1

Svojom žalbom društvo Donaldson Filtration Deutschland GmbH (u daljnjem tekstu: Donaldson Filtration Deutschland) zahtijeva poništenje presude Općeg suda Europske unije ultra air/OHIM – Donaldson Filtration Deutschland (ultrafilter international) (T‑396/11, EU:T:2013:284, u daljnjem tekstu: pobijana presuda) kojom je Opći sud poništio odluku četvrtog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) od 18. svibnja 2011. (predmet R 374/2010‑4) koja se odnosi na postupak za proglašavanje žiga ništavim između društva ultra air GmbH (u daljnjem tekstu: ultra air GmbH) i društva Donaldson Filtration Deutschland (u daljnjem tekstu: sporna odluka).

2

Članak 7. Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.) pod naslovom „Relativni razlozi za odbijanje“ u stavku 1. određuje:

„Neće se registrirati sljedeće:

[...]“

3

Članak 52. Uredbe br. 207/2009, naslovljen „Apsolutni razlozi za ništavost“ određuje u svojem stavku 1. točki (a):

„Žig Zajednice proglašava se ništavim na zahtjev podnesen Uredu ili na protutužbu podnesenu u postupku zbog povrede:

4

Članak 56. te uredbe, naslovljen „Zahtjev za opoziv ili za proglašavanje žiga ništavim“, određuje u stavku 1. točki (a) do (c):

„Zahtjev za opoziv prava nositelja žiga Zajednice ili zahtjev za proglašavanje žiga ništavim Uredu mogu podnijeti:

5

Ultrafilter GmbH koji je postao Donaldson Filtration Deutschland podnio je 29. ožujka 1999. OHIM‑u prijavu za registraciju žiga Zajednice na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (SL 1994, L 11, str. 1.), koja je sada zamijenjena Uredbom br. 207/2009.

6

Žig čija se registracija zahtijeva verbalni je znak „ultrafilter international“ (u daljnjem tekstu: osporavani žig).

7

Proizvodi i usluge za koje je zatražena registracija pripadaju razredima 7, 11, 37, 41 i 42 Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga (Nicanska klasifikacija) za registriranje žigova od 15. lipnja 1957., kako je izmijenjena i dopunjena, i odgovaraju, za svaki od navedenih razreda, sljedećem opisu:

8

Odlukom od 19. siječnja 2001., OHIM je odbio zahtjev za registraciju žiga Zajednice na temelju članka 7. stavka 1. točke (b) i (c) Uredbe br. 40/94, čije su odredbe ponovljene u članku 7. stavku 1. točkama (b) i (c) Uredbe br. 207/2009 uz obrazloženje da je sporni žig opisni te da mu nedostaje razlikovni karakter. Nakon žalbe koju je uložilo društvo Donaldson Filtration Deutschland, drugo žalbeno vijeće OHIM‑a poništilo je tu odluku 16. prosinca 2003. (predmet R 375/2001‑2) i potvrdilo je da je sporni žig u državama članicama francuskog i njemačkog jezičnog područja stekao razlikovni karakter u skladu s člankom 7. stavkom 3. Uredbe br. 40/94, čije su odredbe ponovljene u članku 7. stavku 3. Uredbe br. 207/2009.

9

Sporni žig je 27. rujna 2005. registriran kao žig Zajednice pod brojem 1121839.

10

Društvo ultra air je 5. ožujka 2008. OHIM‑u, na temelju članka 51. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 40/94, čije su odredbe ponovljene u članku 52. stavku 1. točki (a) Uredbe br. 207/2009, podnijelo zahtjev za proglašavanje spornog žiga ništavim uz obrazloženje da je on registriran protivno članku 7. stavku 1. točki (b) i (c) kao i članku 3. Uredbe br. 40/94.

11

Odlukom od 29. siječnja 2010. Odjel za poništaje OHIM‑a prihvatio je taj zahtjev i proglasio sporni žig ništavim za sve proizvode i usluge na temelju članka 52. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009, zajedno s člankom 7. stavkom 1. točkom (b) i (c) te uredbe.

12

Dana 16. ožujka 2010. društvo Donaldson Filtration Deutschland podnijelo je žalbu OHIM‑u protiv odluke Odjela za poništaje na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009.

13

Spornom je odlukom četvrto žalbeno vijeće OHIM‑a prihvatilo žalbu, poništilo odluku Odjela za poništaje i odbacilo zahtjev za proglašavanje ništavosti podnesen od strane društva ultra air. Prema tom žalbenom vijeću, zahtjev za proglašavanje ništavosti ima obilježja zlouporabe prava i trebao je biti odbijen kao nedopušten. U tom smislu, žalbeno je vijeće u bitnom ocijenilo da je društvo ultra air svojim zahtjevom za proglašavanje ništavosti imalo za cilj samo stvarno koristiti naziv „ultrafilter“(samo ili zajedno s drugim izrazima). To je društvo stoga išlo za ciljevima različitim od ciljeva javnog interesa iz članka 7. stavka 1. točke (b) i (c) i članka 7. stavka 3. Uredbe br. 207/2009. Njegove su se skrivene namjere, koje čine zlouporabu prava, nadalje očitovale u činjenici da je prijašnji menadžer nositelja spornog žiga i sadašnji menadžer društva ultra air sam branio tijekom 2003. razlikovni karakter stečen upotrebom toga žiga. Budući da je zloupotreba prava „opća zapreka za vođenje postupka“, valja isključiti šikanozne zahtjeve i tužbe koji služe ciljevima koji su različiti od onih koji su sadržani u pravnom sustavu država članica bez potrebe upućivanja na postupovno pravo država članica na temelju članka 83. Uredbe br. 207/2009.

14

Zahtjevom podnesenim tajništvu Općeg suda 22. srpnja 2011. društvo ultra air podnijelo je tužbu za poništenje sporne odluke.

15

U potporu svojoj tužbi društvo ultra air, u bitnom, navodi dva tužbena razloga, povredu članka 52. stavka 1. točke (a) i povredu članka 56. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009.

16

Budući da se žalba odnosi samo na ocjenu koju je dao Opći sud u okviru prvog tužbenog razloga, valja se ograničiti na njegov sažetak.

17

Opći sud je u točkama 17. i 18. pobijane presude, pozivajući se na presudu Lancôme/OHIM (C‑408/08 P, EU:C:2010:92), u bitnom smatrao da prema članku 56. stavku 1. točki (a) Uredbe br. 207/2009 svaka fizička ili pravna osoba koja može tužiti i biti tužena, može podnijeti zahtjev za proglašavanje žiga ništavim na temelju članka 52. stavka 1. točke (a) te uredbe, a da pritom podnositelj zahtjeva ne treba dokazati pravni interes. To proizlazi iz činjenice da apsolutni razlozi za odbijanje registracije imaju za cilj zaštitu općeg interesa na kojemu se temelje.

18

U tom je smislu Opći sud u točki 19. spomenute presude naveo da je opći interes na kojemu se temelji članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 207/2009 nerazdvojan od temeljne funkcije žiga koja je takva da potrošaču jamči identitet porijekla proizvoda ili usluge obuhvaćene žigom. Kada se radi o općem interesu koji stoji iza članka 7. stavka 1. točke (c) te Uredbe, on se sastoji u tom da osigura da svi gospodarski subjekti koji nude takve proizvode ili usluge mogu slobodno koristiti deskriptivne znakove koji se odnose na jednu ili više obilježja proizvoda ili usluga za koje je bila zatražena registracija .

19

U točki 20. pobijane presude, Opći sud je naveo da iz članka 7. stavka 1. točke (b) i (c) Uredbe br. 207/2009 proizlazi da upravni postupak predviđen u članku 56. stavku 1. točki (a) te uredbe, zajedno s člankom 52. stavkom 1. točkom (a) navedene uredbe osobito ima za cilj omogućiti OHIM‑u da ponovno preispita valjanost registracije žiga i usvoji, ako je potrebno, stajalište koje je trebao usvojiti po službenoj dužnosti na temelju članka 37. stavka 1. Uredbe br. 207/2009.

20

Opći sud je, u točki 21. pobijane presude, smatrao da u tom kontekstu, OHIM treba ocijeniti je li žig koji se ispituje deskriptivan i/ili nema razlikovni karakter, a da pritom razlozi ili ranije ponašanje podnositelja zahtjeva za proglašavanje ništavosti ne mogu utjecati na opseg zadatka koji je povjeren OHIM‑u u vezi s javnim interesom na kojemu se temelje članak 7. stavak 1. točka (b) i (c), kao i članak 56. stavak 1. točka (a) Uredbe br. 207/2009. Prema Općem sudu, budući da se OHIM ne izjašnjava o pitanju imaju li prava nositelja žiga prednost pred bilo kojim pravom podnositelja zahtjeva za proglašenje ništavosti, nego se utvrđuje je li pravo nositelja žiga valjano stečeno u odnosu na pravila koja uređuju registraciju žiga, ne može biti pitanja o „zloupotrebi prava“ od strane podnositelja zahtjeva za proglašavanje ništavosti.

21

U točki 22. pobijane presude, Opći sud je slijedom navedenoga zaključio da je činjenica da podnositelj zahtjeva za proglašavanje ništavosti svoj zahtjev može podnijeti radi toga da bi naknadno stavljanje predmetnoga znaka na proizvode odgovaralo upravo općem interesu dostupnosti i slobodne upotrebe zaštićenom člankom 7. stavkom 1. točkom (c) Uredbe br. 207/2009. U skladu s tim, prema njemu, takva okolnost ne može značiti zloupotrebu prava, suprotno onome što je odlučilo četvrto žalbeno vijeće OHIM‑a. Takva je ocjena potvrđena člankom 52. stavkom 1. Uredbe br. 207/2009, prema kojemu se ništavost žiga Zajednice može utvrditi na temelju protuzahtjeva u postupku zbog povrede prava koji pretpostavlja da tuženik u toj tužbi može pribaviti utvrđenje ništavosti iako je koristio žig u pitanju te namjerava to i dalje činiti.

22

Opći sud je u točki 23. pobijane presude smatrao kako odbijanje zahtjeva za proglašenje ništavosti, uz obrazloženje „zloupotrebe prava“ onemogućava ciljeve koje se želi postići člankom 7. stavkom 1. točkom (b) i (c) Uredbe br. 207/2009, jer takvo odbijanje sprječava meritorno ispitivanje kako je opisano u točki 21. te presude.

23

Opći sud je u točki 24. pobijane presude također zauzeo stajalište da je činjenica da je menadžer podnositelja zahtjeva za proglašavanje ništavosti bio menadžer nositelja žiga na dan kad je prijava za registraciju žiga podnesena, ne utječe na pravo tog podnositelja da podnese žalbu pred OHIM‑om prema članku 56. stavku 1. točki (a) Uredbe br. 207/2009. On je u tom smislu objasnio, uzimajući u obzir narav i cilj postupka u pitanju, osobito zaštitu općeg interesa koji stoji iza članka 7. stavka 1. točke (b) i (c) Uredbe br. 207/2009, da nositelj žiga koji je deskriptivan ili koji nema razlikovni karakter ne stječe nikakvo pravo da zadrži registraciju svojeg žiga isključivo na temelju činjenice da je podnositelj zahtjeva za proglašavanje ništavosti kojima upravlja fizička osoba koja je prije zahtijevala registraciju znaka u pitanju.

24

Opći je sud u točki 25. pobijane presude ispitao i odbio argumente koje je iznijelo društvo Donaldson Filtration Deutschland, a koji su se temeljili na djelovanju nepoštenog tržišnog natjecanja koje je počinilo društvo ultra iar. On je istaknuo da članak 56. stavak 1. točka (a) Uredbe br. 207/2009 ne uvjetuje dopuštenost ni utemeljenost zahtjeva za proglašenje ništavosti dobrom vjerom podnositelja zahtjeva za proglašenje ništavosti. Naime, čak i pod pretpostavkom da zahtjev za proglašenje ništavosti čini dio općeg plana trgovačkog sukoba koji uključuje djelovanja nepoštenog tržišnog natjecanja, brisanje deskriptivnog žiga ili žiga koji nema razlikovni karakter je, prema Općem sudu, pravna posljedica koja proizlazi iz članka 57. stavka 5. i 6. Uredbe br. 207/2009, a da pritom nositelj žiga ne stječe pravo zadržavanja njegove registracije na temelju činjenice da je podnositelj zahtjeva za proglašenje ništavosti također poduzeo djelovanja nepoštenog tržišnog natjecanja.

25

Prema tome, Opći sud je u točki 27. i 28. pobijane presude presudio da je četvrto žalbeno vijeće pogrešno primijenilo pravo tako što je odbilo zahtjev za proglašavanje ništavosti kao nedopušten na temelju navodne „zlouporabe prava“. On je, prema tome, poništio pobijanu odluku.

26

Društvo Donaldson Filtration Deutschland i OHIM zahtijevaju od Suda da:

27

Društvo ultra air zahtijeva da se odbije žalba i naloži društvu Donaldson Filtration Deutschland snošenje troškova.

28

Na temelju članka 181. Poslovnika Suda, kad su žalba ili protužalba u potpunosti ili djelomično očito nedopuštene ili očito neosnovane, Sud može u svakom trenutku, na prijedlog suca izvjestitelja, nakon što sasluša nezavisnog odvjetnika, obrazloženim rješenjem odlučiti, u potpunosti ili djelomično, odbaciti odnosno odbiti tu žalbu ili protužalbu.

29

Tu odredbu valja primijeniti u okviru ove žalbe.

30

U prilog svojoj žalbi, Donaldson Filtration Deutschland ističe dva žalbena razloga.

31

Svojim prvim žalbenim razlogom, društvo Donaldson Filtration Deutschland, koje podupire OHIM, navodi povredu Općeg suda koja se sastoji u tome da nije ocijenio navodnu zloupotrebu prava kao općeg pravnog pojma.

32

Opći sud je u točkama 17. i 18. pobijane presude pravilno utvrdio da prema članku 56. stavku 1. točki (a) Uredbe br. 207/2009 svaka osoba koja može biti stranka u postupku može podnijeti zahtjev za proglašavanje ništavosti žiga na temelju članka 52. stavka 1. točke (a) te uredbe, a nije potrebno da podnositelj zahtjeva dokaže svoj pravni interes. Međutim, u točki 21. iste presude Opći sud je pogrešno zaključio da je OHIM trebao ocijeniti je li žig koji se ispituje deskriptivan i/ili nema razlikovni karakter „a da razlozi ili ranije ponašanje podnositelja zahtjeva mogu utjecati na izvršavanje zadatka koji je povjeren OHIM‑u u vezi s općim interesima na kojima se temelji članak 7. stavak 1. točke (b) i (c) i članak 56. stavak 1. točka (a) Uredbe br. 207/2009“.

33

Opći sud je u tom smislu propustio uzeti u obzir argumente koje je iznijelo društvo Donaldson Filtration Deutschland. Kao prvo, postupak proglašenja ništavosti žiga ne može biti zapreka uzimanju u obzir navodne zloupotrebe prava kao općeg pravnog pojma u mjeri u kojoj isključenje zahtjeva kojim se zloupotrebljava pravo nije jednako uvođenju obveze utvrđivanja pravnog interesa podnositelja zahtjeva. Kao drugo, zakonodavac Unije oblikovao je postupak za proglašavanje ništavosti žiga kao zaseban zahtjev jer inače ne bi bilo po službenoj dužnosti moguće poništiti registrirani žig.

34

Opći sud je, a da to nije obrazložio u točki 21. do 23. pobijane presude, samo utvrdio činjenicu da navodna zloupotreba prava u okviru postupka proglašavanja ništavosti na temelju članka 56. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 nije relevantna.

35

Također, Opći sud nije uzeo u obzir sudsku praksu Suda u vezi s pojmom zloupotrebe prava. Društvo Donaldson Filtration Deutschland upućuje u tom pogledu na presudu Budějovický Budvar (C‑482/09, EU:C:2011:605) koja utvrđuje da se u pravu Unije treba poštovati pojam zloupotrebe prava. Ono također navodi i presudu Lancôme/OHIM (EU:C:2010:92) koja, prema njegovu mišljenju, samo iznosi da se nedostatak vlastitog interesa podnositelja zahtjeva za proglašavanje ništavosti za brisanje žiga može nadomjestiti općim interesom. Prema tome, stoga nije isključeno da se na navodnu zloupotrebu prava može pozivati u zahtjevu za proglašenje ništavosti podnesenom na temelju članka 56. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009.

36

Društvo ultra air tvrdi da je Opći sud proveo redovno ispitivanje uvjeta za zloupotrebu prava. Prema tome, Opći sud je u točkama 17. do 20. pobijane presude razmatrao cilj zakonodavstva Unije u pitanju koje štiti opći interes. U točkama 21. do 27. iste presude on je ispitao imaju li okolnosti koje navodi društvo Donaldson Filtration Deutschland u ovom slučaju za učinak nepostizanje cilja zakonodavstva. Opći sud je pravilno utvrdio da te okolnosti ne mijenjaju činjenicu da je cilj zakonodavstva postignut.

37

Svojim prvim tužbenim razlogom, društvo Donaldson Filtration Deutschland u biti navodi da je Opći sud pogrešno ocijenio da navodna zloupotreba prava u okviru postupka za proglašavanje žiga ništavim na temelju članka 56. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009. nije relevantna te da nije uzeo u obzir sudsku praksu Unije u vezi sa zloupotrebom prava.

38

Takav se prigovor temelji na očito pogrešnom čitanju pobijane presude.

39

Naime, kao prvo, Opći sud je u točkama 17. do 19. pobijane presude naglasio da, prema članku 56. stavku 1. točki (a) Uredbe br. 207/2009 zahtjev za proglašavanje žiga ništavim koji se temelji na apsolutnim razlozima za ništavost ne zahtijeva da podnositelj ima pravni interes u mjeri u kojoj apsolutni razlozi za odbijanje registracije imaju za cilj zaštitu općeg interesa na kojima se temelji, što društvo Donaldson Filtration Deutschland dapače nije osporilo.

40

Kao drugo, kako je i Opći sud naveo u točki 20. pobijane presude, upravni postupak propisan člankom 56. stavkom 1. točkom (a) Uredbe br. 207/2009, zajedno s člankom 52. stavkom 1. točkom (a) te uredbe, ima za cilj, među ostalim, omogućiti OHIM‑u preispitivanje valjanosti registracije žiga te usvojiti stajalište, kad je to moguće, po službenoj dužnosti na temelju članka 37. stavka 1. Uredbe br. 207/2009.

41

Prema tome, budući da je potrebno zaštiti opće interese na kojima se temelji članak 7. stavak 1. točke (b) i (c) i članak 56. stavak 1. točka (a) Uredbe br. 207/2009, Opći sud je u točki 21. pobijane presude zaključio da je zadatak OHIM‑a da ocijeni je li žig koji se ispituje deskriptivan i/ili mu nedostaje razlikovni karakter u svjetlu pravila koja uređuju mogućnost registracije bez razloga i ranijeg ponašanja podnositelja zahtjeva koji može utjecati na opseg tog zadatka.

42

Naime, budući da se ocjena OHIM‑a treba izvršiti isključivo u vezi s općim interesima na kojima se temelji članak 7. stavak 1. točka (b) i (c) kao i članak 56. stavak 1. točka (a) Uredbe br. 207/2009, stvarni ili mogući gospodarski interes koji ima podnositelj zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim nije bitan te, prema tome, ne može biti riječi o „zlouporabi prava“ podnositelja zahtjeva za proglašenje žiga ništavim, kako je to Opći sud pravilno presudio.

43

Iz toga proizlazi da okolnost da podnositelj zahtjeva za proglašavanje ništavosti može podnijeti svoj zahtjev kako bi naknadno stavio znak u pitanju na svoje proizvode, ne može biti zlouporaba prava ni u kojem slučaju, kako je Opći sud utvrdio u točki 22. pobijane presude. Naime, opći interes koji članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe br. 207/2009 štiti jest upravo taj koji omogućava slobodnu upotrebu navedenog znaka.

44

Usto, valja istaknuti da namjera podnositelja zahtjeva za proglašenje žiga ništavim da upotrijebi žig u pitanju nakon proglašenja ništavosti nije suprotna Uredbi br. 207/2009. Naime, kako je Opći sud utvrdio u navedenoj točki 22., članak 52. stavak 1. te uredbe određuje da žig Zajednice može biti proglašen ništavim kada postoje apsolutni razlozi za odbijanje na temelju protutužbe podnesene u postupku povrede što pretpostavlja da je tuženik u toj tužbi mogao dobiti proglašenje ništavosti iako je upotrebljavao znak u pitanju i to namjerava raditi i dalje.

45

Nasuprot tome, kako je istaknuo Opći sud u točki 23. pobijane presude, odbijanje zahtjeva za proglašenje ništavosti iz razloga zloupotrebe prava onemogućilo bi učinkovito postizanje ciljeva iz članka 7. stavka (b) i (c) Uredbe br. 207/2009. Naime, takvo odbijanje ne bi omogućilo ocjenu žiga u pitanju u svjetlu pravila koja uređuju mogućnost registracije ili postojanja apsolutnih razloga za odbijanje registracije.

46

U tim uvjetima, Opći sud nije pogrešno primijenio pravo kad je presudio da zloupotreba prava nije bitna u okviru postupka za proglašavanje ništavosti na temelju članka 56. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009.

47

Argument koji je iznijelo društvo Donaldson Filtration Deutschland u vezi sa sudskom praksom Suda i u vezi sa zloupotrebom prava ne može dovesti u pitanje takav zaključak. Naime, s jedne strane, valja navesti da se mišljenje izneseno u presudi Budějovický Budvar (EU:C:2011:605) tiče zloupotrebe prava. S druge strane, u vezi s Lancôme/OHIM (EU:C:2010:92) valja utvrditi da je Sud odbio argument koji je iznijelo društvo Lancôme parfums et beauté & Cie SNC prema kojemu članak 56. stavak 1. točka (a) Uredbe br. 207/2009 zahtijeva da postoji stvarni ili mogući gospodarski interes podnositelja u brisanju spornog žiga od strane podnositelja zahtjeva za proglašenje žiga ništavim. On je, među ostalim, u točki 43. te presude u biti presudio da opći interes na kojemu se temelji razlog za odbijanje registracije žiga iz razloga njegova deskriptivna karaktera nije isključivo interes konkurenata vlasnika žiga nego i opći interes. Prema tome, pojedinačni gospodarski interes konkurenata vlasnika žiga u brisanju spornog žiga nije relevantan u okviru zahtjeva za proglašenje ništavosti koji se temelji na članku 56. stavku 1. Uredbe br. 207/2009.

48

U vezi s obvezom obrazlaganja Općeg suda, valja podsjetiti da u tom smislu, prema ustaljenoj sudskoj praksi, takva obveza ne zahtijeva od Općeg suda da pruži obrazloženje u kojem bi se, iscrpno i pojedinačno osvrnuo na sve argumente koje su stranke iznijele u postupku i da obrazloženje Općeg suda stoga može biti implicitno pod uvjetom da zainteresiranim osobama omogućuje da saznaju razloge zbog kojih nije prihvatio njihove argumente, a Sudu da raspolaže s dovoljno elemenata potrebnih za provođenje svoga nadzora (presuda Gogos/Komisija, C‑583/08 P, EU:C:2010:287, t. 30. i navedena sudska praksa).

49

Valja utvrditi da obrazloženje Općeg suda, koje je razvio u točkama 21. do 23. pobijane presude, nužno znači i implicitno odbijanje argumenata koje je iznijelo društvo Donaldson Filtration Deutschland. Naime, ako bi se prihvatilo njegove argumente, ne bi se zaštitio opći interes na kojemu se temelji članak 7. stavak 1. točka (b) i (c) Uredbe br. 207/2009. U dijelu u kojemu Opći sud nije dužan iscrpno odgovoriti na svaki od argumenata koje su stranke pred njim iznijele, ne može mu se zamjeriti da nije obrazložio svoju ocjenu.

50

Iz prethodno navedenog proizlazi da prvi žalbeni razlog valja odbiti kao očito nedopušten.

51

Svojim drugim žalbenim razlogom, društvo Donaldson Filtration Deutschland, koje podupire OHIM, navodi da je Opći sud propustio ocijeniti konkretne okolnosti u ovom predmetu koje upućuju na to da je zahtjev za proglašenje ništavosti koji je podnijelo društvo ultra air zloupotreba prava.

52

Prvim dijelom drugog žalbenog razloga, društvo Donaldson Filtration Deutschland navodi da je Opći sud pogrešno primijenio pravo kad je u točki 25. pobijane presude presudio da nezakonito ponašanje društva ultra air, koje se očito želi okoristiti ugledom koji kod relevantne javnosti ima naziv „ultrafilter international“ te koje tu javnost želi dovesti u zabludu u vezi s porijeklom proizvoda, nije relevantno za ovaj predmet.

53

Budući da je Opći sud pravilno zaključio da članak 56. stavak 1. točka (a) Uredbe br. 207/2009 ne uvjetuje dopuštenost ili utemeljenost zahtjeva za proglašenje ništavim dobrom vjerom podnositelja zahtjeva za proglašenje ništavosti, ne proizlazi nužno da je proglašavanje ništavim deskriptivnog žiga ili žiga koji nema razlikovni karakter pravna posljedica koja je određena člankom 57. stavkom 5. i 6. Uredbe br. 207/2009, čak i ako je podnositelj zahtjeva za proglašavanje ništavosti počinio djelovanja nepoštenog tržišnog natjecanja. Naime, zahtjev za proglašavanje ništavosti nije zasebno djelovanje, uz druga ponašanja društva ultra air koja su protivna tržišnom natjecanju, već naprotiv predstavlja upravo temelj i predmet nepoštenog ponašanja.

54

Drugim dijelom drugog žalbenog razloga, društvo Donaldson Filtration Deutschland navodi da Opći sud nije dostatno ispitao, u točki 24. pobijane odluke, ulogu menadžera društva ultra air koji je ranije bio menadžer društva Donaldson Filtration Deutschland i koji je sam bio osobno odgovoran za postupak registracije žiga čije poništenje sada zahtijeva.

55

OHIM navodi da je obrazloženje Općeg suda u točki 24. pobijane presude cirkularno. Stajalište Općeg suda prema kojemu „nositelj ne stječe prava za zadržavanje registracije“ne razlikuje se od zaključka prema kojemu „se na pravo podnositelja zahtjeva za proglašavanje ništavosti ne utječe“ jer oba opisuju ocjenu Općeg suda iz druge perspektive.

56

OHIM se također referira na sudsku praksu i njemačku pravnu doktrinu prema kojima kontradiktorno ponašanje (venire contra factum proprium) može dovesti do identifikacije zloupotrebe prava te se navodna zloupotreba prava u načelu ne može odbiti u postupku proglašavanja žiga ništavim. U tim je okolnostima relevantna činjenica da osoba koja je prva uspjela s registracijom žiga tako da je dokazala razlikovni karakter stečen uporabom sada osporava vlastito ponašanje.

57

Društvo ultra air navodi da drugi žalbeni razlog treba odbiti kao neutemeljen jer Opći sud nije uzeo u obzir okolnosti konkretnog slučaja kako proizlazi iz t. 21. do 27. pobijane presude.

58

U vezi s prvim dijelom drugog žalbenog razloga, društvo ultra air ističe da su argumenti društva Donaldson Filtration Deutschland, prema kojima je žig „ultrafilter international“ toliko notoran da se treba zaštititi u korist potonjeg društva, razumljivi ako je to društvo temeljilo svoje stajalište na činjenici da je navedeni žig, na dan podnošenja zahtjeva za proglašenje ništavosti, u svakom slučaju stekao razlikovan karakter uporabom. Međutim, to nije bio slučaj.

59

U vezi s drugim dijelom drugog žalbenog razloga, društvo ultra air navodi da se prigovor venire contra factum proprium ne može primijeniti u ovom predmetu u mjeri u kojoj njegov menadžer nije registrirao sporni žig za sebe nego za društvo Donaldson Filtration Deutschland koje je pravna osoba zbog čega menadžer nikad nije bio nositelj žiga „ultrafilter national“. Društvo ultra air također navodi da menadžer u pitanju nije stupio na položaj unutar tog društva do ožujka 2008. Kad bi se slijedila argumentacija društva Donaldson Filtration Deutschlad, iz nje bi proizlazilo da se zahtjev za proglašenje ništavosti žiga podnesen prije ožujka 2008. ne bi smatrao kao zlouporabom prava čak i kada bi takav zahtjev bio podnesen nakon što je menadžer u pitanju napustio društvo.

60

U vezi prvog dijela drugog žalbenog zahtjeva, valja najprije utvrditi da je Opći sud u točki 25. pobijane presude ispitao navode na koje se poziva društvo Donaldson Filtration Deutschand o tome da je djelovanja nepoštenog tržišnog natjecanja počinilo društvo ultra air i zaključilo da takva djelovanja nisu utjecala na pravo društva ultra air da podnese zahtjev za proglašenje ništavosti spornog žiga.

61

Nadalje, argumentacija društva Donaldson Filtration Deutschland temelji se na pretpostavci da zahtjev za proglašenje ništavosti koji je podnijelo društvo ultra air na temelju članka 52. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009 predstavlja zapravo djelovanje nepoštenog tržišnog natjecanja.

62

Međutim, takva je pretpostavka očito pogrešna zbog toga što je činjenica da podnositelj zahtjeva za proglašavanje ništavosti može podnijeti svoj zahtjev kako bi poslije naknadno iskorištavao svoj žig potpuno u skladu s općim interesom na kojem se temelji članak 7. stavak 1. točka (c) članak Uredbe br, 207/2009. Ta ocjena potvrđena je člankom 52. stavkom 1. Uredbe br. 207/2009, prema kojem žig može biti proglašen ništavim na protužbu podnesenu u postupku zbog povrede.

63

Naposljetku, Opći je sud pravilno zaključio da brisanje deskriptivnog žiga ili žiga kojemu nedostaje razlikovni karakter nije posljedica koja proizlazi iz djelovanja nepoštenog tržišnog natjecanja jer je takav žig trebao biti odbijen zbog postojanja apsolutnih razloza za odbijanje s njim u svezi, već pravna posljedica koja proizlazi iz članka 57. stavka 5. i 6. Uredbe br. 207/2009.

64

Iz navedenog proizlazi da prvi dio drugog žalbenog razloga treba odbiti kao očito neutemeljen.

65

U vezi s drugim dijelom drugog žalbenog razloga, valja istaknuti da je u točki 24. pobijane presude Opći sud presudio da činjenica da je na dan kad je podnesena prijava za registraciju žiga menadžer podnositelja zahtjeva za proglašenje ništavosti žiga, tj. društva ultra air, bio menadžer nositelja spornog žiga, društva Donaldson Filtration Deutschland, nikako ne utječe na prava društva ultra air da podnese zahtjev OHIM‑u za proglašenje ništavosti u smislu članka 56. stavka .1 točke (a) Uredbe br. 207/2009. Opći je sud naveo u tom smislu da zbog naravi i predmeta postupka u pitanju, tj. zaštite općih interesa na kojima se temelji članak 7. stavak 1. točka (b) i točka (c) Uredbe br. 207/2009, nositelj deskriptivnog žiga ili žiga kojemu nedostaje razlikovni karakter ne stječe nikakva pravo zadržavanja registracije njegovog žiga na temelju same činjenice da je podnositelj zahtjeva za proglašenje ništavosti kojom je upravljala fizička osobe koja je prije zatražila registraciju žiga u pitanju.

66

Stoga valja utvrditi da je Opći sud ispitao argument na koji se poziva društvo Donaldson Filtration Deutschland prema kojemu zahtjev za proglašenje ništavosti jest zlouporaba prava zbog ranijeg ponašanja menadžera društva ultra air i da je ocijenio da takva okolnost nije relevantna u okviru postupku za proglašenje ništavosti na temelju članka 56. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009.

67

Osim toga, budući da Opći sud nije dužan odgovoriti iscrpno na sve argumente koje su iznijele stranke u sporu (vidjeti u tom smislu presudu Gogos/Komisija, EU:C:2010:287, t. 30.), ne može se prigovoriti da Opći sud nije odgovorio u dovoljnoj mjeri na okolnost u vezi s ranijim ponašanjem menadžera ultra air.

68

Nadalje, protivno onome što tvrdi OHIM, obrazloženje Općeg suda iz točke 24. pobijane presude nije cirkularno. Naime, s jedne strane, prva rečenica točke 24. pobijane presude navodi u biti da ranije ponašanje menadžera društva ultra air, društva koje je podnijelo zahtjev za proglašenje spornog žiga ništavim, nije relevantno u smislu prava tog društva da podnese takav zahtjev OHIM‑u. Druga rečenica te točke koja opravdava takav zaključak temelji se na naravi i predmetu postupka za proglašenje ništavosti u pitanju, koji se sastoji u očuvanju općih interesa na kojima se temelji članak 7. stavak 1. točka (b) i (c) Uredbe br. 207/2009. Budući da se žig koji se nije trebao registrirati zbog toga što nije deskriptivan ili zbog nedostatka razlikovnog karaktera treba moći proglasiti ništavim, na zaštitu općeg interesa ne utječu ranija djelovanja menadžera društva koji je podnio zahtjev za proglašenje ništavosti.

69

Nadalje, valja istaknuti da menadžer u pitanju nije podnio zahtjev za registraciju spornog žiga za sebe nego u ime i za račun nositelja žiga, društva Donaldson Filtration Deutschland koje je pravna osoba, što se mora razlikovati od menadžera kao fizičke osobe. Iz navedenog slijedi da taj menadžer nije nikad bio nositelj spornog žiga, zbog čega se prigovor venire contra factum proprium ne može primijeniti.

70

Prema tome, drugi dio drugog žalbenog razloga također treba odbiti kao očito neutemeljen i, posljedično, treba odbiti drugi žalbeni razlog.

71

Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da žalbu treba odbiti u cijelosti.

72

U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika Suda, koji se na temelju članka 184. stavka 1. Poslovnika Suda primjenjuje na žalbeni postupak, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da je društvo ultra air podnijelo zahtjev da društvo Donaldson Filtration Deutschland snosi troškove i da potonje nije uspjelo u svojim zahtjevima, nalaže se društvu Donaldson Filtration Deutschland snošenje troškova.

Slijedom navedenoga, Sud (šesto vijeće) rješava: