je utvrđeno” u njima.

42

Na temelju argumentacije na koju se poziva Komisija u svojim odgovorima na tužbu i koju izlaže u svojim odgovorima na replike te na raspravi, Opći sud zaključuje da se njezin argument o postojanju zapreke vođenju postupka temelji na pretpostavci da su pobijane obavijesti potvrđujući akti ili posve provedbeni akti Općih pravila i Općih smjernica. Kako bi se moglo odgovoriti na argumentaciju koju je istaknula Komisija, valja ispitati narav i pravni opseg navedenih testova.

43

Talijanska Republika na raspravi je tvrdila da Opća pravila i Opće smjernice čine obične obavijesti koje imaju obvezujući učinak samo u odnosu na njihova autora, odnosno na EPSO, i na taj način ograničila njegovu diskrecijsku ovlast. Osim toga, Talijanska Republika navela je da, kada bi se zaključilo da se Općim pravilima i Općim smjernicama utvrđuju obvezujuća pravila, općenito i apstraktno primjenjiva na natječaje koje organizira EPSO, tada bi bila riječ o aktima koje je donijelo tijelo koje nije nadležno utvrditi takva pravila.

44

Komisija je, u svoje ime, na raspravi pojasnila da je EPSO, predstavljajući sve institucije Unije, donošenjem Općih pravila i Općih smjernica definirao jasne, objektivne i predvidljive kriterije za izbor drugog jezika u natječajima koje EPSO organizira, u smislu točke 91. presude od 27. studenoga 2012., Italija/Komisija (C‑566/10 P, EU:C:2012:752). EPSO je donio navedene akte na temelju članka 29. i članka 30. Pravilnika o osoblju i njegova Priloga III., kojima mu je dodijeljena ovlast za organizaciju natječajnog postupka. Osim toga, navedeni testovi uključuju i trenutačnu procjenu jezičnih potreba institucija.

45

Ispitujući Opća pravila i Opće smjernice, Opći sud je, kao i Komisija, zaključio da kriteriji koji se odnose na izbor drugog jezika natječaja koje organizira EPSO i jezika na kojemu kandidati mogu komunicirati s EPSO‑om proizlaze iz tih tekstova. Naime, na temelju Općih pravila moguće je zaključiti da je jezik potrebno odabrati s obzirom na praksu institucija Unije u području unutarnje i vanjske komunikacije te obrade dokumenata, interese službe i potrebe povezane s organizacijom natječaja i procjenom kandidata (vidjeti točku 5. supra).

46

Isto vrijedi i za Opće smjernice. Konkretno, u njima se upućuje na interese službe, praksu institucija Unije, na stvarne potrebe službi institucija Unije, na prirodu testova kojima bi se zajamčila optimalna procjena kandidata, na jezike kojima se europsko stanovništvo općenito najviše služi i, u konačnici, na jezike koje su prethodno odabirali kandidati u natječajima koje je u prošlosti organizirao EPSO (vidjeti točku 11. supra).

47

Ipak, valja zaključiti da u predmetnim tekstovima nisu navedeni slični kriteriji. Opća pravila i Opće smjernice sadržavaju i niz procjena u skladu s kojima će izbor drugog jezika natječaja koje organizira EPSO te jezika na kojemu kandidati mogu komunicirati s EPSO‑om biti ograničen na francuski, engleski i njemački. U biti, Komisija tvrdi da takve procjene upućuju na jezični režim koji bi, u načelu, trebao biti jezični režim navedenih natječaja ako su se kriteriji objavljeni u Općim pravilima i Općim smjernicama primjenjivali u trenutku njihova donošenja, bez upućivanja na posebne natječajne postupke.

48

Stoga, s obzirom na procjene navedene u točki 47. supra, valja razriješiti pitanje može li se smatrati da se Općim pravilima i Općim smjernicama utvrđuju obvezujuća pravila kojima se utvrđuje jezični režim svih natječaja koje organizira EPSO.

49

Takvo tumačenje spomenutih tekstova ne može se prihvatiti. Prema sudskoj praksi, kako bi se ustanovilo je li cilj predmetnih tekstova uspostaviti navedena obvezujuća pravila, valja ispitati njihov sadržaj (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 20. svibnja 2010., Njemačka/Komisija, T‑258/06, Zb., EU:T:2010:214, t. 27. i navedenu sudsku praksu). Ako se ne uspostave posebne ili nove obveze, sama objava jedne obavijesti nije dostatna da bi se zaključilo da ta obavijest predstavlja akt kojim se proizvode obvezujući pravni učinci (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 20. svibnja 2010., Njemačka/Komisija, T‑258/06, Zb., EU:T:2010:214, t. 31.).

50

Stoga iz samog sadržaja prethodno navedenih tekstova proizlazi da njihovom objavom EPSO nije definitivno uspostavio jezični režim za sve natječaje koje je dužan organizirati. Naime, unatoč procjenama navedenima u točki 47. supra, u Općim pravilima i Općim smjernicama izričito je navedeno da se jezični režim za svaki natječaj odabire u okviru obavijesti o natječaju koja se donosi u trenutku pokretanja tog postupka.

51

Naime, doista je točno da je točkom 1.3. Općih pravila određeno da je izbor drugog jezika i jezika na kojem će biti ispunjen obrazac za prijavu „u pravilu [...] ograničen na francuski, engleski ili njemački”. Međutim, u istoj je točki navedeno i da to vrijedi „[o]sim ako je u obavijesti o natječaju navedeno drugačije” (vidjeti točke 3. i 4. supra).

52

Opće smjernice sadržavaju istovjetne odredbe. Premda je u Općim smjernicama navedeno da je, u pravilu, nesporno da će drugi jezik natječaja kao i jezik na kojemu kandidati mogu komunicirati s EPSO‑om biti engleski, francuski ili njemački, u njima je međutim navedeno i to da bi čak i u tim okolnostima „pri svakoj odluci o ograničenju izbora jezikâ u natječajima to [...] pitanje trebalo razmotriti s obzirom na specifičnost pojedinog natječaja kako bi se uzele u obzir stvarne potrebe institucija za profilom/profilima za koje se natječaj organizira” (vidjeti točku 11. supra). Stoga se, u skladu sa sudskom praksom, ne može smatrati da se predmetnim tekstovima uspostavljaju posebne ili nove obveze (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 20. svibnja 2010., Njemačka/Komisija, T‑258/06, Zb., EU:T:2010:214, t. 28. i navedenu sudsku praksu).

53

Osim toga, i u svakom slučaju, procjene spomenute u točki 47. supra ne mogu se tumačiti na način da se njima uvodi jezični režim primjenjiv na sve natječaje koje organizira EPSO s obzirom na to da se nijednom odredbom nije ovlastio EPSO ni voditelji administracije za uspostavu takvog općenito primjenjivog režima niti za to da, u tom pogledu, donesu načelna pravila od kojih bi obavijest o natječaju mogla samo iznimno odstupati (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 29. studenoga 2011., Birkhoff/Komisija, T‑10/11 P, EU:T:2011:699, t. 30. i 31. i navedenu sudsku praksu).

54

U tom pogledu, kako je navedeno u točki 1. ove presude, u skladu s člankom 2. stavcima 1. i 2. Odluke 2002/620, EPSO izvršava ovlasti odabira koje su mu, na temelju članka 30. prvog stavka Pravilnika o osoblju i njegova Priloga III., dodijelila tijela za imenovanja (u daljnjem tekstu: TZI) institucija potpisnica predmetne odluke, kao i tijela, uredi i agencije Unije na zahtjev potonjih.

55

Stoga nijednom od tih odredaba ili od onih na koje se poziva Komisija (vidjeti točku 44. supra) nije EPSO‑u dodijeljena ovlast za uspostavu obvezujućih pravila općenite i apstraktne naravi kojima se uređuju budući natječaji organizirani na temelju odredaba Pravilnika o osoblju.

56

Bez sumnje, u smislu članka 7. stavka 1 Priloga III. Pravilniku o osoblju, institucije, nakon savjetovanja s odborom Pravilnika o osoblju, dodjeljuju EPSO‑u zadaću da donese potrebne mjere za primjenu jedinstvenih pravila u okviru postupaka odabira osoblja. Međutim, s jedne strane, u navedenom članku 7. stavku 2. točkama (a) i (b) pobliže je navedeno da su zadaće EPSO‑a, što se tiče postupaka odabira osoblja, ograničene na organiziranje općih natječaja i, na zahtjev pojedinačnih institucija, na pružanje tehničke pomoći za interne natječaje koje one organiziraju. S druge strane, valja zaključiti da je na temelju navedene odredbe dopušteno da se EPSO‑u povjeri samo odgovornost za donošenje potrebnih mjera za primjenu jedinstvenih pravila, ali ne i za donošenje obvezujućih pravila općenite i apstraktne prirode. U svakom slučaju, čak i pod pretpostavkom da je tako, Komisija ni u svojim pisanim obranama ni na raspravi nije uputila ni na koji akt institucija kojim bi one nakon savjetovanja s odborom Pravilnika o osoblju EPSO‑u povjerile odgovornost uspostavljanja obvezujućih pravila općenite i apstraktne prirode u području jezičnog režima natječaja koje on organizira.

57

Naime, iako se odredbama navedenima u točkama 54. i 56. supra EPSO‑u ne dodjeljuje ovlast da donosi obvezujuća pravila o jezičnom režimu natječaja koje on organizira, taj ured međutim, kako bi osigurao jednako postupanje i pravnu sigurnost, zadržava mogućnost da donese i objavi akte, kao što su Opća pravila i Opće smjernice, kojima najavljuje na koji će način u određenim situacijama iskoristiti diskrecijske ovlasti koje su mu tim odredbama dodijeljene. Ipak, navedeni tekstovi obvezuju EPSO samo u onoj mjeri u kojoj ne odstupaju od općih pravila kojima se uređuju njegove ovlasti i samo pod uvjetom da se njihovim donošenjem EPSO odriče izvršavanja diskrecijske ovlasti koja mu je dodijeljena u okviru ocjene potreba institucija i tijela Unije, uključujući njihove jezične potrebe, u trenutku organizacije raznih natječaja (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 8. ožujka 2016., Grčka/Komisija, C‑431/14 P, EU:C:2016:145, t. 69. i t. 71. i navedenu sudsku praksu).

58

S obzirom na prethodno navedeno, treba zaključiti da Opća pravila i Opće smjernice valja, u krajnjem slučaju, smatrati priopćenjima u smislu točke 91. presude od 27. studenoga 2012., Italija/Komisija (C‑566/10 P, EU:C:2012:752), u kojima se navode kriteriji na temelju kojih EPSO odabire jezični režim natječaja koje je dužan organizirati.

59

S obzirom na takve zaključke, valja ispitati pravnu prirodu pobijanih obavijesti kako bi se odlučilo o dopuštenosti predmetnih tužbi.

60

Kao što je navedeno u točki 42. supra, Komisija smatra da pobijane obavijesti čine potvrđujuće akte ili posve provedbene akte Općih pravila i Općih smjernica.

61

Kao prvo, u tom pogledu valja napomenuti da, kao što proizlazi iz članka 263. prvog stavka UFEU‑a, tužba za poništenje može biti podnesena protiv svih odredaba koje su donijele institucije Unije, neovisno o njihovoj prirodi ili obliku, i kojima je cilj proizvesti pravne učinke (vidjeti presudu od 6. travnja 2000., Španjolska/Komisija, C‑443/97, EU:C:2000:190, t. 27. i navedenu sudsku praksu), odnosno koje dovode do promjene pravne situacije koja je postojala prije njihova donošenja (vidjeti u tom smislu presudu od 29. lipnja 1995., Španjolska/Komisija, C‑135/93, EU:C:1995:201, t. 21.).

62

Iz te sudske prakse proizlazi da sudskim nadzorom predviđenim člankom 263. UFEU‑a nisu obuhvaćeni svi akti koji ne proizvode obvezujuće pravne učinke i koji mogu utjecati na interese pojedinca, kao što su potvrđujući akti i posve provedbeni akti (vidjeti u tom smislu rješenje od 14. svibnja 2012., Sepracor Pharmaceuticals (Irska)/Komisija, C‑477/11 P, neobjavljeno, EU:C:2012:292, t. 52. i navedenu sudsku praksu).

63

Konkretno, što se tiče potvrđujućih akata, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da se akt smatra čisto potvrđujućim u odnosu na prethodni pojedinačni akt kada ne sadržava nikakav novi element u odnosu na prethodni i kada mu nije prethodilo preispitivanje situacije njegova adresata (vidjeti u tom smislu presudu od 7. veljače 2001., Inpesca/Komisija, T‑186/98, EU:T:2001:42, t. 44., presudu od 6. svibnja 2009., M/EMEA, T‑12/08 P, EU:T:2009:143, t. 47., i presudu od 15. rujna 2011., CMB i Christof/Komisija, T‑407/07, neobjavljena, EU:T:2011:477, t. 89.). Osim toga, ta se sudska praksa može primijeniti na akte koji se ne mogu smatrati pojedinačnim aktima (vidjeti u tom smislu presudu od 13. studenoga 2014., Španjolska/Komisija, T‑481/11, EU:T:2014:945, t. 28. i 29. te navedenu sudsku praksu), kao što je uredba ili obavijest o natječaju (vidjeti presudu od 17. prosinca 2015., Italija/Komisija, T‑295/13, neobjavljena, EU:T:2015:997, t. 76. i navedenu sudsku praksu).

64

Što se tiče posve provedbenih akata, valja zaključiti da se takvim aktima ne stvaraju prava i obveze za treće osobe, nego se njima intervenira u provedbu prethodnog akta kojemu je cilj proizvesti obvezujuće pravne učinke ako su svi elementi pravila koje je određeno tim prethodnim aktom već utvrđeni i doneseni (vidjeti u tom smislu presudu od 20. studenoga 2008., Italija/Komisija, T‑185/05,EU:T:2008:519, t. 51. do 53. i navedenu sudsku praksu; vidjeti također u tom smislu i po analogiji mišljenje nezavisnog odvjetnika P. Cruza Villalóna u predmetu Komisija/Parlament i Vijeće, C‑427/12, EU:C:2013:871, t. 63.).

65

Kao drugo, valja podsjetiti da je, na temelju članka 1. stavka 1. točke (e) Priloga III. Pravilniku o osoblju, u obavijesti o natječaju – kao što su pobijane obavijesti – u slučaju natječajâ koji se provode na temelju testova, potrebno navesti vrstu testova i način ocjenjivanja. Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi, obavijesti o natječaju za odbor za odabir predstavljaju pravni okvir i okvir za procjenu. Osim toga, ključna je funkcija obavijesti o natječaju na najtočniji mogući način obavijestiti zainteresirane osobe o prirodi uvjeta koje je potrebno ispuniti za zapošljavanje na radno mjesto o kojemu je riječ, kako bi te osobe mogle ocijeniti mogućnost za podnošenje svoje prijave (vidjeti presudu od 17. prosinca 2015., Italija/Komisija, T‑295/13, neobjavljena, EU:T:2015:997, t. 49. i navedenu sudsku praksu).

66

Prema tome, svaka obavijest o natječaju donosi se s ciljem utvrđivanja pravila kojima se uređuje postupak provođenja jednog ili više posebnih natječaja, čiji se pravni okvir tim pravilima uspostavlja u skladu s ciljem koji je utvrdio TZI. Tim se pravnim okvirom – utvrđenim, prema potrebi, u skladu s pravilima opće primjene koja su primjenjiva na organizaciju natječaja – uređuje natječajni postupak o kojemu je riječ, od trenutka objave predmetne obavijesti do objave popisa uspješnih kandidata koji sadržava imena uspješnih kandidata predmetnog natječaja (vidjeti u tom smislu presudu od 17. prosinca 2015., Italija/Komisija, T‑295/13, neobjavljena, EU:T:2015:997, t. 50.).

67

U skladu s prethodno navedenim, valja zaključiti da se obavijest o natječaju – kao što su pobijane obavijesti – kojom se, uzimajući u obzir posebne potrebe predmetnih institucija i tijela Unije, utvrđuje pravni okvir određenog natječaja, uključujući i njegov jezični režim, te koja stoga ima samostalne pravne učinke, u načelu ne može smatrati potvrđujućim aktom ili posve provedbenim aktom prethodnih akata. Premda je točno da TZI, prema potrebi, u obnašanju svojih funkcija koje se sastoje u donošenju obavijesti o natječaju, mora poštovati ili primjenjivati pravila sadržana u prethodno donesenim općim aktima, to ipak ne dovodi u pitanje činjenicu da se pravni okvir svakog natječaja uspostavlja i određuje odgovarajućom obavijesti o natječaju, kojom se pobliže određuju uvjeti koje je potrebno ispuniti za zapošljavanje na predmetnom radnom mjestu ili mjestima.

68

U svakom slučaju, pa čak i pod pretpostavkom da bi obavijest o natječaju načelno mogla biti potvrđujući akt ili posve provedbeni akt u odnosu na akte koji joj prethode, iz sudske prakse navedene u točkama 62. i 63. ove presude proizlazi da se akt može smatrati potvrđujućim aktom ili isključivo provedbenim aktom u odnosu na prethodni akt samo kada prethodni akt ima za cilj stvaranje pravnih učinaka. Stoga, kako je izloženo u točkama 48. do 57. supra, to ne vrijedi za Opća pravila i Opće smjernice.

69

Naime, u točki 58. supra utvrđeno je da Opća pravila i Opće smjernice valja, u krajnjem slučaju, smatrati priopćenjima u smislu točke 91. presude od 27. studenoga 2012., Italija/Komisija (C‑566/10 P, EU:C:2012:752), u kojima se navode kriteriji na temelju kojih EPSO namjerava odabrati jezični režim za svaki natječaj koji je zadužen organizirati.

70

S obzirom na prethodno navedeno, valja zaključiti da pobijane obavijesti čine akte koji imaju obvezujuće pravne učinke u pogledu jezičnog režima predmetnih natječaja i stoga predstavljaju akte koji se mogu pobijati. Činjenica da je EPSO prilikom njihova donošenja uzeo u obzir kriterije utvrđene u Općim pravilima i Općim smjernicama, na koje izričito upućuju pobijane obavijesti (vidjeti točku 13. supra), ne može dovesti u pitanje navedenu tvrdnju.

71

Stoga valja odbiti argument o postojanju zapreke vođenju postupka koji je istaknula Komisija i odlučiti o meritumu predmetnih tužbi.

[omissis]

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (osmo vijeće)

proglašava i presuđuje: