EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62008TJ0001(01)

Presuda Općeg suda (prvo vijeće) od 18. rujna 2015.
Buczek Automotive sp. z o.o. protiv Europske komisije.
Postupak - Tumačenje presude.
Predmet T-1/08 INTP.

Court reports – general

ECLI identifier: ECLI:EU:T:2015:653

Stranke
Osnova
Operativni dio

Stranke

U predmetu T‑1/08 INTP,

povodom zahtjeva za tumačenje presude od 17. svibnja 2011., Buczek Automotive/Komisija (T‑1/08, Zb., EU:T:2011:216),

Buczek Automotive sp. z o.o., sa sjedištem u Sosnowiecu (Poljska), koji zastupa J. Jurczyk, odvjetnik,

tužitelj,

koji podupire

Republika Poljska, koju zastupa A. Jasser, u svojstvu agenta,

intervenijent,

protiv

Europske komisije, koju zastupaju K. Herrmann, A. Stobiecka‑Kuik i T. Maxian Rusche, u svojstvu agenata,

tuženika,

OPĆI SUD (prvo vijeće),

u sastavu: H. Kanninen, predsjednik, I. Pelikánová (izvjestitelj) i E. Buttigieg, suci,

tajnik: E. Coulon,

donosi sljedeću

Presudu

Osnova

1. Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 7. kolovoza 2014. Republika Poljska, intervenijent u predmetu u kojem je donesena presuda od 17. svibnja 2011., Buczek Automotive/Komisija (T‑1/08, Zb., u daljnjem tekstu: glavna presuda, EU:T:2011:216), podnijela je, na temelju članka 129. Poslovnika Općeg suda od 2. svibnja 1991. zahtjev za tumačenje točke 1. izreke spomenute presude.

2. Glavnom presudom Opći je sud, među ostalim, poništio članak 1. Odluke Komisije 2008/344/EZ od 23. listopada 2007. o državnoj potpori C 23/06 (ex NN 35/06) koju je Poljska dodijelila u korist proizvođača čelika, grupe Technologie Buczek (SL 2008, L 116, str. 26.). Budući da je presudom od 21. ožujka 2013., Komisija/Buczek Automotive (C 405/11 P, EU:C:2013:186), odbijena žalba Europske komisije, glavna je presuda postala pravomoćna.

3. Svojim zahtjevom za tumačenje glavne presude Republika Poljska u bitnome traži da se precizira da je članak 1. Odluke 2008/344 poništen s učinkom erga omnes . Tvrdi da i iz formulacije točke 1. izreke i iz točke 35. te presude proizlazi da se poništenje odnosi na čitavi članak 1. Odluke 2008/344 i da ima učinak erga omnes . Takvo je tumačenje potvrđeno sudskom praksom sudova Europske unije.

4. U svojim očitovanjima podnesenima tajništvu Općeg suda 25. rujna 2014. Komisija tvrdi da je zahtjev za tumačenje nedopušten. Posebice ističe da svojim zahtjevom Republika Poljska nastoji dobiti mišljenje Općeg suda o izvršenju i svim posljedicama glavne presude za društvo koje nije bilo stranka u postupku, a ne razjasniti dvosmislenost točke 1. izreke spomenute presude.

5. Podredno, u slučaju da zahtjev za tumačenje ipak bude proglašen dopuštenim, Komisija od Općeg suda traži da točku 1. izreke glavne presude protumači na način da poništenje koje je njome proglašeno ima učinak samo inter partes .

6. Valja podsjetiti da se zahtjev za tumačenje presude, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, da bi bio dopušten, mora odnositi na izreku presude o kojoj je riječ kao i na ključne dijelove obrazloženja i imati za cilj otklanjanje eventualnih nejasnoća ili dvosmislenosti same presude, odnosno njezina smisla i dosega, u dijelu u kojem je presudom trebalo riješiti konkretan slučaj dan na rješavanje sudu o kojem je riječ. U skladu s istom sudskom praksom, zahtjev za tumačenje presude stoga nije dopušten kad se odnosi na pitanja koja nisu bila riješena presudom o kojoj je riječ ili kad se njime od suda traži mišljenje o primjeni, izvršenju ili posljedicama presude koju je on donio (vidjeti rješenja od 14. srpnja 1993., Raiola‑Denti i dr./Vijeće, T‑22/91 INTP, Zb., EU:T:1993:64, t. 6. i navedenu sudsku praksu, i od 24. srpnja 1997., Caballero Montoya/Komisija, T‑573/93 INTP, Zb. SS, EU:T:1997:126, t. 27. i navedenu sudsku praksu).

7. Nadalje, prema sudskoj praksi, intervenijentu mora biti dopušteno podnijeti zahtjev za tumačenje čak i ako stranka koju podupire to nije učinila (rješenje od 20. travnja 1988., Diezler i dr./CES, 146/85‑ITRP i 431/85‑ITRP, EU:C:1988:189, t. 4., i presuda od 19. siječnja 1999., Komisija/NTN i Koyo Seiko, C‑245/95 P‑INT, Zb., EU:C:1999:4, t. 15.). Slijedom toga, Republici Poljskoj dopušteno je, u svojstvu intervenijenta u predmetu T‑1/08, podnijeti zahtjev za tumačenje u ovom predmetu bez obzira na to što je društvo Buczek Automotive sp. z o.o., u svojstvu tužitelja u predmetu u kojem je donesena glavna presuda, u međuvremenu brisano iz sudskog registra.

8. Republika Poljska i Komisija ne slažu se oko dosega točke 1. izreke glavne presude, odnosno konkretno oko pitanja ima li ona učinak erga omnes ili samo inter partes .

9. Tumačenje dosega te točke moglo bi biti otežano zbog okolnosti da su, u skladu s točkom 2. izreke glavne presude, članak 3. stavci 1. i 3. i članci 4. i 5. Odluke 2008/344 poništeni, u dijelu u kojem su se odnosili na tužitelja u predmetu u kojem je donesena glavna presuda, odnosno Buczek Automotive, dok je u točki 1. izreke iste presude navedeno samo da se „članak 1. Odluke 2008/344 […] poništava“.

10. Za razliku od onoga što tvrdi Komisija, predmet glavnog postupka bio je čitavi članak 1. Odluke 2008/344. To proizlazi iz točke 35. glavne presude u kojoj je Opći sud utvrdio da je Buczek Automotive imao interes dobiti potpuno poništenje te odredbe. Slijedom toga, zahtjev za tumačenje odnosi se na pitanje o kojem je Opći sud odlučivao u okviru predmeta u kojem je donesena glavna presuda. Usto, ne čini se da Republika Poljska od Općeg suda traži mišljenje o primjeni, izvršenju niti posljedicama presude koju je on donio.

11. Iz navedenog proizlazi da zahtjev za tumačenje treba proglasiti dopuštenim.

12. Glede merituma, iz formulacije izreke glavne presude proizlazi da je njezinom točkom 1., bez izričitih ograničenja, poništen članak 1. Odluke 2008/344 kojom je Komisija državnu potporu koju je Republika Poljska dodijelila grupi Technologie Buczek proglasila nespojivom s unutarnjim tržištem, dok su točkom 2. te presude poništene odredbe te odluke koje se odnose na obvezu povrata pomoći o kojoj je riječ samo „u dijelu u kojem se [one] odnose na Buczek Automotive“. Iz navedenog proizlazi da se ograničenje iz točke 2. te presude ne primjenjuje na poništenje proglašeno u točki 1. izreke glavne presude.

13. Takvo tumačenje proizlazi i iz točke 35. glavne presude (vidjeti točku 10. ove presude).

14. Iz svega prethodno navedenog proizlazi da točku 1. izreke glavne presude treba tumačiti na način da je njome članak 1. Odluke 2008/344 poništen s učinkom erga omnes .

15. Na temelju članka 134. stavka 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da je Komisija izgubila spor, treba joj naložiti snošenje troškova, sukladno zahtjevu Republike Poljske.

Operativni dio

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (prvo vijeće)

proglašava i presuđuje:

1. Točku 1. izreke presude od 17. svibnja 2011., Buczek Automotive/Komisija (T‑1/08, Zb., EU:T:2011:216), treba tumačiti na način da se članak 1. Odluke Komisije 2008/344/EZ od 23. listopada 2007. o državnoj potpori C 23/06 (prethodno NN 35/06) koju je Poljska dodijelila u korist proizvođača čelika, grupe Technologie Buczek, poništava s učinkom erga omnes .

2. Komisiji se nalaže snošenje troškova.

3. Izvornik ove presude prilaže se izvorniku protumačene presude na čijoj se margini stavlja zabilješka o ovoj presudi.

Top

PRESUDA OPĆEG SUDA (prvo vijeće)

18. rujna 2015. ( *1 )

„Postupak — Tumačenje presude“

U predmetu T‑1/08 INTP,

povodom zahtjeva za tumačenje presude od 17. svibnja 2011., Buczek Automotive/Komisija (T‑1/08, Zb., EU:T:2011:216),

Buczek Automotive sp. z o.o., sa sjedištem u Sosnowiecu (Poljska), koji zastupa J. Jurczyk, odvjetnik,

tužitelj,

koji podupire

Republika Poljska, koju zastupa A. Jasser, u svojstvu agenta,

intervenijent,

protiv

Europske komisije, koju zastupaju K. Herrmann, A. Stobiecka‑Kuik i T. Maxian Rusche, u svojstvu agenata,

tuženika,

OPĆI SUD (prvo vijeće),

u sastavu: H. Kanninen, predsjednik, I. Pelikánová (izvjestitelj) i E. Buttigieg, suci,

tajnik: E. Coulon,

donosi sljedeću

Presudu

1

Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 7. kolovoza 2014. Republika Poljska, intervenijent u predmetu u kojem je donesena presuda od 17. svibnja 2011., Buczek Automotive/Komisija (T‑1/08, Zb., u daljnjem tekstu: glavna presuda, EU:T:2011:216), podnijela je, na temelju članka 129. Poslovnika Općeg suda od 2. svibnja 1991. zahtjev za tumačenje točke 1. izreke spomenute presude.

2

Glavnom presudom Opći je sud, među ostalim, poništio članak 1. Odluke Komisije 2008/344/EZ od 23. listopada 2007. o državnoj potpori C 23/06 (ex NN 35/06) koju je Poljska dodijelila u korist proizvođača čelika, grupe Technologie Buczek (SL 2008, L 116, str. 26.). Budući da je presudom od 21. ožujka 2013., Komisija/Buczek Automotive (C 405/11 P, EU:C:2013:186), odbijena žalba Europske komisije, glavna je presuda postala pravomoćna.

3

Svojim zahtjevom za tumačenje glavne presude Republika Poljska u bitnome traži da se precizira da je članak 1. Odluke 2008/344 poništen s učinkom erga omnes. Tvrdi da i iz formulacije točke 1. izreke i iz točke 35. te presude proizlazi da se poništenje odnosi na čitavi članak 1. Odluke 2008/344 i da ima učinak erga omnes. Takvo je tumačenje potvrđeno sudskom praksom sudova Europske unije.

4

U svojim očitovanjima podnesenima tajništvu Općeg suda 25. rujna 2014. Komisija tvrdi da je zahtjev za tumačenje nedopušten. Posebice ističe da svojim zahtjevom Republika Poljska nastoji dobiti mišljenje Općeg suda o izvršenju i svim posljedicama glavne presude za društvo koje nije bilo stranka u postupku, a ne razjasniti dvosmislenost točke 1. izreke spomenute presude.

5

Podredno, u slučaju da zahtjev za tumačenje ipak bude proglašen dopuštenim, Komisija od Općeg suda traži da točku 1. izreke glavne presude protumači na način da poništenje koje je njome proglašeno ima učinak samo inter partes.

6

Valja podsjetiti da se zahtjev za tumačenje presude, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, da bi bio dopušten, mora odnositi na izreku presude o kojoj je riječ kao i na ključne dijelove obrazloženja i imati za cilj otklanjanje eventualnih nejasnoća ili dvosmislenosti same presude, odnosno njezina smisla i dosega, u dijelu u kojem je presudom trebalo riješiti konkretan slučaj dan na rješavanje sudu o kojem je riječ. U skladu s istom sudskom praksom, zahtjev za tumačenje presude stoga nije dopušten kad se odnosi na pitanja koja nisu bila riješena presudom o kojoj je riječ ili kad se njime od suda traži mišljenje o primjeni, izvršenju ili posljedicama presude koju je on donio (vidjeti rješenja od 14. srpnja 1993., Raiola‑Denti i dr./Vijeće, T‑22/91 INTP, Zb., EU:T:1993:64, t. 6. i navedenu sudsku praksu, i od 24. srpnja 1997., Caballero Montoya/Komisija, T‑573/93 INTP, Zb. SS, EU:T:1997:126, t. 27. i navedenu sudsku praksu).

7

Nadalje, prema sudskoj praksi, intervenijentu mora biti dopušteno podnijeti zahtjev za tumačenje čak i ako stranka koju podupire to nije učinila (rješenje od 20. travnja 1988., Diezler i dr./CES, 146/85‑ITRP i 431/85‑ITRP, EU:C:1988:189, t. 4., i presuda od 19. siječnja 1999., Komisija/NTN i Koyo Seiko, C‑245/95 P‑INT, Zb., EU:C:1999:4, t. 15.). Slijedom toga, Republici Poljskoj dopušteno je, u svojstvu intervenijenta u predmetu T‑1/08, podnijeti zahtjev za tumačenje u ovom predmetu bez obzira na to što je društvo Buczek Automotive sp. z o.o., u svojstvu tužitelja u predmetu u kojem je donesena glavna presuda, u međuvremenu brisano iz sudskog registra.

8

Republika Poljska i Komisija ne slažu se oko dosega točke 1. izreke glavne presude, odnosno konkretno oko pitanja ima li ona učinak erga omnes ili samo inter partes.

9

Tumačenje dosega te točke moglo bi biti otežano zbog okolnosti da su, u skladu s točkom 2. izreke glavne presude, članak 3. stavci 1. i 3. i članci 4. i 5. Odluke 2008/344 poništeni, u dijelu u kojem su se odnosili na tužitelja u predmetu u kojem je donesena glavna presuda, odnosno Buczek Automotive, dok je u točki 1. izreke iste presude navedeno samo da se „članak 1. Odluke 2008/344 […] poništava“.

10

Za razliku od onoga što tvrdi Komisija, predmet glavnog postupka bio je čitavi članak 1. Odluke 2008/344. To proizlazi iz točke 35. glavne presude u kojoj je Opći sud utvrdio da je Buczek Automotive imao interes dobiti potpuno poništenje te odredbe. Slijedom toga, zahtjev za tumačenje odnosi se na pitanje o kojem je Opći sud odlučivao u okviru predmeta u kojem je donesena glavna presuda. Usto, ne čini se da Republika Poljska od Općeg suda traži mišljenje o primjeni, izvršenju niti posljedicama presude koju je on donio.

11

Iz navedenog proizlazi da zahtjev za tumačenje treba proglasiti dopuštenim.

12

Glede merituma, iz formulacije izreke glavne presude proizlazi da je njezinom točkom 1., bez izričitih ograničenja, poništen članak 1. Odluke 2008/344 kojom je Komisija državnu potporu koju je Republika Poljska dodijelila grupi Technologie Buczek proglasila nespojivom s unutarnjim tržištem, dok su točkom 2. te presude poništene odredbe te odluke koje se odnose na obvezu povrata pomoći o kojoj je riječ samo „u dijelu u kojem se [one] odnose na Buczek Automotive“. Iz navedenog proizlazi da se ograničenje iz točke 2. te presude ne primjenjuje na poništenje proglašeno u točki 1. izreke glavne presude.

13

Takvo tumačenje proizlazi i iz točke 35. glavne presude (vidjeti točku 10. ove presude).

14

Iz svega prethodno navedenog proizlazi da točku 1. izreke glavne presude treba tumačiti na način da je njome članak 1. Odluke 2008/344 poništen s učinkom erga omnes.

15

Na temelju članka 134. stavka 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da je Komisija izgubila spor, treba joj naložiti snošenje troškova, sukladno zahtjevu Republike Poljske.

 

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (prvo vijeće)

proglašava i presuđuje:

 

1.

Točku 1. izreke presude od 17. svibnja 2011., Buczek Automotive/Komisija (T‑1/08, Zb., EU:T:2011:216), treba tumačiti na način da se članak 1. Odluke Komisije 2008/344/EZ od 23. listopada 2007. o državnoj potpori C 23/06 (prethodno NN 35/06) koju je Poljska dodijelila u korist proizvođača čelika, grupe Technologie Buczek, poništava s učinkom erga omnes.

 

2.

Komisiji se nalaže snošenje troškova.

 

3.

Izvornik ove presude prilaže se izvorniku protumačene presude na čijoj se margini stavlja zabilješka o ovoj presudi.

 

Kanninen

Pelikánová

Buttigieg

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 18. rujna 2015.

Potpisi


( *1 ) Jezik postupka: poljski

Top