1

Tužbom koju je tajništvo Službeničkog suda zaprimilo 7. veljače 2014. B. Dupré zahtijeva poništenje svojeg ugovora o radu kao člana privremenog osoblja Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD), potpisanog 1. travnja 2013., u dijelu u kojem ga se razvrstava u razred AD 5, i naknadu navodno pretrpljene štete.

2

Članak 5. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije, u verziji koja proizlazi iz Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 723/2004 od 22. ožujka 2004. o izmjeni Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica kao i Uvjeta zaposlenja koji se primjenjuju na ostale službenike Europskih zajednica, kako je posljednje izmijenjena Uredbom Vijeća (EU, Euratom) br. 1240/2010 od 20. prosinca 2010. (u daljnjem tekstu: Pravilnik o osoblju), glasi ovako:

„1.   Radna mjesta obuhvaćena ovim Pravilnikom o osoblju razvrstavaju se, u skladu s naravi i značajem poslova povezanih s tim radnim mjestima, u funkcijsku skupinu administratora (u daljnjem tekstu ,AD’) i funkcijsku skupinu asistenata (u daljnjem tekstu ‚AST’).

2.   Funkcijska skupina AD sastoji se od dvanaest razreda za osoblje koje obavlja upravljačke, idejne i analitičke te jezične i znanstvene poslove. […]

3.   Za imenovanje potrebno je najmanje:

[…]

[…]“

3

Na temelju članka 31. Pravilnika o osoblju:

„1.   Odabrani kandidati imenuju se u razred funkcijske skupine određen u obavijesti o natječaju koji su prošli.

2.   Ne dovodeći u pitanje članak 29. stavak 2. [Pravilnika o osoblju], dužnosnici se zapošljavaju samo u razrede od AST 1 do AST 4 ili od AD 5 do AD 8. Razred u obavijesti o natječaju određuje institucija u skladu sa sljedećim kriterijima:

[…]“

4

Članak 32. Pravilnika o osoblju predviđa:

„Dužnosnik se zapošljava na prvom stupnju svojeg razreda.

Radi uzimanja u obzir profesionalnog iskustva, tijelo za imenovanje može odobriti dodavanje radnog staža do najviše 24 mjeseca. Za primjenu ovog članka donose se opće provedbene odredbe.

[…]“

5

Na temelju članka 98. Pravilnika o osoblju, uvedenog Uredbom (EU, Euratom) br. 1080/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o izmjeni Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjeta zaposlenja koji se primjenjuju na ostale službenike Europske unije:

„1.   Za potrebe članka 29. stavka 1. točke (a) [Pravilnika o osoblju] pri popunjavanju slobodnog radnog mjesta u ESVD‑u tijelo za imenovanje u obzir uzima prijave dužnosnikâ Glavnog tajništva Vijeća [Europske unije], [Europske] [k]omisije i ESVD‑a, prijave privremenog osoblja na koje se primjenjuje članak 2. točka (e) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika [Europske unije] i prijave osoblja iz nacionalnih diplomatskih službi država članica, pri čemu se prednost ne daje nijednoj od tih kategorija. Odstupajući od članka 29. [Pravilnika o osoblju], pri zapošljavanju osoba koje nisu u službi institucije, ESVD do 30. lipnja 2013. zapošljava isključivo dužnosnike iz Glavnog tajništva Vijeća [Europske unije] i iz [Europske] [k]omisije te osoblje iz diplomatskih službi država članica.

[…]“

6

Članak 2. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije, u verziji koja proizlazi iz Uredbe br. 723/2004, kako je posljednje izmijenjena Uredbom br. 1240/2010 (u daljnjem tekstu: UZ), u točki (e) sadrži odredbu uvedenu Uredbom br. 1080/2010:

„Za potrebe ovih Uvjeta zaposlenja, ‚privremeno osoblje’ znači:

[…]

7

Članak 10. UZ‑a utvrđuje:

„1.   […] članak 5. stavci 1., 2., 3. i 4. te članak 7. Pravilnika o osoblju analogno se primjenjuju.

2.   U ugovoru člana privremenog osoblja navodi se razred i stupanj na kojem se član zapošljava.

[…]“

8

Na temelju članka 15. stavka 1. prvog podstavka UZ‑a:

„Privremeno osoblje na početku se razvrstava u odgovarajući razred u skladu s člankom 32. Pravilnika o osoblju.“

9

Članak 50.b UZ‑a, uveden Uredbom br. 1080/2010, glasi ovako:

„1.   Članovi osoblja iz nacionalnih diplomatskih službi država članica koji su odabrani u skladu s postupkom utvrđenim člankom 98. stavkom 1. Pravilnika o osoblju i koje su uputile njihove nacionalne diplomatske službe zapošljavaju se kao privremeno osoblje u skladu s člankom 2. točkom (e) [UZ‑a].

2.   Oni se mogu zaposliti na najdulje četiri godine. Ugovori se mogu produžiti za najviše četiri godine. Njihov radni odnos ukupno ne smije trajati dulje od osam godina. Međutim, u iznimnim okolnostima i u interesu službe, nakon što istekne osam godina, ugovor se može produžiti za najdulje dvije godine. Svaka država članica, u skladu s primjenljivim odredbama nacionalnog zakonodavstva, svojim dužnosnicima koji su zaposleni kao privremeno osoblje u ESVD‑u jamči neodgodiv povratak na posao nakon što im završi služba u ESVD‑u.

[…]“

10

Članak 6., naslovljen „Osoblje“, iz Odluke Vijeća 2010/427/EU od 26. srpnja 2010. o uspostavi organizacije i funkcioniranju [ESVD‑a] (SL L 201, str. 30.) glasi ovako:

„[…]

7.   Dužnosnici Unije i privremeno osoblje koji dolaze iz diplomatskih službi država članica imaju ista prava i obveze te uživaju jednako postupanje, posebice u pogledu pristupa svim radnim mjestima [u ESVD‑u] pod ekvivalentnim uvjetima. Nikakva razlika se ne pravi između privremenog osoblja koje dolazi iz nacionalnih diplomatskih službi i dužnosnika Unije u pogledu dodjele zadataka koje treba izvršiti u svim područjima aktivnosti ESVD‑a i u svim politikama koje provodi. […]

[…]

11.   Svaka država članica, u skladu s primjenljivim odredbama nacionalnog zakonodavstva, svojim dužnosnicima koji su zaposleni kao privremeno osoblje u ESVD‑u jamči neodgodiv povratak na posao nakon što im završi služba u ESVD‑u. Sukladno članku 50.b UZ‑a, ta služba ne može trajati više od osam godina, osim u slučaju produženja za najviše dvije godine, u iznimnim okolnostima i u interesu službe.

[…]“ [neslužbeni prijevod]

11

Tužitelj je radio najprije za Europsku komisiju, a zatim za ESVD kao upućeni nacionalni stručnjak od 2007. do 31. ožujka 2013. U svojem opisu radnog mjesta opisan je kao član osoblja zadužen za sigurnosnu politiku u području smanjenja kemijskih, bioloških, radioloških i nuklearnih rizika („Policy Officer – Security in the area of [Chemical, Biological, Radiological and Nuclear] Risk mitigation“).

12

Prije isteka njegova upućivanja kao nacionalnog stručnjaka u ESVD, tužitelj se prijavio za radno mjesto koje je bilo predmet obavijesti o slobodnom radnom mjestu EEAS/2012/AD/36 namijenjene zapošljavanju u odjelu „Sigurnosna politika i sankcije“ člana osoblja zaduženog za sigurnosnu politiku u području smanjenja kemijskih, bioloških, radioloških i nuklearnih rizika („ Policy Officer – Security in the area of [Chemical, Biological, Radiological and Nuclear] Risk mitigation“) (u daljnjem tekstu: obavijest o slobodnom radnom mjestu).

13

Iz obavijesti o slobodnom radnom mjestu proizlazi da kandidati moraju biti ili dužnosnici određenih institucija Europske unije u razredima AD 5 do AD 14 ili članovi privremenog osoblja zaposleni na temelju članka 2. točke (e) UZ‑a ili članovi osoblja iz nacionalnih diplomatskih službi država članica. Što se tiče kandidata koji su članovi osoblja iz nacionalnih diplomatskih službi država članica, obavijest o slobodnom radnom mjestu navodi da, osim državljanstva jedne od država članica, moraju imati i razinu obrazovanja koja odgovara završenom sveučilišnom studiju potvrđenu diplomom ako je redovno trajanje studija najmanje tri godine. Također se od njih tražilo da su radili najmanje dvije godine u nacionalnoj administraciji.

14

Iz obavijesti o slobodnom radnom mjestu također proizlazi da ako se odabere dužnosnik Unije, bit će imenovan u svojem razredu. Ako izabrani kandidat pripada osoblju iz diplomatske službe jedne od država članica, ponudit će mu se ugovor na temelju članka 2. točke (e) UZ‑a koji ne može trajati dulje od četiri godine i bit će imenovan u razredu AD 5.

15

Prijava tužitelja je izabrana i on je 1. travnja 2013. potpisao ugovor o radu s ESVD‑om. Iz ugovora proizlazi da je tužitelj od tog datuma zaposlen kao član privremenog osoblja u smislu članka 2. točke (e) UZ‑a, u razredu AD 5, stupnju 2. Kao mjesto rada određen je Bruxelles (Belgija).

16

S obzirom na to da razred AD 5 ne odgovara ni poslovima predviđenima u obavijesti o slobodnom radnom mjestu ni onima koje je izvršavao i s obzirom na to da je bio diskriminiran u odnosu na dužnosnike Unije, tužitelj je 27. lipnja 2013. podnio „zahtjev u smislu članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju“, s ciljem ispravljanja očite pogreške u ocjeni prilikom njegova razvrstavanja.

17

Tijelo nadležno za sklapanje ugovora o radu ESVD‑a smatralo je da zahtjev tužitelja predstavlja „žalbu u smislu članka 90. [stavka] 2. Pravilnika o osoblju“ te ga je odbilo odlukom od 28. listopada 2013.

18

Tužitelj od Službeničkog suda zahtijeva da:

„

19

Na temelju članka 39. stavka 1. Poslovnika koji je bio na snazi na dan podnošenja tužbe, tuženik mora podnijeti odgovor na tužbu u roku od dva mjeseca od dostave tužbe.

20

Kao što proizlazi iz potvrde o primitku tužbe, ona je uredno dostavljena 14. veljače 2014. na adresu visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku u Bruxellesu, što je adresa koju je ESVD prethodno dao Službeničkom sudu za potrebe dostave postupovnih akata.

21

Rok od dva mjeseca za podnošenje odgovora na tužbu istekao je 24. travnja 2014., uključujući produljenje roka zbog udaljenosti, a da ESVD nije podnio odgovor.

22

Tajništvo Službeničkog suda obavijestilo je tužitelja dopisom od 2. srpnja 2014. o izostanku odgovora na tužbu u propisanom roku i zatvaranju pisanog dijela postupka. Pritom je tajništvo podsjetilo tužitelja da raspolaže mogućnošću da od Službeničkog suda na temelju članka 116. stavka 1. prvog podstavka Poslovnika koji je tada bio na snazi zatraži da donese presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev. U svojem dopisu tajništvo Službeničkog suda upozorilo je tužitelja na tekst stavka 4. istog članka, prema kojem je protiv presude zbog ogluhe ipak moguće podnijeti prigovor. Dopisom od istog 2. srpnja 2014., tajništvo Službeničkog suda prenijelo je ESVD‑u dopis upućen tužitelju, kad je i obavijestilo ESVD o zatvaranju pisanog dijela postupka.

23

Dopisom od 10. srpnja 2014. tužitelj je zatražio od Službeničkog suda da donese presudu kojom prihvaća njegov tužbeni zahtjev, kao što on proizlazi iz tužbe. Taj je zahtjev dostavljen ESVD‑u.

24

Dana 11. srpnja 2014. ESVD se obratio Službeničkom sudu kako bi, sukladno članku 116. stavku 1. drugom podstavku Poslovnika koji je tada bio na snazi, zatražio otvaranje usmenog dijela postupka o tužiteljevom zahtjevu od 10. srpnja 2014. i da mu se pošalje preslika tužbe. Službenički sud je poslao presliku tužbe ESVD‑u i, odlukom od 24. studenoga 2014., nije prihvatio zahtjev za otvaranje usmenog dijela postupka o navedenom zahtjevu.

25

Na temelju odredaba članka 121. stavka 2. Poslovnika, koje su preuzele one iz članka 116. stavka 2. Poslovnika koji je bio na snazi do 30. rujna 2014., prije donošenja presude zbog ogluhe Službenički sud ispituje dopuštenost tužbe i provjerava jesu li uredno ispunjene formalnosti te čini li se zahtjev tužitelja osnovnim. Službenički sud može odrediti mjere upravljanja postupkom ili izvođenja dokazâ.

26

U ovom slučaju, iz spisa predmeta proizlazi da je tužba podnesena Službeničkom sudu u roku od tri mjeseca propisanom Pravilnikom o osoblju produljenom zbog udaljenosti za deset dana računajući od dostave odbijanja žalbe tužitelju; da tužitelj osporava odluku o razvrstavanju prilikom njegova zapošljavanja kao člana privremenog osoblja, da on smatra da mu je nanesena šteta i da ima pravni interes jer osporava pojedinačnu upravnu odluku koja stvara obvezne pravne učinke takve naravi da izravno i trenutačno utječu na njegove interese.

27

Iz spisa također proizlazi da je tužba uredno dostavljena ESVD‑u na adresi u Bruxellesu koju je potonji dao tajništvu Službeničkog suda za potrebe dostave postupovnih akata i da ESVD nije podnio odgovor na tužbu u roku.

28

Slijedi da u ovom slučaju ne postoje nikakve sumnje o dopuštenosti tužbe i da su formalne pretpostavke uredno ispunjene.

29

U ovom trenutku je na Službeničkom sudu da provjeri čini li se tužiteljev zahtjev osnovanim, s obzirom na tužbu i njezine priloge. U tu svrhu, Službenički sud nije smatrao potrebnim poduzeti mjere upravljanja postupkom niti narediti izvođenje dokazâ.

30

Tužitelj zahtijeva, u mjeri u kojoj je to potrebno, poništenje odluke od 28. listopada 2013. kojom se odbija žalba.

31

Iz stalne sudske prakse proizlazi da su upravna žalba i njezino izričito ili prešutno odbijanje sastavni dio kompleksnog postupka i predstavljaju samo preduvjet za pokretanje postupka pred sudom. U tim uvjetima, iako je formalno upravljena protiv odbijanja žalbe, tužba dovodi do toga da sud odlučuje o aktu kojim se nanosi šteta protiv kojeg je žalba bila podnesena, osim u slučaju u kojem odbijanje žalbe ima različit opseg od akta protiv kojeg je žalba bila podnesena. U više navrata je presuđeno da izričita odluka o odbijanju žalbe, s obzirom na svoj sadržaj, ne mora potvrđivati akt koji tužitelj osporava. O takvom je slučaju riječ kada odluka o odbijanju žalbe sadrži preispitivanje tužiteljeve situacije, s obzirom na nove pravne i činjenične elemente, ili kada se njome prvotna odluka mijenja ili nadopunjuje. U tim slučajevima, odbijanje žalbe predstavlja akt koji je podvrgnut nadzoru suda, koji ga uzima u obzir prilikom ocjene zakonitosti osporavanog akta, ili ga čak smatra aktom kojim se nanosi šteta, a koji je zamijenio prvotni (presuda Adjemian i dr./Komisija, T‑325/09 P, EU:T:2011:506, t. 32.).

32

S obzirom na to da u sustavu uređenom Pravilnikom o osoblju osoba u pitanju mora podnijeti žalbu protiv odluke koju osporava, a zatim tužbu protiv odluke kojom se odbija ta žalba, sud Unije je odlučio da je tužba dopuštena bez obzira na to je li usmjerena samo protiv odluke koja je predmet žalbe, protiv odluke o odbijanju žalbe ili protiv tih dviju odluka zajedno, pod uvjetom da su žalba i tužba podnesene u rokovima predviđenima u člancima 90. i 91. Pravilnika o osoblju. Međutim, sukladno načelu ekonomičnosti postupka, sudovi Unije mogu odlučiti da nije potrebno posebno odlučivati o zahtjevima usmjerenima protiv odluke koja se odnosi na odbijanje žalbe ako zaključe da ti zahtjevi nemaju samostalan sadržaj, već su zapravo isti kao oni upućeni protiv odluke protiv koje je uložena žalba (vidjeti u tom smislu presudu Vainker/Parlament, 293/87, EU:C:1989:8, t. 7. i 8.). To osobito može biti slučaj ako sud Unije utvrdi da odluka o odbijanju žalbe, u nekim slučajevima jer je implicitna, samo potvrđuje odluku koja je predmet žalbe i da stoga poništenje prve odluke ne bi proizvelo učinak na pravnu situaciju osobe u pitanju koji bi se razlikovao od učinka poništenja druge odluke (presuda Adjemian i dr./Komisija, EU:T:2011:506, t. 33.).

33

U ovom slučaju, jasno je da odluka o odbijanju žalbe ne sadrži preispitivanje tužiteljeve situacije s obzirom na nove pravne ili činjenične elemente, nego potvrđuje odluku o razvrstavanju u razred AD 5, stupanj 2, koji je naveden u tužiteljevom ugovoru o radu, te se ograničava na ispitivanje razloga i argumenata koje je istaknuo tužitelj i pojašnjavanje obrazloženja navedene odluke o razvrstavanju. U takvoj situaciji, upravo se zakonitost prvotnog akta kojim se nanosi šteta mora ispitati uzimajući u obzir obrazloženje odluke o odbijanju žalbe, s obzirom na to da bi se to obrazloženje trebalo poklapati s tim aktom (vidjeti u tom smislu presudu Komisija/Birkhoff, T‑377/08 P, EU:T:2009:485, t. 58. i 59. i navedenu sudsku praksu).

34

Slijedom toga, tužbeni zahtjev za poništenje usmjeren protiv odluke o odbijanju žalbe nema samostalan sadržaj i tužba se mora smatrati usmjerenom protiv odluke sadržane u ugovoru o radu tužitelja od 1. travnja 2014., kojom ga se razvrstava u razred AD 5 (u daljnjem tekstu: pobijana odluka o razvrstavanju) i čije je obrazloženje pojašnjeno odlukom o odbijanju žalbe od 28. listopada 2013. (vidjeti u tom smislu presude Eveillard/Komisija, T‑258/01, EU:T:2004:177, t. 31. i 32. i Buxton/Parlament, F‑50/11, EU:F:2012:51, t. 21.).

35

Prema tome, nije potrebno zasebno odlučiti o zahtjevu za poništenje odluke o odbijanju žalbe.

36

Što se tiče tužbenog zahtjeva koji ide za tim da Službenički sud, s jedne strane, naloži razvrstavanje tužiteljevog radnog mjesta u razred koji odgovara razini njegovih odgovornosti i, s druge strane, naloži ESVD‑u da retroaktivno provede sve posljedice, osobito financijske, tog ponovnog razvrstavanja, počevši od tužiteljeva stupanja u službu, valja podsjetiti da u sklopu tužbe podnesene na temelju članka 91. Pravilnika o osoblju sud ne može a da pritom ne ugrozi prerogative upravnog tijela donositi načelna proglašenja ili utvrđenja niti davati naloge nekoj instituciji (vidjeti rješenje Caminiti/Komisija, F‑71/09, EU:F:2011:53, t. 23. i navedenu sudsku praksu). Najviše što se može tražiti od institucije jest da poduzme mjere, poput onih koje zahtijeva tužitelj, za primjenu presude kojom se prihvaća tužiteljev zahtjev za poništenje.

37

Slijedi da tužbeni zahtjev koji ide za tim da Službenički sud naloži razvrstavanje tužiteljevog radnog mjesta u razred koji odgovara razini njegovih odgovornosti i naloži ESVD‑u da retroaktivno provede sve posljedice, osobito financijske, tog ponovnog razvrstavanja, počevši od tužiteljeva stupanja u službu, nije dopušten.

38

U prilog osnovanosti zahtjeva za poništenje pobijane odluke o razvrstavanju, tužitelj ističe jedan tužbeni razlog, koji se temelji na nezakonitosti obavijesti o slobodnom radnom mjestu na temelju koje je zaposlen, a koji je podijeljen na tri dijela. Prvi dio se temelji na povredi načela da razred odgovara radnom mjestu kao i na povredi članka 5. Pravilnika o osoblju i točke A Priloga I. Pravilniku o osoblju. Drugi dio je izveden iz očite pogreške u ocjeni. Treći dio temelji se na povredi načela jednakog postupanja i zabrane svake diskriminacije kao i na povredi članka 6. stavka 7. Odluke 2010/427.

39

Službenički sud utvrđuje da je tužitelj u svojoj tužbi razvio argumentaciju samo u pogledu prvog i trećeg dijela tužbenog razloga. Drugi dio tužbenog razloga, izveden iz očite pogreške u ocjeni, nije ni na koji način potkrijepljen ikakvom argumentacijom, suprotno pravilu predviđenom u članku 35. stavku 1. točki (e) Poslovnika koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe i preuzetom u članku 50. stavku 1. točki (e) Poslovnika. Stoga drugi dio tužbenog razloga valja proglasiti nedopuštenim.

40

Tužitelj ističe nezakonitost obavijesti o slobodnom radnom mjestu jer je u njoj predviđeno imenovanje u razred AD 5 samo za kandidate koji su iz nacionalnih diplomatskih službi država članica. Međutim, taj razred, u koji je razvrstan kao član privremenog osoblja, ne odgovara zadacima koje tužitelj treba izvršavati i ne odražava njihovu važnost niti odgovornosti koje snosi. Naime, postupanje s „osjetljivim“ spisima koji su mu dodijeljeni nužno zahtijeva znatno iskustvo u njegovu području stručnosti i u svakom slučaju ne može ga obavljati dužnosnik na početku karijere, koji ima tek dvije godine iskustva, kao što to zahtijeva obavijest o slobodnom radnom mjestu. Dodaje kako je u dvadeset i pet godina profesionalnog iskustva njih petnaest radio u području stručnosti na koje se odnosi obavijest o slobodnom radnom mjestu i da se radno mjesto na kojem je bio kao upućeni nacionalni stručnjak smatralo „osjetljivim“ zbog traženih sposobnosti. Kad je imenovan članom privremenog osoblja u razredu AD 5, njegovi poslovi ostali su potpuno isti.

41

Tužitelj također ističe da su opisi radnih mjesta drugih dvaju članova njegova tima, koje je priložio tužbi, istovjetni opisu njegova radnog mjesta, iako, s jedne strane, dužnosnici na tim radnim mjestima razvrstani su jedan u razred AD 12, a drugi u razred AD 13 i, s druge strane, on je imenovan u razred AD 5 zamjenjujući dužnosnika iz razreda AD 13 i kako bi obavljao iste poslove. Te okolnosti pokazuju neprikladnost razreda u koji je razvrstan s obzirom na njegove poslove i odgovornosti.

42

Tužitelj dodaje da točka A Priloga I. Pravilniku o osoblju predviđa da razred AD 5 odgovara nižim radnim mjestima, dok on nije na nižem radnom mjestu i pokazuje visok stupanj neovisnosti u obavljanju svojih poslova. Tužitelj k tomu ističe da opis radnog mjesta, koji je priložio tužbi, koji se odnosi na radno mjesto upućenog nacionalnog stručnjaka koji ga je zamijenio počevši od listopada 2013., zahtijeva najmanje osam godina radnog iskustva u području stručnosti i da u praksi nitko od njegovih kolega u timu kojeg je dio nije zaposlen u razredu AD 5.

43

Konačno, tužitelj tvrdi da je pobijana odluka o razvrstavanju posljedica proračunskih ograničenja, dok se na temelju članka 6. stavka 8. Odluke 2010/427 odabir osoblja mora provesti na objektivnoj osnovi i s ciljem osiguravanja osoblja s najvišim kvalitetama sposobnosti, učinkovitosti i integriteta. Tužiteljevo je mišljenje da je argument koji se odnosi na proračunska ograničenja ESVD‑a neosnovan jer, da je izabran kandidat koji je zauzeo drugo mjesto prilikom odabira slijedom obavijesti o slobodnom radnom mjestu, s obzirom na to da je dužnosnik, njegova bi mjesečna plaća odgovarala onoj dužnosnika u razredu AD 13.

44

Službenički sud kao prvo utvrđuje da tužiteljeva tvrdnja, prema kojoj obavijest o slobodnom radnom mjestu predviđa imenovanje u razred AD 5 samo za kandidate koji su iz nacionalnih diplomatskih službi država članica, počiva na pogrešnom shvaćanju teksta obavijesti o slobodnom radnom mjestu.

45

Naime, iz točke 1. prve skupine uvjeta za sudjelovanje iz obavijesti o slobodnom radnom mjestu proizlazi da, sukladno članku 98. Pravilnika o osoblju, kandidati moraju biti ili dužnosnici Glavnog tajništva Vijeća Europske unije, Komisije ili ESVD‑a ili članovi privremenog osoblja na koje se primjenjuje članak 2. točka (e) UZ‑a, odnosno članovi osoblja upućeni iz nacionalnih diplomatskih službi država članica zaposleni radi privremenog popunjavanja stalnog radnog mjesta u ESVD‑u, ili članovi osoblja iz nacionalnih diplomatskih službi država članica.

46

Prema tome, dok su postojale tri moguće kategorije kandidata, odnosno oni koji su bili dužnosnici Unije, oni koji su već zaposleni u ESVD‑u kao privremeno osoblje u smislu članka 2. točke (e) UZ‑a i oni, poput tužitelja, koji ne pripadaju ni jednoj ni drugoj od tih kategorija, u obavijesti o slobodnom radnom mjestu predviđeno je razvrstavanje u razred uspješnoga kandidata koje bi se za dužnosnike Unije izvršilo u razred u kojem jesu, a za ostale, tj. osoblje nacionalnih diplomatskih službi država članica, u razred AD 5.

47

Iako je točno da obavijest o slobodnom radnom mjestu dopušta dužnosnicima u razredima AD 5 do AD 14 da se prijave za radno mjesto, da je uspješni kandidat bio dužnosnik u razredu AD 5, bio bi razvrstan u taj isti razred. Prema tome, ne može se prihvatiti argument tužitelja prema kojem je obavijest o slobodnom radnom mjestu nezakonita jer predviđa da će samo članovi osoblja iz nacionalnih diplomatskih službi država članica zaposleni na tom radnom mjestu biti imenovani u razred AD 5.

48

K tomu valja navesti da se uvjeti koje su kandidati koji su članovi osoblja iz nacionalnih diplomatskih službi država članica morali ispuniti sukladno točki 2. druge skupine uvjeta za sudjelovanje, odnosno da imaju razinu obrazovanja koja odgovara završenom sveučilišnom studiju u trajanju od najmanje tri godine potvrđenu diplomom, poklapaju s uvjetom iz članka 5. stavka 3. točke (b) pod (i) Pravilnika o osoblju za imenovanje u razrede 5 i 6 funkcijske skupine administratora (AD), što je uvjet koji se jasno razlikuje od onog postavljenog u članku 5. stavku 3. točki (c) Pravilnika o osoblju za imenovanje u razrede 7 do 16 iste funkcijske skupine.

49

Slijedi da, s obzirom na razinu višeg obrazovanja koju obavijest o slobodnom radnom mjestu zahtijeva od kandidata koji su članovi osoblja iz nacionalnih diplomatskih službi država članica, odnosno onu predviđenu u članku 5. stavku 3. točki (b) pod (i) Pravilnika o osoblju za imenovanje u razrede 5 i 6 funkcijske skupine AD, kao i minimalni traženi broj godina profesionalnog iskustva od samo dvije godine, kandidati koji su članovi osoblja iz nacionalnih diplomatskih službi država članica, među kojima je bio tužitelj, nisu mogli biti dovedeni u zabludu u pogledu razreda koji odgovara radnom mjestu koje se popunjava. Naime, da je ESVD želio popuniti radno mjesto razredima AD 7 i više, u obavijesti o slobodnom radnom mjestu bila bi se zahtijevala razina obrazovanja predviđena u članku 5. stavku 3. točki (c) Pravilnika o osoblju i u svakom slučaju više godina profesionalnog iskustva.

50

Kao drugo, Službenički sud ne može prihvatiti tužiteljev argument koji se odnosi na raskorak između odgovornosti koje snosi, a koje tvrdi da može ispunjavati upravo zahvaljujući svojem znatnom iskustvu u području stručnosti na koje se odnosi obavijest o slobodnom radnom mjestu, i razreda AD 5 u koji je imenovan.

51

Naime, iz teksta opisa glavnih zadataka koje uspješni kandidat treba obavljati, kako su navedeni u obavijesti o slobodnom radnom mjestu, proizlazi da oni u potpunosti odgovaraju onima koji se povjeravaju dužnosniku na početku karijere. Tako su ti zadaci na više mjesta opisani na sljedeći način: „pridonijeti“ pripremi dokumenata, uz blisku suradnju među ostalim s drugim institucijama, državama članicama ili međunarodnim organizacijama; „pridonijeti“ sastavljanju osnovnog zakonodavstva; „nastojati osigurati“ koordinaciju; „sudjelovati ili predstavljati odjel [‚Sigurnosna politika i sankcije’]“ posebice na sastancima s institucijama Unije, državama članicama ili trećim državama, što su poslovi koji ne zahtijevaju znatno prethodno iskustvo za njihovo obavljanje.

52

Valja nadodati da tužiteljev argument prema kojem poslovi administratora razvrstanog u razred AD 5, kako su navedeni u točki A Priloga I. Pravilniku o osoblju, odgovaraju onima nižeg pravnika, nižeg ekonomista, nižeg znanstvenika, i da to nije u skladu s odgovornostima koje on sam ima a da pritom nije niži zaposlenik u odnosu na drugog dužnosnika ili člana osoblja, očito ne uzima u obzir opis poslova koji se nalazi u obavijesti o slobodnom radnom mjestu, a koji kao glavne zadatke navodi „pripremiti informacije, bilješke i druge dokumente […] za rukovodeće dužnosnike i političku razinu“.

53

Kao treće, ne mogu se prihvatiti ni argumenti koje je tužitelj istaknuo u prilog svojoj tvrdnji prema kojoj je trebao biti razvrstan u viši razred jer se, kao prvo, radno mjesto na kojem je bio kao upućeni nacionalni stručnjak smatralo „osjetljivim“ prema opisu radnog mjesta zbog posebnih traženih sposobnosti, dok su njegovi poslovi ostali potpuno isti kad je imenovan kao član privremenog osoblja u razred AD 5; kao drugo, jer se u prosincu 2012. taj opis radnog mjesta poklapao s onima drugih dvaju članova istog tima, koji su dužnosnici, jedan u razredu AD 12, a drugi u razredu AD 13; i kao treće, jer je zaposlen kao član privremenog osoblja i razvrstan u razred AD 4, dok je njegov prethodnik bio dužnosnik u razredu AD 13.

54

U tom pogledu valja napomenuti da pravilo da razred odgovara radnom mjestu podrazumijeva usporedbu između poslova koje izvršava dužnosnik ili član privremenog osoblja i njegova razreda u hijerarhiji, uzimajući u obzir njihovu narav, važnost i opseg (presuda Michail/Komisija, F‑100/09, EU:F:2011:132, t. 65.). U ovom slučaju, iz točaka 48., 51. i 52. ove presude proizlazi da su i zadaci poput onih opisanih u obavijesti o slobodnom radnom mjestu i uvjet koji se odnosi na razinu obrazovanja koja se traži od kandidata za radno mjesto koje treba popuniti ekvivalentni zadacima koji se uobičajeno povjeravaju dužnosnicima i privremenom osoblju u razredu AD 5 odnosno minimalnoj razini obrazovanja potrebnoj za imenovanje dužnosnikom ili članom privremenog osoblja u navedenom razredu.

55

Što se tiče prvog tužiteljeva argumenta, Službenički sud utvrđuje da iz jednostavne usporedbe između nabrojenih poslova koje bi zaposleni član privremenog osoblja u razredu AD 5 trebao obavljati, kao što proizlaze iz obavijesti o slobodnom radnom mjestu, i onih navedenih u opisu radnog mjesta na kojem je bio tužitelj kao upućeni nacionalni stručnjak, proizlazi da taj argument nema činjeničnu potporu. Naime, prva skupina poslova navedena u opisu radnog mjesta na kojem je bio tužitelj kao upućeni nacionalni stručnjak ne javlja se u opisu poslova u obavijesti o slobodnom radnom mjestu. Isto vrijedi za četvrti i peti zadatak treće skupine poslova navedene u gore navedenom opisu kao i za prvi, treći i četvrti zadatak četvrte skupine poslova u gore navedenom opisu radnog mjesta.

56

Što se tiče drugog tužiteljeva argumenta, koji se oslanja na opise radnih mjesta drugih dvaju članova njegova tima, od kojih su obojica dužnosnici, razvrstani jedan u razred AD 12, a drugi u razred AD 13, valja navesti da se tamo navedeni zadaci zaista poklapaju s nabrojanim poslovima na radnom mjestu upućenog nacionalnog stručnjaka na kojem je bio tužitelj, ali se veoma razlikuju od onih navedenih u obavijesti o slobodnom radnom mjestu.

57

Što se tiče trećeg tužiteljeva argumenta, čak i da je bio zaposlen na radnom mjestu na kojem je prethodno bio dužnosnik u razredu AD 13, ta okolnost ne može utjecati na zakonitost pobijane odluke o razvrstavanju, kojom je tužitelj razvrstan u osnovni razred funkcijske skupine AD slijedom obavijesti o slobodnom radnom mjestu za koje se prijavio (vidjeti u tom smislu presudu BV/Komisija, F‑133/11, EU:F:2013:199, t. 64. do 67.).

58

U svakom slučaju, poslovi koje je tužitelj obavljao kao nacionalni stručnjak upućen u ESVD, prije nego što je zaposlen kao član privremenog osoblja ESVD‑a, ne mogu se uzeti u obzir za potrebe usporedbe poslova na radnom mjestu na kojem se tužitelj nalazi temeljem spornog ugovora o radu jer se kao upućeni nacionalni stručnjak nije mogao pozivati na razvrstavanje u razrede primjenom Pravilnika o osoblju.

59

Kao četvrto i posljednje, ne mogu se prihvatiti ni tužiteljevi argumenti u prilog nezakonitosti pobijane odluke o razvrstavanju koji se temelje, prvi, na tome da obavijest o slobodnom radnom mjestu dopušta dužnosnicima u razredima od AD 5 do AD 14 da se prijave i, drugi, na tome da su dužnosnici koji rade ili su radili u istoj službi kao tužitelj i koji su navodno obavljali iste poslove bili razvrstani u razred koji je viši od onog u koji je on razvrstan.

60

Naime, otkad je Pravilnik o osoblju izmijenjen 1. svibnja 2004., osim razreda AD 15 i AD 16, namijenjenih radnim mjestima direktora i/ili glavnih direktora, Pravilnik o osoblju ne predviđa da obavljani poslovi odgovaraju određenom razredu, već omogućuje razdvajanje razreda i poslova (presuda Bouillez i dr./Vijeće, F‑53/08, EU:F:2010:37, t. 54.), što ima za posljedicu da dužnosnici u funkcijskoj skupini AD imaju linearnu karijeru, koja može napredovati od razreda AD 5 do AD 14, pomoću promaknuća.

61

U ovom slučaju, budući da opis zadataka, naveden u obavijesti o slobodnom radnom mjestu, odgovara idejnim i analitičkim poslovima, što su poslovi koje na temelju članka 5. stavka 2. Pravilnika o osoblju izvršava osoblje u funkcijskoj skupini AD počevši od razreda AD 5, u obavijesti o slobodnom radnom mjestu je pravilno predviđeno da se dužnosnici mogu prijaviti za predmetno radno mjesto počevši od razreda AD 5 do razreda AD 14 i da će odabrani kandidat biti imenovan u svoj razred.

62

Već je presuđeno da istovjetne ili slične poslove mogu izvršavati osobe iz različitih razreda, kao što to proizlazi iz točke A Priloga I. Pravilniku o osoblju, koja za većinu poslova koji su tamo nabrojeni predviđa da ih mogu obavljati dužnosnici različitih razreda. Prema tome, pravilo da razred odgovara radnom mjestu povrijeđeno je samo ako su obavljani poslovi u cjelini očito izvan onih koji odgovaraju razredu i radnom mjestu dužnosnika u pitanju (presuda Z/Sud, F‑88/09 i F‑48/10, EU:F:2012:171, t. 138. koja je predmet žalbenog postupka pred Općim sudom Europske unije u predmetu T‑88/13 P). Ta sudska praksa koja je utvrđena u odnosu na dužnosnike također se primjenjuje kad je riječ o privremenom osoblju.

63

Što se tiče tužiteljeva argumenta prema kojem je njegovo razvrstavanje u razred AD 5 posljedica proračunskih ograničenja, dovoljno je utvrditi da iz spisa ne proizlazi da se ESVD oslonio na takve razloge kad je odlučio da će radno mjesto koje treba popuniti, a koje je predmet obavijesti o slobodnom radnom mjestu, biti u razredu AD 5.

64

Slijedi da tužitelj nije uspio dokazati da je razred AD 5 neprikladan za poslove opisane u obavijesti o slobodnom radnom mjestu i da njegovo radno mjesto ne odgovara razredu u koji je razvrstan jer je u tom pogledu istaknuo samo navode o odgovornostima koje ima i o razredu nekih svojih kolega dužnosnika.

65

Prema tome, treba odbiti prvi dio tužbenog razloga, koji se temelji na povredi načela da razred odgovara radnom mjestu kao i na povredi članka 5. Pravilnika o osoblju i točke A Priloga I. Pravilniku o osoblju.

66

Tužitelj se poziva na članak 21. stavak 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, članak 1.d Pravilnika o osoblju i članak 6. stavak 7. Odluke 2010/427 kako bi zahtijevao jednako postupanje između privremenog osoblja i dužnosnika. Tvrdi da u ovom slučaju iz obavijesti o slobodnom radnom mjestu proizlazi da je na radno mjesto na koje je imenovan privremeno osoblje iz nacionalnih diplomatskih službi država članica moglo biti zaposleno samo u razred AD 5, dok kad je riječ o dužnosnicima, oni su mogli biti imenovani od razreda AD 5 do razreda AD 14.

67

Tužiteljevo mišljenje je da takvo različito razvrstavanje za izvršavanje istih funkcija ne odgovara zahtjevu pristupa radnim mjestima pod ekvivalentnim uvjetima koje postavlja, propisanog u članku 6. stavku 7. Odluke 2010/427. Tužitelj u tom pogledu ističe da opseg razreda predloženih za zapošljavanje dužnosnika omogućava im da očuvaju i koriste svoj senioritet, dok su članovi osoblja koji pripadaju diplomatskim službama država članica spriječeni u tome da uživaju prednosti svojeg iskustva, što dovodi do nejednakog postupanja zbog njihova podrijetla što se tiče uvjeta zapošljavanja i rada, iako su i jedni i drugi podvrgnuti zajedničkom postupku odabira.

68

Ti tužiteljevi argumenti ne mogu se prihvatiti.

69

Kao što to proizlazi iz stalne sudske prakse, načelo nediskriminacije primjenjuje se samo na osobe koje se nalaze u istim ili usporedivim situacijama i usto zahtijeva da su razlike u postupanju između različitih kategorija dužnosnika ili privremenog osoblja opravdane pomoću objektivnoga i razumnoga kriterija te da je razlika proporcionalna cilju koji se razlikovanjem želi postići (presuda Afari/ESB, T‑11/03, EU:T:2004:77, t. 65. i navedena sudska praksa). Riječ je o povredi načela jednakog postupanja kada se različito postupa prema dvama kategorijama osoba čije činjenične i pravne situacije nisu u bitnom različite i kada se jednako postupa prema različitim situacijama (presuda Schönberger/Parlament, F‑7/08, EU:F:2009:10, t. 45. i navedena sudska praksa).

70

U ovom slučaju, točno je da na temelju članka 6. stavka 7. Odluke 2010/427 dužnosnici Unije i članovi osoblja iz nacionalnih diplomatskih službi država članica imaju ista prava i obveze te uživaju jednako postupanje, posebice u pogledu pristupa svim radnim mjestima pod ekvivalentnim uvjetima.

71

Iz teksta obavijesti o slobodnom radnom mjestu proizlazi da su i popis predviđenih uvjeta za sudjelovanje i kriteriji odabira bili isti za dužnosnike Unije i za članove osoblja iz nacionalnih diplomatskih službi država članica, pri čemu se jedina razlika sastojala u tome da se od potonjih zahtijevalo ispunjenje uvjeta u vezi s državljanstvom i razinom obrazovanja koje su dužnosnici u funkcijskoj skupini AD dužni ispuniti prilikom zapošljavanja. Prema tome, valja utvrditi da obavijest o slobodnom radnom mjestu nije pravila razliku što se tiče pristupa radnom mjestu ovisno o podrijetlu kandidata.

72

Što se tiče razreda prilikom razvrstavanja, Službenički sud je u točki 47. ove presude već utvrdio da, da je uspješni kandidat bio dužnosnik u razredu AD 5, bio bi premješten i zadržao bi taj isti razred, koji je isti onaj u koji je tužitelj razvrstan kao član privremenog osoblja. Prema tome, obavijest o slobodnom radnom mjestu ne pravi razliku u pogledu razvrstavanja u osnovni razred funkcijske skupine AD ovisno o tome je li uspješni kandidat dužnosnik Unije ili član osoblja iz nacionalnih diplomatskih službi.

73

Tužitelj ipak sebe smatra žrtvom diskriminacije zbog toga što bi imenovani dužnosnik iz razreda višeg od razreda AD 5 bio zadržao svoj razred da je bio imenovan na radno mjesto koje je predmet obavijesti o slobodnom radnom mjestu, dok on, zbog mogućnosti razvrstavanja privremenog osoblja isključivo u razred AD 5, nije mogao uživati prednosti svojeg senioriteta.

74

Taj se argument ne može prihvatiti jer se dužnosnici Unije i članovi osoblja iz nacionalnih diplomatskih službi država članica koji su upućeni u ESVD ne nalaze u istoj ili sličnoj situaciji, s obzirom na okvir u kojem će se njihova karijera razvijati, a i način na koji njihova matična administracija ocjenjuje njihov senioritet.

75

Naime, s jedne strane, članovi osoblja Glavnog tajništva Vijeća, Komisije ili ESVD‑a, koji su se mogli prijaviti za radno mjesto koje je predmet obavijesti o slobodnom radnom mjestu ako ispunjavaju uvjet razreda, bili su dužnosnici u funkcijskoj skupini AD, koji bi kao takvi trebali slijediti karijeru u institucijama Unije, obavljajući među ostalim idejne i analitičke poslove, od razreda AD 5 do AD 14.

76

Naprotiv, iz članka 50. UZ‑a proizlazi da se od članova osoblja iz nacionalnih diplomatskih službi država članica, iako su zaposleni kao privremeno osoblje na temelju članka 2. točke (e) UZ‑a, očekuje da nastave slijediti karijeru u svojim matičnim administracijama s obzirom na to da ih ESVD može zaposliti samo na razdoblje od najviše četiri godine, koje se može produžiti samo jednom za još jedno razdoblje od četiri godine, uz iznimnu mogućnost dodatnog produljenja ugovora za dvije godine, što u cjelini znači upućivanje od najviše deset godina, uz jamstvo neodgodivog povratka na posao nakon što im završi služba u ESVD‑u.

77

S druge strane, kad koriste svoju široku marginu prosudbe prilikom odlučivanja o tome odgovara li razred radnom mjestu, uzimajući u obzir važnost zadataka povjerenih predmetnim poslovima i isključivo u odnosu na interes službe, institucije Unije moraju na temelju Pravilnika o osoblju voditi računa o tome da istovjetne ili slične poslove mogu obavljati osobe iz različitih razreda, kao što to proizlazi iz točke A Priloga I. Pravilniku o osoblju, koja za većinu poslova koji su tamo nabrojeni predviđa da ih mogu obavljati dužnosnici različitih razreda.

78

Nadalje, iz podataka koje je sam tužitelj podnio proizlazi da je prilikom promaknuća za 2013. 15 dužnosnika ESVD‑a moglo biti promaknuto u razred AD 6; 18 dužnosnika u razred AD 7; 15 dužnosnika u razred AD 8; 26 dužnosnika u razred AD 9 i isti broj dužnosnika u razred AD 10; 47 dužnosnika u razred AD 11; 33 dužnosnika u razred AD 12; 130 dužnosnika u razred AD 13 i 102 dužnosnika u razred AD 14. Iako je točno da se ti brojevi ne poklapaju točno s brojem dužnosnika ESVD‑a razvrstanih u svaki od razreda jer neki od njih nisu stekli mogućnost da ih se promakne tijekom tih promaknuća, u dovoljnoj mjeri dokazuju da, da je obavijest o slobodnom radnom mjestu ograničila prijave za to radno mjesto samo na dužnosnike ESVD‑a u razredu AD 5, gotovo svi dužnosnici ESVD‑a bili bi isključeni iz postupka odabira s obzirom na viši razred u koji su bili razvrstani.

79

U tim uvjetima, bilo je pravilno i bez povrede načela jednakog postupanja i što se tiče pristupa radnom mjestu u ekvivalentnim uvjetima prema dužnosnicima Unije i članovima osoblja iz nacionalnih diplomatskih službi država članica i što se tiče razvrstavanja uspješnoga kandidata u razred, to što je u obavijesti o slobodnom radnom mjestu moglo biti predviđeno da će se član privremenog osoblja zaposliti u razredu AD 5, istodobno predviđajući da će se dužnosnik Unije razvrstan u razred AD 5 do razreda AD 14 imenovati u svoj razred.

80

Slijedom toga, valja odbiti i treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela jednakog postupanja i zabrane svake diskriminacije kao i na povredi članka 6. stavka 7. Odluke 2010/427.

81

Iz prethodno navedenoga proizlazi da je tužbeni razlog koji se temelji na nezakonitosti obavijesti o slobodnom radnom mjestu djelomično nedopušten i djelomično neosnovan.

82

Slijedi da treba odbiti tužbeni zahtjev za poništenje pobijane odluke o razvrstavanju.

83

Tužitelj smatra da je pretrpio materijalnu i nematerijalnu štetu. Materijalna šteta proizlazi iz toga što je njegova naknada za rad u izravnoj vezi s njegovim razredom: da je bio razvrstan primjerice razred AD 12, imao bi pravo na dvostruku plaću u odnosu na onu koju prima. Također, njegovo razvrstavanje u razred AD 5 može imati negativne posljedice na mogućnosti razvoja karijere u ESVD‑u, posebice u pogledu premještaja, s obzirom na to da je ograničen na druga radna mjesta istog razreda, i to unatoč njegovom iskustvu koje bi mu omogućilo prijavu za radna mjesta mnogo višeg razreda.

84

Konačno, razvrstavanje u razred AD 5 dovelo je do nematerijalne štete tužitelju s obzirom na legitimna očekivanja koja je imao pravo imati u odnosu na svojeg poslodavca, kad je dobrovoljno odlučio nastaviti biti odvojen od svoje matične nacionalne administracije kako bi ostao u službi u ESVD‑u.

85

Prema ustaljenoj sudskoj praksi, kad je šteta na koju se tužitelj poziva nastala zbog donošenja odluke koja je predmet zahtjeva za poništenje, odbijanje zahtjeva za poništenje u načelu uključuje odbijanje zahtjeva za naknadu štete s obzirom na to da je potonji usko povezan s prethodnim (presuda Arguelles Arias/Vijeće, F‑122/12, EU:F:2013:185, t. 127.).

86

U ovom slučaju valja navesti da je šteta na koju se tužitelj poziva nastala zbog odlučivanja ESVD‑a, koji ga je razvrstao u razred AD 5, suprotno tužiteljevim željama i očekivanjima. Međutim, budući da je zahtjev za poništenje pobijane odluke o razvrstavanju odbijen a da Službenički sud pritom nije utvrdio nepravilnost u odlučivanju ESVD‑a, tužiteljev zahtjev za naknadu štete valja odbiti.

87

Iz svega navedenoga proizlazi da tužbu treba odbiti u cijelosti.

88

Sukladno odredbama članka 101. Poslovnika, ako nije drukčije propisano drugim odredbama poglavlja 8. odjeljka 2. navedenog poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku snosi vlastite troškove i nalaže joj se snošenje troškova druge stranke ako je takav zahtjev postavljen. Sukladno članku 103. stavku 3. Poslovnika, ako nijedna stranka nije tražila naknadu troškova, svaka stranka snosi vlastite troškove.

89

ESVD, kojemu je uredno dostavljena tužba, nije podnio odgovor na tužbu i nije postavio zahtjev za naknadu troškova. U tim uvjetima, sukladno članku 103. stavku 3. Poslovnika, valja odlučiti da svaka stranka snosi vlastite troškove.

Slijedom navedenoga,

SLUŽBENIČKI SUD (drugo vijeće)

proglašava i presuđuje: