—

za Specsavers International Healthcare Ltd, Specsavers BV, Specsavers Optical Group Ltd i Specsavers Optical Superstores Ltd, A. Gold i K. Mattila, solicitors, te J. Mellor i A. Speck, QC,

—

za vladu Ujedinjene Kraljevine, L. Christie, u svojstvu agenta, uz asistenciju S. Malynicza, barrister,

—

za njemačku vladu, T. Henze te J. Kemper i V. Cramer, u svojstvu agenata,

—

za Europsku komisiju, F. Bulst i J. Samnadda, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 9. stavka 1. točaka (b) i (c), članka 15. stavka 1. i članka 51. stavka 1. točke (a) Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između Specsaversa International Healthcare Ltd, Specsaversa BV, Specsaversa Optical Group Ltd i Specsaversa Optical Superstores Ltd (u daljnjem tekstu zajedno: grupa Specsavers) protiv Asde Stores Ltd (u daljnjem tekstu: Asda) povodom navodne povrede žigova Zajednice koje je registrirala grupa Specsavers.

3

Članak 5. stavak C točke 1. i 2. Konvencije za zaštitu industrijskog vlasništva, potpisane u Parizu 20. ožujka 1883., revidirane posljednji put u Stockholmu 14. srpnja 1967. i izmijenjene 28. rujna 1979. (Zbirka međunarodnih ugovora Ujedinjenih naroda, sv. 828, br. 11851, str. 305.; u daljnjem tekstu: Pariška konvencija), određuje:

„1)   Ako je u nekoj zemlji upotreba registriranog žiga obvezatna, registracija se može poništiti tek nakon razumnog roka i samo onda ako dotična osoba ne opravda svoju neupotrebu žiga.

2)   Upotreba žiga od strane vlasnika u obliku koji se u elementima koji ne mijenjaju razlikovni karakter žiga razlikuje od oblika u kojem je registriran u jednoj zemlji Unije [za zaštitu industrijskog vlasništva, ustanovljenu člankom 1. Pariške konvencije] nema za posljedicu poništenje registracije i ne umanjuje zaštitu žiga.”

4

Uvodna izjava 10. Uredbe br. 207/2009 određuje:

„Nema opravdanja za zaštitu žigova Zajednice ili, u odnosu na njih, svakog žiga registriranog prije njih, osim ako se ti žigovi stvarno rabe.”

5

Članak 7. navedene uredbe, naslovljen „Apsolutni razlozi za odbijanje”, određuje:

„1.   Neće se registrirati sljedeće:

[...]

[...]

3.   Stavak 1. točke (b), (c) i (d) ne primjenjuju se ako je žig slijedom njegove uporabe stekao razlikovni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je zatražena registracija.”

6

Sukladno članku 9. stavku 1. te uredbe, naslovljenom „Prava koja proizlaze iz žiga Zajednice”:

„Žig Zajednice nositelju daje isključiva prava u pogledu tog žiga. Nositelj žiga ima pravo spriječiti sve treće strane da bez njegova odobrenja u trgovačkom prometu rabe:

[...]

7

Članak 15. stavak 1. navedene uredbe, pod naslovom „Uporaba žigova Zajednice”, glasi:

„Ako u petogodišnjem razdoblju od registracije, nositelj nije stvarno rabio svoj žig u [Uniji] u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran ili ako je takva uporaba suspendirana tijekom neprekinutog razdoblja od pet godina, žig Zajednice podliježe sankcijama predviđenima ovom Uredbom, osim ako postoje opravdani razlozi za neuporabu.

Uporabom u smislu točke 1. također se smatra sljedeće:

[...]”

8

Članak 51. stavak 1. Uredbe br. 207/2009, naslovljen „Razlozi za opoziv”, određuje:

„Prava nositelja žiga Zajednice proglašavaju se opozvanima na zahtjev podnesen [Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)] ili na protutužbu podnesenu u postupku zbog povrede:

[...]”

9

U listopadu 2009. Asda, koja je vlasnik lanca supermarketa, pokrenula je reklamnu kampanju za optičarske proizvode koja je bila usmjerena na grupu Specsavers, koja je istodobno najveći lanac optičarskih radnji i glavni konkurent Asde. Asda je u toj kampanji koristila slogane „Be a real spec saver at Asda” i „Spec savings at ASDA” kao i sljedeće logotipe:

10

Ubrzo nakon početka te reklamne kampanje, 19. listopada 2009., grupa Specsavers je pred High Courtom (England & Wales) podnijela tužbu protiv Asde koja se temeljila na povredi sljedećih žigova Zajednice:

—	figurativnih žigova Zajednice br. 449256 i br. 1321348, koji obuhvaćaju sljedeći znak (u daljnjem tekstu: žigovi s osjenčanim logotipom):

—	figurativnog žiga Zajednice br. 5608385, koji obuhvaća sljedeći znak:

—	i figurativnog žiga Zajednice br. 1358589, koji obuhvaća sljedeći znak (u daljnjem tekstu: žig s logotipom bez natpisa):

11

High Court of Justice (England & Wales) je u svojoj presudi od 6. listopada 2010. smatrao da Asda nije povrijedila žigove Zajednice grupe Specsavers. Usto, taj je sud proglasio opoziv prava nositelja žiga s logotipom bez natpisa zbog neuporabe. Grupa Specsavers protiv te je presude podnijela žalbu Court of Appealu (England & Wales) (Civil Division).

12

Sud koji je uputio zahtjev svojom je presudom od 31. siječnja 2012. odlučio o dijelu koji se odnosi na navodnu povredu verbalnih žigova Zajednice grupe Specsavers br. 1321298 i br. 3418928 kao i figurativnih žigova Zajednice br. 449256, 1321348 i 5608385. On je smatrao da je grupa Specsavers, temeljem tih žigova i u skladu s člankom 9. stavkom 1. točkom (c) Uredbe br. 207/2009, ovlaštena zabraniti Asdi korištenje slogana „Be a real spec saver at Asda” i „Spec savings at Asda” kao i uporabu logotipa koji je Asda koristila u svojoj reklamnoj kampanji.

13

S druge je strane sud koji je uputio zahtjev smatrao da – kako bi odlučio o dijelu glavnog postupka koji se odnosi na žig s logotipom bez natpisa – nužno mora postaviti Sudu sljedeća pitanja.

14

S jedne strane, u dijelu u kojem je Asda zahtijevala opoziv prava nositelja žiga s logotipom bez natpisa zbog neuporabe, sud koji je uputio zahtjev se pita može li uporaba žiga s osjenčanim logotipom predstavljati uporabu žiga s logotipom bez natpisa.

15

S druge bi strane taj sud želio znati može li se velik ugled crteža žute boje – koju je grupa Specsavers oduvijek koristila za prikaz svojeg žiga s logotipom bez natpisa – uzeti u obzir u okviru članka 9. stavka 1. točaka (b) i (c) Uredbe br. 207/2009 bez obzira na činjenicu da je navedeni žig registriran kao crno‑bijel. Sud koji je uputio zahtjev smatra da bi to trebalo biti moguće, no svejedno procjenjuje da je u tu svrhu potrebno tumačenje prava Unije.

16

U tim je okolnostima Court of Appeal (England & Wales) (Civil Division) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

17

Svojim prvim do trećim pitanjem, koja valja razmotriti zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita je li udovoljeno uvjetu stvarne uporabe žiga Zajednice, u smislu članka 15. stavka 1. i članka 51. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009, ako se neki figurativni žig Zajednice upotrebljava samo zajedno s verbalnim žigom Zajednice koji se nalazi na njemu, pri čemu je i sama kombinacija tih dvaju žigova registrirana kao žig Zajednice.

18

Sve stranke koje su podnijele očitovanja Sudu u osnovi smatraju da uporaba figurativnog žiga Zajednice zajedno s drugim verbalnim žigom koji se nalazi na njemu može predstavljati stvarnu uporabu u smislu članka 15. stavka 1. i članka 51. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009 ako navedeni figurativni žig u okviru cjeline zadržava samostalnu razlikovnu ulogu.

19

Kao prvo, valja precizirati da situacija kakva je ona iz glavnog postupka, u kojoj se jedan verbalni žig nalazi na figurativnom žigu, potpada pod slučaj naveden u stavku 1. točki (a) članka 15. Uredbe br. 207/2009, odnosno pod slučaj uporabe žiga u obliku koji se razlikuje u odnosu na oblik u kojem je registriran.

20

Naime, postavljanje verbalnog znaka „Specsavers” na žig s logotipom bez natpisa mijenja oblik u kojem je taj žig registriran, i to u mjeri da se više ne radi o jednostavnom postavljanju jer se određeni dijelovi žiga s logotipom bez natpisa na taj način zakrivaju verbalnim znakom.

21

Potom valja istaknuti da iz izričaja članka 15. stavka 1. podstavka 2. točke (a) Uredbe br. 207/2009 proizlazi da se uporaba žiga u obliku koji se razlikuje od oblika u kojem je registriran smatra uporabom u smislu prvog podstavka tog članka ako razlikovni karakter žiga u obliku u kojem je registriran nije izmijenjen.

22

Razlikovni karakter žiga u smislu Uredbe br. 207/2009 znači da taj žig omogućava identifikaciju proizvoda za koji je registracija zatražena kao proizvoda koji potječe od određenog poduzetnika i time razlikovanje tog proizvoda od onih drugih poduzetnika (vidjeti u tom smislu presude od 29. travnja 2009., Procter & Gamble/OHIM, C‑468/01 P do C‑472/01 P, Zb. str. I‑5141., t. 32.; od 8. svibnja 2008., Eurohypo/OHIM, C‑304/06 P, Zb. str. I‑3297., t. 66. i od 12. srpnja 2012., Smart Technologies/OHIM, C‑311/11 P, t. 23.).

23

Taj razlikovni karakter registriranog žiga može proizlaziti i iz uporabe – kao dijela registriranog žiga – jednog njegovog elementa kao i iz uporabe različitog žiga u kombinaciji s registriranim žigom. U oba ta slučaja dovoljno je da – kao posljedica te uporabe – zainteresirano okruženje stvarno doživljava predmetni proizvod ili uslugu kao da potječu od određenog poduzetnika (vidjeti, po analogiji, presudu od 7. srpnja 2005., Nestlé, C‑353/03, Zb. str. I‑6135., t. 30.).

24

Iz navedenoga slijedi da se uporaba žiga s logotipom bez natpisa zajedno s verbalnim znakom „Specsavers” koji se na njemu nalazi – čak i ako u konačnici ta uporaba odgovara uporabi kao dijela registriranog žiga ili u kombinaciji s registriranim žigom – može smatrati stvarnom uporabom žiga s logotipom bez natpisa kao takvog ako navedeni žig u obliku u kojem je registriran, odnosno tako da nijedan njegov dio nije zakriven verbalnim znakom „Specsavers” koji se na njemu nalazi, uvijek u tom obliku upućuje na proizvode grupe Specsavers navedene u registraciji, što je sud koji je uputio zahtjev dužan ocijeniti.

25

Na taj zaključak ne utječe činjenica da su i verbalni znak „Spescsavers” i kombinacija logotipa bez natpisa i verbalnog znaka „Specsavers” koji se na njemu nalazi registrirani kao žigovi Zajednice.

26

Naime, Sud je već presudio da uvjet stvarne uporabe žiga u smislu članka 15. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 može biti ispunjen ako se žig upotrebljava samo posredstvom drugog složenog žiga ili ako se upotrebljava samo zajedno s nekim drugim žigom, pri čemu je kombinacija tih dvaju žigova i sama registrirana kao žig, ako se žig i nadalje doživljava kao naznaka podrijetla predmetnog proizvoda (vidjeti u tom smislu presudu od 18. travnja 2013., Colloseum Holding, C‑12/12, t. 35. i 36.).

27

Nadalje, Sud je također smatrao da se – u odnosu na članak 10. stavak 2. točku (a) prve Direktive Vijeća 89/104/EEZ od 21. prosinca 1988. o usklađivanju zakona država članica koji se odnose na žigove (SL 1989., L 40, str. 1.), koji u osnovi odgovara članku 15. stavku 1. podstavku 2. točki (a) Uredbe br. 207/2009 – nositelj registriranog žiga može, kako bi utvrdio njegovu uporabu u smislu navedene odredbe, pozvati na njegovu uporabu u obliku koji se razlikuje od oblika u kojem je taj žig registriran ako razlike između tih dvaju oblika ne mijenjaju razlikovni karakter tog žiga te bez obzira na činjenicu da je taj različiti oblik sam po sebi registriran kao žig (presuda od 25. listopada 2012., Rintisch, C‑553/11, t. 30.).

28

Argumenti zbog kojih je Sud na navedeni način protumačio članak 10. stavak 2. točku (a) Direktive 89/104 mogu se mutatis mutandis primijeniti u kontekstu članka 15. stavka 1. podstavka 2. točke (a) Uredbe br. 207/2009.

29

To je tumačenje osobito potvrđeno svrhom članka 15. stavka 1. podstavka 2. točke (a) Uredbe br. 207/2009, koji – time što ne zahtijeva strogu sukladnost između oblika korištenog u trgovini i oblika pod kojim je žig registriran – želi nositelju žiga omogućiti da na znaku, prilikom njegova komercijalnog iskorištavanja, učini izmjene koje, bez mijenjanja njegova razlikovnog karaktera, omogućuju da ga se bolje prilagodi zahtjevima komercijalizacije i promicanja dotičnih proizvoda ili usluga. Ta bi svrha bila ugrožena ako bi se za utvrđenje uporabe registriranog žiga zahtijevao dodatan uvjet prema kojem različit oblik u kojem se taj žig upotrebljava ne bi smio sam po sebi biti registriran kao žig (vidjeti, po analogiji, gore navedenu presudu Rintisch, t. 21. i 22.).

30

Uostalom, takvo je tumačenje članka 15. stavka 1. podstavka 2. točke (a) Uredbe br. 207/2009 sukladno članku 5. stavku C točki 2. Pariške konvencije s obzirom na to da ništa u toj odredbi ne omogućuje zaključiti da registracija nekog znaka kao žiga za posljedicu ima da se njegova uporaba više ne može navoditi u svrhu utvrđivanja uporabe nekog drugog registriranog žiga, od kojeg se razlikuje samo na način da razlikovni karakter potonjeg nije izmijenjen (vidjeti gore navedenu presudu Rintisch, t. 23.).

31

Imajući sva prethodna razmatranja u vidu, na prvo do treće pitanje valja odgovoriti da članak 15. stavak 1. i članak 51. stavak 1. točku (a) Uredbe br. 207/2009 valja tumačiti na način da uvjet „stvarne uporabe”, u smislu tih odredaba, može biti zadovoljen ako se figurativni žig Zajednice upotrebljava samo u kombinaciji s verbalnim žigom Zajednice koji se nalazi na njemu, pri čemu je kombinacija tih dvaju žigova uz to i sama registrirana kao žig Zajednice, ako razlike između oblika u kojem se žig upotrebljava i oblika u kojem je bio registriran ne mijenjaju razlikovni karakter navedenog žiga kako je registriran.

32

Svojim četvrtim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita treba li članak 9. stavak 1. točke (b) i (c) Uredbe br. 207/2009 tumačiti na način da – kada neki žig Zajednice nije registriran u boji, ali ga je njegov nositelj široko upotrebljavao u jednoj boji ili kombinaciji određenih boja, tako da se u značajnom dijelu javnosti taj žig povezuje s tom bojom ili kombinacijom boja – boja ili boje koje treća osoba upotrebljava za prikaz znaka koji se optužuje za povredu navedenog žiga relevantne su u okviru općenite ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu ili općenite ocjene nepoštenog iskorištavanja u smislu navedenih odredaba.

33

Grupa Specsavers i Europska komisija predlažu da se na to pitanje dade potvrdan odgovor, dok vlada Ujedinjene Kraljevine smatra da na njega valja odgovoriti niječno.

34

Kada je, kao prvo, riječ o ispitivanju vjerojatnosti dovođenja u zabludu u smislu članka 9. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, valja podsjetiti da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu treba ocijeniti općenito, uzimajući u obzir sve čimbenike relevantne u konkretnom slučaju (vidjeti osobito presude od 11. studenoga 1997., SABEL, C‑251/95, Zb. str. I‑6191., t. 22.; od 6. listopada 2005., Medion, C‑120/04, Zb. str. I‑8551., t. 27. i od 12. lipnja 2007., OHIM/Shaker, C‑334/05 P, Zb. str. I‑4529., t. 34.).

35

Sud je također već više puta presudio da se opća ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu glede vizualne, fonetske i konceptualne sličnosti predmetnih žigova mora temeljiti na sveukupnom dojmu koji oni pružaju, uzimajući osobito u obzir njihove razlikovne i dominantne elemente. Percepcija žigova od strane prosječnog potrošača proizvoda ili usluga u pitanju ima odlučujuću ulogu u određivanju općenite ocjene navedene vjerojatnosti. U tom pogledu prosječan potrošač obično percipira žig kao cjelinu i ne upušta se u ispitivanje njegovih različitih pojedinosti (vidjeti osobito gore navedene presude SABEL, t. 23.; Medion, t. 28. i OHIM/Shaker, t. 35.).

36

Usto, iz sudske prakse Suda proizlazi da je vjerojatnost dovođenja u zabludu to veća što je viši razlikovni karakter. Stoga žigovi koji imaju visok razlikovni karakter, bilo sami po sebi, bilo zato što su prepoznatljivi na tržištu, uživaju širu zaštitu od žigova sa slabijim razlikovnim karakterom (presuda od 29. rujna 1998., Canon, C‑39/97, Zb. str. I‑5507., t. 18.).

37

Međutim, barem kada je riječ o žigu koji nije registriran u nekoj određenoj ili karakterističnoj boji, već kao crno‑bijel, boja ili kombinacija boja u kojoj se žig kasnije stvarno koristi utječe na percepciju tog žiga od strane prosječnog potrošača predmetnih proizvoda te stoga može povećati rizik dovođenja u zabludu ili rizik povezivanja ranijeg žiga i znaka za koji se tvrdi da ga povređuje.

38

U tim okolnostima ne bi bilo logično smatrati da se činjenicu da treća osoba za prikaz znaka za koji se smatra da povređuje raniji žig Zajednice koristi boju ili kombinaciju boja koja se – zbog činjenice da ga je njegov nositelj koristio u toj boji ili kombinaciji boja – u značajnom dijelu javnosti povezuje s navedenim ranijim žigom ne može uzeti u obzir u okviru općenite ocjene, samo zbog toga što je raniji žig registriran kao crno‑bijel.

39

Što se, kao drugo, tiče ispitivanja nepoštenog iskorištavanja razlikovnog karaktera ili ugleda žiga, u smislu članka 9. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009, također treba provesti općenitu ocjenu koja vodi računa o svim relevantnim čimbenicima konkretnog slučaja, među kojima se nalaze posebice intenzitet ugleda i stupanj razlikovnog karaktera žiga, stupanj sličnosti suprotstavljenih žigova kao i vrsta i stupanj srodnosti proizvoda ili usluga o kojima je riječ. Kada je riječ o intenzitetu ugleda i stupnja razlikovnog karaktera ranijeg žiga, Sud je presudio da što je jači razlikovni karakter i ugled tog žiga, to je lakše prihvatiti postojanje povrede (vidjeti presudu od 18. lipnja 2009., L’Oréal i dr., C‑487/07, Zb. str. I‑5185., t. 44.).

40

U tom pogledu iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da je sličnost žigova grupe Specsavers i znakova koje je koristila Asda namjerna, a kako bi se u očima javnosti ti znakovi povezali. Međutim, okolnost da je Asda koristila boju koja je slična onoj koju koristi grupa Specsavers, a u cilju iskorištavanja razlikovnog karaktera i ugleda njezinih žigova, predstavlja čimbenik koji treba uzeti u obzir prilikom utvrđivanja postojanja nepoštenog iskorištavanja razlikovnog karaktera ili ugleda žiga (vidjeti, po analogiji, gore navedenu presudu L’Oréal i dr., t. 48.).

41

Imajući sve navedeno u vidu, na četvrto pitanje treba odgovoriti da članak 9. stavak 1. točke (b) i (c) Uredbe br. 207/2009 treba tumačiti na način da – kada neki žig Zajednice nije registriran u boji, ali ga je njegov nositelj široko upotrebljavao u jednoj boji ili kombinaciji određenih boja, tako da se u značajnom dijelu javnosti taj žig povezuje s tom bojom ili kombinacijom boja – su boja ili boje koje treća osoba upotrebljava za prikaz znaka koji se optužuje za povredu navedenog žiga relevantne u okviru općenite ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu ili općenite ocjene nepoštenog iskorištavanja u smislu navedene odredbe.

42

Svojim petim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita treba li članak 9. stavak 1. točke (b) i (c) Uredbe br. 207/2009 tumačiti na način da okolnost da se treću osobu koja koristi znak koji se optužuje za povredu registriranog žiga u značajnom dijelu javnosti povezuje s bojom ili kombinacijom određenih boja koju koristi za prikaz tog znaka predstavlja relevantan čimbenik u okviru općenite ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu ili nepoštenog iskorištavanja u smislu navedene odredbe.

43

Grupa Specsavers predlaže da se na to pitanje odgovori potvrdno, dok Komisija smatra da se taj element može uzeti u obzir jedino prilikom ocjene postojanja opravdanog razloga, u smislu članka 9. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009. S obzirom na to da predlaže da se na četvrto pitanje odgovori niječno, vlada Ujedinjene Kraljevine smatra da nema potrebe odgovarati na peto pitanje.

44

U tom pogledu valja istaknuti da – kako je navedeno u točkama 34. i 39. ove presude – i vjerojatnost dovođenja u zabludu u smislu članka 9. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 i nepošteno iskorištavanje u smislu članka 9. stavka 1. točke (c) te uredbe treba ocjenjivati općenito, vodeći računa o svim relevantnim čimbenicima konkretnog slučaja.

45

Usto, iz sudske prakse Suda proizlazi da te ocjene moraju voditi računa o preciznom kontekstu u kojem je korišten znak koji je navodno sličan registriranom žigu (vidjeti u tom smislu, u pogledu članka 5. stavka 1. Direktive 89/104, presudu Suda od 12. lipnja 2008., O2 Holdings i O2 (UK), C‑533/06, Zb. str. I‑4231., t. 64.).

46

U tim okolnostima valja utvrditi da okolnost da se treću osobu koja koristi znak koji se optužuje za povredu registriranog žiga u značajnom dijelu javnosti povezuje s bojom ili određenom kombinacijom boja koju koristi za prikaz tog znaka predstavlja element koji, zajedno s ostalim elementima, može imati određenu važnost prilikom ispitivanja postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu ili nepoštenog iskorištavanja, u smislu članka 9. stavka 1. točaka (b) i (c) Uredbe br. 207/2009.

47

S jedne se strane ne može isključiti da takva okolnost može utjecati na percepciju predmetnih znakova od strane javnosti te da stoga može imati utjecaja na postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu između tih znakova u smislu članka 9. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

48

Tako bi, u glavnom postupku, okolnost da je Asda povezana sa zelenom bojom, koju koristi i za znakove koje se optužuje da povređuju žigove grupe Specsavers, mogla, među ostalim, imati za posljedicu smanjenje vjerojatnosti dovođenja u zabludu ili povezivanja tih znakova i žigova grupe Specsavers jer bi relevantna javnost mogla opaziti da je zelena boja tih znakova boja Asde, što je dužan provjeriti sud koji je uputio zahtjev.

49

S druge strane, kako je istaknula Komisija u svojem očitovanju Sudu, okolnost da se treću osobu koja koristi znak koji se optužuje za povredu registriranog žiga u značajnom dijelu javnosti povezuje s bojom ili određenom kombinacijom boja koju koristi za prikaz tog znaka može predstavljati relevantan čimbenik za utvrđivanje ima li korištenje navedenog znaka „opravdan razlog”, u smislu članka 9. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009.

50

Stoga na peto pitanje valja odgovoriti da članak 9. stavak 1. točke (b) i (c) Uredbe br. 207/2009 treba tumačiti na način da okolnost da se treću osobu koja koristi znak koji se optužuje za povredu registriranog žiga u značajnom dijelu javnosti povezuje s bojom ili određenom kombinacijom boja koju koristi za prikaz tog znaka predstavlja relevantan čimbenik u okviru općenite ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu ili nepoštenog iskorištavanja u smislu navedene odredbe.

51

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (treće vijeće) odlučuje: