This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 52026PC0401
Recommendation for a COUNCIL DECISION authorising the European Commission to participate, on behalf of the European Union, in the negotiations within the United Nations Organisation for an international agreement on the protection of persons in the event of disasters
Preporuka za ODLUKU VIJEĆA o ovlašćivanju Europske komisije da u ime Europske unije sudjeluje u pregovorima u okviru Organizacije Ujedinjenih naroda o međunarodnom sporazumu o zaštiti osoba u slučaju katastrofa
Preporuka za ODLUKU VIJEĆA o ovlašćivanju Europske komisije da u ime Europske unije sudjeluje u pregovorima u okviru Organizacije Ujedinjenih naroda o međunarodnom sporazumu o zaštiti osoba u slučaju katastrofa
COM/2026/401 final
EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 28.7.2026.
COM(2026) 401 final
Preporuka za
ODLUKU VIJEĆA
o ovlašćivanju Europske komisije da u ime Europske unije sudjeluje u pregovorima u okviru Organizacije Ujedinjenih naroda o međunarodnom sporazumu o zaštiti osoba u slučaju katastrofa
OBRAZLOŽENJE
Ovom preporukom Komisija traži od Vijeća da je ovlasti za sudjelovanje u pregovorima o multilateralnom sporazumu o zaštiti osoba u slučaju katastrofa, u ime Europske unije (EU), u okviru Organizacije Ujedinjenih naroda.
1.KONTEKST PRIJEDLOGA
•Razlozi i ciljevi prijedloga
Komisija Ujedinjenih naroda (UN) za međunarodno pravo (ILC) donijela je 2016. Nacrt članaka o zaštiti osoba u slučaju katastrofa (Nacrt članaka) 1 . U prosincu 2024. Opća skupština UN-a donijela je Rezoluciju 79/128, u kojoj je odlučila sastaviti i sklopiti multilateralnu konvenciju o zaštiti osoba u slučaju katastrofa do kraja 2027. 2 s obzirom na to da sveobuhvatan međunarodni pravni instrument u tom području još ne postoji.
EU od 2011. aktivno doprinosi radu ILC-a na Nacrtu članaka, pohvalio je donošenje Nacrta članaka 2016. i Rezolucije Opće skupštine UN-a 79/128, u kojima je izražena potreba za sveobuhvatnim globalnim pravnim režimom radi bolje zaštite osoba u slučaju katastrofa, i istaknuo da je sastavljanje međunarodne konvencije u tom području izvedivo.
Na poziv glavnog tajnika UN-a EU je u prosincu 2025. podnio prijedlog izmjena Nacrta članaka Komisije za međunarodno pravo 3 . Prijedloge izmjena Nacrta članaka osim EU-a dalo je dvadeset i šest država, među kojima i osam država članica EU-a 4 ,.
UN je skupio te prijedloge u pročišćenom tekstu nakon nastavka sjednice Šestog odbora Opće skupštine UN-a od 6. do 10. travnja 2026. u New Yorku. Pročišćeni tekst poslužit će kao osnova za formalne pregovore koji će trajati tri tjedna, od 25. siječnja do 12. veljače 2027. u Manili, i, prema potrebi, još dva tjedna u kolovozu 2027. 5
Bilo bi u interesu EU-a da formalno sudjeluje u pregovorima o konvenciji kako bi se osigurala dosljednost s postojećim pravnim okvirom EU-a u području civilne zaštite i humanitarne pomoći. Stoga Komisija preporučuje da Vijeće donese odluku u tu svrhu i imenuje Komisiju pregovaračem EU-a na temelju članka 218. stavka 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).
•Dosljednost s postojećim odredbama politike u tom području
Sudjelovanje EU-a u pregovorima o budućem multilateralnom sporazumu u skladu je s njegovim nadležnostima u području civilne zaštite i humanitarne pomoći.
U skladu s člankom 196. UFEU-a EU podupire djelovanje država članica u području prevencije, pripravnosti i odgovora na katastrofe unutar Unije i promiče dosljednost civilne zaštite na međunarodnoj razini. Tu je nadležnost izvršio donošenjem Odluke br. 1313/2013/EU o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu 6 . Bilo koja zemlja u svijetu može aktivirati Mehanizam i tako zatražiti pomoć potrebnu za suočavanje s posljedicama katastrofe. Kad je riječ o humanitarnoj pomoći, članak 214. UFEU-a omogućuje EU-u da pomogne potrebitim ljudima u zemljama i regijama koje se suočavaju s prirodnim katastrofama ili katastrofama uzrokovanima ljudskim djelovanjem. Djelovanje EU-a u području humanitarne pomoći uređeno je Uredbom Vijeća (EZ) br. 1257/96 7 (Uredba o humanitarnoj pomoći). Na temelju te uredbe u Zajedničkoj komunikaciji od 27. svibnja 2026. 8 utvrđena je strategija za povećanje učinkovitosti i otpornosti europske humanitarne pomoći.
U skladu sa svojim vodećim načelima poštovanja demokracije, vladavine prava, ljudskih prava, pravila i načela Povelje Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava EU je pohvalio Nacrt članaka Međunarodne konferencije rada donesen 2016. kao važan doprinos međunarodnom pravu o katastrofama 9 .
Konkretnije, EU smatra da bi međunarodna konvencija o zaštiti osoba u slučaju katastrofa mogla dopuniti postojeće mehanizme i aktivnosti EU-a u području civilne zaštite i humanitarne pomoći. U tom je pogledu sudjelovanje EU-a u formalnim pregovorima potrebno kako bi se osiguralo da tekst budućeg instrumenta bude u skladu s postojećim zakonodavstvom EU-a, posebno s Odlukom 1313/2013/EU o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu i Uredbom o humanitarnoj pomoći 1257/96, te kako bi se prikupile informacije za buduću odluku Vijeća o tome treba li mu Unija u konačnici pristupiti. Konkretno, cilj Nacrta članaka ILC-a je uvesti dužnost suradnje među državama, kao i između država i drugih aktera, kako bi se ljudima pružila pomoć koja im je potrebna i utvrdile obveze država pogođenih katastrofom i svih aktera koji pružaju pomoć. Buduća konvencija stoga bi bila u interakciji s Odlukom 1313/2013/EU o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu, kojom je zadan okvir za suradnju među državama članicama u sprečavanju katastrofa te pripremi i odgovoru na njih. Pravila buduće konvencije bila bi u interakciji i s time kako EU pruža humanitarnu pomoć trećim zemljama na temelju Uredbe 1257/96. U tom je kontekstu važno da se sudjelovanjem u pregovorima nastoji osigurati usklađenost tih dugogodišnjih instrumenata za upravljanje katastrofama s pravilima buduće konvencije.
•Dosljednost u odnosu na druge politike Unije
Iako se pregovori o konvenciji o zaštiti osoba u slučaju katastrofa uglavnom odnose na civilnu zaštitu i humanitarnu pomoć, budući instrument mogao bi utjecati i na druge politike EU-a na temelju kojih se osiguravaju financijska sredstva za otpornost i odgovor na katastrofe. Pregovori bi mogli biti važni za sljedeće programe financiranja i njihove nasljednike 10 : Instrument Globalna Europa 11 , Kohezijska politika 12 , na temelju koje bi se mogle financirati nacionalne aktivnosti prevencije i upravljanja rizicima od katastrofe, program LIFE 13 , Obzor Europa 14 , Program Digitalna Europa 15 , Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj 16 i Europski fond za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu 17 .
2.PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST
•Materijalna pravna osnova
Materijalnopravnu osnovu za ovu preporuku čine članci 196. i 214. UFEU-a jer se predviđene odredbe buduće konvencije odnose i na civilnu zaštitu i na humanitarnu pomoć. Članak 196. UFEU-a pravna je osnova za aktivnosti EU-a u području civilne zaštite. Konkretnije, on EU-u omogućuje da u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom uspostavi mjere za poticanje suradnje među državama članicama kako bi se poboljšala učinkovitost sustava za sprečavanje i zaštitu od prirodnih katastrofa i katastrofa izazvanih ljudskim djelovanjem. Kad je riječ o humanitarnoj pomoći, članak 214. stavak 4. UFEU-a EU-u omogućuje da pruži ad hoc pomoć, potporu i zaštitu ljudima u trećim zemljama koji su žrtve prirodnih katastrofa ili katastrofa izazvanih ljudskim djelovanjem kako bi se ispunile iz toga proizišle humanitarne potrebe te da s trećim zemljama i nadležnim međunarodnim organizacijama sklopi bilo kakav sporazum koji bi pridonio pružanju takve pomoći.
•Postupovna pravna osnova
Člankom 218. stavkom 3. UFEU-a propisano je da, ako se predviđeni sporazum ne odnosi isključivo ili uglavnom na zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, Komisija daje preporuke Vijeću. Vijeće donosi odluku o odobravanju otvaranja pregovora i imenovanju pregovarača Unije ili voditelja pregovaračkog tima Unije.
Člankom 218. stavkom 4. UFEU-a propisano je da Vijeće pregovaraču može uputiti pregovaračke smjernice i odrediti poseban odbor s kojim se pregovarač mora savjetovati.
Komisija preporučuje da Unija sudjeluje u pregovorima o međunarodnom sporazumu pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda o zaštiti osoba u slučaju katastrofa. Komisija treba biti imenovana pregovaračem.
Postupovna pravna osnova za predloženu odluku o odobravanju otvaranja pregovora o predviđenom sporazumu je članak 218. stavci 3. i 4. UFEU-a.
•Odabir pregovarača
Budući da se predviđeni sporazum ne odnosi na zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, nego isključivo na druga pitanja, pregovaračem bi u skladu s člankom 218. stavkom 3. UFEU-a trebala biti imenovana Komisija.
•Nadležnost Unije
Međunarodna konvencija o zaštiti osoba u slučaju katastrofa na temelju teksta Nacrta članaka Komisije za međunarodno pravo bila bi u nadležnosti EU-a u području civilne zaštite i humanitarne pomoći 18 . U članku 6. točki (f) UFEU-a „civilna zaštita” izričito se navodi kao jedna od potpornih, koordinacijskih ili komplementarnih nadležnosti EU-a. U praksi je EU uspostavio Mehanizam Unije za civilnu zaštitu, koordinacijski mehanizam za potporu mjerama država članica u području civilne zaštite. U članku 4. stavku 4. UFEU-a utvrđuje se da EU ima paralelnu nadležnost u području humanitarne pomoći, što znači da nadležnost EU-a u području humanitarne pomoći ne sprečava države članice da nastave izvršavati svoju nadležnost u tom području.
•Supsidijarnost (za neisključivu nadležnost)
Prirodne katastrofe i katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem često imaju štetne prekogranične učinke, narušavaju funkcioniranje društva i unutarnjeg tržišta te iziskuju koordinirane odgovore civilne zaštite, kao i humanitarnu pomoć na europskoj razini kako bi se pomoglo potrebitim ljudima u trećim zemljama. Kako je predviđeno Ugovorima, EU je aktivan u području civilne zaštite i humanitarne pomoći. U prvom je području uspostavio zajedničke okvire za suradnju i operativnu koordinaciju među državama članicama i državama sudionicama putem Mehanizma Unije za civilnu zaštitu. Konvencija namijenjena utvrđivanju pravila o međunarodnoj suradnji i pomoći u odgovoru na katastrofe bila bi u izravnoj interakciji s postojećim zakonodavstvom i politikama EU-a o civilnoj zaštiti i humanitarnoj pomoći.
Sudjelovanje EU-a osigurat će dosljednost između međunarodnog i europskog pravnog okvira za odgovor na katastrofe, čime bi se izbjeglo ugrožavanje usklađenosti i ujednačene primjene postojećih mjera EU-a. Važno je napomenuti da bi sudjelovanje Komisije u pregovorima ojačalo kolektivnu sposobnost EU-a da oblikuje tekst konvencije u skladu sa svojim načelima i zakonodavstvom. Naposljetku, formalno sudjelovanje u pregovorima omogućilo bi EU-u da razmjenjuje dobru praksu i primjere iz svojeg jedinstvenog iskustva kao organizacije za regionalnu integraciju s jednim od najrazvijenijih okvira za suradnju u području civilne zaštite i jednog od vodećih humanitarnih donatora. Stoga bi formalno sudjelovanje EU-a u pregovorima o međunarodnoj konvenciji o zaštiti osoba u slučaju katastrofa bilo učinkovitije od poduzimanja mjera isključivo na nacionalnoj razini.
•Proporcionalnost
Sudjelovanje Komisije u formalnim pregovorima o međunarodnoj konvenciji o zaštiti osoba u slučaju katastrofa najprikladniji je način promicanja načela međunarodne suradnje, humanitarne pomoći, poštovanja ljudskih prava i načela solidarnosti, koje EU nastoji promicati unutar i izvan Unije. Sudjelovanje bi također osiguralo jedinstvenost stajališta EU-a i zaštitilo usklađenost buduće konvencije s pravnom stečevinom EU-a u području civilne zaštite i humanitarne pomoći.
•Odabir instrumenta
Ova Preporuka za odluku Vijeća podnosi se u skladu s člankom 218. stavcima 3. i 4. UFEU-a, kojima je predviđeno da Vijeće donosi odluku o odobravanju sudjelovanja Unije u pregovorima i imenovanju pregovarača Unije. Vijeće također može pregovaraču uputiti pregovaračke smjernice. Ne postoji drugi pravni instrument koji bi mogao postići cilj naveden u ovoj Preporuci.
3.REZULTATI EX POST EVALUACIJA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PROCJENA UČINKA
•Ex post evaluacije/provjere primjerenosti postojećeg zakonodavstva
Nije primjenjivo.
•Savjetovanja s dionicima
Nije primjenjivo.
•Prikupljanje i primjena stručnog znanja
Nije primjenjivo.
•Procjena učinka
Nije primjenjivo.
•Primjerenost i pojednostavnjenje propisa
Nije primjenjivo.
•Temeljna prava
Cilj međunarodne konvencije je promicanje međunarodne suradnje radi zaštite osoba u slučaju katastrofa i istodobno ispunjavanje njihovih potreba i zaštitu njihovih temeljnih prava, kako su priznata u Ugovorima i u Povelji Ujedinjenih naroda.
4.UTJECAJ NA PRORAČUN
Nije primjenjivo. Prijedlog ne utječe na proračun. Svako povećanje radnog opterećenja trebat će se riješiti novom dodjelom ili preraspodjelom unutar službi. Sve financiranje trebalo bi osigurati preraspodjelom unutar postojećih proračunskih omotnica trenutačnih programa.
5.DRUGI ELEMENTI
•Planovi provedbe i mehanizmi praćenja, evaluacije i izvješćivanja
Nije primjenjivo.
•Dokumenti s objašnjenjima (za direktive)
Nije primjenjivo.
•Detaljno obrazloženje posebnih odredaba prijedloga
Nije primjenjivo.
Preporuka za
ODLUKU VIJEĆA
o ovlašćivanju Europske komisije da u ime Europske unije sudjeluje u pregovorima u okviru Organizacije Ujedinjenih naroda o međunarodnom sporazumu o zaštiti osoba u slučaju katastrofa
VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 196. i članak 214. stavak 4. u vezi s člankom 218. stavcima 3. i 4.,
uzimajući u obzir preporuku Komisije,
budući da:
(1)U prosincu 2024. Opća skupština Ujedinjenih naroda odlučila je prije 2027. sastaviti i sklopiti multilateralni ugovor o zaštiti osoba u slučaju katastrofa na temelju Nacrta članaka koji je 2016. donijela Komisija za međunarodno pravo.
(2)Nacrt članaka odnosi se na civilnu zaštitu i humanitarnu pomoć, dva područja u kojima Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU) Uniji daje nadležnost.
(3)S obzirom na to da u tom području još ne postoji sveobuhvatan međunarodni pravni instrument, cilj tog međunarodnog sporazuma je promicanje međunarodne suradnje u zaštiti osoba u slučaju katastrofa i istodobno ispunjavanje njihovih potreba i zaštita njihovih temeljnih prava, kako su priznata u Ugovorima i Povelji Ujedinjenih naroda.
(4)Unija, koja od 2011. daje aktivan doprinos iskazujući svoja stajališta Komisiji za međunarodno pravo tijekom izrade Nacrta članaka o zaštiti osoba u slučaju katastrofa, pohvalila je njegovo donošenje.
(5)Unija bi trebala sudjelovati u pregovorima o međunarodnom sporazumu o zaštiti osoba u slučaju katastrofa,
DONIJELO JE OVU ODLUKU:
Članak 1.
Odobrava se sudjelovanje u pregovorima o međunarodnom sporazumu pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda o zaštiti osoba u slučaju katastrofa.
Članak 2.
Komisija se imenuje pregovaračem Europske unije.
Članak 3.
Pregovaračke smjernice u dopuni ovoj Odluci upućuju se Komisiji.
Članak 4.
Pregovori se vode uz savjetovanje s Radnom skupinom Vijeća za međunarodno javno pravo, koja se imenuje posebnim odborom predviđenim u članku 218. stavku 4. UFEU-a.
Članak 5.
Ova je Odluka upućena Komisiji.
Sastavljeno u Bruxellesu,
Za Vijeće
Predsjednik
EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 28.7.2026.
COM(2026) 401 final
PRILOG
Preporuci za odluku Vijeća
o ovlašćivanju Europske komisije da u ime Europske unije sudjeluje u pregovorima u okviru Organizacije Ujedinjenih naroda o međunarodnom sporazumu o zaštiti osoba u slučaju katastrofa
DOPUNA
Smjernice za pregovore o međunarodnom sporazumu o zaštiti osoba u slučaju katastrofa
U pregovaračkom procesu EU bi trebao nastojati postići da taj proces bude otvoren, uključiv i transparentan te da se temelji na suradnji u dobroj vjeri.
Unija bi trebala nastojati postići sljedeće opće ciljeve pregovora:
(1) uz promicanje ljudskih prava, međunarodnog prava te pravila i načela sadržanih u Povelji Ujedinjenih naroda Konvencijom se utvrđuju načela za djelotvornu međunarodnu suradnju u upravljanju katastrofama, posebno ako katastrofa očito premašuje kapacitete jedne države.
(2) Konvencija je u skladu s načelima Okvira iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa za razdoblje 2015. – 2030. 1 i u potpunosti uzima u obzir glavne nalaze preispitivanja tog okvira na sredini programskog razdoblja 2 .
(3) Odredbe Konvencije u skladu su s pravnim okvirom EU-a u području humanitarne pomoći, konkretno Uredbom Vijeća (EZ) br. 1257/962, donesenom na temelju članka 214. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), i s pravnim okvirom koji uređuje potporu EU-a djelovanju država članica u području civilne zaštite u skladu s člankom 196. UFEU-a te sekundarnim zakonodavstvom donesenim na toj osnovi, Odlukom 1313/2013/EU o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu. U skladu su i s načelima Zajedničke komunikacije Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 27. svibnja 2026. 3 .
(4) Odredbe Konvencije u skladu su s međunarodnim obvezama EU-a i njegovih država članica.
(5) Odredbe Konvencije predstavljaju ravnotežu između zaštite pogođenog stanovništva poštovanjem njegovih prava i ispunjavanjem njegovih osnovnih potreba s jedne strane i potpunog poštovanja načela teritorijalne suverenosti država s druge strane, što podrazumijeva da je pružanje pomoći u slučaju katastrofa primarna odgovornost pogođenih država.
(6) Konvencija štiti humanitarna načela neutralnosti, nepristranosti, čovječnosti i neovisnosti, koja se moraju promicati i u potpunosti poštovati i u kontekstu pomoći u slučaju katastrofa, kako je utvrđeno u Europskom konsenzusu o humanitarnoj pomoći 4 .
(7) U tekstu Konvencije utvrđuje se da bi se u slučajevima oružanog sukoba pravila o istim pitanjima trebala, u mjeri koliko je to moguće, tumačiti tako da iz njih proizlazi jedinstven skup kompatibilnih obveza. U slučaju nepomirljivih proturječnosti međunarodno humanitarno pravo ima prednost kao lex specialis i ništa u Konvenciji ne može se čitati niti tumačiti tako da utječe na međunarodno humanitarno pravo. S druge strane, primjena Konvencije nije a priori isključena, posebno uzimajući u obzir slučajeve složenih hitnih situacija u kojima se katastrofa dogodi na području gdje se odvija oružani sukob.
Kad je riječ o sadržaju pregovora, EU bi trebao nastojati postići sljedeće:
(8) Područje primjene Konvencije obuhvaća sve faze upravljanja katastrofama, što uključuje prevenciju, pripravnost i odgovor, i promiče međunarodnu suradnju u upravljanju katastrofama, posebno katastrofama koje imaju velike prekogranične učinke ili odgovor na njih premašuje nacionalne kapacitete jedne države.
(9) U odredbama Konvencije u potpunosti se uvažava važnost ispunjavanja osnovnih potreba pogođenih osoba uz poštovanje njihovih temeljnih prava, čime se postiže ravnoteža između ta dva komplementarna pristupa.
(10) Konvencijom se određuju definicije katastrofa koje omogućuju bavljenje štetnim posljedicama događaja na pogođene osobe, neovisno o uzroku katastrofe. U definiciji se izbjegava bilo kakav nejasan ili previsok prag za primjenu odredaba Konvencije, a među moguće štetne posljedice katastrofe uvrštava se nanošenje štete kulturnim dobrima.
(11) Odredbe Konvencije u potpunosti su u skladu sa Smjernicama iz Osla o upotrebi stranih sredstava vojne i civilne obrane za pomoć u slučaju katastrofe 5 , u kojima se potvrđuje da se ta sredstva mogu upotrebljavati samo ako ne postoji usporediva civilna alternativa i ako se kritična humanitarna potreba može ispuniti samo korištenjem vojnih sredstava.
(12) U definiciji aktera koji pružaju pomoć upućuje se na organizacije za regionalnu integraciju, čime se priznaje uloga organizacija kao što je EU u pružanju potpore upravljanju katastrofama.
(13) Definicija vanjske pomoći široka je i uključuje stručno znanje.
(14) U Konvenciji se izričito navodi da se u odgovoru na katastrofe moraju poštovati četiri humanitarna načela neutralnosti, nepristranosti, čovječnosti i neovisnosti. Glavni cilj instrumenta je zaštita pogođenih osoba, čija se prava moraju poštovati i čije se osnovne potrebe moraju ispuniti, uzimajući u obzir posebnu situaciju osoba koje je određena katastrofa neproporcionalno teško pogodila, uključujući one koje se suočavaju s višestrukim i intersekcijskim oblicima diskriminacije, te obraćajući posebnu pozornost na prava i potrebe žena, djece, starijih osoba i osoba s invaliditetom.
(15) Konvencija države obvezuje da surađuju međusobno i s relevantnim međunarodnim vladinim i nevladinim organizacijama u svim fazama upravljanja katastrofama, uključujući smanjenje rizika od katastrofa, kako bi se na odgovarajući način odgovorilo na sve veći broj, složenost i intenzitet katastrofa. Pogođene države dužne su zatražiti vanjsku pomoć ako katastrofa očito premašuje njihove kapacitete. U Konvenciji se navodi i širok, okviran popis oblika suradnje.
(16) Konvencija sadržava obvezu država da odgovarajućim sredstvima smanje rizik od katastrofa.
(17) U odredbama Konvencije jasno se navodi obveza pogođene države da zaštiti pogođene osobe i pruži pomoć, pri čemu je pomoć dužna pružiti pravodobno i djelotvorno te omogućiti pristup vanjskoj pomoći osobama kojima je ona potrebna. Iako pogođena država ima pravo odrediti uvjete za pružanje vanjske pomoći, uzimajući u obzir prava i potrebe pogođenog stanovništva, u odredbama se jasno navodi da pogođena država ne smije proizvoljno odbiti prihvatiti ponude vanjske pomoći. U odredbama se navodi i da pogođena država mora olakšati pružanje pomoći i zaštititi humanitarno osoblje, opremu i robu za pomoć u slučaju katastrofe.
(18) Konvencija sadržava minimalna postupovna pravila za djelotvornu međunarodnu suradnju na urednom postupnom prestanku pružanja vanjske pomoći.
Kad je riječ o funkcioniranju Konvencije, EU bi trebao nastojati postići sljedeće:
(19) Konvencija zadržava postojeće globalne i regionalne instrumente, kao i postojeću međunarodnu suradnju u slučajevima katastrofe. Konkretno, države članice EU-a u svojim međusobnim odnosima mogu nastaviti primjenjivati pravila EU-a.
(20) Konvencija sadržava jednostavan i odgovarajući mehanizam za osiguravanje njezine provedbe i završne odredbe, uključujući potpisivanje, ratifikaciju, prihvaćanje, odobrenje i pristupanje, stupanje na snagu, izmjenu, suspenziju, otkazivanje te depozitara i jezike.
(21) Konvencija osigurava djelotvorno sudjelovanje i suradnju svih relevantnih dionika, uključujući nevladine organizacije i druge organizacije civilnog društva, u potpori njezinoj provedbi.
(22) Konvencija omogućuje EU-u da postane njezina stranka i da sudjeluje u mehanizmu za rješavanje sporova.
Općenito, postupak za pregovore je sljedeći:
(23) Komisija bi trebala nastojati osigurati usklađenost Konvencije s relevantnim zakonodavstvom i politikama EU-a, kao i s obvezama EU-a na temelju drugih relevantnih multilateralnih sporazuma.
(24) Komisija bi u ime EU-a trebala voditi pregovore o pitanjima koja su u njegovoj nadležnosti, u skladu s Ugovorima.
(25) Pregovori, uključujući svaki njihov krug, moraju biti pripremljeni dovoljno unaprijed. U tu svrhu Komisija obavješćuje Vijeće o predviđenom rasporedu i pitanjima o kojima treba pregovarati te što prije dostavlja relevantne informacije.
(26) U skladu s načelom lojalne suradnje Komisija i države članice trebale bi tijekom pregovaračkog procesa blisko surađivati, među ostalim tako da održavaju redovite kontakte sa stručnjacima i predstavnicima država članica u New Yorku.
(27) U mjeri u kojoj je to moguće prije pregovaračkih sjednica mora se održati sastanak Radne skupine za međunarodno javno pravo kako bi se utvrdila ključna pitanja, formulirala mišljenja i pružile smjernice, uključujući, prema potrebi, formuliranje izjava i rezervi.
(28) Komisija izvješćuje Radnu skupinu za međunarodno javno pravo o ishodu pregovora nakon svakog kruga pregovora, među ostalim u pisanom obliku.
(29) Komisija obavješćuje Vijeće i savjetuje se s Radnom skupinom za međunarodno javno pravo o svim važnim pitanjima koja se otvore tijekom pregovora.